Kreativni odjel

i duga

sjedokosi

by Matilda Bulić

da, reče mali princ i nastavi čekati
a lisica...
no ipak
tko zna
sve je tako nedokučivo
i jutro kojim me daruješ
sjeta čuči u meni
a boje uvijek u spektru
a boje su uvijek na mjestu
rasporede se
i ne možeš im ama baš ništa
i duga se raspline u prolazu
da, reče mali princ i nastavi čekati
a lisica...
ona poznaje boju žita


by Boris3hr

sjećanja sjećanja
ruke i dodiri
uvijek to ostane
blizu negdje
i niz epizodnih prolazaka
samo je ljubav uvijek ista
ma dobro slična
vrti se to u nama kao
kao
sapunica
šareni baloni
duga u srcu
naravno i rijeka
svome ušću hita
a ljubav iznad svega
ostaje traje
i sjećanja

Alice in Wonderland – Alica u Zemlji čudesa !

film

Kad se spomene ime Tim Burtona mnogi zauste i ako što proizađe iz razjapljenih čvalja onda je to samo bujica pohvala. Tko li je taj Tim koji obožava i na svijetlo kino platna iznova i iznova nam predočuje taj njegov čudesan gotički svijet. Bez namjere da zazvučim patronizirajuće ovaj „Američanin“ nam je svima postao poznat po svom nikad neprevaziđenom Batmanu. Kad se pomisli na Batmana onda se misli još dan danas na lik koji je stvorio upravo on. Iako ga tako većina zna on je ipak mnogima, cijeloj obožavateljskoj sviti, poznatiji po Bubimiru aka Beetlejuiceu. Naravno svi pomislimo na animiranu seriju na kojoj su se hranile stotine darkerica jer ipak Lidija je ta koja je bila u nekakvom subkulturnom pogledu pseudomajka cijelom tom „darkerskom svijetu“.
I od tada Burton posiže za tim čudesnim svijetom koji ga nije nikad iznevjerio. Naravno glumci se mijenjaju. Od Michaela Keatona pa do Winone Ryder sve dok konačno nije pronašao svoju muzu u liku i djelu Johnnya Deppa (Edward Scissorhands (1990), Ed Wood (1994), Sleepy Hollow (1999), Charlie and the Chocolate Factory (2005), Corpse Bride (2005), Sweeney Todd: The Demon Barber of Fleet Street (2007) i Alice in Wonderland (2010)). Tako da je teško odvojiti Burtona od Deppa, i obratno.
Koliko je to uspješna sinergija govore rezultati na box officeu koji svi upućuju da je ovo jedna od uspješnijih glumačko režiserskih „veza“/franšiza (iako je Depp financijski uspješniji sa Piratskom franšizom ipak u svijet papilove mu je vrata otškrinuo Burtonov film Sleepy Hollow, a trenutno 19 plasirani na listi najisplativijih filmova je Alisa dok je Charlie 97-i (što nije loše jer to nije tipični blockbuster film)).
Uspješnost ovog novog Burton-Depp filma leži i u mladoj australskoj glumici Mii Wasikowskoj. Ona onakva bledolika i tanahna prvo podsjeća na mladu Ivanu Orleansku, mač i „oganj“ u borbi protiv zmaja, a zatim na moment podsjeća na mladu vilenjačicu Galadriel iz LOTR serijala (pogotovo kada odjene bijelo ruho u dvorima Bijele kraljice). Sve su to posve opravdane asocijacije jer ipak koliko god htio Burton dati poseban dah još jednoj ekranizaciji Alise u zemlji čudesa ne može ostati netaknut nekim filmskim trendovima koje je postavio Jackson sa svojom trilogijom.

Fatso: Omega svijet

igniss

Kada je ovaj film izašao 2008 godine, provukao se ispod radara većine kritičara i, unatoč osvojenoj nagradi na jednom norveškom filmskom festivalu, zapao u mrak zanimljivih ali nepoznatih filmova. Većina koja bi ga pogledala tretirala ga je samo kao urnebesnu komediju sa snažnim seksualnim motivom, nešto poput Američke pite. Malo prostačenja, malo šala na račun masturbacije, malo crtića o penisima i to je to! Još jedan neuspjeli teen uradak! Passe!



Ipak, promatraču koji poznaje seksualno tržište ne može promaknuti iznimna dubina i profinjenost filma. Ispod brda šala o spolnim organima, krije se psihološka drama koje se ne bi posramio niti jedan poznati uradak. Stoga sam, kada mi je ovaj film slučajno dospio u ruke, ostao uistinu zapanjen slojevitom pričom.

Rino je debeli, osamljeni muškarac u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim koji pati od kronične sramežljivosti i društvene anksioznosti. Film počinje u supermarketu, gdje Rino ignorira otvorenu kasu kako bi mogao ići na drugu, gdje radi lijepa blagajnica koja mu se sviđa.


Poslije kratkog i neuspjelog pokušaja očijukanja s blagajnicom (u prijevodu: mrmljanja nečeg nerazumljivog i spuštenog pogleda), dobivamo uvid u Rinove fantazije u obliku crtića:


Rino piše stripove u kojima je glavni lik Fatso - debeli, društveno neprihvaćeni humanoid koji, isto kao i po imenu, sliči antropomorfnom nosorogu (iskreno, po meni više sliči svinji). Većina stripova tiče se njegove čežnje za prolaznicama, lijepim (ljudskim) djevojkama od kojih šeće uokolo s trajnom erekcijom, te bijega od policije sastavljene od antropomorfnih pasa koji ga žele uhvatiti zbog "zločina požude" i kastrirati ga.

------------------------------------- SPOILER -------------------------------------
UKOLIKO ŽELITE SAMI OTKRITI RADNJU, OVDJE PREKINITE ČITANJE
------------------------------------- SPOILER -------------------------------------

Zatim dobivamo pogled na Rinov svakodnevni život. Radi kao prevoditelj (preko interneta), stoji zabijen u prazan stan svojih roditelja i svo slobodno vrijeme provodi u gledanju pornografije i masturbaciji. Rino je ovisan o seksu na najpatetičniji mogući način - ne onaj Charliea Sheena, već tako da čim vidi živu ženu dobiva erekciju i trči doma olakšati se. Kao što smo vidjeli, apsolutno je beznadan sa ženama i u životu općenito. Ukratko, on je čisti Omega, nesretno stvorenje čije je postojanje ženama gotovo nezamislivo.

Jedino društvo koje ima je Filip, gadljivi tip koji ga posjećuje kako bi mu se hvalio svojim osvajanjima. Filip je "papirni Alfa", arogantan, sebičan i lažljiv, čiji je najviši doseg seks s 50-godišnjom ženom i pričanje o zavođenju koje nema veze sa stvarnošću, no Rino je jedina budala na svijetu koja pije njegove priče. Istodobno uživa zezati Rina i suptilno ili manje suptilno ga podsjećati na to da nikada u životu neće vidjeti pravu vaginu.


