novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

27

pet

03/15

" Čarobna Frula "

durica.blog.hr


kao klinka
htjela sam svirati flautu
zato kaj mi je bila prekrasno elegantna
držeći ju onako sa strane
dok se svjetluca srebrno,
ipak
stari me uspio zapričati
kako je gitara najatraktivniji instrument
jednako na tulumu, plaži i glazbenom zavodu.
kako sam je samo mrzila
tegljati je prvo na autobus,
pa na tramvaj ( onda još nisu postojali moderni niskopodni ).
ne znam jel mi je bilo teže držati je, vježbati ili nositi.
izdržala sam čitavu punu godinu
grčiti ruke
vidajući žuljvite prstiće
uz pomoć profesora Malića koji je smatrao
da djevojčice i gitare nisu sretna kombinacija za njega,
istina je da nisam ni prštala od talenta
pa sam se prebacila na klavir
i dobila ogroman koncertni klavir
pod kojim su mnogi parovi ljubeći se
dočekali onu neku devedeset i neku.
i dandanas
flauta je moja jedina prava
nikad prežaljena ljubav.

"Anti-paparazzi" odjeća?

toco1980foto.blog.hr

Mediji su se nedavno raspisali o jednom "izumu" koji bi kao trebao "spriječiti paparazze u poslu". Radi se o kolekciji vrlo reflektirajuće odjeće, koja bi reflektiranjem svijetla od bljeskalice natrag prema kameri "trebala upropastiti svaku fotografiju".

Watch Flashback Anti-Paparazzi Clothing Ruin Flash Photographs

Međutim, već u startu ne treba biti genije da bi se shvatilo kako će dotični efekt refleksije svijetla funkcionirati samo ukoliko snimatelj koristi direktnu bljeskalicu. Ako se snima po danu, odnosno ako fotograf ne koristi bljeskalicu (a fotoreporteri i paparazzi uglavnom spadaju u tu skupinu s obzirom da snimaju DSLR-ima, za razliku od nadobudnih fanova i sličnin amatera koji i po jarkom suncu "bljeskaju" svojim "smartphoneovima" i kompaktima), dotični efekt odbljeska odnosno "uništene fotografije" će izostati. Tako da je takva reflektirajuća odjeća donekle "korisna" samo u mraku gdje je bljeskanje gotovo neophodno.

Ako se pažljivije pogleda, u promo-materijalima za dotičnu odjeću, za demonstriranje "uništenih fotografija" se koriste samo mobiteli, tzv. "pametni telefoni", s direktnim bljeskalicama, potpuno automatskim mjerenjem svijetla i automatskim prilagođavanjem ekspozicije, a što je vrlo lako zavarati jakom refleksijom (veća refleksija = kraća ekspozicija= tamnija fotografija). Međutim, trebalo bi ispitati koliko će takva odjeća zaista moći "uništiti" fotografije fotografa (fotoreportera i paparazza) koji na bljeksalicama koriste difuzore (ili reflektiraju bljesak od plafona), te ručno podešavaju jačinu bljeskanja i postavke ekspozicije...

Zid

gp-zagrebancije.blog.hr



Ilica

26

čet

03/15

Ak teve kaže onda sam zdrav

nachtfresser.blog.hr

Bolestan danas, nisam na bolovanju, bolovanja su za posebne prilike. Danas sam uz to ispao i budala jer imam informacije iz prve ruke, ali ne čitam novine niti pratim televiziju. Smijali su se ljudi jer eto ja nisam čuo što je rečeno te nisam u tijeku, sad mi je već svejedno, glupo je ikoga iušto uvjerevati pogotovo ako prati medije i dobro je informiran.
Operacija lobotomije uspjela, većini se zbilja ne može više pomoći, a ni meni baš ne ide razumijevanje sustava, kako regularno nešto urađeno naplatiti i slične pizdarije, a da ne zezneš neku od zakonskih fora i fazona.

