novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

05

pet

02/16

Gurmanski botuni

kamena-kucica-na-skoju.blog.hr

Tijesto je tijesto, a botuni su botuni. Barem se "moji" tako pišu i zovu, a ovima baš sliče, k'o jaje jajetu.

Image and video hosting by TinyPic

A nisam ih ja izmislila, ni ove, a ni one, pa tako, ni jedni, a ni drugi, zapravo i nisu moji nut. One sam, kao takve, davnih dana, pismenom predajom dobila, pa kao super dobre, i udomila. U varijacijama na istu temu, malo se izgledom, a malo više okusom, razlikuju od ovih, @gurmansko-virtualnih keksa, ali to ništa ne mijenja na stvari... tijesto je tijesto, jaje je jaje, keks je keks, a botun je botun, pa neka ih ima i ovakvih i onakvih... neki vole one, neki opet ove, a ja, pak, volim i one i ove naughty... auuu, filozofa eek...

Image and video hosting by TinyPic

A kakvim se je čudom i @mecabg zatekla u mom frižideru, pa tamo pronašla zaboravljen kikiriki maslac, taman dovoljan za duplu dozu keksića, oliti, botunića... eee, to je za ovu priču, posve nebitna priča rolleyes...


Oliver Dragojević & Boris Dvornik - Nadalina (Split '90)

Čak ni stečaj se provesti ne može

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Naši (bivši) plastičari: DINA
Odgođena odluka o obustavi stečaja Dina Petrokemije
Skupština vjerovnika Dina Petrokemije u srijedu je na Trgovačkom sudu u Rijeci odlučila da se odluka o obustavi i zaključenju stečajnog postupka odgodi za tri mjeseca, jer postoji mogućnost da se novac za vođenje stečaja ipak osigura, izjavila je nakon skupštine stečajna upraviteljica Marija Ružić.

Nova knjiga Gorana Šafareka: Priroda Hrvatske

udrugabaobab.blog.hr

Malo zemalja u Europi može se podičiti prirodom kakvu ima naša domovina. Svi znamo za naše bogato podmorje i još očuvanu obalu, no to nije sve. Dinarski krš sa specifičnim geološkim i hidrološkim pojavama prekriva polovinu Hrvatske. Možda ni jedna zemlja nema tako raznolike, a još očuvane, rijeke s endemskim vrstama riba kao Hrvatska. S druge strane, Biokovo, Velebit i ostale planine čuvaju brojne endemske biljke. Planinsko područje još nastanjuju velike zvijeri  medvjed, ris i vuk  koje su protjerane u većem dijelu Europe. Naše šupljikavo podzemlje svjetsko je središte podzemne faune s golemim brojem endema. Tu su i brojni dragulji: slapovi, kanjoni, stjenovite litice, šume, livade … Iako tisućljećima pod utjecajem ljudi, divljina se u Hrvatskoj ipak donekle uspjela održati.



Istražite čarobne planinske vrhove, impresivne riječne kanjone, guste hrastove šume, slikovite močvare i poplavna područja, brojne krške otoke te bogato i šareno podmorje. Otkrijte zadivljujuća prirodna staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta koje je tekstovima i fotografijama popratio Goran Šafarek, poznati hrvatski biolog, istraživač, fotograf i snimatelj. Upoznajte sedru, buru, krške i još mnoge druge fenomene po kojima je priroda Hrvatske prepoznatljiva i izvan svojih granica. Kako bismo je sačuvali za buduće naraštaje, diljem Lijepe Naše više je od 400 zaštićenih prirodnih područja, a njihov popis na kraju knjige zaokružuje ovo jedinstveno i uzbudljivo putovanje.

Goran Šafarek autor je svih tekstova i gotovo svih fotografija u knjizi. Ostali autori fotografija: Tomislav Šolić, Perica Mustafić, Vedran Slijepčević, Nino Šalkić, Ivana Selanec, Velid Jakupović i Ivan Budinski.

SUSRET

shadowofsoul.blog.hr


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

moje lice, izbrisano u vremenu...
ono lice, koje diše ispod ovog, kojeg nosim sada

napisano: 23.11.2014. u 16.10h, iz 7. zbirke "IZBRISANO LICE"

Evo, opet smo se srele,
ja i ti, sjeno moja,
pa kao bezukusna hrana
jedna drugu kušamo,
jedna drugu pamtimo,
jedna druge se sjećamo.

Ne volim sjeverne vjetrove
ni te hladne bodeže,
koji se upijaju u kožu,
ostavljajući mrtva sjećanja na ptice
što su odavno odletjele
ispod mojih trepavica.

