Aktualno
cool
Uključi prikazivanje slika23
četvrtak
svibanj
2013
Bezstjuardesne letjelice
heidegger
Ameri prave zadnje lovce-bombardere s kokpitom za pilota. Bespilotne letjelice ubrzano se uvode za sve vrste vojnih zrakoplova. S nedavnih 200 danas ih ima već preko 11.000 komada. Počelo se s izviđačkim letjelicama. Piloti sjede dolje na zemlji za računalima i igraju se rata. Igrice i SF romani i filmovi više nisu u virtuali. Sve je to gola stvarnost.
Nedavno sam pokrenuo grupu koja će raditi za Croatia Airlines na novim modelima zrakoplova. Budući da je ova kompanija namijenjena mirnodopskim zadaćama moja će grupa raditi na bezstjuardesnim letjelicama. Iz čisto psiholoških razloga putnici bi teško pristajali da se voze u strojevima bez pilota. Vjerojatno bi radije sjeli u zrakoplov kojim bi upravljao pijani kapetan nego u neki gdje bi nevidljivi igrači s nekim glupim daljinskim upravljačima određivali sudbinu putnika.
Bez stjuardesa i stjuarda putovanje će biti mnogo ugodnije i udobnije. Putnici će moći gledati porno filmove ili na konzolama zajednički ratovati protiv izvanzemaljskih talibana. Jela i pića sami će donositi iz hladnjaka a među putnicama će moći izabrati „Miss Leta iznad Međimurja“ koja će im pjevušiti „Ljubav se ne trži niti ne kupuje“. Vrijeme provedeno u visinama prolazit će im nadzvučnom brzinom. Pomlađeni će silaziti na slijetne staze.
Croatia Airlines uvođenjem bezstjuardesnih zrakoplova uštedjet će toliko sredstava da će poslovanje s gubitkom biti prošlost a otpremnine od nekoliko milijuna kuna beznačajne prema onima koje će se isplaćivati u milijardama kuna. Uostalom, kad Hrvatska bude bez stanovnika što i Croatia Airlines ne bi bila bez stjuardesa pa - ruku na srce - i bez putnika. Što zrakoplovi ne bi letjeli tek toliko da se na nebu – među tolikim nenastanjenim zrakoplovima - ne bi umiralo od dosade!
18
subota
svibanj
2013
Smrad
maticnaploca
Uspuhala sam se jer sam odvukla 40 l blumenerdea, kako piše na vreći, u kontejner. Sad sam zatvorila prozore, dok vjetar ne prozrači balkon, a do onda odoh u drugi kvart na kavu, da predahnem i udahnem.
Naime, naumila sam otvorit ljetnu sezonu svog malog balkona, mediteranske biljkice dobro su prezimile, stari ružmarin cvate, čuvarkuća u punoj snazi, lavanda se uzdigla. Kamenje dovučeno s raznih brda želi iz kutija na sunce, školjke, ježinci i divovske puževe kućice namiguju, sele se iz vaza na balkon, na zrak.
Raspoložena kupujem mat smeđi lak, uljni razrjeđivač, pik trake, i kad je već bal, nove bambusove rolete. Zemlju za cvijeće, najveću vreću, još i biram, da ne bude neki jeftini supstrat. Dovučem materijal u stan, ofarbamo ogradu i pregrade, a teška vreća zemlje prenoći u prtljažniku.
Sutradan kontaminacija izbacuje me iz automobila, ne dozvoljava niti ući. Smrad je nesnosan, upravo grize, oči u trenu suze.
- Zaboga, što je ovo, otvaram prtljažnik i dobrano se odmičem. Nailazi susjed, pa komentiramo. Priča kako je kupio pečeno pile, ostavio u automobilu pol sata, dok nešto u gradu obavi, a kad se vratio, kaže: "Suseda, to Vam je bilo, kao da se netko posrao u autu, pomor živi od tog pileta." Fino, pomislim, dobro da danas nemam piletinu na jelovniku i uprtim vreću, pravac balkon.
Otvorim, smrdi, ali manje, to je valjda od pakiranja, sigurno će se izračit i natrpam tegle dragih biljaka, do vrha zemljom, zalijem i lijepo školjkicama i kamenčićima ukrasim.
Sljedeće subotnje jutro, inače dragi dio tjedna, pristavljam kavu, popit ću na miru, naravno na tip top sređenom balkonu, još i čokoladu otvaram, da gušt bude veći. Od gušta ni g, tj. da ne kažem drek, smrad lebdi balkonom, izbija iz famozne vreće s nacrtanim rascvjetanim cvijećem, izbija iz tegla; kao da sam u kokošinjac ušla, i to mali, ali s puno kokoši, nikad očišćen. Jadan moj velebitski ružmarin, istarska čuvarkuća i hvarska lavanda, brzo otkopavam, bacam tzv. finu zemlju za cvijeće nazad u vreću i putem do kontejnera mislim, dobro, sve je profit, ali da baš pokvarenu robu kupujem, nije mi pravo, odsad čuvam račune i reklamiram, manje je posla, nego da čupam, pa sadim.
17
petak
svibanj
2013
Promjene
dado72
Evo malo promjena u mom malom životu....
na poslu nas šef malo zarotirao... sa mjesta skladištara napredovao u referenta u transportu.Ništa spektakularno ali mene vesele te promjene...nakon 3 godine i stavljanja skladišta na zdrave noge,nekoliko projekta oko ulaza-izlaza robe,smanjenja nekurentne zalihe za par miliončića hrvatskih nofčića od prvog maja sam postavljen na novo radno mjesto....za sad sve OK učim se poslu milion excel tablica i registarskih oznaka,računa od benzine,servisnih knjižica i 100 drugih čuda.Posao je velik jer je na razini cijele grupe (do sad uspio zbrojit 10-tak velikih šlepera,70-tak dostavnih kombija,50-tak malih vanova i brdo drugih autiju od raznih zgubidana&menađera) i obuhvaća područje bivše juge (di firma ima predstavništva)...ono šta me raduje je podrška nadređenih (šefa logistike) i kolega....postavljeni su neki zadaci ispred mene koje moram odradit,niš strašno i opasno i nešto šta ja ne mogu napravit pa ćemo vidit za dalje (riječi šefonje) tako da su sad excel tablica i razni brojevi moji najnoviji drugari....
maca iz par postova niže ostaje za stalno kod cure koja ju je privremeno smjestila,tako da sam sretan jer je jedan život skupljen sa ulice i spašen
e sad da ne bi bilo sve rože&fjori (dobro,lijepo,super) na ljubavnom planu niš novo....fali malo,neko nježno žemsko biće,kad dođeš doma da se hvališ njoj a ne dvoje dlakavih čuda prirode koji te apsolutno ne doživljavaju
pi-es curetak koji je udomila macu radi kao voditeljica/spikerica na lokalnoj radio postaji pa ču imat gostovanje kod nje u emisiji..napravit ćemo nekakv intrviju o volontirnju,zaštiti i spašavanju životinja i tako to.....