Rino dobiva posjetu od svog oca, feminiziranog i nezainteresiranog tipa koji se čini više indiferentan nego sažaljiv prema propalom životu svog sina. Obavještava ga da će dio stana u kojemu živi Rino iznajmiti nekoj studentici. Ta studentica je Malin, vrlo lijepa i živahna plavuša iz Švedske.


Rino nema nikakvih iluzija da će ikada moći išta s njom, unatoč povremenim šalama oko toga s Filipom, no čim ona ode na posao radi jedinu stvar koju zna: ode u njenu sobu i kopa po njenom donjem rublju. Njegov izuzetno creepy način "upoznavanja" pridošlice čak i nije toliko seksualan koliko znatiželjan: jednostavno nikada nema pristup ženi od krvi i mesa, i njene hulahopke gleda kao da su s drugog planeta. Toliko je zaokupljen da ga zamalo uhvate Malin i njena kolegica s posla koju je dovela da joj pokaže stan. One ga, prepoznajući njegov potencijal za pružanje bezazlene zabave, navečer zovu da sjedne između njih i priča s njima, što je pozicija u kojoj izdrži tek pola minute prije nego mora pobjeći u svoju sobu. Po noći ga budi zvuk seksa iz druge sobe: Malin je već prvu noć dovela nekog "dečka", nekog nabildanog i agresivnog alfa tipa.

Sljedeće jutro, Filip mu donosi Fleshlight (umjetnu vaginu) koji je ukrao od negdje i nudi mu ga na prodaju. Kada se prilikom pregovora pojave Malin i njen dečko, Filip se pravi faca pred njom i pretvara se da je Rino kupio Fleshlight njemu, te da njemu to apsolutno ne treba, kako bi osramotio Rina i uzdigao sebe. Ozbiljno se posvade, a nakon toga se Rino počinje svađati i s Malin, tvrdeći da mu radi nered i smeta ga. Ipak, navečer zajedno gledaju televiziju, i Malin mu kaže kako "obožava pametne dečke" i kako je "inteligencija jako seksi". Zatim se napola ispruži po Rinu i zaspi tako, koristeći ga kao velikog, slatkog, bezopasnog plišanog medvjedića. Rino, razniježen prvim ženskim dodirom u mnogo godina, odmah počinje maštati u njoj, te zatim odlazi u sobu i prepušta se čarima Fleshlighta.

Sutra Malin i njena kolegica zovu njega i Filipa u park na piknik. Filip isprva odbija, praveći se da je to nedostojno njega, no Rino ga ostavlja i odlazi u park na druženje. Unatoč svojoj anksioznosti zbog koje sjedi pet metara daleko od grupe i ponaša se kao na intervjuu, ostavlja dobar dojam na društvo, pogotovo muško, koje cijeni njegovu dobrodušnost, neobičan smisao za humor i znanje nekoliko jezika.


Društvo se usput dogovori s njim da Malin sutra navečer organizira party u njegovom stanu. Potaknut nadolazećim događajem, Rino kupuje sportsku opremu i proteine, hvaća se vježbi i trčanja (unatoč stalnoj paranoji da je sve beznadno) i sređuje se za navečer tako što oblači odijelo i stavlja kontaktne leće. Iako se nije tjelesno promijenio, razlika je gigantska. Umjesto debele, neprivlačne kreature, doima se kao punašan, živahan intelektualac sa zgodnom frizurom. Dok mu pomaže srediti se, Malin ga iz zezancije ili podrške kratko poljubi u usta, na što on ostane totalno zabezeknut.


Na zabavi se nakratko pojavljuje napušeni i pijani Filip koji pokušava napraviti skandal vrijeđanjem Rina zbog pokušaja sređivanja svog života, ali svi su složni da im smeta i izbace ga. Rino se također malo napije i proba travu, a Malin, pijana, dolazi leći na njega, trljati međunožje o njegove noge, te mu govoriti da se sjajno zabavljaju (unatoč tome što je maloprije bila u zagrljaju sa svojim dečkom). Njihov ples je prekinut kada Rinu pozli od previše pića dok je u WC-u i ispovraća se i onesvijesti. Dok je u nesvijesti spuštenih hlača, cure primjećuju da ima ogroman penis. Dok ga nose u sobu da se otrijezni, on ima fantaziju da obrađuje cijeli harem i zalijeva ih svojom spremom, ali čini se da je to ipak samo fantazija.

Ujutro Rino ide s društvom na plažu, gdje Malin susreće svog dečka u društvu njegove supruge i djeteta. Slomljena prijevarom, odlazi plakati, a Rino ide za njom tješiti je, govoreći joj da je lijepa i zabavna. Nju pomalo vrijeđa što ne zna navesti druge pozitivne osobine kod nje osim tjelesnih, no sama sebi priznaje da je to jedino što ima i da glupo troši svoje vrijeme na kretene. Obećava Rinu da će mu pomoći jer on zaslužuje imati curu, i šalje ga na spoj na slijepo.

Opet lijepo sređen, Rino dolazi pred dogovoreni kafić i vidi kako mu se osmjehuje vrlo zgodna, seksepilna žena koja čeka za šankom. Dolazi do nje i flertuje s njom kao pravi Casanova, iznenada preporođen. Čim zna da je to žena koja je zainteresirana za njega (jer mu je tako rekla Malin) i dobro se spremio, njegova anksioznost nestaje. Nažalost, fantazija dolazi kraju kada ga pozove netko novi - Nina, žena koja mu je Malin namjestila za spoj na slijepo:


Rino je vrlo ljut što mu je Malin namjestila debelu, neuglednu, stariju ženu, te spoj zbog toga ne ide nikamo. Otresa se na nju riječima koje su im oboje na pameti, "Zašto debeli ljudi moraju samo visiti zajedno? Postoji nekakav kod?", iz protesta prolijeva pivo po sebi i odlazi u bijesu. Doma sačeka Malin, kaže joj da ne podnosi to da ga ona tretira kao otpadak kojemu treba uvaliti druge otpatke, te joj otvoreno kaže da je glupa i da sama izaziva svoje probleme, i izbacuje je iz stana. Zatim nacrta odlučan strip u kojemu se Fatso preobražava u neustrašivog i potentnog osvajača, Kapetana Ku*ca, te odlazi vani s Filipom kako bi ga ovaj odveo u javnu kuću. U javnoj kući, Rino se u posljednji tren pokoleba, ne želeći "samo seks", te se vraća kući po pljusku.

