Kreativni odjel
cool
Isključi prikazivanje slika18
subota
svibanj
2013
17
petak
svibanj
2013
Ljepota cvijeta
teutinaljubav
Tko voli vidjeti veču sliku, klik na sliku pa F11 ili full, a ako netko želi u punoj veličini tada View all sizes, pa odabir Large1600 i onda F11
17
petak
svibanj
2013
Na pustopoljini snova
nissnisa
Da se vratim u svoju rupu anonimnosti
I left lots of kisses and let u put them in places you wanted
I tako...ti neki ljudi prođu preko naših života
poneki ostave neizbrisiv trag
poneki tek usputni pozdrav
al svemu jednom dođe kraj
rupa bez dna...
Ližemo se i uljuljkujemo u anestetički san,svjesni smo
toga da se život oko nas raspada u zrnevlje
Let me get what I want
this time...
17
petak
svibanj
2013
Razlike drastične
nelinagustirna
Petak je, kraj ovog tjedna i predzadnji dan u Trećem tjednu botaničkih vrtova i arboretuma Hrvatske.
Prošetali smo do najbližeg nam botaničkog vrta - Botanički vrt na Marjanu Prirodoslovnog-matematičkog fakulteta u Splitu.
Na putu do gore mimoišli smo se sa većom skupinom razigrane školske djece....garant su bili u obilazak botaničkog vrta.
U botaničkom su nas iznenađeno dočekali jedan Profesor i nekolicina studenata PMF-a u Splitu. Valjda nisu očekivali još posjetilaca nakon što su odradili hordu vesele skakutave dječice. Ponudili su nas biljnim čajem od trava ubranih na Marjanu, a kakav bi drugi bio usred marjanskog botaničkog vrta.
Jedna studentica prala je plastične čaše, druga je selotejpom krpala plastične kesice kako bi se opet mogle iskoristiti - pohvalan primjer ekološke osviješćenosti mladih ljudi.
Profesor je nabrajao kakvih sve trava ima u čaju i ponudio nam da nas provede malo po vrtu, iako smo došle kasno i uskoro će početi slijedeća aktivnost u njihovom programu.
Bilo je dovoljno vremena da vidimo raskoš onog planski usađenog bilja, ali i onog divlje samoniklog koje je pošteđeno čupanja i košnje..
Jasno je da biljke žive svoj tajnovit život usprkos nemaru koji ovdje vlada. Nemaru gradskih institucija koje bi trebale povesti malo više računa o ovakvim draguljima u svom okrilju.
Znamo dobro da su kultura i znanost na samom dnu financijskih ulaganja.... zadnje rupe na svirali.
Upravo gledam prilog na vijestima: ubrzano se postavlja kameno postolje za križ na Marjanu. To postolje i taj križ su tek nekoliko desetaka metara iznad botaničkog vrta, a kakvo je stanje u vrtu...prosudite sami
Staklenik - stanje za plakanje,.. ali unutra se ipak nešto sadi, raste, presađuje, usađuje...cvijeta...
U središtu oronula kalijeva peć...nekad se tu i grijalo
Za zamislit se..
Vrtlić u gajbi
Pogled gore ne obećava mnogo, osim upozorenja "Čuvaj glavu!"
Usprkos svemu procvijetat će predivan cvijet
Pogled je veličanstven: brodovi ulaze u luku, Brač, Sustipan, marina, nova Zapadna obala, pa i Banovina koja je slijepa kad treba pogledati prema Marjanu. Možda će češće gledati prema Marjanu kad na njegovom vrhu osvane osammetarski križ, a možda im pogled klizne malo niže na Botanički, ako uopće znaju šta gledaju?
Profesor nas je vodio zaraslim stazama i pokazivao skrivene biljke: ovo je santolina, ovo je pelin, ovo je buhač, aronija, matičnjak, smilje, planika, tuja, perunika, datura, čičoka, kadulja, aloja, pa neke vrste sljezova, hmelja, vrijesak kojeg su slučajno izgazila djeca, jer se jedva primjećivao među visokom travom.