17
petak
svibanj
2013
Crkva kroz leću biznisa.
specialthings
Crkva kao i mnoge tvrtke djeluju vrlo poslovno.
Biznis započinje tako da nađete/izmislite potrebu potrošača i smislite rješenje te potrebe to jest zadovoljite potrebu potrošača.
Kako Crkva zadovoljava potrebu korisnika?
Budući su krajnji korisnici Crkve ljudi, moramo znati koje su to ljudske potrebe.
1. Fiziološke potrebe - Crkva propagira skromni život (koji može značiti bilo što) i u potpunosti je neodređena. U principu svaki bi Katolik trebao živjeti skromno i u siromaštvu (što je slučaj u današnje vrijeme).
2. Potrebe za sigurnošću - Crkva svakome vjerniku daje hram i utočište svaki dan od 7-20h i vikendima duže. Kad su polnoćke - rade duže. Mogućnost da je čitava tvoja obitelj u Crkvi i da imate papir i to iskustvo da ste vjenčani u Crkvi i da imate dijete.
3. Potreba za pripadnošću - Crkva je stvorila bazu korisnika isto kao i firme imaju loyalty programe u svojim ponudama. (Diners- "Pripadajte" reklama.)
4. Potreba za samopouzdanjem - Crkva korisnike svakodnevno hrani svakakvim duhovnim stvarima zbog kojih se oni osjećaju produhovljeno i bolje.
5. Potreba za napredovanjem - Crkva, budući da korisnike puni duhovnim stvarima (koje nitko nikada nije vidio niti čuo) bivaju nadahnuti svim tim književnim slikama i motivima. Konstantno se trude dostići cilj.
Kako Crkva koristi strah ljudi u svrhu povećanja i održavanja baze korisnika?
Crkva od samog početka nudi život vječni. Najveći ljudski strah jest smrt. Bez ikakve diskusije. Ne znamo što dolazi poslije niti ikako možemo znati.
Kako je Crkva proširila bazu?
Krštenjem. Crkva ima "opravdan razlog" što jest Istočnjački grijeh pa svaku bebu moraju krstiti kako bi ona bila "slobodna" i čista.
Uzmimo za primjer banke.
Banka nudi štednje za mališane koje daju ne znam ni ja kolike kamate i poklone. Štednja vas spašava od grijeha naših političara zbog kojih nemamo novaca pa ako budete štedili biti ćete "slobodni" i čisti.
Crkva korisnika na ovaj način zadržava u instituciji isto kao što banke zadržavaju i svog klijenta.
Kontradikcije Crkve i kapitalizma?
Gotovo da i nema suprotnosti osim što se Crkva zalaže za potpuno suprotnu stvar djelujući na kapitalistički način. Imaju radnike koje plaćaju i korisnike kojima naplate svoje usluge i još dobivaju državne subvencije.
Sve se plaća!
Jeste li razmišljali koliko novaca ostavite Crkvi u razdoblju od 20 godina? Krštenja, Ženidbe, Mise, Pričesti, Pomazanje, turneja po kućama svake godine...?
Sve to košta jako puno.
No bitno je da pripadamo i da smo slobodni! PARADOX
Neka linčovanje počne!
14
utorak
svibanj
2013
Umobolno
lionqueen
Umobolna je država koja na čelu Hrvatske Gospodarske Komore (HGK) već desetljeća drži Nadana Vidoševića, koji danas pred potencijalnim poslovnim partnerima Poljacima kaže:
"Mi Hrvati ne snalazimo se s investicijama!"
Pa naravno, da se Hrvati ne snalaze s investicijama, kao gospodarskim zamašnjakom, kad je na čelu HGK, koja bi upravo i trebala omogućiti poduzetnicima snalaženje s investicijama, čovjek koji sam priznaje da se ne snalazi s investicijama!!!
Pa do kad će taj čovjek svojim neradom i neaktivnošću upropaštavati svaku nadu hrvatskom gospodarstvu?? Kad će vlast, bilo SDP-ova, bilo HDZ-ova, konačno shvatiti da na čelo HGK treba postaviti neku SPOSOBNU OSOBU, koja će poučavati gospodarstvenike kako se snalaziti s investicijama?
Što je i tko je zapravo taj Nadan Vidošević, kad je jednako dobar i vlasti HDZ-a i vlasti SDP-a, kad ga nitko, unatoč očigledno posrnulom gospodarstvu, ne želi maknuti s čela HGK i konačno postaviti nekoga tko će iskoristiti na stotine lokalnih ekspozitura HGK za oživljavanje posrnulog gospodarstva???
Jedini suvisli odgovor koji se nameće jest da je zapravo Nadan Vidošević šef ove države i da smo svi jadni Hrvati njegovi vazali.
Prestrašno! Prestrašno! Prestrašno!
Da taj čovjek ima imalo ponosa i poštenja, nakon ove izjave na televiziji sam bi ponudio ostavku!
No nema!
10
petak
svibanj
2013
SEZONA JAGODA
brankan
Prvo proljetno voće,Rajsko voće,reko bi se dostupno svakom tko se potrudi posaditi ga.
Mali odlazak u prirodu može obogatiti šetnju samo viđenim šumskim plodovima a može i probati dar prirode,osobito ako je na svom posjedu.
Za vrtnu jagodu također treba malo truda uglavnom se iznenadim kada ugledam dozrijele plodove koji se skrivaju između cvijeća.
U Zagrebačkom prstenu,postoji mnogo uzgajivača jagoda koji uglavnom nemaju gdje sa dospjelim plodovima,kako je to več kod nas.
Tada je prava utrka štandova i pravi festival jagoda u gradu.
A da li bi moglo i trebalo više?