Pred ulazom u stan, nalazi pokislu i pijanu Malin - išla je kod svog sada bivšeg dečka i opet se razočarala, te sada moli Rina za pomoć jer je izgubila novčanik i mobitel. On je nosi u njenu spavaću sobu, gdje ga ona potiče prvo da je svojim rukama skine sve do gaćica i grudnjaka, te zatim njega da se svuče i, naposljetku, da ostane spavati s njom. Potpuno zbunjen ali zapaljen željom za Malin i sretan što mu ukazuje pozornost, Rino pristaje. Ona se privije uz njega i mazi s njim, a on joj govori kako je lijepa i kako je voli, no već je zaspala.

Rino sanja da vodi ljubav s Malin ali zapravo je preuzela njegova navika: u snu počinje masturbirati, što probudi Malin. Apsolutno zgađena, ona pobjegne iz kreveta i kaže mu da je odvratni perverznjak, te mu kaže da je kreten ako je ikada mislio da se ona želi seksati s njim:


Očajan i ispunjen bijesom na Malin što ga tako tretira i na sebe što je upropastio priliku, Rino odlazi u svoju sobu, gdje ima prototip nekog uređaja sličnog flekserici, za koji je radio prijevod, te si njome odreže penis. Malin ga niti ne pokušava zaustaviti. Rino zatim ima san gdje na nebesima predaje svoj odrezani penis Kapetanu Ku*cu, te da njegov penis dobiva anđeoska krila i odlazi u raj:


Rino se budi u bolnici, gdje su mu jedva uspjeli spasiti spolni organ. Kada se vrati kući, Malin mu kaže da će se odseliti jer se mora vratiti mirnom životu s roditeljima, a njemu kaže da je vidjela njegove stripove, da su vrlo zanimljivi (jer ima dar "stvarno vidjeti" druge ljude i sebe), te da ih treba poslati nekom izdavaču. Rastaju se kao prijatelji.

U završnoj sceni, Rino se vraća u trgovinu s početka filma i očijuka s istom onom blagajnicom. Na vrlo nespretan i sramežljiv ali ipak pristojan i jasan način, pita je želi li izaći s njim na večeru. Nakon što ga ona odbije jer je zaručena, ona se vraća pitati je bi li išla s njim kada ne bi bila zaručena, samo hipotetski. Ona mu kaže da se on doima kao ok momak i da vjerojatno bi, jer "zašto ne?". Sav sretan što je "rekao nešto", Rino izlazi iz trgovine i film završava.


Rinov problem je klasičan Omega problem: bilo zbog nesreće bilo zbog sabotaže (vjerojatno oboje), apsolutno je beznadan sa ženama, te stoga nikada nije upoznao nikakvu metodu seksualnog izražavanja osim pornografije i masturbacije. Kada bi mu se dalo voljnu ženu golu u njegov krevet, opet ne bi ništa uspio. To ga čini još beznadnijim. Čak ni njegov gigantski penis, nešto što bi ga u teoriji trebalo činiti vrlo poželjnim, ništa ne pomaže. Kako bi imao koristi od ogromne alatke, moraš prvo doći do njene upotrebe.

Njegov otac stalno prigovara, ali na jednako beznadan način - nije ni voljan ni sposoban dati svom sinu nešto što bi mu pomoglo, makar to bila i lijepa riječ osim prokletog "samo budi svoj". Njegov jedini prijatelj, Filip, iskorištava ga kako bi imao nekoga u usporedbi s kim će se činiti Alfa. Malin, lepršava i mlada, rado iskorištava njegovu dobru volju i emocionalnu potporu, a drži ga na udaljenosti jer nema "ono nešto", što je parazitiranje još okrutnije od samog ignoriranja. Mami ga seksom kao konja mrkvom, ali nikada ne zaboravlja da joj je on previše odvratan da bi spavala s njim. Upravo su ta razočaranja, ono što Rina dovodi do ruba i konačnog sloma kada si zamalo oduzima život.

To je svijet Omega muškaraca: uskraćeno im je čak i biti biljojedima. Umjesto da makar napuste seksualno tržište i pronađu životno zadovoljstvo u bilo kojem drugom području, uhvaćeni su u vrtlog zlokobnih (makar nenamjernih) sila koje ih primaju i odbacuju kako im pada na pamet. Malo je onih koji uspješno ispužu iz tako dubokog i strmog ponora. Uzevši u obzir postojanje tog negativnog ciklusa, možda nije čudo da muškarci čine 75% svih samoubojstava.

Važna pouka iz igre pojavljuje se u sceni kada Rino odlazi na spoj na slijepo. Misleći da je vrlo zgodna, seksepilna žena za šankom ona koja ga čeka i interesira se za njega preko Malin, Rino je neustrašiv. Na jedan predivan trenutak, Rino izlazi iz svoje ljušture, možda ne Alfa, ali svejedno nevjerojatno vješt i zavodljiv u odnosu na svoje uobičajeno postojanje. Njegovo samopouzdanje je čisti placebo efekt, ali ipak stvara nevjerojatne rezultate. A onda se pojavljuje Nina, kao uvredljivi podsjetnik na njegovu stvarnu poziciju na seksualnom tržištu, na to da ga njegova prijateljica i simpatija smatra nekim "dovoljno dobrim" za debeljucu i ništa više. Shvativši to, Rino opet pada u ponor beznađa i samo-omaložavanja.


Druga važna pouka je kraj filma. Nakon što Rino biva odbijen od strane blagajnice jer je zaručena, strašno ga zanima bi li ona ipak izašla s njim kada ne bi bila zaručena. To što mu ona kaže da bi (što bi mu drugo rekla?) on uzima kao komično odobravanje trenutne verzije sebe. Neka, on je jadan, upravo se pokušao ubiti, program vježbanja mu je trajao 16 sati, i i dalje ne može ni do spoja, ali "mogao bi kada bi htio" (barem se zavarava).

U toj misli je sadržan sav jad Rinovog života: ne samo da je potpuno propao, već je i ovisan o svom propalitetu. On je majstor svih obrambenih psiholoških mehanizama. Kao netko tko nakon godina mentalne degradacije pati od zavisnog poremećaja ličnosti i negativne narcisoidnosti, Rino je patološki ovisan o svom stanju. Od možda 5-6 fantazija u filmu, samo jedna jedina tiče se seksa kao čina. Sve ostale se tiču sposobnosti i dozvole za seks, što je sasvim druga stvar. Njegov život ima smisla samo zbog igranja uloga: neuspješnog sina s ocem, očaranog slušatelja s Filipom, emocionalnog tampona s Malin, Kapetana Ku*ca koji spašava žene od kretena ali ipak realizira svoju seksualnost.

Duboko u sebi, Rino ne želi prihvaćanje. Želi samo blagi singal da bi sve "mogao kada bi htio" - površno odobravanje koje mu omogućava ostati zakopanim pod brdom svojih fantazija. Njegov identitet vezan je za istodobno bivanje lošim (debelim čudovištem koje plaši žene svojim penisom) i dobrim (nježnim i dobrim dečkom), a njegovo zadovoljstvo za bizarno pomirenje tih dvaju polova osobnosti. Kada njegov penis ide u raj, Rino je sretan - spasio je svijet od svoje zle perverzije. To je primjer muškog racionalizacijskog hrčka. Naravno, većina dobrih dečkiju su samo obični Bete koji jednostavno nemaju sreće ali su sasvim normalni (iako naivni). Rino je samo ekstreman primjer.