PROROČICE

tarampana.blog.hr




kakva mati takav sin,
kakav otac takva kći...
napisala sam jednom jednoj...mislim.

a danas sam savladala jednu vjestinu,
vjestinu vještičju.
od vlastite sam kceri. danas
mlade zlatokose vidovnjakinje
naucila proricati buducnost.
naime,
osobu kojoj prorices buducnost
posjednes ispred sebe
sklopis oci
upres kaziprstima u sljepoocnice
i u. stanju duboke koncentracije kontemplacije kontaš...
kad dobijes viziju reces,
naime - receno mi je
vidim te da se u dobi od pedeset godina
natjeces u nekom kvizu
i. osvajas pedeset tisuca kuna.
nakon proricanja otvoris oci i gledas reakciju,
osmijeh.
veliki.
Pedeset tisuca puta veci no inace.
i onda sam i ia pokusala
i uspjelo mi je
vidjeti buducnost lijepu
i putovanje u Francusku
i zivotne odluke.
a onda smo od ozbiljne vjestine napravile farsu
jer ukljucile smo i druge
i imale vizije o padovima u lokvu



i kupanju u moru i smijeh smijeh smijeh.

a onda sam joj ozbiljno rekla,
pitala je
bi li se od ovoga moglo zivjeti?
jer ja bih.

zasutjela je.
ima ona vizije, samo je jos mala.

danas kazem,
nakon svega...

kakva mati takva kci
i jos puno
pedeset ticuca puta bolja pametnija ljepsa
mala vještica.





Srce od močvare

slucajnosrce.blog.hr

Ornitološki rezervat Palud je zaštićeno područje koje se nalazi desetak km južno od Rovinja u Hrvatskoj. Nalazi se u neposrednoj blizini morske obale i obuhvaća močvaru, bujnu vegetaciju i bočatu vodu na kojoj se okuplja 217 vrsta ptičjih vrsta. Tu se nalaze uređene staze i vidkovac na kojem se mogu promatrati ptice.

Izvor podataka: Wikipedija
Fotofrafija: Google Earth

(srce uočila Iva-Mila)

Privatnost, egzibicionizam i ljudska glupost

toco1980foto.blog.hr

Pitanje privatnosti najčešće potežu dvije vrste ljudi - ili dežurni dušebrižnici koji izigravaju nekakve "moralne vertikale" društva (glumatarajući "autoritete" po pitanju snimanja nekoga ili nečega), ili pak razni egzibicionsiti i histrionici koji s jedne strane u želji privlačenja pažnje sami predočuju javnosti (uz npr. Facebook statuse tipa "ja bila, ja pila, ja kakala, ja imala snošaj...") i vlastite privatne fotografske ili video snimke sebe (ili svoje djece) (nastale za vrijeme privatnih radnji u privatnim prostorijama), ali istovremeno drame baš po pitanju privatnosti, ako njih (ili njihovu djecu) netko negdje uhvati u kadar na javnom mjestu.

U medijima su se nedavno pojavili napisi o tome kako je sve češća pojava da pojedinici na internet stavljaju i snimke poroda, kao dodatak već uobičajenom repertoaru privatnih snimki - od (polu)golih selfija iz WC-a i "kućnih" erotsko-pornografskih uradaka, pa do temeljitog fotoreportažnog ili videografskog izvještavanja javnosti o djeteovim "dostignućima" (prvom osmjehu/prematanju/sisanju/sranju/kupanju/umetni-po-želji...).

Stavljaju i porode na internet? Više ne postoji privatnost...

Naravno, to stavljanje snimki poroda na internet je opet naišlo na zgražanje dušebrižnički nastrojenog dijela javnosti zbog "kršenja privatnosti". Međutim, da nebi bilo zabune, vrlo je bitno ovdje naglasiti tko je narušio čiju privatnost! Narušili su je upravo sami ljudi koji su i organizirali snimanje poroda, i koji su sami, svijesno, te snimke predočili javnosti na način da su ih stavili na internet. Bez obzira stavili oni njih na Facebook, Youtube ili neki treći servis...

Naime, dok na javnom prostoru privatnosti nema, jer je na javnom prostoru sve vidljivo oku javnosti, privatnost postoji u privatnim zatvorenim prostorima koji nije dostupan javnosti - stanovi, kuće, kabine za presvlačenje, bolničke ordinacije i slična mjesta. Jedini način da se u njima naruši privatnost jest da se snimka iz takvih prostora na neki način objavi javnosti.