Uglavnom puno truda marljivih ljudi propadne,jer nema organizirane industrije koja bi otkupila i preradila višak plodova.
Jagoda je lagano i zdravo voće sa puno c vitamina koja raste na svim kontinentima.
Postoji samo pet sorti u svijetu a Hrvatska nema svoju sortu jagode.
Da bi se zaštitila sorta potrebni su višemilijonski iznosi za priznavanje licenci,da li ćemo se barem potruditi u prerađivačkoj industriji spasiti bogom dane plodove u novonastali proizvod i omogučiti zaposlenost i preživljavanje vrijednim ljudima.
Do tada nam ostaje da se igramo sa plodovima i zamišljamo kako imamo sokove i đemove ,naše Hrvatske proizvode tokom cijele godine,
09
četvrtak
svibanj
2013
Solarna energije posve će promijeniti elektroenergetski sustav
zoranostric
Na blogu Ekološka ekonomijameđusobno poveazna članka o razvoju solarnih elektrana u svijetu, razvoju baterija i upravljanja elektroenergetskim sustavom. Prenosim po nekoliko pasusa iz oba članka.
Izranjajuća harmonija velikog i malog u elektroenergetici
Nedavno objavljeni izvještaj predviđa eksplozivni rast distribuirane proizvodnje solarne energije, iz fotonaponskih sustava snage do 1 MW, u slijedećih pet godina. (...) Proizvodnja električne energije disperzira se na milijune malih proizvođača, kao što je danas slučaj s potrošnjom. Znatan postotak proizvodnje koristit će u blizini, bez potrebe za transformacijom na visoki napon, čime će se smanjivati gubici u mreži. (...)
Bitan činmbenik bit će i napredak u učinkovitosti i ekonomičnosti stacionarnih baterija (različitih tehničkih svojstava od onih u električnim vozilima), različitih kapaciteta, koje će se postavljati na raznim nivoima mreže (pojedinačne zgrade, mjesni, lokalni, nacionalni, međunarodni) (...)
Ako se pak poveže sustav na nivou jednog sela ili četvrti, smanjuje se neravnoteža. ponude i potražnje. Tu su potrošači nekoliko desetina ili stotina kuća, škola, trgovine, kafići, obrtničke radionice idr.. A istovremeno u tom krugu može biti nekoliko desetaka fotonaponskih sustava, nekoliko manjih vjetroelektrana (ne onih od nekoliko megawata, nego desetaka kilowata), mala hidroelektrana na potoku, mali pogoni na drvne brikete ili bioplin… (...)
Iznad toga, treći nivo bi bila šira područja, otprilike kao današnja elektrodistributivna područja u Hrvatskoj, svako sa više desetaka tisuća domaćinstava plus ostalo. Sva ta područja postaju distributivno-proizvodna (...).
Iznad toga je nacionalno područje, i konačno podružje “supermreže” (European Supergrid ili EUMENA Supergrid), od Atlantika do Urala, od Laponije do Sahare, koje zajedno sa svim nižim nivoima osiguravaju stabilnost mreže. (...)
Koncentracijske solarne elektrane: vijesti iz Kalifornije, Saudijske Arabije, Indije i Australije
Intenzivni rast solarnih elektrana u posljednjih nekoliko godina zasniva se gotovo isključivo na fotonaponskim sustavima. Dok se kod njih radi o zreloj tehnologiji, koncentracijske solarne elektranehttp://www.blog.hr/img/hr/system/blogeditor-button-pogledaj.gif (CSP) zasad su na nivou razvoja, s manjim brojem postrojenja u raznim zemljama. Postoje različita predviđanja o kretanjima slijedećih godina. (...) Snažan impuls za brže uvođenje CPS mogu biti potrebe cjeline izranjajućeg elektroenergetskog sustava s dominacijom obnovljivih. O tome govore novije vijesti iz Kalifornije, Saudijske Arabije i Indije. Velika prednost CPS je mogućnost da se energija, proizvedena u doba najveće sunčanosti, spremi u toplinskom spremniku (Thermal energy storage, TES) za kasnije pokretanje parne turbine.
08
srijeda
svibanj
2013
mr.sc. Miljenko Marić nositelj liste za Gradsko vijeće Zadra i skupštinu Zadarske županije
shzzadar
mr.sc. Miljenko Marić
nositelj liste za Gradsko vijeće Zadra i skupštinu Zadarske županije
04
subota
svibanj
2013
Sve sam dao da nestane 88 milijardi kuna iz javnih poduzeća, 15 kilometara autoceste Dugopolje – Ravča - 105 milijuna eura i proizvodna radna mjesta u Zadru
shzzadar
STRANKA HRVATSKOG ZAJEDNIŠTVA
PODRUŽNICA ZADAR
Sve sam dao da nestane 88 milijardi kuna iz javnih poduzeća, 15 kilometara autoceste Dugopolje – Ravča - 105 milijuna eura i proizvodna radna mjesta u Zadru
HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Božidar Kalmeta izljepio je plakate po gradu Zadru sa sloganom Za Zadar ja dao bih sve!
SHZ mu poručuje da stavi sljedeće slogane:
1. Sve sam dao da nestane 88 milijardi kuna iz javnih poduzeća
2. Sve sam dao da nestane 15 kilometara autoceste Dugopolje - Ravča - 105 milijuna eura!
3. Sve sam dao da se ugase proizvodna radna mjesta:
Bagat (4.143 radnika), Jugoplastika - pogon Zadar (706 radnika), tekstilni kombinat Boris Kidrič (2.252 radnika), Vinilplastika (1.285 radnika), Mljekara (240 radnika), SAS (400 radnika), tvornica duhana Zadar (187 radnika), Otočanka (1.800 radnika), tvornica kože Zadar (245 radnika), Mesopromet ( 90 radnika), Elektronika (187 radnika), Zadranka (1.500 radnika), Kepol Benkovac (70 radnika) Poljoprivredni kombinat Zadar (1.989 radnika), Poljoprivredna zadruga Vukšić (300 radnika) i dr.
mr.sc. Miljenko Marić
nositelj liste za Gradsko vijeće i Županijsku skupštinu
04
subota
svibanj
2013
Kandidacijska lista SHZ-a uz podršku udruge Solidarnost za Županijsku skupštinu
shzzadar
Kandidacijska lista SHZ-a uz podršku udruge Solidarnost za Županijsku skupštinu
http://www.ezadar.hr/clanak/kandidacijska-lista-shz-a-uz-podrsku-udruge-solidarnost-za-zupanijsku-skupstinu
Lista za Županijsku skupštinu koncipirana je od kompetentnih, iskusnih, mladih i poštenih ljudi. Struktura je takva da omogućuje hvatanje u koštac s reformama koje slijede, a to je razvoj i zapošljavanje.