Ne volim ni Mjesec,
tako prepun sebe od bola,
da bi prsnuo kad bi mogao,
a svježina tvog plavog pogleda
uvijek će me pratiti.

Znaš li,
zauvijek ostaješ otisak moje duše,
ta sudbina, koju je Bog rasprostirao
sve ove živote,
da bih te tek sad čula,
šapatom anđela tvoje duše.

http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php

http://exyuvoice.ba/index.php/forme/recenzije/109-recenzija-knjige-izbrisano-lice-jadranke-varga

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN 978-953-8054-662

Sva autorska prava pridržana.

Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
Image and video hosting by TinyPic

ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala, dok u naš dom ne dođe nova malena curica, a očekujemo je oko 15.2.2016., kad je i Šuškin rođendan... tako se sve poklopilo, ništa nije slučajno

Image and video hosting by TinyPic

"I'm an undying mystery.

Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author

... zagrebački štikleci ..............

mekon.blog.hr



Recite, da li se osjećate sigurni u Metropoli ?
Da, stvarno se osjećam sig ..... Tuuunkkkhh ....................................... didulidudidulidudidulidu ........

Pazi! Minirano!

dnevnikjednerazvedenice.blog.hr



Ima nešto posebno zabavno u prizoru u kojem ženska užurbano hodajući ulicom u poslovnom outfitu (kompletiću i visokim potpeticama) odjednom zastane, s izrazom lica kao da je u tom trenutku zagrizla u najkiseliji limun.

E, pa nešto slično (iako meni nimalo smiješno) uprizorila sam i ja jutros  kada sam jureći na posao ugazila u pseće govno ostavljeno kao podlu nagaznu minu nasred pločnika u samom centru grada.

Priznajem da sam osim kiselog izraza lica preko ustiju prebacila i par sočnih psovki (sebi u bradu) na račun bezobzirnih i nekulturnih vlasnika četveronožnih ljubimaca koje izgleda nitko nije naučio da kakicu svog ljubimca treba pokupiti s javne površine.

Uvijek iznova me fascinira ta jedna posebna skupina ljudi koja svijet oko sebe doživljava kao vlastitu prčiju. Samodopadne su to i narcisoidne face, vrlo lako prepoznatljive. Takvi ne ustaju bakicama u tramvaju, ne pozdravljaju pri ulasku u lift, bacaju prazne kutije od cigareta iz auta,  pljuju po cesti, parkiraju na mjesto za invalide i naravno, ne čiste kakicu iza svojih kućnih ljubimaca.

Lekcije koje su ti tipovi propustili u djetinjstvu teško da će usvojiti u odrasloj dobi. Tada, kao korektiv, jedino može poslužiti kakva masna kazna za neprimjereno ponašanje. Dobar udarac po džepu itekako zna bit prosvjetljujuć.

A ovakvim naivcima kao što sam ja (koji ne očekuju drek na cesti usred grada) preostaje jedino da prestanu zjakat uokolo i u hodu fokusirano gledaju ispred sebe. A od koristi bi bio i pokoji svjetleći znak upozorenja na putu: "Pazi! Minirano!"

P.S. Uplatila sam danas Eurojackpot..nikad se ne zna, možda mi ovaj ugaz u govno donese sreću (bar tak vele naši stari):-)