Ipak i ta divlja trava je dio prirode, predmet botanike i ona ima ljepotu i zaslužuje život. Red je da posije svoje sjeme i nastavi ciklus života prije nego dođu kosilice....
Pratila sam Profesora ne vjerujući ušima, ni očima... smrznuo mi se prst na okidaču, pa mnoge biljke koje smo obašli nisam ovjekovječila.
Profesor je morao otići dalje za svojim obavezama, a mi smo nastavile stazom gdje je vladala samo ljepota raspojasanog divljeg bilja.
Priroda je prelijepa i bez šminkanja....
Usput nas nadahne citat manje poznatog srednjovjekovnog Splićanina
Nakon ovog posjeta Botaničkom vrtu na Marjanu ne mogu a da se ne prisjetim moje kišne šetnje od prije 3 godine Botaničkim vrtom biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu
Ni uporna kiša nije mi pokvarila užitak boravka u tom prekrasnom vrtu gdje na svakom koraku vidiš koliko je vremena, truda, ljubavi, a naravno i potrebitih novčanih sredstava u njega uloženo.
Slike govore same za sebe, pa neću više trošiti riječi.
Zašto kažem da su razlike drastične .... zaključite sami.
17
petak
svibanj
2013
Pušiona, kaj god
nachtfresser
Mi što smo u Rijeci izašli na izbore izašli smo bez love na programskom tragu berlinskih pirata. Berlinski pirati se nisu uspjeli nametnuti na njemačkom saveznom kongresu, prihvaćeno je samo dvije trećine njihovih glavnih zahtjeva, ako netko želi likovati pokret je popušio, berlinci nisu. Stižu proturječne informacije od raznih anketara, no nigdje se ne može glas za nas promatrati kao bačen glas, mi ionako kupimo glasove od onih kojima se gadi hrvatska politika. Koga zanimaju detalji programa ima na pirati.
Raspoloženje je dobro, da su bile dopuštene inozemne donacije prošli bi glatko, o nama se u inozemstvu piše pirate times, izašli smo i na stranici svjetske krovne organizacije PPI sa zadnjom fotkom, ovako smo samo reciklirali preostale plakate i letke iz europske kampanje. Građanima smo ponudili samo elektronsku platformu na kojoj mogu raspravljati i glasovati o dnevnim stvarima, Wi-Fi dostupan skoro svima i slične sitnice.
U ovim krajevima se u nedjelju i u županiji i u gradu Rijeci zaokružuje lista broj 7, u Samoboru, Petrinji, Bilju, Varaždinu i metropoli se raspitajte 
17
petak
svibanj
2013
Ima još
yulunga2
Nisam samo ona dva pronašla...zbog ovih sam se pentrala gdje nisam trebala...
Ne zato što je problem uspeti se, to uopće nije teško
problem je strmo...spustiti se poslije...
Srećom, nikamo ne žurim, sjednem...pa se onda klackam " ni na nebu ni na zemlji "
neko vrijeme i...evo još jedna usputna
17
petak
svibanj
2013
17
petak
svibanj
2013
IZBORI
geomir
Još malo i vajo stot cito!!
Ovin tovor i sad muči i somo se češe obo tabelu.
A oni ča su ga napartili, ne virujen da će se dat uzjahot i napartit !!! :-))
17
petak
svibanj
2013
Mapiranje Trešnjevke, program drugi: Poigrajmo se kod Remize - podsjetnik!
nepoznatizagreb
Nadam se da se vidimo u 18h! 
Remiza. Snimio: Vanja
17
petak
svibanj
2013
U svijetu naših predaka (Božanski boj)
blogodneverina
Perun je bog pravde, rata i oružja, groma i munje (Gromovnik). Prikazivan kao sveto stablo, obično hrast, čije grane i kora predstavljaju živi svijet nebesa i smrtnika, nebo i zemlju, a njegovo korijenje podzemlje, svijet mrtvih.
Perun je bio vladar svijeta živih, neba i zemlje, a često simboliziran orlom koji je sjedio na najvišoj grani i promatrao cijeli svijet.