Lista kandidata - Županijska skupština
1. mr.sc. Miljenko Marić - nositelj liste
2. Slavko Bakarić, ing.
3. Čedo Alić
4. Kristijan Vukić
5. Nenad Milković
6. Rosanda Mladenovski, dipl.oec.
7. Sanja Burčul
8. Edwin Matešić
9. Domagoj Kapović
10. Petra Bogović
11. Stanka Martinac-Pera, prof.
12. Zorenija Malvoni
13. Marinko Knežević, prof.
14. Jure Jurica
15. Goran Marinović
16. Petar Smokrović
17. Šime Baljak
18. Tina Grabovac
19. Tomislav Perica
20. Ivan Pavlica
21. Tihomir Krapić
22. Ivica Milda
23. Miljenko Morić
24. Sandra Perica
25. Danijela Matešić
26. Ivanka Vedrić
27. Ante Ražov
28. Slavko Burčul
29. Zoran Špaleta
30. Gašpar Bilić
31. Ivona Ledenko
32. Jadranka Radulović
33. Ivan Mišković
34. Frano Vidović
35. Ante Kursar
36. Anita Milda
37. Marija Šišeta
38. Dario Fabijan
39. Anđela Dujić
40. Petar Vuksan
41. Dražen Šagi
03
petak
svibanj
2013
VOLOVSKO SRCE
samohranamajka
I dok mi tako hipotetski dobivamo novac za gradnju Pelješkog mosta i neki znanstvenici upozoravaju da će nas tehnika doći glave, konačno, eto, dugo najavljivane orwellovske omče – 6. lipnja kreće prijedlog Europske komisije o zabrani korištenja autohtonog sjemenja…. Bit će zanimljivo ne vidjeti kako će glasovati naši demokratski izabrani EU parlamentarci – i da li će tu konačno pasti maske onako internacionalno i lokalno jer, ruku na volovsko srce, možda su i imali saznanja o takvom brisanju autohtonosti ne samo s otvorenog (hmmm) tržišta, nego i iz vrtova. S obzirom na to da postoji puno napisa o tome, ne kanim se posebno osvrtati na nešto što je već gotovo pa predodređeno. Istovremeno su brojne udruge za pomoć osobama s posebnim potrebama (invalidima, recimo) izgubile potpore i preusmjerene su na EU fondove, o kojima pojma nemaju. Da stvar bude bolja, nećemo ni jesti moći ono što želimo, ljudi u EU govore o tome da su se zaželjeli mirisa domaće hrane jer je sve standardizirano – nit' smrdi, nit' miriše. Prestrašio me neki dan „Galileo“. Govori o vezama budućnosti – tableta za high, tableta za calm, kažu futuristi. Dakle, sve se SMIJE, samo se ne smije imati ono autohtono, ono nešto zrnca soli. I dalje će se smjeti rezati maligno tkivo tako da uvijek nešto ostane i za idućih 50 tisuća neke tvrde, viagrirane valute. Postoje ljudi na ovome svijetu za koje sam onako nestručno i neanalitično zaključila da im je zadaća svojom nevoljom podučavati druge. Lekcije mogu biti drastične do te mjere da čovjek koji je tako rezuckao natenane u jednom naletu vodnog vala ostane bez cijele obitelji za koju je navodno to sve i radio. I ode se onda ozračiti u Fukušimu. Dragovoljno jer – dabogda imao, pa nemao. I slušam u Nu2 Slobodana Prosperova Novaka, koji govori da smo dosta bili sarkastični, ironični… Tako će i volovsko srce jednoga dana zauvijek otići u bajku jer… sve se smije. A mnogi će tvrditi, kao što i danas tvrde da, recimo, Aušvic nikada nije ni postojao, da nije nikada bilo volovskog srca. Zanima me da li svi ti genijalci koji prodaju legaliziranu drogu koja se prodaje pod GMO i slično doista i svoju djecu hrane tim istim? Ili pak postoje skrivene oaze na ovoj zemlji gdje se samo za njih uzgajaju autohtone egzotike ili su obuzeti time tko će prvi na Mjesec? Čudni poremećaji javljaju se i bilježe po ambulantama – neobjašnjivi gubitci kilograma bez potvrđenih dijagnoza koje bi ukazivale na to. Borba protiv debljine, koja je prikrivena pothranjenost, duhovna i fiziološka. Tko je to smjestio Crvenkapici? A gdje je lovac?
A bilo je i ima još agresivnih zahtjeva da se emisije tipa "Na rubu znanosti" izbace iz "ozbiljnog" programa. Ask yourself this one question: do you feel lucky?
I nema takvog Darth Vadera nigdje u svemiru kao što može biti tamna ljudska duša, nema ni jedne crne jame u svemiru kao što je crna rupa bez dna osione duše pohlepne za moći. There's one thing worse than not having enough: never having enough.
03
petak
svibanj
2013
O zaposlenosti, nezaposlenosti i koječemu drugom
davorkovidovic
Razgovor za portal "profitiraj.hr"
Savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje u HGK
Vidović: Živimo prije svega krizu vrijednosti
Piše: Andrea Latinović 03. 05. 2013.
U vrijeme koalicijske Vlade Ivice Račana, Davorko Vidović bio je ministar rada i socijalne skrbi, iznimno nezahvalnog resora; kako tada, prije desetak godina, tako i sada. Danas, kada je Hrvatska već petu godinu u recesiji i proživljavamo najtežu gospodarsku krizu do sada, radna politika i zapošljavanje svakako su najvažnija pitanja društva, kaže i Vidović, savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje u Hrvatskoj gospodarskoj komori te član Glavnog odbora SDP-a.
Strahujete li od brojke 400.000 nezaposlenih? Ili će se sada taj broj opet smanjiti, obzirom na turističku sezonu i sezonsko zapošljavanje?