Prva stvar je (očito treba ponoviti) da se na internet ne stavljaju one stvari koje se i inače ne bi pokazivale potpuno nepoznatim ljudima. Neke stvari su, zbog svojeg sadržaja, u principu samo za obiteljski album, a ne za objavljivanje javnosti (u što spada i objava na Facebooku - i ljudi na listi prijatelja su de facto javnost!).

Oni koji ne žele da takve intimne snimke (poput poroda, seksa ili sličnog) eventualno procure u javnost na ovaj ili onaj način (jer što jednom osvane na internetu, ostaje na internetu), neka ih uopće ni ne snimaju! S druge strane, oni koji ih pak svijesno kače takve stvari na internet, dok istovremeno histeriziraju po pitanju toga što su se oni (i/ili njihova djeca) nekom fotografu na ulici našli u kadru, neka se pomire sa time da uopće nisu svijesni kako imaju nekih gadnih psihičkih problema...

Samo da provjerim....

yulunga2.blog.hr



da li je "čist zrak"...

















Prekid programa

annaboni.blog.hr







o d m a r a m




06. Priprema za bolnicu

gjurica.blog.hr

tamo negdje u sedmom mjesecu trudnoće mene je uhvatila neopisiva panika da bih mogla, možda, svaki čas roditi. do tada se nisam baš pretjerano s ničim opterećivala, nisam htjela slušati nikakve priče s poroda, niti mi se dalo hodati po dućanima za bebe, koji su nenormalno i nerealno skupi, pa me sve to skupa samo nerviralo. kako smo tada još živjeli u minijaturnom stanu, meni je predstavljalo veliki problem pronaći adekvatno mjesto i za kinderbet, tako da mi je palo na pamet objesiti neku krpenu ljuljačku od zida zida, pokraj našeg kreveta.
potrudila sam se samo pronaći popis stvari potrebnih za bolnicu, pa sam si to sve nabavila i spremila u jednu torbu, za svaki slučaj, a, svekrva mi je kupila novu robicu za maloga, ono prvo, za izlazak iz bolnice.
unatoč takvom mom, pomalo nezainteresiranom stavu oko svega toga materijalnog što bi nam možda i moglo dobro doć, moj muž je letio na sve strane, raspitivajući se kod prijatelja koji imaju djecu oko te opreme, i samo je donosio doma pune vreće svega,



kaj sam ja onda prala, peglala i slagala na hrpe. mi nismo svom djetetu ništa morali kupiti. sve smo dobili, tako da smo u jednom trenutku imali troja kolica,



dva drvena krevetića i jedan putni sklopivi, gajbu za igranje, takozvani " vrtić ", hrpu robice, pune vreće igračaka, a sestra je još kupila deke, tetra pelene, žličicu, zdjelicu i čašu. bratić i sestrična htjeli su isto nešto doprinijeti, pa sam ja izabrala škarice za nokte, četku i češalj, a mali neseser za kozmetiku sam dobila neki reklamni, s prigodnim testerima.
za samu pripremu za bolnicu tražila sam udobne pamučne grudnjake za dojenje u adekvatnoj veličini, što je bilo izrazito teško, pa mi je u jednom trenutku palo na pamet kupiti dva padobrana i zašiti ih skupa. umjesto toga nabavila sam si neke, koji su mi posle bili premali, jer tom bujanju mojeg poprsja nije se nazirao kraj. uz to, željela sam imati i lagane spavaćice sa gumbićima, ili na V izrez, jer mi se to činilo najzgodnije, ali, niti to nisam uspjela pronaći u ona dva dućana u koja mi se dalo otići pogledati. kako mi je termin bio krajem osmog mjeseca, pokušala sam si nabaviti i kupaći kostim, misleći da bum se tih dva mjeseca uspjela relaksirati plutajući u moru kao bova,