Stari Slaveni su vjerovali da grmljavina nastaje kada siloviti Perun izleti iz svojih dvora u kočiji. Vjerovalo se je da se pojavljuje u proljeće kako bi donio kišu, učinio zemlju plodnom, otjerao oblake i donio sunčevu svjetlost. Perunovo magično oružje su strijele (munje). Nosi moćnu sjekiru, a katkad i čekić. Sjekiru baca na zle ljude i duhove koja se uvijek vraća u njegovu ruku.
Prikazivan je kao grub čovjek s bakrenom bradom.
Prinosili su mu životinjske žrtve, najčešće je to bio pijetao, ali se poklanjala i koza, medvjed, pa čak i bik koji se klao i prinosio na svečane dane. Kada je životinja bila žrtvovana, vjernici su životinju trebali pojesti, jer je ona bila prožeta manom ili božjom snagom, te će na taj način čitava grupa biti obredno ojačana.
Njegovo ime nalazimo i u nazivu perunika (iris), katkad zvanoj i bogiša ("božja biljka"), za koju se vjerovalo da raste na mjestu gdje Perun udari munjom.
Izvor: http://www.os-popovac.skole.hr/slavenska
--------------------------------------
Dosta narikanja sa zadnjim postom. Vrijeme da se uzme "mašklin" u ruke i da se krene s delom. Ovaj prostor ću iskoristiti da se izreklamiram kao turistički vodič i arheolog na mitsko-povijesnoj stazi Trebišće-Perun.
Glazbenik, pjesnik, pisac i još mnogo toga (što bi se reklo tuttofare) te vlasnik turističke agencije Annalinea, Riccardo Staraj mi je ponudio mogućnost da vodim rekreativce, ljubitelje prirode i povijesti našeg Primorja po stazi koja je dana na koncesiju od strane PP Učka.
Predviđena ruta. Iz Mošćeničke Drage (Infopunkt pored rotora). Penjemo se prema selu Potoki, nastavljamo prema Trebišću. To selo su, kao i mnoga ostala, spalili Nijemci. Postoji isto tako opcija da se krene iz Mošćenica, a to se onda zove "Malinski put", preko Selca i Grabrove. Malinski put nema veze sa malinama, ali ima sa maslinama. Tada su težaci nosili masline iz Mošćenica sve do mlina kojeg je pokretao Potok.
Malo po malo se razvija Etnološka zbirka, mala knjižnica, konoba za okrjepu i mlin koji će jednog dana ponovo proizvoditi onaj zvuk sličan grmljavini po kojem zvuk žrvnja naši preci asocirali na Peruna.
Dolazak Hrvata, Oton Iveković. Sumnjam da je bilo tako svečano, ali naslikano je uklopljeno s domoljubnim romantičkim zanosom. Sumnjam da su naši preci bili svjesni povijesnog značaja koji mi dajemo njihovom dolasku.
Ono što me više golica jest osjećaj koji netko može dobiti kada prvi put vidi more. Zadnji put kas du ga vidjeli je bilo ono Crnomorsko ili Baltičko (ovisno o podrijetlu za koje mislite da je točno, ja osobno mislim da su s baltičkih nizina).
Čak i ja, koji živim pored tog živog organizma svakog dana, mogu osjetiti taj zanos i divljenje prvog puta.
Uz organizirano piješaćenje i stručno vođenje o značaju ovih prostora (gospon Vinko Škalamera, Kratka povijest sela Potoki, Mošćenički zbornik, br.3,2006, ja glede arheologije, etnologije i slavenske mitologije) nudi se piknik (klopa je iz renomiranog restorana "Perun", dobra kapljica i žestica pa će uspon biti lakši. Btw. uspon je fakultativni, ide se na zahtjev onih koji žele ići), igrokaz sa glumcima koji će vam objasniti neka vjerovanja i priče koje su lingvisti rekonstruirali zahvaljujući opstanku i otporu narodnih pjesama pošto se crkva trudila da izbriše bilo kakvu natruhu prijašnje vjere. Zato se u narodnim pjesmama skriva ključ, one su kodirane kako ne bi pobudile uvijek budno oko kršćanskog klera.
Glumci utjelovljuju likove iz mitologije.