Nezaposlenost je veliki hrvatski, ali i europski i svjetski problem. Upravo ovih dana bilježimo najveću stopu nezaposlenosti u povijesti EU. Golem je problem nezaposlenost mladih ljudi, a tu smo sa 51% na trećem mjestu u EU. Riječ je, naprost,o o krupnom strukturnom problemu kojega generira s jedne strane ovakav tip kapitalizma, a s druge strane, izvjesno, neuspjela politika štednje i fiksacije na proračunski deficit, kao jedino čvrsto sidro ekonomskih politika u Europi. Države ne koriste svoje ekonomske poluge da taj problem riješe, nadajući se da će po reaganovsko-tacherskom modelu slobodno tržište vlastitom samoregulacijom riješiti stvar. Aktualna kriza usporediva je jedino sa velikom krizom iz 30-tih godina prošlog stoljeća, koja se rješavala na radikalno drugačiji način od onoga što su propisivale klasične ekonomske teorije do tada. Svijetu danas nedostaju hrabri i vizionarski lideri i to u najrazvijenijim državama svijeta, koji bi mogli nametnuti neki novi New deal i osigurati punu zaposlenost. Hrvatska je zrno pijeska u globalnim razmjerima. Ne zaboravimo da činimo tek 0,5% europskog teritorija, 0,4% europskog stanovništva i svega 0,3% europskog gospodarstva. Nismo niti statistička greška i vrlo smo ranjivi. No, to ne znači da nam ništa ne ide na ruku i da baš moramo biti začelje Europe. Naprotiv, tu se krije i naša šansa. I Danska je mala državica, smještena na velikoj livadi, a naseljavaju je najsretniji ljudi na svijetu. Pametnom, odgovornom i hrabrom politikom i vođenjem ove zemlje, moguće je unatoč svim globalnim prijetnjama, u Hrvatskoj graditi i uspješno gospodarstvo i pošteno društvo.
Smatrate li da je model sadašnjeg ministra rada g. Mrsića o radu za 1600 kuna dobar model, ili on omogućava poslodavcima da se nakon godinu dana zahvale onima koji su radili po tom modelu, jer ih ne žele uzeti u stalan radni odnos?
Kada bi ta mjera bila jedina, a srećom nije, bilo bi to i nedovoljno i promašeno. Ta mjera ne zapošljava, nema tu nikakvog zasnivanja radnog odnosa ni na određeno, ni na neodređeno vrijeme. Ona samo pomaže stjecanju prvog radnog iskustva. I to je dobro. Ali, nije dobro da se ona prometne u zamjenu za zapošljavanje i time nelegalnu konkurenciju zapošljavanju. Naime, postoji opasnost da poslodavci besplatnim (za njih) pripravnicima zamjene potrebne radnike. Zašto bi poslodavac u uvjetima veće ponude radnika, plaćao ono što mu treba, kada to može dobiti besplatno?Time bi ta mjera zapravo bila u funkciji smanjenja zaposlenosti. No, pored ove mjere, postoji čitav niz poticaja i subvencija zapošljavanju, ali sve to ne može biti pokretač veće zaposlenosti. Aktivne mjere politike zapošljavanja mogu samo pomagati teže zapošljivim skupinama na tržištu rada (stariji, mladi, osobe s invaliditetom i td) da im se izjednače šanse, ali same po sebi one ne otvaraju radna mjesta. Aktivne mjere nisu zamjena za gospodarsku aktivnost i investicije.
Postoji li u Hrvatskoj uopće Strategija radne politike i zapošljavanja?
Očigledno je da se ipak nešto radi, što govori da postoji i neka, makar i implicitna strategija. Naime, Ministarstvo rada i HZZ koriste manje- više poznate mjere koje koriste i druge europske zemlje. Postoje subvencije i poticaji zapošljavanju i u drugim resorima. Ono što nama silno nedostaje i što za posljedicu ima visoku nezaposlenost, ili još gore najnižu stopu aktivnosti i zaposlenosti u EU, jest odsustvo razvojnih strategija, konkretnih politika, primjerice, industrijske, regionalne, demografske,okolišne i drugih koje bi slijedile iz, po mogućnosti, konsenzualno prihvaćenih društvenih ciljeva. Tu vladaju improvizacija, imitacija, kratkoročnost, neznanje i kukavičluk. Ako ne znate kamo želite, možete samo vrludati i glavinjati kao obezglavljena kokoš. I radna se politika mora oslanjati i proizlaziti iz tih ciljeva. Krajem prošle godine Hrvatska je imala samo 1. 709. 000 aktivnih stanovnika (zaposleni i nezaposleni), od ukupno 3. 832. 000 radno sposobnih stanovnika, ili doista katastrofalno niskih 44,6 %, uz samo 36,6% zaposlenih. Ako bismo htjeli doseći europski prosjek od 65% zaposlenosti, trebalo bi kreirati dodatnih preko milijun radnih mjesta. To je možda najzorniji pokazatelj našeg tragičnog zaostajanja, koje se onda ogleda u zaostajanju i u svim drugim područjima i segmentima društvenog razvitka. Jedno je jasno: mi naprosto trebamo više zaposlenih ljudi i točka! To je prvi uvjet za alimentiranje visokih društvenih izdataka, ali i za osobnu i obiteljsku sreću ljudi.Tome se valja posvetiti u zemlji Hrvatskoj. Svatko, svugdje i stalno!
Rekli ste kako ćete se posebno baviti hrvatskom migracijskom politikom. Kakvi su tu rezultati?