ali za pravi trudnički mi se nije dalo davati oko petsto kuna, smatrajući da tu lovu mogu i pametnije uložiti, pa sam našla neki, koji mi je, naravno bivao sve manji i manji, ne prekrivaju ništa, pa mi je postalo realno svejedno da li se kupam na nudističkoj plaži ili si privežem ta dva rupčeka oko sebe.
od svih tih stvari, koje su kao jako neophodne za život sam, meni je jedino bilo bitno da mi je dijete zdravo, pa sam strepila prije svakog ultrazvuka kao kakva paničarka, pretvarajući se lagano u plačljivicu i hipohondricu. pogotovo kada mi je doktor rekao da sumnja kako nemam dosta željeza, da mi je dijete presitno, a ja ko nasukana orka ležim prikopčana na te aparate slušajući otkucaje srca i brojeći njegove pokrete, koji nisu bili baš u onom broju kako se očekivalo. trudila sam se i pokušavala biti što aktivnija to ljeto, puno sam šetala u šumi uz more, močila noge, koje su iz dana u dan sve više naticale i pretvarale se u dorske stupove,



pazila sam jako kaj jedem i pila sam ogromne količine tekućne, koja, kao da se unatoč neprestanim odlascima na zahod, ipak zadržavala u meni.
u tom nekom trenutku, kada sam već i prenijela Frana preko termina, jer, njemu se baš i nije dalo ić van, imala sam osjećaj da bum se, ili raspala, ili raspuknula kao balon sapunice. kao u onoj priči, od smijeha. a, svaki puta kada bih se smijala, onako od srca, sam se i malo popiškila u gaće.



na kraju su odlučili u bolnici probušiti mi vodenjak, jer se plodna voda već zamutila.
a, tek tada, kada je sve to počelo, nije me bilo niti najmanje briga koje stvari imamo, a koje nemamo za dijete.
samo mi je bilo važno da mi se rodi živo i zdravo.

*********************

Sama ta riječ " bolnica" mi već predstavlja neku nelagodu.
Slično kao i dok vidiš policiju na cesti ,a znaš da nisi ništa skrivio, nego jednostavno kao neka nelagoda.
Bolnica mi je još gora.
Ali bližio se taj dan, uskoro će se ići u bolnicu, u rodilište......



Lagano sam onako u sebi paničario u smislu, pa ne znam se ni za sebe možda brinut, kak ću onda za to malo krhko biće.
Inače sam tip koji čeka. Uvijek kao nešto čekam, čekam i zadnji tren da idem kod zubara, onda kad je već frka. Čekao sam tako puno toga, kao da mi se neda nešto, sve dok ne dođe već zadnjih pet minuta.
Tak me žena pita : kad misliš pokrećit malo, pa nebuš čekal kad bu već dijete tu !
Ili mogel bi malo usisat !! A ja čekam i objašnjavam da budem.
Ta riječ "budem" sigurno odzvanja u ženskim ušima kao neki veliki gong - mislim si.
Stalno nekaj : budem ! Istina, možda mi se neda usisavat , ali tek kad se nakupi puno smeća onda bih mogao, kad to vidim i čujem da ulazi u usisavač. Volim npr, usisavat iglice od bora, jer njih vidim i čujem, ovo drugo ne.
Suđe mi se da oprat samo ako više nema u sudoperu mjesta ni za žlicu, onda mi se nekak da to riješit i osjećam se da sam nešto napravio.
No dobro, valjda nisu tak svi muški, možda neki rade sve na vrijeme :))
I dobro je da su žene te koje su organiziranije, posvećenije, to se priroda pobrinula, a mi muški, tu smo da ne pokažemo paniku i da i žena misli da je sve pod kontrolom, a to kaj u sebi molimo i strepimo ko mala djeca da sve dobro prođe, to one ne moraju znat :))
Ovo kak je opisala Durica u gornjem tekstu, tak otprilike je i moja supruga to sve pripremila, dok sam ja pripremal sebe na to sve :)
Sad sam isto čekal do zadnjih par dana, i onda sam u tih par dana i pokrećil, i nabavil kinderbet, i to je bio kinderbet koji je kupljen za jednu bebu koja sada ima 25 godina.
Kupili smo samo madrac. Nije to bio baš neki onaj moderni kinderbet, ali nije to toliko bitno.
Mislim da je bitnija toplina koju pripremimo i koju dijete osjeti kad dođe......