Fatso je jedan od onih filmova koji su na površini ništa posebno, no unutar sebe kriju prave dragulje životnih mudrosti. A ti su dragulji, kao i dno egzistencije koju opisuju, oštri, gorki i okrutni.

Kućni video uradak

tarampana

Ovo je moj prvi filmić, pa ne zamjerite na kvaliteti...
a i ne sudite mi prestrogo...
ipak je amaterski :).

Charlie Chaplin :)

1njofra

We bought a zoo (Kupili smo zoo)- 2011

movie-review

" Sometimes in life, all you need is 20 seconds of insane courage...and something good will come out of it...". Ovo je rečenica koja će većina vas koji niste još pogledali ovaj film...sigurno zapamtiti.

"We bought a zoo" obiteljska je komedija/drama, istinita priča o samohranom ocu Benjaminu Mee (Matt Damon) koji nakon smrti supruge ostaje sam sa dvoje djece, teenagerom Dylanom i kćerkicom Rosie i pokušava preproditi sve loše što im je život u jako kratko vrijeme priredio.

Film je ekranizacija istoimenih memoara napisanih od samog Benjamina Mee-a i stvaran je pod palicom iskusnog redatelja Camerona Crowa koji je najpoznatiji po uradcima poput "Vanilla Sky", "Jerry Maguire" i "Almost famous" za koje mu je u ruke pao i pokoji zlatni kipić. Uradak je stvaran u prisustvu samog Benjamina tako da ekranizacija više nego manje prati njegove memoare i ponajveća razlika je u tome što se stvara priča odvijala negdje na prostoru Britanije, a ne predgrađu Los Angelesa.

Benjamin Mee je novinar uglednih L.A. novina poznat po spektakularnim i avanturističkim reportažama iz cijelog svijeta. Takav stil života morao je prekinuti nakon smrti supruge i tu započinje "avantura" na koju ga nitko nije mogao pripremiti, samostalni odgoj dvoje djece. Nakon tragedije sa suprugom, Benjamin jednostavno ne može pronaći način kako krenuti dalje, sve što pokušava napraviti nekako dovede do još jedne male katastrofe. Kada mu sina Dylana, sa kojim od smrti supruge nikako ne može pronaći zajednički jezik, izbace iz škole Benjamin odluči da je vrijeme za novi početak počevši sa kupnjom nove kuće. Prilikom obilaska dolaze na imanje u predgrađu kojim se on i kćerkica oduševe, do trenutka kada shvate da je imanje zapravo zoološki vrt u raspadu. Kako je zoo već duže vrijeme zatvoren na njemu je ostala samo šačica zaposlenika (među kojima je i Kelly Foster (Scarlett Johansson)) i kupnja istog donosi malo toga dobrog, Benjamin se ipak odlučuju da tu želi ponovno započeti. Nezadovoljni radnici, hiroviti sin, financijske poteškoće samo su neki od problema koje će Benjamin morati nekako riješiti, jer sada osim brige za dvoje djece mora brinuti o radnicima i 60-ak egzotičnih vrsta o kojima ne zna apsolutno ništa i zoološki vrt pripremiti za ponovno otvorenje prije dolaska strogog i zahtijevnog zoo inspektora Waltera Ferrisa (John Michael Higgins).

"We bought a zoo" nije hollywood-ski blockbuster, ali nije ni isforsirana već viđena američka niskobudžeta priča zbog čega inače nisam ljubitelj takvih filmova. Film za sobom vuče jednu dozu predvidljivosti, ali sasvim prihvatljivu i riječ je od sasvim solidnoj obiteljskoj drami sa istaknutim porukama o obitelji, prijateljstvu i onom posebno izraženom da je u životu kada te loše krene potrebno samo malo hrabrosti.

Ovo nije film koji donosi nešto spektakularno, nešto posebno, ali je sasvim solidna obiteljska drama, nešto čime ćete zaokupiti klince na par sati, ali i filmski uradak koji bi se mogao svidjeti i široj publici, barem onom dijelu koji malo želi odmoriti od superheroja i akcije. Zato prilikom slijedećeg posjeta videoteci preporučam "We bought a zoo", pogotovo ako tražite film a zahtjev klinaca.

ocjena: 8 / 10.
ocjena IMdb: 7,1 / 10

trailer:

We bought a zoo- trailer

Cloud Atlas (Oblak Atlas)- 2012

movie-review

"Naši životi ne pripadaju nama...Vezani smo s drugima, prošlošću i budućnošću...i svakim počinjenim zlom ili dobrom rađamo svoju budućnost."...jedna je od osnovnih poruka ovog krajnje, neobičnog filma.

Oblak Atlas ekranizacija je istoimenog romana Davida Mitchella, i kada bi film trebalo opisati u jednoj riječi bila bi to...poseban. Kada na odjavnoj špici vidite tko su bili ljudi iza stvaranja ove ekranizacije, shvatite da je nešto neobično njihov način stvaralaštva. Riječ je od poljskoj "obitelji" Wachovski, da podsjetim braća Wachovski bili su autori scenarija, producenti i režiseri filmova poput "V for Vendetta", serijala "Matrix", "Speed racera", sve na neki način "drukčijih" filmova sa posebnim viđenjima stvarnosti. U stvaranje ovog filma uključila se i sestra Lana Wachovski, jednako ekscentrična, možda i više od braće.

Glumačka postava impresivna. Tu su Tom Hanks, Hallie Berry, Susan Sarandon, Hugh Grant, Jim Sturgess itd. Ono što je zapravo impresivno kod gore navedenih je to što ih je većina odradila 5 ili 6 različitih uloga. Naime, ono što je neobično kod ovog filma je to što prati 6 različitih priča u vremenu od 19.-og do 23.stoljeća. Šest priča, smještenih na jedrenjak u devetnaestom stoljeću, Cambrige i Edinburgh u tridesetim godinama prošlog stoljeća, San Franciso u sedamdesetim, Ujedinjeno Kraljevstvo u 2012. godini, "Novi" Seul u Koreji u 2144. godini i "Veliki otok" u postapokaliptičnom 23.-em stoljeću. U gotovo svakoj od tih različitih priča pojavljuju se gotovo isti glumci koji u nekima imaju glavnu riječ, u nekima sporednu, a u nekima jedva primjetnu. Svaka od tih priča naizgled nema veze jedna s drugom, niti radnjom, likovima, niti porukama koje šalje. Kroz film bezbroj puta bez ikakve najave radnja skače s jedne priče na drugu, svaki put drugim redosljedom i sve će vam izgledat nepovezano, možda malo i glupo, čak na trenutke i dosadno, ali... U nešto više od dva i pol sata koliko film traje sigurno će biti trenutaka kada vam ništa što ste do tada vidjeli nema veze, ali tim skakanjem kroz stoljeća se održava neka doza napetosti. Obrađene su mnoge teme od robovlasništva, homoseksualizna, umjetnosti, zločina, tehnologije koja zavlada nad čovjekom, praznovjerja pa čak i izvanzemaljaca kako bi se to na kraju svelo na jednu veliku priču o povezanosti univerzuma, prošlim i budućim životima i odlukama koje i njima napravimo. Ako tražite nešto za čistu zabavu, onda oblak atlas nije film za vas. Za gledanje će vam trebati dosta koncentracije, pa čak i malo živaca, tematika i poruka koju film šalje nije jednostavna i nije za svačiji ukus, ali film ima ono nešto, svakako je poseban i nešto što ne bi trebali propustiti, ako želite pogledat nešto novo i drugačije.