Da. To je projekt na kojemu sam u Hrvatskoj gospodarskoj komori trenutno najviše angažiran. Uspjeli smo okupiti doista najuglednije stručnjake za migracije u Hrvatskoj, demografe, sociologe, socijjalne geografe i makroekonomiste koji upravo rade ozbiljna istraživanja, koja bi nam trebala pripomoći u formuliranju jedne doista relevantne, znanstvene i stručne podloge za izradu hrvatske migracijske strategije. Riječ je o promišljanju krajnje deprimirajućih demografskih trendova i demografskog pustošenja cijelih regija. Hrvatsko stanovništvo se smanjuje i negativnim prirorodnim prirastom i migracijama, sve je starije, sve je manje žena u fertilnoj dobi i sve manje djece koja se očekuju u toj dobi. Posljedice toga su dugoročne i dalekosežne. Ne vidim da se netko u Hrvatskoj previše zbog toga uzrujava, ili brine. Naprotiv, niti se jedna državna institucija ne bavi niti je zadužena za pitanja demografskog razvitka. Nema ni jednog ministarstva niti vladinog ureda koji bi o tome brinuo. Upravo zbog toga, HGK, kako zbog ozbiljne zabrinutosti za gospodarsku budućnost i budućnost radne snage, ali i slijedom svoje, povijesno potvrđene društvene odgovornosti, prepoznaje važnost tih pitanja i pokreće ovakva istraživanja. Zahvaljujući, prvenstveno i osobnom senzibilitetu predsjednika HGK Nadana Vidoševića, mi ćemo pokretati i druge inicijative vezane za razvoj ljudskog kapitala Hrvatske, među kojima je svakako i briga o tome tko će u Hrvatskoj u budućnosti živjeti, raditi, školovati se i liječiti. Kako ćemo osigurati još milijun radnika, tko će to biti, odakle će dolaziti, ako nam vlastiti demografski potencijal ne jamči solidnu demografsku budućnost? Kakve će posljedice na hrvatsko gospodarstvo i društvo, kulturu, nacionalni identitet, imati eventualna veća imigracija stanovništva i nezaustavljivo sve veće otvaranje našeg društva? Kako ćemo upravljati migracijama, kako iseljavanjem, tako i iseljavanjem? Ozbiljne države traže odgovore na ova pitanja i imaju određene strategije za te buduće izazove. Mislim da su ova pitanja iznimno važna i sa velikim entuzijazmom se bavim time.
Građani žive u gotovo paničnom strahu od budućnosti. Je li danas imati posao- luksuz?
Temeljem podataka o stopi zaposlenosti i nezaposlenosti, ono što se čini normalnim i neophodnim doista izgleda kao luksuz. To je tužni ishod povijesnog nasljeđa, beskoncepcijskog kretanja našeg društva, propuštenih šansi i niske razine odgovornosti upravljačkih elita. To se treba i to se može promijeniti. Ali, ne preko noći i ne lako. Važno bi bilo vidjeti barem početak tih promjena.
Možemo li reći da je kategorija stalnog radnog odnosa zapravo nešto što će izumrijeti, a zamijeniti je ugovori na mjesec, dva?
Svijet rada se brzo i radikalno mijenja posljednjih desetljeća. Kao da se zatvara krug od nesigurnog do nesigurnog posla. Naime, stabilnost zaposlenja koja je započela nakon proleterskog ad hoc zapošljavanja, industrijalizacijom i koja je vrhunac doživjela u europskoj socijalno državi, ustupa pred nastupajućom prekarizacijom rada, nesigurnim i nestabilnim zaposlenjem, krajnje fleksibilnim radnim ugovorima, oblicima zaposlenja, radnog vremena, radnog mjesta, plaće. Sve je fleksibilno, ništa nije stalno, niti zauvjek. Tek se traže rješenja za brojne socijalne pa i psihološke posljedice takvog stanja. Nesigurnost zaposlenja postaje prvorazredno pitanje koje može ugroziti i same temelje društava kakve smo poznavali u vrijeme stabilne socijalne države.Tretiranje rada isključivo kao faktora proizvodnje i kao svake druge robe, dehumanizira ne samo radni život, nego i obiteljski i osobni život, kao i socijalne odnose. Nisam siguran da tako i treba biti. Riječ je o posljedicama kapitala na globalnoj razini
Je li Hrvatska, ne samo u gospodarskoj, već i u moralnoj krizi?
Pitanja moralnog stanja nacije i krize društva, velika je tema i teško ju je suvislo apsolvirati u nekoliko riječi. Naime moral, u Vašem pitanju shvaćen kao raspoloženje ljudi i povezanost društvenog ponašanja u skladu s nekim vrijednostima, nije toliko stabilna i nepromjenjiva kategorija. Mi živimo prije svega krizu vrijednosti i nije danas baš tako lako odrediti što su općeprihvaćene vrednote. Naime,čak i kada se one eksplicite navode kao vrednote, ne znači da ih pojedinci pa i čitave skupine i intimno prihvaćaju i da žive u skladu s njima. Primjerice, imamo evidentnu hipokriziju kada je riječ o većinskom kršćanskom opredjeljenju stanovništva i života u znatnoj opreci spram kršćanskih vrijednosti. Ili, vrijednosti poštenja, zauzetosti za opće dobro, dosljednosti, slobode, tolerancije i druge, nominalno su poželjne vrline političkih vođa, no oni se tako ne ponašaju, niti građani biraju takve političare. U naravi pobjeđuju prijetvorniji, lukaviji, agresivniji. Ono što mene brine kada je riječ o tom „moralnom“ stanju nacije jest nametanje mediokriteta u svim područjima života i stvaranje klime u kojoj se sijeku glave najboljima i najsposobnijima. Prevladava mentalitet preživljavanja, do sutra, do kraja mandata, do mirovine, ili nekog drugog graničnika. A preživjeti i živjeti nije baš isto. U mentalitetu preživljavanja nema usmjerenosti na ciljeve, nema izvrsnosti, nema ni morala, jer je sve dopušteno. Bez inovacija i razvoja koji uvijek nose sposobniji i bolji baš u svemu, ostaje se na mjestu, grize se vlastiti rep, analizira prošlost i filozofijom ograničenog dobra, nastoji oteti nešto nekome drugome. Bilo da se radi o moći, znanju, materijalnim dobrima, društvenim položajima, ili naprosto društvenom ugledu. Mediokriteti ne trpe ljude s integritetom i oni proizvode „jalno društvo“, kakvo mi se čini da je danas hrvatsko.
Da se dotaknemo i SDP-a, stranke u kojoj ste i Vi. Koje greške radi,a što je dobro učinjeno?
I mojoj se stranki nameće tzv. pragmatizam, nasuprot djelovanja u skladu s vrijednostima. Naoko, to se može prihvatiti, jer se kao time rješavaju problemi. Ali, problemi su uvijek vanjsko lice nekih dubljih poremećaja u sustavima, političkom, ekonomskom, kulturnom, socijalnom… I probleme nije moguće rješavati bez oslonca na neke stabilne vrijednosti. Iz tih se vrijednosti moraju izlučiti ciljevi i strategije i onda na toj osnovi definirati konkretne političke odluke. Žao mi je što je u stranci zamro svaki dijalog o važnim društvenim pitanjima, političke se odluke donose u uskom krugu, članstvo, simpatizeri i sklona javnost isključeni su iz bilo kakvog utjecaja na formuliranje politike i stranke i Vlade. To držim ozbiljnim deficitom unutarstrančkog života, ali slabljenjem Vladinih kapaciteta za ozbiljno i sustavno rješavanje problema s kojima se kao društvo suočavamo. Vladi priznajem iskrene napore da iz jedne objektivno teške situacije izvuče i zemlju i građane i mislim da taj trud nije nevidljiv.