Nismo ni kupovali robu i to sve, sve smo dobili, od starijih bratića ili sestrični našeg budućeg djeteta, od prijatelja. I kolica, i sjedalice, i vrtiće i guralice, sve, sve baš smo dobili, nažicali.
Neke su kupili bake i djedovi, kumovi, naši bliski ljudi i tak to sve.
Možda smo tu i tam kupili koji body ( kak se piše ne znam), tek toliko, i koje čarapice i tak nekaj.
Tak je dijete malo i ti bodiji su više unisex, a dijete ionak ne kuži kak si ga obukel......( osim kad vidi slike jednog dana, al onda ti nemre više niš, ccccc :))



Znam da ima roditelja i ljudi koji ne žele ništa rabljeno, ali ja ne dijelim to mišljenje, meni to ne predstavlja problem.
Čak mi je malo suludo sve kupovat, nisam tak nikad razmišljao, ali o ukusima se ne raspravlja.
Tak da nešto što su nosila malo sad već veća djeca, nosit će i naš mali pinklec koji dolazi.
Ta robica ide s koljena na koljeno, dok je čitava, naravno.....



Onak kak je rekla i Durica, najvažnije na kraju od svega je zdravlje i da sve dobro prođe.
I da to dijete osjeća neku sigurnost, toplinu i ljubav.
Manje je bitno koje boje je body, jel kindrebet zadnji hit dizajnom i imaju li kolica alu-felge i kromirane blatobrane :)
Djete to ne gleda, vjerujte mi......



Pozdrav od Durice i Gjure
i sretno u bolnici !!

Lan - mjesečev materijal

100bofora.blog.hr

Lanene korpe, idealne za organizaciju doma

Egipčani su toliko cijenili ovu tkaninu da su ga nazivali mjesečevim tkanjem. Lan je prirodni materijal kojeg je i teško dobiti, ali jednako je teško od njega izrađivati stvari. Međutim, finalni proizvod koji dobijete nadmašuje sve. Izdržljivost, kad je u pitanju nosivost i čvrstoća. Lakoća i prozračnost kada nosimo laganu odjeću. Naravno i cijena koja to na koncu mora zaokružiti.

Kako bi se olakšala izrada i šivanje mogu se koristiti i mješavine s pamukom ili poli-mješavine. Međutim, koristiti proizvode od 100% lana, gdje je to moguće - ipak će dati dodatnu notu i interijeru, ali i korištenju. Nećete pogriješiti. Koristeći lan kao materijal za korpu za kruh, produljujete svježinu namirnicama.

lanena korpa zjavascript:%20void(0);a kruh

Prvo s čim se susrećemo nakon prvog pranja lana (kojeg smo kupili na metraži), je da on uopće ne sliči onome što smo kupili. A kupili smo finu, glatku tkaninu, a sa sušila skinuli zgužvanu, naboranu tkaninu. Savjet za glačanje lana je da ga navlažite ili poprskate vodom. Još bolje bi bilo da ga vlažnog skinete sa sušenja nešto ranije i tako opeglate.

Tako fino ispeglanu tkaninu krenete rezati i... i čini vam se da biste ju opet iznova trebali peglati i glačati jer jednostavno nije ravna. To je lan! Njegovo tkanje čine tanke i debele niti, deblje i jako tanke. One nam smetaju da ga režemo ravno. Evo malog trika: kako rezati lan po ravnoj liniji.

Odmjerite gdje želite rezati i na tom mjestu paralicom izdvojite jednu nit. Izvucite dovoljno da možete rukom potegnuti.

 paralicom izdvojite jednu nit. Izvucite dovoljno da možete rukom potegnu

Vidjet ćete kako vam se otvara ravna linija. Izvucite cijelu nit, ona će vam pucati, bit će na mjestima deblja ili tanja, a tkanina će se naborati.

kako rezati lanene tkanine

Na kraju - ništa lakše nego odrezati po mjestu gdje je bila nit.

Bivša

junac.blog.hr

Ovo je ustvari prvi puta da sam u poziciji neku curu, po svim standardima, nazvati bivšom. Prije su se lomila koplja mogu li curu nakon samo dva mjeseca ili čak dva tjedna smatrati „svojom“ da bi nakon prekida postala „bivša“. No, sigurnih pet mjeseci mi daju svako legitimno pravo za retrospektivnim posvajanjem i korištenjem „bivše“.