ocjena: 7 / 10.
ocjena IMdb: 7,7 / 10

trailer:

Oblak Atlas-trailer

Jack Reacher - (2013)

movie-review

Jack Reacher...za one koji nisu znali, kao ni ja, je zapravo glavni protagonist serije krimi romana Lee Childa. Jack pomalo vuče na nekakvog američkog Jamesa Bonda samo nema cool spravice i nije tako profinjen, ali ima nešto bolji smisao za humor. Istoimeni film ekranizacija je romana "One shot" i ovaj uradak je...solidan. Djelo Cristophera McQuarria, proguglah ga i kaže da je sa Cruiseom surađivao na posljednjoj misiji nemoguće i Valkyri, koji su bili sasvim dobri uradci, te sa su se njih dva već bacili na posao sa petim nastavkom misije nemoguće koja će svijetlo dana vidjeti negdje 2015-og ljeta gospodnjeg...

Iskreno bio sam sasvim skeptičan prema ovom filmu, možda ponajviše zbog samog Toma Cruisea, odnosno njegovih uloga u posljednjim filmovima koje nisu bile odrađene na nekoj zavidnoj razini, niti su to, ne računajući posljednji nastavak Misije nemoguće, bili filmovi koji...su odjeknuli...možda ima nešto u tome što je Tomek zašao u pedesetu i trebao bi pažljivije birati uloge, a i malo je zabrijao na scijentologiju...skepticizam se pokazao opravdanim, ali samo donekle.

Nisam pročitao niti jednu knjigu iz serijala pa tako niti "One shot" i ne mogu reći koliko je ekranizacija dosljedna, je li bolja ili lošija (što u pravilu je), ali je riječ o solidnom akcijskom trileru. Radnja započinje brutalnim zločinom, "random" snajperskom egzekucijom petoro civila i neopisivo podsjeća na Breivikov ubilački pohod u Norveškoj od prije par godina. Policija na mjestu zločina pronalazi sasvim dovoljno dokaza da osudi bivšeg snajperistu američke vojske koji je nakon psihičkog sloma počinio sličan zločin u Iraku, te jako brzo završava iza rešetaka i jedino što traži od istražitelja je da mu dovedu Jacka Reachera (Tomaž Cruise), čovjeka koji ga je uhvatio nakon zločina u Iraku, ali je on nekako izbjegao osudu, čovjeka kojeg nitko nije nekoliko godina. Ubrzo nakon toga počinitelj i monstrum u očima javnosti pada u komu nakon što ga premlate drugi zatvorenici. I tada se pojavljuje Jack Reacher koji se došao uvjeriti da monstrum opet ne izbjegne kaznu...ali ubrzo započinje svoju istragu sa odvjetnicom Helen (Rosamund Pike) i otkriva da iz stvari nisu takve kakvima se čine...normalno...

E sad...film je sasvim solidan...omjer odličnog...kao što je napetost odmah na početku dok ubojica kroz nišan prati potencijalne žrtve...sa dozom očitog...malo je više akcijski nego triler...ali kada se sve zbroji i oduzme "Jack Reacher" je film vrijedan gledanja. Neće vas oduševiti, ali neće ni razočarati. Priča je jako dobra, dobar krimić (morat ću doć do knjige), napetost je tu i tamo narušena ponekim preočitim, već viđenim scenama, lik Jacka ima i poneku duhovitu, originalnu doskočicu...i možda je zapravo i najveći minus filma sam gospodin scijentolog Cruise. Cijenim Cruisea, obožavam neke njegove filmove, ali ne mogu se oteti dojmu da je Jack Reacher jednostavno trebao biti netko drugi (recimo Tom Hardy ili Christian Bale)...netko malo mlađi...nije toliko loš, ipak je riječ o velikom profesionalcu, ali nemogu se oteti dojmu da je ovu ulogu...isforsirao...njegove akcijske scene ne izgledaju toliko uvjerljivo kao što su nekad...ali možda bi Cruise (kao i Willis u posljednjim filmovima) trebao pustiti da akcijske elemente predvode mlađi...nakon što sam ga pogledao ne mogu reć da nisam zadovoljan, ali jednostavno je falilo ono nešto da ovo bude odličan triler...ovako je...solidan...ali pogledat ga ili ne...definitivno da.

ocjena: 7/10
ocjena IMdb: 7/10

trailer:

Jack Reacher - trailer

Anna Karenina - 2012

movie-review

Novu ekranizaciju Tolstojevog romana se može nazvati...neobičnom i čudnom. Ovaj film ćete ili voljeti ili požaliti što ste se natjerali ovo uzeti sa police videoteke, a niste recimo pogledali sjednicu Hrvatskog sabora i Milanovića kako igra Angry Birds na novom smartphonu...Redatelj John Wright je nakon "Pride i prejudice", "The Atonement" ponovno ušao u suradnju sa Keirom Knightley ili ti ga Annom Kareninom, što je po meni jedna o malobrojnih pozitivnih stvari ovog filma, njoj nekako leže ove damske uloge.