Jesu li građani s pravom ovako ogorčeni na Vladu, kojoj je glavni adut stalno ista „mantra“- HDZ je ostavio državu u katastrofalnom stanju?
Od ogorčenja nema koristi. Modeli vladanja Hrvatskom su se potrošili i iluzorno bi bilo očekivati radikalne promjene u jednogodišnjem mandatu Vlade, čak da ju vode sami nobelovci. Vladu treba nadzirati, pred nju postavljati zahtjeve pa i kritizirati, ali i podupirati kada vuče korisne poteze. Bez povjerenja ne može se ništa učiniti i na Vladi je da to povjerenje sačuva, jer još ga ima. A što se tiče HDZ-a i njihove ostavštine, naprosto je točno da su zemlju ostavili u katastrofalnom stanju i to nije pametno zaboraviti.
Pred vratima smo EU, referendum je pokazao što građani misle, a HDZ-u se smiješi pobjeda na sljedećim izborima nastavi li koalicija ovako voditi državu. Je li to pretjerani scenarij? Ili ipak realnost?
Bilo bi dobro da na političkoj sceni imamo alternativu vladajućoj koaliciji u obliku ozbiljne, odgovorne, poštene i kompetentne političke stranke. Ne vidim da takvu imamo u sadašnjem HDZ-u. A što se scenarija tiče, ništa nije isključeno. Dokaz tome su, primjerice, izbori na Islandu, gdje su vlast i povjerenje građana dobili isti oni koji su proizveli duboku krizu, a izgubili je oni koji su zemlju iz krize izveli. Očekujem da će vladajuća koalicija u Hrvatskoj znati mobilizirati sve potencijale i pokazati da zemlju vodi u dobrom smjeru, da će se negativni trendovi zaustaviti i da će i sami građani osjetiti rast dobrobiti za sebe.
Je li točno da Vas premijer ne voli, jer Vam nije oprostio što ste mu bili protukandidat na unutarstranačkim izborima?
Potpuno mi je svejedno i uopće me ne zanima koga premijer voli, ili ne voli. Ali me zanima kako vodi stranku i Vladu. O tome će ovisiti njegova politička sudbina. Dobio je mandat i ima pravo izabirati suradnike. Želim vjerovati da to radi odgovorno.
Što je sa spekulacijama kako u SDP-u vrije, jer je samo članstvo nezadovoljno vođenjem i stranke i države, a posebice često neprimjerenim premijerovim izjavama?
Volio bih da u SDP-u vrije i da je više živosti, da se ljudi okupljaju, raspravljaju i slobodno iznose svoja mišljenja. Intelektualna živost bila je obilježje te stranke u godinama njenog sazrijevanja i izrastanja u veliku stranku. Bio je to temelj našeg uspjeha. Okupljati, civilno društvo, intelektualce, sindikate, gospodarstvenike, stare, mlade, jedina je uspješna formula za racionalnu utemeljenost u zbiljskom životu. Glas ljudi se mora čuti, a stranka treba biti medij za artikulaciju raznorodnih interesa i njihovo oblikovanje u suvisao politički program. Vodstveni kapacitet stranke može se mjeriti samo mjerom uspješnog rješavanja problema ljudi. Jer ljudi su važni!
03
petak
svibanj
2013
Evo ga opet
modestiblejz
Prvo biser...
A potom bistrina...
Večernji.hr:
OVAKO ĆEMO POVEZATI HRVATSKU - NOVI PROJEKT STAJAT ĆE 205 MILIJUNA EURA: Ekskluzivne fotografije novog projekta Pelješkog mosta
Mora li naš receptorni sustav trpjeti uvijek jedan te isti reciklirani teror mostomanije i sličnih grandiozno projektiranih debakala baš pred svake izbore? Preskupo su nas koštali. Mislim naravno na ove idiote (prijašnje i sadašnje). Od mostova bar neke koristi.
02
četvrtak
svibanj
2013
Nema naslova
dragoklaric
Nezadovoljstvo radom Općinske vlasti rezultiralo je i mojom kandidaturom za predstojeće izbore za lokalnu samoupravu. Ponukan lošim odlukama sadašnje vlasti u Općini Fažana, kroz razgovore sa susjedima i prijateljima, shvatio sam da puno toga treba promijeniti. Dugi niz godina Općina Fažana bila je vezana za stranačku vlast. Tko je bio s njima i tko je s njima, otvorena su mu vrata, a ponekad i prozori. Vrijeme je da vlast zadobiju ljudi koji nisu vezani za jednu stranku, ljudi kojima je stalo i kojima su svi mještani Općine Fažana jednaki i ljudi koji će uvijek imati vremena za razgovor s mještanima i rješavanje njihovih problema.
Iz navedenih razloga oformila se lista kojoj sam na čelu, kao nositelj i kao kandidat za načelnika Općine.
Način na koji ćemo to ostvariti je informatizacija- (video zid) u našoj općini, gdje će na velikom ekranu na zidu Općine Fažana biti informacije o tekućim problemima i fazi njihovog rješavanja. Tako će svako i u svako doba znati što je do sada riješeno i ako nije riješeno kada će biti.
Zašto glasati za nezavisnog kandidata Dragu Klarića i njegovu listu:
1. Zato što ćemo predstavljati interese naših građana, a ne stranaka
2. Zato što želimo suradnju direktno sa mještanima
3. Zato što ćemo pronalaziti rješenja, a ne izgovore
4. Zato što ćemo stvoriti učinkovitu i odgovornu upravu sa novim stručnim i zainteresiranim ljudima
5. uključiti mještane u donošenje strateških odluka
6. osnovati mjesne odbore kako bi svaki dio općine imao direktan utjecaj na razvoj
I NAJVAŽNIJE OD SVEGA, PRETVORITI ĆEMO OPĆINSKU UPRAVU U SERVIS SVIH MJEŠTANA OPĆINE FAŽANA.