OJASTUČENJE

pametnizub888.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

„Što sad ne valja s jastukom?“, pitala je Germina.
„Ne znam.“, odgovori L'zao. „Čas mi stoji previsoko, čas prenisko. Ljeti grije, a zimi hladi da je to strašno. Bojim se da uopće nije medicinski, taj jastuk.“
„Taj jastuk… Ali nije mi jasno otkud ti ovo o ljetu i zimi: taj jastuk smo kupili prekjučer!“
„Uz to“, nastavi L'zao, „Jastuk ima čudan miris. Nije do jastučnice. Promijenio sam ih u ova tri dana ravno pet puta! Govorio sam ti da se jastuci ne kupuju u dućanima 'iz druge ruke'.“
„Reci 'second hand shop' da te cijeli svijet razumije. I što bi ti, jastuk iz Ikee možda?“
„Ne, neću u Ikeu! Tamo svaki put izgubim dušu, a tijelo mi smalaksa i postane beznačajno u svemiru, pa onda idem…“
„Pa onda ideš malen ispod zvijezda, znam. Promijeni ploču, govoriš isto već petnaest godina! I u tih si petnaest godina promijenio sigurno tisuću jastuka, ako ne i više. Ne valja ti pernati, ne valja ti medicinski, ne valja ti od teflona. I sve o čemu pričaš su jastuci, jastuci i jastuci. I ono tvoje famozno, kako si ga nazvao, uzjast…“
„Ojastučenje! Nije to tako jednostavno, to je dugotrajan proces.“
„To znam, ali nitko normalan ne razumije o čemu je tu riječ.“
„Objašnjavao sam ti sto puta.“
„Objašnjavao si ti meni tisuću puta, ali to što ti smatraš objašnjenjem ja bih nazvala trabunjanjem. Trućanjem. Praznorječjem. Obijesnim floskulanjem.“
„Zovi to kako hoćeš, ali ja ću se, tako mi sudnjeg dana, ja ću se ojastučiti evo do sljedećeg jutra. Ubrzat ću proces tebi u inat.“
***
A narednog jutra sve je bilo po starom.
„Ne, nisam se ojastučio“, reče L'zao. „U ljutnji sam smetnuo s uma notornu, još koliko sinoć spominjanu činjenicu: ne valja mi ni ovaj jastuk! Oko tri u noći popustio je gumb na jastučnici. Stvorio se popriličan razrez u koji mi je, oko pola četiri, upalo lijevo uho i sljepoočna kaskada! Nije ni čudo što danas neću moći na posao. Ne znam gdje mi je glava!“
„Nema problema, L'zaoičiću moj. Mislila sam ja na sve“, reče Germina pa iz škrinje za posteljinu izvadi set dušičnih jastuka kupljenih prekjučer ili nakjučer – neke je pastenzične fakte teško isprecizirati sada i ovdje – kupljenih na akciji u Dormeu.
„A?“, rekao je L'zao, ali bilo je kasno.
Bio je ojastučen.

05.02.2006 Neiskorišteni objekti u Promini II dio

promina.blog.hr

(Deset godina poslije-Povratak u 2006. godinu)


Neiskorišteni objekti u Promini II dio

Još u vrijeme zadruga u dosta manjih mjesta kao što je Oklaj građeni su Zadružni domovi.
Zadruge su propale, ali su ostali Zadružni domovi ili Domovi kulture.
Većina tih domova je prenamjenjana u trgovine ili jednostavno propadaju (Gradac, Vrbnik,….).

Planovi Općine Promina su bili obnoviti Dom kulture i u njemu urediti polivalentnu dvoranu, caffe-bar, te ulazni prostor u dvoranu s garderobom i sanitarnim čvorom.
U sklopu objekta planiralo se urediti i umjetničku galeriju i videoteku i projekcijsku kabinu. ( Objavljeno u Glasniku Općine Promina).

Većina grubih građevinskih radova je napravljena, ali je to ipak još daleko od planova koji su još 1996. godine bili objavljeni.

Nekad su se u Domu priređivali koncerti na kojima su česti gosti bili Oliver Dragojević, Josipa Lisac, Mišo Kovač, Doris Dragović, Magazin, Đavoli… Znalo se prodati preko tisuću ulaznica.

Ti koncerti su samo lijepa sjećanja, ali su i dokaz da bi taj prostor i danas mogao sa malo više truda i ulaganja imati kvalitetnu namjenu i ulagačima donijeti zaradu.
Oživljavanjem djelovanja NP Krka u Promini i ovaj Dom bi mogao pridonijeti turističkoj ponudi na svoj način.

Vlasnik Doma je Općina Promina i vjerojatno je i ona spremna na kompromise kako bi se oživilo samo središte Oklaja.

Najgore od svega je da Dom i dalje ostane prazan i neiskorišten.



Tako sam pisao o Domu kulture 2006. godine.
Tada na blog nisam mogao postavljati fotografije, ali sada mogu, pa evo nekoliko fotografija iz 2006. godine:










Da li se nešto dogodilo u sklopu zgrada Doma kulture u zadnjih deset godina?


(Oklaj 04.02.2016. 16:30)


Dogodilo se puno lijepih priča, ali o tome više u postovima "Deset godina poslije".


Ali, dobro je sjetiti se kako je Dom izgledao 1996. godine;
(foto Ante Vladimir Bikić)



Orginalni post nalazi se pod linkom:
Neiskorišteni objekti-u Promini-IIdio

Nirvana

nepoznatizagreb.blog.hr

Tko kaže da su mačke u veljači razdražljive? wink



Savska Opatovina. Snimio: Vanja

like a bird ...

rusalka.blog.hr



... on a wire ...


 photo Bird On The Wire ....jpg
photo by rU


Poslušajte ga 1979-e



... i 2013-e



Isti čovjek, ista pjesma?