Radnju Ane Karenjine većina nas zna još iz srednjoškolskih dana kao dio obvezne lektire. Tolstojev roman je u tadašnjem konzervativnom svijetu izazvao priličan "bum" prikazom ruske aristokratkinje Ane Karenjine, njenog života sa suprugom joj Kareninom (Jude Law), čina preljuba istog sa puno mlađim Vronskim (Aaron Taylor-Johnson), unutarnjom borbom, što ju je dovelo do konačnog čina samoubojstva. Priču više manje svi znamo, ali ovaj film neće izazvati "bum" kakav je izazvao Tolstojev roman sa tabu temama za onovremene čitatelje kao što su preljub i samoubojstvo. Za vas mlađe koji bi pokušali izbjeći čitanje opsežnog romana i pogledati ovaj film umjesto da pročitate knijgu, nemojte. U trajanju od nešto više od 2 sata, ovaj film nije koncentriran radnju romana. Ovaj film je koncentriran na...kostime. Za kostimografiju je dobio zlatni kipić na posljednjoj dodjeli Oscara i uz odrađene uloge Keire i Jude Law-a to je zapravo jedina pozitivna stvar. Vjerovatno ni sam Tolstoj ne bi prepoznao ekranizaciju romana da se likovi ne zovu tako kako se zovu. Radnja je smještena uglavnom u interijer, puno je, blago rečeno, scena koje su čudne, nemaju veze sa radnjom romana, iznenadnog plesa, besmislenih izjava, ali mora se priznati da je redateljski proizvod Johna Wrighta...jedinstven. Sve više nalikuje jednoj raskošnoj kazališnoj predstavi, i vjerovatno bi na mene ostavio bolji dojam da sam ovo pogledao u kazališu.

Ako imate 2 sata slobodnog vremena, želite pogledati dobar film, onda ovu ekranizaciju Ane Karenjine svakako preskočite. Ljubiteljima kazališta će se vjerovatno malo više svidjeti, ali samo malo. Glumačka postava ima nekoliko "velikih" imena, koji su odradili sjajan posao, ali ovo viđenje Tolstojevog romana nije za svakoga. Ako su filmu najpozitivnije kritike, osim onih glumcima, upućene na račun šminke, frizura i kostima tu se nema što puno za reći. Anna Karenina, palac doljeac dolje.

ocjena: 4/10
ocjena IMdb: 6,7
trailer:

Anna Karenina (2012)-trailer

adio DOMENICO

domenico

gud baj imenjače..

DOMENICO... iz našeg Malog Mista



umro Mato Ergović laka mu zemlja

PORTRET MONSTRUMA U USPONU

blogdogg

Film Ljudožder vegetarijanac pogledao sam neku večer i blog i blogme sam ostao skoro pa paf.
Ono što je uvijek šokantno u književnim predlošcima Alena Bovića, jest uvjerljivost materije:
situacije u filmu su tretirane vrlo pedantno. Posebno je dojmljiv Rakan Rushaidat u ulozi libijskoga
liječnika na radu u Hrvatskoj. Film progovara i o ksenofobiji pored ostaloga, ali bavi se isključivo
pedantnim portretiranjem jednog suvremenog ,elitističkog monstruma u njegovu profesionalnom usponu.
Rene Bitorajac koji je već u Metastazama pokazao raskoš svoje karizme, u Ljudožderu ide i puno dalje.
Kao rijetko koji naš glumac, Bitorajac je sposoban prenijeti konkretan dah stvarnoga svijeta. U najkraćim
scenama je totalno koncentriran. Svi ostali glumci su apsolutno na visini zadatka i možda bih posebno
izdvojio kratku rolu Dražena Šivaka te dinajinog Zdenka koji je još jednom potvrdio moju tezu da mu role kvarnih,
vlaških tipova posebno pristaju.
Dramaturški, film nabija vrlo jak ritam i tjera vas da se neprestano preispitujete:

-može li gore od ovoga?

O može! Monstrumi su među nama. Imaju svezan pulover oko košuljice. Tuširaju se u teretanama i piju
preparate boje spermatozoida. Zdravstveni sustav konačno je ugledao svoj ,očito ,zorni prikaz iznutra.
Doktor monstrum je moderan i savršeno bezosjećajan. Izrazito je dijaboličan, iako je u biti vrlo smiren tip.
On diže utege i uči svirati bubnjeve. Lajtmotiv sa solom na bubnjevima savršeno zaokružuje svaki od
njegovih frankensteinskih ciklusa. Moderni anti-junak, postaje gospodar života i smrti. Vrhunac oslikavanja tog
mračnog psiho-profila postignut je u sceni kada se doktor iz osvete kolegi ,usprotivi
odobrenju abortusa za mentalno retardiranu osobu riječima:

-ja nisam ubojica...

Film jasno diskusiju pozicionira s onu stranu etike. Nema etike. Kasno je za etiku. Ovdje se diskutira o
puno strašnijim pojavama:

Nikakva grižnja savjesti ne spopada ga ni na tren-on je racionalan. Premrežen je i sa korumpiranim izdancima
MUP-a uz pomoć kojih osujećuje sve pokušaje zakona da mu stane na rep. Doktor monstrum nije posljedica ekonomske krize, ali jest produkt potrošačkoga društva. Njegova žeđ za luxuzom je neutaživa.
Priličan je hedonist-voli skupa pića, povremeno šmrče kokain i konzumira sex mehanički. Emocije ne posjeduje.

pitanje:

Ima li Hrvatska svoga Teda Bundyja?

Carpe diem

manchi1509

Carpe diem - iskoristi dan, latinski je izraz koji me prati od moje dvanaeste godine kada sam prvi puta pogledala film ''Društvo mrtvih pjesnika''. Ne znam koliko sam ga puta do sada pogledala, ali nijedan film nije uspio zauzeti njegov broj 1 na mojoj listi omiljenih filmova. Američku dramu iz 1989. godine režirao je Peter Weir, a u glavnoj ulozi je Robin Williams, koji glumi profesora engleskog jezika. Profesor John Keating provodi liberalne metode u podučavanju što izaziva negativan odjek u konzervativnoj akademiji za mladiće Welton, naravno od strane profesora. Većina učenika obožava svog karizmatičnog profesora, dok su neki rezervirani i ne žele odstupati od konzervativnih stavova.
Nakon samoubojstva jednog učenika, profesora indirektno okrivljuju da je svojim liberalnim svjetonazorima u mladiće usadio neke neprimjerene ideje, a zapravo ih je poticao da misle svojom glavom i da se zauzmu za sebe. Zadnja scena filma... suza poteče svaki puta... jednostavno neopisivo dirljivo.
Dakle, carpe diem... da li se stvarno toga držimo ? Ponekad znam reći ''ovaj dan sam stvarno dobro iskoristila'' i naravno sjetim se filma i meni omiljene latinske izreke. Nažalost, u ovo ubrzano vrijeme nemamo baš prilike iskoristiti dan onako kako želimo ili je to samo izlika ? Dobro iskorišteno radno vrijeme je isto iskorišten dan, zar ne ? Bitno je živjeti po principu ''ono što možeš danas, ne ostavljaj za sutra'', jer u biti ne znamo što nas sutra čeka. Naravno, ne mislim u negativnom kontekstu, već aludiram na eventualne obveze koje se ''odjednom'' pojave upravo sutra. Trebamo voljeti život i uživati u njemu, a ne opterećivati moždane vijuge sa nepotrebnim glupostima. Stres je sastavni dio života i moramo se nositi sa njime. Nekome to predstavlja problem, dok netko uspješno manevrira 24/7 sa mnoštvom obveza i na kraju dana sretan i ispunjen odlazi u svijet snova.
Iskoristimo svoj dan i učinimo život izvanrednim, a to to ćemo nabolje postići ako se nabacimo osmijeh i mislimo pozitivno.