Ovaj koji udara je žrec, a žrec je ono što je Keltima bio druid, hodajuća riznica znanja i vjerovanja.
Slijedi uspon na Perun, obilazak pastirskih stanova na Petrebišćima, spust s druge strane kanjona preko Sv.Petra. Sve to za 195 kuna i minimalno 10 bukiranih gostiju. Što se cijene tiče mislim da je sasvim pristojna jer ako ode u restoran Perun pojedete nešto fino i popijete litru vina taman će te potrošiti više, a ovdje dobijete šetnju, igrokaz i profesionalno vođenje.
Ako se prijavi minimalno 20 osoba onda je cijena po osobi 150 kn.
Proplanak na Petrebišćima koji je služio za ispašu. Tamo možete vidjeti obnovljene pastirske stanove zahvaljujući udruzi Dragodid koja svake godine organizira radionicu sa volonterima (studenti etnologije, krajobrazne arhitekture,...).
Suhi vrh sa Peruna. Nisu izjašnjenje okolnosti što su točno predstavljali ti vrhovi i što se na njima radilo. Jedino po bizantskim zapisima znamo da su ti bila svetišta sa Perunovim idolom koji je imao 4 lica kako bi gledao na sve strane svijeta. Isto tako, tu je trebalo biti stablo svijeta, Perun je bio u krošnji kao sokol ili orao, Veles je bio pod korijenjem, kao zmija, zmaj, lasica, kuna, medvjed. Za uprizorenje tog mita bilo je potrebno visoko, okupano suncem, prozračno mjesto, donji tok vode, vlažno, mračno mjesto kako bi se mogla odigrati vječna bitka između suprotstavljenih prirodnih sila. Slično mitu o Perzefoni, taj je ciklus jamčio blagorodnost usjeva i obnovu stoke. Zato za stoku kažemo blago. Blago je prvotni oblik bogatstva.
U sljedećem dijelu idemo u carstvo Velesovo, boga podzemlja, bogatstva, stoke.
Za rezervacije i ostale upite kontaktirati Annalineu.
ps. možda tako izgleda, ali ovo nije plaćeni oglas :) ali ako lajkate, prenosite onda se možda i rezervira pa će da zelembači stižu i da Neverin može financirati svoja putovanja i putopise.
17
petak
svibanj
2013
17
petak
svibanj
2013
* Dnevni meni 2: Pahuljice i voće, bakalar pod pekom i tikvice sa ovčjim sirom ... 1690 kcal
minus40kg
DORUČAK (Pahuljice i voće):6 dag zobenih pahuljica3 dag sušene papaje10 dag svježih borovnica2,5 dl jogurta... 480 kcaRUČAK (Bakalar pod pekom):20 dag fileta bakalara20 dag krumpira10 dag luka0,1 dl maslinovog ulja... 490 kcal2 dl bijelog vina... 140 kcal VEČERA (Tikvice sa sirom):4 dag tvrdog ovčjeg sira80 dag tikvica0,1 dl maslinovog ulja... 480 kcal
20 dag trešnji... 100 kcal
Dobre šablone su jednostavne i podatno primjenjive ;)
P.S. Alkohol u principu ne bi preporučio.Onima kojima nešto više znači, teško će ostati na čaši,nezainteresiranima, i ne treba, i definitivno je bolje da je baš tako.
17
petak
svibanj
2013
sivo
sjedokosi
opet onaj hoćeneće dan
teško je tada biti sam
sivo kapljikavo sivo
pusti sivu smeđu zamisli
bit će bolje kažeš
siva smeđu gradi
poznat mi je taj refren
teško je tada biti sam
pojavila se večernja nada
luna ponad grada
zvijezda roj
ljepše je sada biti svoj
by Boris3hr
17
petak
svibanj
2013
16
četvrtak
svibanj
2013
Starac i vuk
dbilos
Ovo moram podjeliti sa vama, zaista lijepa priča.