No, to „bivša“ mi je tako deprimirajuće. Tako direktna asocijacija na prekid. Čim izgovoriš, u trenu ti se pred očima izvrti cijela priča, zapecka rana. Usto i kao da „bivšom“ svaki puta naglašavam svoj neuspjeh: imao sam nešto, sada više nemam. Izgubio si.

Naravno da je ovo samo stvar ega i da ne bih to doživljavao kao neuspjeh da sam ja bio taj koji je prekinuo... no, tko je bitan ako nisam ja, ja, ja, ja...

Nisam Barbi, nisam Ken, ja sam Janjeći manenken!

ribafish.blog.hr

Što reći, koju posluku porati...
Moja višegodišnja ljubav prema janjetini dobila je hepiend, pa su me ljudi iz Kluba ljubitelja janjetine proglasili janjećim manekenom.


I tako, ako jednom mjesečno želite pojesti puno dobre janjetine, pratite rad kluba, ja odoh slavit, pivili vi meni!

Pa kako kažu na Dnevnik.hr:

Zagreb je dobio prvi Klub ljubitelja janjetine. Imaju himnu, člansku iskaznicu i statut, no njihova jedina politika je ljubav prema pečenoj janjetini. Jedina važna pitanja su koja je najbolja te koja je tajna dobro pečene janjetine.

Ovom neobičnom Klubu priključila se i, jedna od rijetkih ženskih članica, glumica Barbara Bilić, poznata po ulozi u seriji 'Zora dubrovačka'.

'Nema ljubavi kao što je prema hrani, a janjetina je jedna posebna draž i naša tradicija! Stvarno je super, učlanila sam se čim sam došla, postala sam službeni član i sada ponosno nosim bedž', kaže mlada glumica koja ne skriva ljubav prema hrani.

Sve tajne o janjetini znaju i mnogi drugi poznati 'jankofili' iz Kluba, poput Zlatana Zuhrića Zuhre i Domagoja Jakopovića Ribafisha. Cijelu priču pogledajte u prilogu inMagazina.

Video









Joumana Haddad: Ubila sam Šeherezadu

indijanka-vegetarijanka.blog.hr

Podnaslov ove knjige je 'Ispovijest ljutite Arapkinje'. Dojam koji se dobija dok se čita knjiga jest da je ova žena doista ljuta. Ili je možda malo umišljena. Ili objesna. No, zapravo se na kraju knjige nameće zaključak da nema neke velike razlike između žene koja živi na Zapadu i one koja živi u arapskom svijetu jer svaka je na svoj način, s obzirom na društvene okolnosti koje vladaju u društvu, zakinuta. Autorica dakle priča o tome da je ljuta i na Zapad što ima određenu sliku, predrasude, stereotipe o arapskim ženama, a također i na arapske zemlje u kojima su žene doista često zakinute za mnoge, mnoge stvari. Ipak, ono što je očito iz knjige jest da autorica nije tipična Arapkinja, njezin život nije ni približno sličan životu prosječne arapske žene. Pa čak ni životu prosječne žene sa Zapada.

Po zanimanju je novinarka i spisateljica koja mnogo putuje te izdaje časopis 'Tijelo' u kojem piše erotsku poeziju. Ako se pitate zašto se knjiga ovako zove, evo razloga: Šeherezada je simbol nečeg lijepog u arapskom svijetu, žene koja svojim pričama i drugim čarima dolazi do svojih prava. Autorici (a bogme ni meni) se ne sviđa što žena često mora raznim smicalicama doći do onoga što joj pripada po rođenju.

CITATI:

Kao što kaže glasovita izreka: jedno srušeno stablo diže veću buku nego cijela šuma koja raste. Kad ćemo početi posvećivati pozornost šapatu stabla koje raste?

Jednom me jedan prijatelj pitao: 'Koje ti je mjesto na svijetu najdraže?' Odgovorila sam istoga trena: 'Moja glava!' Tako sam možda svoj pravi grad naprosto… ja!

…biti pjesnik samo je po sebi dovoljno složeno. Mi pripadamo ugroženoj vrsti koja nije najbolje opremljena za riskantan život na planetu Zemlji.

Image and video hosting by TinyPic

Statistika

Zadnja 24h

23 kreiranih blogova

389 postova

972 komentara

373 logiranih korisnika

Trenutno

2 blogera piše komentar

25 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se