LE COYOTE

blogdogg

Sa usne mi nestaje misao
U jatu za jug
Na kraju karivane
mikmik
Sjediš mašuć
Veselo
Moja tico, rekoh
Neka me
Pustinja
Uvijek tebi vrati
Na simbolično mjesto
Srži samoće.

Auuuuuuuuuuu.

istočna južnjačka utjeha

07morsky08

"Malo stariji" blogeri sjetit će se kultnog filma Waltera Hilla iz 1981. godine koji je mene onda podsjetio na raniji 'Deliverance' ("Oslobađanje") Johna Boormana iz 1972., a kasnije je na njega podsjećao "Predator" Johna McTiernana.

Kao i u spomenutim primjerima i ovdje imamo skupinu ljudi koja se našla na neprijateljski raspoloženom teritoriju u borbi za opstanak. To su pripadnici Nacionalne garde koji, ne znajući što ih čeka, odlaze na vojnu vježbu u izolirana bespuća močvarne Lousiane. Nakon što se posluže kanuima koje su tamo pronašli suočavaju se sa gnjevom Cajuna, urođenika koji će im priuštiti i više nego realističnu vježbu, točnije pravi rat.















Iako sam ih očekivala, nisam našla ni Cajune ni aliene ni zlokobne krezube domoroce, ni bradate spodobe, nego ljubazne baranjske renđere. Zgodne dečke.
Da bismo doživjeli "Južnjačku utjehu" uživo zakasnili smo dvadesetak godina.

Nema ni krokodila, iako sam ja svako malo vidila jednog. Ispostavilo se da su to samo suhe grane. Tako kažu ...
Jedini predatori su komarci. 28 vrsta.

UBOJSTVO S PREDUMIŠLJAJEM

narodnapolitika

Pozdrav!
Ne znam odakle bih počeo.Svi smo mi ovakvi duševni bolesnici opasni za okolinu. Svi smo poznati po raznoraznim poremećajima ličnosti,hipersenzibilnostima,niskom tolerancijom na frustraciju, fetišima na ljudsku krv i patnju i nismo stvoreni nizašta drugo nego za staru dobru električnu stolicu.
Ovo je ipak humano društvo pa se od Vaših plaća otkida jedan lijep dio koji poslije ide u proračun da i mi imamo što jesti,a onda Vam na slici u novinama pokazujemo srednji prst jer nam se jebe za Vas i za državu u kojoj smo se okotili.
Meni su npr. papci na Honoluluu gdje sam radio neki bezvezni posao kućnog majstora jedan dan uručili otkaz.Bilo je to prije ohoho godina i samo se sjećam da sam krajem tog listopada otišao u trgovinu J&S Sales i za 169 dolara kupio jedan krasni five shot Charter arms 38 special.
U Americi si bez pištolja,gol.
Pustite Vi šta priča Michael Moore i slične liberalno-ljevičarske budale.
U ovako divljoj zemlji-sigurno je sigurno.
Gan je gan.

UPRAVO OVAJ TRENUTAK JEDAN PRILIČNO SIMPATIČNI MLADIĆ NEGDJE U HRVATSKOJ UKLJUČUJE RAČUNALO I IDE VIDJETI ŠTO IMA NA 'SPIG'-u...

www.narodnapolitika.blog.hr
ENTER!
Vrti kružić...vrti kružić...vrti kružić....
''O jebo ti ja mater,pa koliko ti treba da ga učitaš?'',pomisli.
Evo...otvara....
''A nabijem njega i ovaj logo koliko mu treba da se otvori!''
Šta je ovo?
''UBOJSTVO S PREDUMIŠLJAJEM''
''Nije onaj trailer od prekjučer..o lika (vrti mišem prema dnu) u pičku materinu, pa već je stavio priču.Jel taj u životu radi osim što piše 'SPIG'?
Šteta je što toliki ljudi još nisu ubrali koliki je ovo zakon.
Za-kon!
I tako je jadan kad se ide sam hvaliti,ali ga potpuno razumijem.
''Pozdrav!Ne znam odakle bih počeo...'',stade čitati mladić,''...svi mi duševni bolesnici opasni za okolinu sa raznoraznim poremećajima ličnosti, hipersenzibilnostima, niskom tolerancijom....''

OSTAVIMO DEČKA DA UŽIVA U DANAŠNJOJ EPIZODI I VRATIMO SE NA ČUDAKA S POČETKA PRIČE...

Moja žena, inače Japanka nije mogla podnijeti zašto non-stop na gitari sviram pjesme svog omiljenog benda,ali to mi je nekako davalo snagu jer ni sam ne znam koliko sam puta pokušao napraviti samoubojstvo.Kako mi je bilo pun kurac i nje i mog promašenog života odlučio sam prvi put u životu napraviti nešto veliko,sjeo u avion i.....mislim da je to bilo 6.prosinca.....,platio 16 i pol dolara za noćenje u motelu YMCA koji je bio udaljen samo devet blokova od mjesta gdje sam sutra naumio otići.Kako je to noćenje bilo zakurac dan poslije sam se premjestio u 'SheratonCentre Hotel''.
82 dolara za noć,ali brate, vrijedi svake pare....

A ŠTA KAŽE NAŠ ČITATELJ?

Uuuuu...dobro je nešto!
Nije neka zajebancija.
Ne sviđa mi se jedino što stavlja svoje misli u nečija usta,ali budući da on ovo piše može činiti što ga je volja.
Gdje sam stao?
''A pazi ovo,ful fora...on sad piše kao da neki čitatelj upravo sad čita ovu epizodu. Jebo te koliko blesav moraš biti za tako nešto.Koje su to dobre metafizičke dosjetke.Evo, kladim se da će sad nakon točke na kraju ove rečenice napisati hijeroglif za Nil.
%&$
O matere ti Isusove, je stvarno...N-I-L.
Nil.
Pa ne mo'š vjerovat', stvarno je kralj!
Di sam ono stao?
''Aha...vrti kružić...vrti kružić...vrti kružić....AHAHAHAHAHA...da 'vrti kružić'...stvarno nije normalan!''

OVAJ JE U MEĐUVREMENU IZAŠAO IZ SHERATONA I....