Prve maškare

inasplayground.blog.hr

Maskirala sam princezu u vilu da ju malo poslikam. cerek

Zaključak:
Čarobni štapić = totalno zakon
Krila = mogu proći na neko kratko vrijeme
Ukras na glavi = nema šanse





Šarm trbušnih plesačica

splitkarenje.blog.hr



Ulica Slobode GP


Annaboni me komentarom u prošlom postu navela na 'dodatno' pitanje: "Koliko Splićana koji svakodnevno prolaze ovuda uopće doživljava ove predivne 'juke'... pa makar i samo 'sada' kad su prepune tih raskošnih grozdastih cvatova...?".

Zahvaljujem na užitku tome 'nekome' tko ih je tu smisleno posadio.


Košmar

moj-pinklec.blog.hr

Picture 009
(by Puzza /Flickr)




kada si otišao i odnio pola mene sa sobom
nastao je košmar, zbrka, panika, ružan san

tako je izgledalo
dok nisam shvatila da mogu i sama
da mogu i bez te polovice koja nedostaje
da rana zacjeljuje od kiše i soli,
da je sa tobom otišao i ružan san,
a meni ostao samo onaj lijepi,
da je nestao košmar,
a nastao mir
u kojem se ponovo rađam,
u kojem živim i sanjam lijepi san

kada si otišao i odnio pola mene sa sobom
nisam još znala da si me pustio cjeliju,
nisi ni znao da ono što nosiš nisam ja,
već samo tvoj košmar
jer nije tako izgledalo onda kad si otišao

Borba žena muškarac...

mecabg.blog.hr

Spadam u rijetke osobe koje čitaju novine.
Dobro, priznajem, ne čitam od naslovnice, nego onako na preskok.
Kad preskočim muške stranice, sport, i lažljive, politiku, i ne ostane mnogo. Ostanu tračevi tko je koga a tko bi koga, i "slavne" ličnosti uglavnom silikonke i pevaljke (raspevan smo narod, sve nam kako treba).
Ostali su i savjeti.
Obožavam ih. Kuhanje preskočim, dosadno. Žena kao žena je u savjetima svemoćna. Mnogo lijepo. Namaže se nekim pekmezom i postane ljepotica, skoči naglo iz kreveta i postane karatista. E kad smo kod te snage kod žena, ima mnogo pametnih savjeta, kao što je tečaj o obrani od napadača.
Glavni kunst je ako vas netko napadne, morate ga šutnuti u medjunožje i zaštititi se. Važno je biti energičan dok se on ne snađe.

I sad zamišljam sebe.
Šetam sama i nailazi muškarac. Ne gledam ni lijevo ni desno,možda šeta kucu da me zbuni, Oštar pogled ravno u oči kao u kaubojskom filmu. Skačem (Hm ... sa svojom kilažom i ne baš previsoko). Jednu nogu podižem na ono famozno mjesto na koje su muški ponosni, a mi ga kao nikad ne gledamo. Ruke poluispruženim za karate udarac (kad hoću otvoriti teglu krastavaca, zovem u pomoć) I udaram ga već ovisno od savjeta, po vratu, želucu, koljenu ... Ne smije se prejako udarati da ga ne povrijediš, jer onda odgovaraš kao napadač jer si prešao nužnu obranu.
Pri tome se ne smije grebati, plakati, cmizdriti da te boli što ti je zgrabio ruku. Ne, to prava žena ne radi. Ona je ravnopravna muškarcu, u filmovima dok ona ne isprebija nekog kriminalca, badava glavni junak trčkarao i tukao se.
Imala sam mladjeg brata s kojim sam se vječito rvala i naravno pobedjivala. Jednog trenutka, kad je on napunio 5godina, uhvatio me za ruke, i držao, postao je jači od mene. Derala sam se, pokušala ga gurnuti rukama, ali tek kad sam počela plakati, suzice su razmekšalo bratovljevo srce i uplašio se da me je povrijedio. Tad sam shvatila kako jakim oružjem mi ženskice raspolažemo.

Ne znam, vjerojatno će svi reći da griješim, ali nekako mi se čini da prosječna žena, nema prevelike šanse u fizičkoj borbi s prosječnim muškarcem. Ako već napao neku žensku, onako razjaren, lako je može i ubiti.
Znam, ako netko pročita post, rečiće, žena se mora znati obraniti, zato i ide ne tečajeve samoobrane. I ja bih u društvu tako diskutirala, ali u reali, nekako djeluje prilično opasno i beznadežno...

Statistika

Zadnja 24h

16 kreiranih blogova

301 postova

582 komentara

317 logiranih korisnika

Trenutno

0 blogera piše komentar

4 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se