Nekog su starog pastira koji je preko sedamdeset godina čuvao ovce, novinari upitali: “Možete li nam ispričati nešto osobno, što vam se zasigurno moralo dogoditi za tako duga razdoblja?” Razlog zašto su uopće novinari došli bio je taj što je država odlučila dodijeliti mu počasnu mirovinu za njegov osamdeseti rođendan, jer je pošteno obavljao svoj posao eto već punih sedamdeset godina, a za zasluženu mirovinu nije imao nikakvih drugih osnova, budući da nije bio prijavljen ni na kakvim platnim popisima tvrtki. Starac se ispočetka branio da je on običan pastir, i već mu je bilo neugodno što su uopće došli oni kojima se ni u snu ne bi nadao, a kamoli da će još o njemu pisati u novinama za koje je, nepismen, samo znao da postoje. No novinari ko novinari, napasni kao osice, nisu se dali tako lako otpraviti. Prostodušni je starac na kraju ipak popustio te je započeo svoju priču. (Imao je on običnih priča, koje su za običnu raju i koje se mogu pričati uz vatru, djeci, jedino je mislio da su one suviše seljačke za nešto kao što su novine).
“Cijena jednog mog iskustva”, započeo je, “bila je visoka. Nitko me nije pitao želim li kupiti to iskustvo. Kada sam imao dvadeset godina, pronašao sam u šumi maleno nejako psetance. Onako malešno, smililo mi se, pa sam ga bez razmišljanja uzeo sa sobom, već nakon nekoliko dana to mi je pseto postalo toliko privrženo i ja sam ga zavolio. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, dijelio s njim što sam i sam imao i pseto je lijepo napredovalo. No seljani su me počeli zadirkivati govoreći da je to vuk i da ga trebam ubiti, jer će se dogoditi veliko zlo. Kako sam ih mogao poslušati, kad mi je to biće priraslo srcu,uvuklo mi se pod kožu? Jednog kasnog ljetno popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali zrak je bio težak, kao da će kiša. Ušao sam u kolibicu u planini, u kojoj je i bio tor za ovce koje su tu plandovale u sjeni nekoliko stabala. Čim sam legao na ležaj, oči su mi se same sklopile, bilo je sparno. Ne znam koliko sam dugo ležao, tek me nešto prenulo iz sna. Neko krkljanje i režanje. Sve je bilo nekako prigušeno, tako da nisam bio siguran spavam li ili sam budan. Izašao sam ipak da vidim što je. Vrata kobilice gledala su na zapad. Narančasta sunčana lopta bila je još za koplje visoko. U smjeru sunca, sjedio je moj pas. Gubica mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je narančasto prosijavalo kroz oči. Kao da je mjesto njih imao dvije žeravke. Sve je izgledalo tako nestvarno, tim više što se ispred njega nalazila hrpa pušećeg mesa iz prohujalog života. Odmah sam shvatio što se dogodilo. Hladno sam ušao u kolibu i uzeo pušku koja se nalazila pored vrata i uputio se prema njemu. Lagano sam podigao pušku, i nanišanio glavu mog vuka. On se nije ni pomaknuo. Kao da je osjećao krivicu što je prokockao moje povjerenje, koje sam u njega uložio. Povukao sam obarač i on je pao.
Kako bih nekako spasio što se spasiti dalo, otišao sam u selo po nekog od seljana i po kola. Bilo me pomalo sram što nisam prije poslušao seljane. Sunce je upravo zalazilo, kada smo počeli tovariti leševe ovaca u kolica. Možete si zamisliti koliko je bilo moje zaprepaštenje kada sam između ovaca naišao na leševe tri vuka i vučice. Srce mi se steglo, a na oči mi navrle suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja, posumnjao sam u zvijezdu na nebu.
Odonda je prošlo šezdeset godina, a još ne mogu zaboraviti tu sliku, kao da se danas zbilo. Nakon tog događaja nekako sam se povukao u sebe. Riječi su mi nevoljko prelazile preko usana. Bio sam vrlo pažljiv. Postalo mi je jasno da u mojoj duši nema više mjesta za bilo kakvo osuđivanje bilo koga.”
Nepoznati autor
- Statistika Blog.hr
Zadnja 24 sata
19 kreiranih blogova
437 postova
671 komentara
550 logiranih korisnika
Trenutno
10 blogera piše komentar
49 blogera piše post
- O Blog.hr-u