''Nisam mogao vjerovati!
Ne znam koliko je od Vas ikad u životu imalo prilike upoznati svog idola, ali mogu Vam reći da je to nešto veličanstveno.Čekao sam ga okružen obožavateljima i kad mi je prišao činilo mi se da sanjam. Potpisao mi se na omot njegova zadnjeg albuma 'Double fantasy' i fotograf nas je uslikao.
Jebeno!
Paul Goresh, tako se taj fotograf amater zvao, je kasnije kao i ja ušao u legendu jer je to bila posljednja fotografija na kojoj je moj idol živ...(ako netko od Vas još uvijek ne zna o čemu se tu radi nek' se prestane truditi i radije na guglu ukuca 'kauč').
Cijele sam noći gledao autogram i čitao 'Lovca u žitu'.
Bila je to noć za pamćenje.

A ŠTO SE TRENUTNO DOGAĐA SA 'SPIG'-ovim UBOJICOM?

Je,znam o kome je riječ,ali još uvijek nemam pojma u čemu je smisao ove epizode.
Tko će tu koga ubiti? I kako?
Čime?
Možda on pravi oproštajno pismo?
Ahaaaaaa..oće se ubiti pa onda piše post.
Ful fora!
Mislim da je ovaj put stvarno pošao zbogom.

DAKOTA STUDIO,NEW YORK,08.12.1980,22.30.

Čekao sam ga skriven u sjeni prolaza u obližnje dvorište.
Srce mi je lupalo sto na sat.
Čekao, čekao,čekao......i čekao bih ga ako treba do sudnjeg dana.
Eno ga!
Stiže!
Taksi se upravo zaustavio!
Izašao je sa suprugom i krenuo prema vratima studija. Izvukao sam svoj Charter i pošto mi je bilo glupo ustrijeliti čovjeka s leđa zazvao sam ga:
''Mr.Lennon!''
Okrenuo se.
Njujoroškom 72.zapadnom ulicom u tom je trenutku odjeknulo pet hitaca....

VATRENI 'SPIG'-ov OBOŽAVATELJ U OVOM TRENUTKU NIJE NI SVJESTAN ŠTO GA ČEKA.
KAO NI VI OSTALI.
SVIH VAS TRINAEST NORMALNIH (lažljivi Vilim Ribič ide dalje)...

Kako bih pojasnio o čemu je riječ za početak uzimam revolver i predajem ga u ruke jednog od Vas.
S tim ćeš revolverom možda zauvijek ubiti 'SPIG'.
I neka.
Možda je i tako bolje.
(Evo upravo mi javljaju da je njih dvadesetak ukucalo 'kauč' i da ne znaju šta dalje.)

Wind, hoćeš li ti?
A?
Bi ti,bi,ali ovaj put nećeš.
Šta je maco?Ubijala bi,a?

Tko želi uzeti pištolj i zauvijek ubiti 'SPIG'?
(...a sinko, nisi ti baš normalan, pomisli netko,ali ipak nastavlja sa čitanjem jer mu je prilično zanimljivo....)
Kunj?
Teško napisati komentar?
O lina Dalmatinčino,oćeš pištolj,a?
Jel ti se ubija?
Koka?(sa dugim 'o'!)
Usmrćuje?
Likvidira?
Sije smrt?
Žanje život?
Puca?(sa dugim 'u'-zagorska djevojka)
Ustrijeljuje?
Nasreću nisi ni ti taj!

Ajmo,ajmo...tko će ubiti 'SPIG'?...kooooookice,kikiriki,bublegume,sjemenke.....koooookice,kikiriki,bublegume,sjemenke.....
sve je taze u čika Laze...čika Lazo ima li petardi?...njema petardi,njema......kooooookice,kikiriki,bublegume,sjemenke.....

KAD SPIGOROVSKY PIJE ONDA SVI PIJU!!!!

Kao što znate potpisnik ovih redova je jedna uistinu krasna osoba ima jedan pomalo čudan običaj širenja pozitivne energije sa ljudima koje uopće ne poznaje (Shima,dušo, ne boj se,ni ti nisi ubojica.)Iako je i on sam savršeno svjestan da to nije normalno (mrzim prčati o sebi u trećem licu) ja to jednostavno volim.
Kad nekom pružim ruku prijateljstva,a on se popiša na nju osjećam se kao pčela u žlici čaja dok drži dah (nisi ni ti,Pexa,nema straha).



I zato predajem ovaj pištolj................gospodinu Antunu i nek zna da je ubio 'SPIG' ako njegovo ime i adresa ne osvane na spig-cro@net.hr.
Kad Spigorovsky pije,svi piju!

Zadovoljni korisnici mojih usluga ti mogu posvjedočiti kakav će ti dragulj stići na kućnu adresu.
For free!
Zašto baš ti?
A zašto ne?

A Vi ostali...jebite se i...uguglajte...AJMO RUKE.....
KAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAUUUUUUUUUUUUUUUUUUČ!

BONUS TRACK

Kreće interna 'SPIG'-ova kladionica.

Antun se pokušava izmotati.....koeficijent 7,62.
Antun šuti i pravi se blesav......koeficijent 1,44.
Antun ostavlja adresu............. koeficijent 2,80.
Antun poštuje dogovor,ali šaljivdžija ostavlja adresu od prihvatilišta za azilante u Kutini tako da čuvar Drago na rampi puši u društvu nekog Sudanca i u čudu gleda neku kuvertu iz Dalmacije i od straha je baca u trajnožareću peć ....koeficijent 9,66.
Antun bježi iz Hrvatske,otima zrakoplov RyanAira i traži basnoslovnu otkupninu, ali kako u zrakoplovu upoznaje predivnu brinetu, tu sijevne ljubav, te umjesto otkupnine odluče iskočiti iz zrakoplova točno iznad Cheaumonixa.
Kako su ruksaci s padobranima bili hrvatske proizvodnje zaglavila se ona mala štenglica za povlačenje te su poput dva kamena počeli propadati.Srećom,pali su direktno u pogon tvornice za proizvodnju kreveta, fotelja,taburea,psiha i kauča te pali na najveći i najmekši .
Vrijedilo bi spomenuti da se ispred pogona nalazio parkiran autobus pun zbunjenih blogera iz Hrvatske.Većina njih se upoznala sa svojim kolegama prvi put i vrijedilo bi spomenuti i to da tijekom noćenja u Cheaumonixu među njima nije pao niti jedan,jedini prč....ali su zato svi do jednog napisali bezbroj oštrih postova o hrvatskoj vladi.
AHAHAHAHAHAHAHAHA!
Divno li je srati po svojoj braći Hrvatima kad znaš da su spremni šutke i stoički pokusati ama baš svako govno.............koeficijent 966.

No,vratimo se mi na 'SPIG'-ovu internu kladionicu!

Dakle, za uloženih tisuću kuna na posljednju opciju (otmica zrakoplova)nmoguće je dobiti čak 966 tisuća kuna.
Antune,jebeš 'SPIG',otimaj avion!!!

Ali....dosta je bilo šale...
(dramatična glazba)
...hladna cijev pištolja upravo je prislonjena svima nama na čelo...(tventitu ćelos)

Vrijeme-sad!
Antune,ti si na potezu!