Ukoliko podržavate ovakve promjene, molim vas da svoj glas ne potrošite uzalud. Izađite na izbore u što većem broju jer je bolja budućnost u vašim rukama i zaokružite osobu i listu po vašoj savjesti.
02
četvrtak
svibanj
2013
Sindikalni prosvjed i tupost naroda arvackoga
panonija
Ne volim kod našeg naroda tu jednu glupu odliku, a to je da je uvjeren da će netko drugi riješiti njegove probleme. Dobri Gospod Bog, EU, Arhanđeo Mihovil, strani kapital, vanzemaljci ili netko od te ekipe. Ja prosvjedujem s vremena na vrijeme. Nikad ne idem na gluposti profila "Occupy Croatia" ili nekakva takva gubljenja vremena gdje 10 ljudi tipa klaunovi iz Gradžanske akcije izvode svoje pizdarije. Ali bio sam u životu na relativno dosta prosvjeda. Zapravo, ja kao nekakav desničar sam često bio na nekakvim, uvjetno kazano lijevim stvarima.
Bio sam jučer na Trgu pet do podne. Slika je bila žalosna. Ekipa od PPDIV-a, desetak bedaka moga profila na suncu, nekoliko stotina znatiželjnih Zagrepčana u hladu, koji su valjda nadali da će biti showa, tipa da će policija nalupati prosvjednike. Tada sam bio ljut na cijelu državu. Mislim, sad je gore nego ikad. Prva misao, pa jebemu život, moram otići van. Ako je ovoliko ljudi došlo na prosvjed koje podržavaju najljući neprijatelji, primjerice Kaptol i homoudruge, primjerice braniteljske udruge i antife naporne, onda znači da nešto duboko ne štima s narodom! Kasnije se Trg popunio sindkalnom povorkom. Pa je ipak ličilo na prosvjed.
Čitam memoare Josipa Horvata. Horvat je bio između dva svjetska rata jedan od vodećih novinara u Hrvatskoj. Mason, liberal, ne podnosi Antu Starčevića. Pogotovo mrzi zagrebačku i sjevernohrvatsku purgeriju (malograđane), koja je bila stronghold pravaštva. Jedan od mojih pradjeda je baš bio pravi pripadnik toga sloja. Obrtnik, dovoljno novaca da uzdigne familiju, da ima glasačko pravo u Austro-Ugarskoj. Uspio je poslati moga djeda za učitelja, te moj djed ne samo da je završio srednju, nego je postao i diplomirani zrakoplovni izviđač u pričuvi, što je ipak visokoškolska kvalifikacija. Horvat kaže da purgerija pati od potreba za pravicom. Priznajem, ja isto patim od te lude potrebe. Pravice mora biti. Jedan drugi moj pradjed je bio pak srednje dobrostojeće građanstvo. Kada gledam ovoga moga obrtnika i ovoga moga kapitalista, draži mi je obrtnik, jer mu je bilo više do pravice. Ali da imam dijete, kako bih mu išta mogao danas pružiti? Moj djed je od malograđana skočio u srednje građanstvo, oženio se za kćer suvlasnika banke, moju baku. To mu je omogućio moj pradjed tišljar Mijo (piše se Mihovil, hihi).
Čitajući press ova dva dana, ispada da su sindikati velik problem. Daleko sam ja od fana vođe sindikata, ali za svoje članstvo, sindikati relativno rade dobar posao. Npr. državna i lokalna uprava je katastrofična, ali drže neki level radničkih prava. Ako se državnim službenicima spuste prava, to je put u provaliju. Naravno da privatni sektor pati, da privatni sektor je u groznom stanju, ali kakva je to logika da kad imaš dvije noge, a jedna je ranjena, da uzimaš pištolj i fino se samokresom upucaš u drugu nogu.
Zato ne razumijem tu šutnju. Mi idemo u ponor. SDP je kronično nesposoban. Ja to ovdje oduvijek pišem. Hrvatska je stvarno pred nestankom. Nizak natalitet, najbolji idu van (kaže mi danas kolega s prvog faksa da je sredio papire za Kanadu i da ide tamo, čovjek je veći nacionalist od mene, a ide van), ništa ne funkcionira, beznađe je. A ljudi odbijaju prosvjedovati. Dokaz da su Hrvati kreteni.
Nitko, pogotovo ovdje, ti ništa neće dati u životu. Po svojoj procjeni, kada gledam svoj život, nisam napravio ništa pretjerano pametno. Gledam si pretke. Koliko si ti ljudi bili sposobniji od mene. Kaže mi prijatelj, završio si fakultet. U ovakvoj Hrvatskoj, to je bezvrijedno. Žalim što nisam kriminalac. Istina, u Hrvatskoj je konkurencija velika, jer i država se bavi tom djelatnošću (ZAMP kao svijetli primjer legalne pljačke ili pak tiskani mediji kao najniži oblik prostitucije), ali kako da čovjek ovdje nešto privredi? Onda je bolje alanfordovski i robinhudovski biti pljačkaš. Svi koji imaju novaca su osigurani. Ne bih ja krao od bakica. Krao bih od onih koji imaju. A osiguranje nek isplaćuje.
Obećao sam sebi, do srpnja se odluči, ostati ili otići. Piši strukovnim organizacijama u inozemstvo. Neće biti lako, vrlo vjerojatno ništa od toga. Ali treba probat. Znam da će me psihički slomiti što uopće pišem ljudima vani. Kakva šteta. Ali što me ovdje drži? Svakim danom sam sve gora osoba. Ja sam brbljiv, od 1999. se dopisujem s ljudima širom svijeta. I moram reći da su ljudi normalniji od nas Hrvata. Mi imamo totalno iskrivljene vrednote.
A kad sve pogledam, Kanada je dozlaboga dosadna, fina i uređena zemlja, sa zdravom dozom perverznih cura.
Sve što Hrvatska nije.
Pero Panonski
PS
Slika uz post. Reći ću samo Sergej Bondarčuk ko Pierre Bezuhov.
- Statistika Blog.hr
Zadnja 24 sata
26 kreiranih blogova
511 postova
1.201 komentara
544 logiranih korisnika
Trenutno
11 blogera piše komentar
49 blogera piše post
- O Blog.hr-u