novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

22

uto

07/14

Upitno recikliranje u Zagrebu

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Građani svjesni ušteda, ali poručuju da se stare navike teško mijenjaju

Recikliranje u Zagrebu problematično zbog manjka volje i odgovornosti


Zagreb se već petnaest godina sprema za odvojeno prikupljanje otpada koje zapadna Europa provodi barem dvostruko dulje. Sada je pak slovo EU zakona reklo svoje pa je konac ove godine posljednji rok do kojeg mora i u glavnom hrvatskom gradu zaživjeti gradonačelnikovo “Stavi pravu stvar na pravo mjesto”.

img src="http://imageshack.com/a/img661/4272/4d7f72.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="right"; border="1"/>Nabavljeno je 4 tisuće spremnika za karton i papir, staklo, plastičnu i metalnu ambalažu, za sada otvoreno devet reciklažnih dvorišta, uveden besplatan odvoz glomaznog otpada. No i nadalje ostaje poražavajuća činjenica da svega jedan posto Zagrepčana - odvojeno prikuplja otpad.

- Ima puno nesavjesnih građana koji ne brinu o tome i nije im stalo. Trebat će jako puno vremena u Zagrebu da odvojeno prikupljanje otpada postane stvarnost. Jer sve je to stvar mentaliteta i stjecanja navike - jasan je Željko Bandl sa zagrebačke Ferenčice (53) koji je svoje navike stjecao tijekom šesnaest godina života provedenih u Francuskoj.


em- Pred zgradom su nam stajale kante za odvojeno prikupljanje otpada koje su se praznile jednom mjesečno, a svaki grad bi imao svoju lokaciju odvoženja glomaznog otpada/em - prisjeća se strongBandl/strong života u Francuskoj komentirajući kako će Zagrepčanima trebati dosta vremena dok također i kod nas zaživi odvojeno prikupljanje otpada koje je tamo iskusio. A odvojeno prikupljanje otpada ovaj savjesni Zagrepčanin redovito provodi u svom domu - odvaja pet ambalažu, papir i staklo, ali kaže nema gdje s bio-otpadom.

Isti problem sa zbrinjavanjem organskih ostataka iz kućanstva ima i strongNada Orač/strong koja smatra da infrastruktura namijenjena odvojenom prikupljanju otpada nije uopće prilagođena potrebama građana.


img src="http://imageshack.com/a/img536/2427/5544cf.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="left"; border="1"/>Češće voziti glomazni otpad
da ne završava posvuda

- Nedostaje kontejnera, nisu funkcionalni i dovoljno prepoznatljivi. Nemamo gdje zbrinjavati bio-otpad, na kojeg očito nisu mislili, a čini i do jedne trećine volumena komunalnog otpada. Što da činimo sa starim tekstilom, kuhinjskim krpama - pita se Nada Orač koja ističe da također reciklira. A koliko će to činiti njezini susjedi sve ovisi, kaže, koliku kulturu stanovanja imaju.

- Ja sam da se kažnjava ne odvajanje otpada većim računima za odvoz miješanog otpada; nisam sigurna da je to najučinkovitiji način, ali bi u odnosu na sadašnju situaciju dao rezultata - prognozira ova Zagrepčanka i poručuje da je potrebno više edukacije posebice kod mladih koji trebaju od malena usvajati navike odvojenog prikupljanja otpada. Savjetuje Čistoći da treba glomazni otpad odvoziti češće jer nestrpljivi građani pronalaze lošija rješenja pa on završava u prirodi, iza zgrada, u zajedničkim prostorijama…

Da nešto “smrdi” za zagrebačkim smećem kad je razvrstavanje u pitanju vrlo je jasan Darko Stošić, poznati zagrebački “zeleni” aktivist i član stranke OraH. Smatra da je za sve kriv gradonačelnik Milan Bandić koji, komentira Stošić, Zagreb pretvara u slučaj Soprano.



em- Mi smo imali prije desetljeća započetu aktivnost u Čistoći za odvojeno prikupljanje otpada, ali to Bandiću ne odgovara jer gura spalionicu otpada koja će biti na teret građanima,povećati će troškove kućanstvima dok će onaj zlatni dio kolača u prikupljanju i trgovini sekundarnih sirovina prepustiti lokalnom Sopranu. Gradu nije u interesu smanjiti količinu otpada kroz reciklažu, nego želi sve gurnuti u skupu spalionicu čiju ćemo izgradnju plaćati desetljećima, a to doista podsjeća na rad mafije/em - proziva ovaj ekološki aktivist. Ističe da Zagrebu ne treba spalionica nego više edukacije kojom bi i zagrebačko smeće došlo do čak 80 posto iskoristivosti.

em- Najlakše je spaliti smeće. A gdje je tu izuzetno skupa investicija u spalionicu, zagađenje okoliša zbog ispušnih plinova, ogromna potrošnja energije, te najgore od svega - spaljivanje sekundarnih sirovina koje razdvajanjem otpada možemo dobiti/em - ocjenjuje strongStošić/strong uvjeren da loša provedba recikliranja u Zagrebu ide na ruku gradonačelnikovim planovima o spalionici kao opravdanje da drugog rješenja za zagrebačko smeće - nema.

img src="http://imageshack.com/a/img909/8809/df8296.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="left"; border="1"/>S druge strane gradska uprava jasno poručuje da ostaje pri planu odvojenog prikupljanja otpada, koji će se od početka 2015. više naplaćivati za one koji ga ne recikliraju.

- Od Nove godine svatko će plaćati onoliko otpada koliko ga bude imao u vreći ili kanti jer što ga se više reciklira, manje će ga biti za platiti. Pamet u glavu i vi koji to još niste počeli, počnite odvajati otpad, jer ja to radim već dulje vrijeme - poručio je Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik nastojeći probuditi savjest građana da krenu njegovim putem.

Gradonačelnik nije za kažnjavanje, ali upozorava da će svi koji ne razdvajaju otpad svakako biti kažnjeni - većim računima za odvoz smeća. A hoće li se on zbrinjavati u novoj spalionici ili ćemo uspjeti prepoznati blago koje leži u recikliranju, Zagreb će vrlo brzo upoznati.


- pitanje koje desetljećima bruji Zagrebom/strong/font

U Hrvatskoj je najlakši način za provesti neki projekt ili uvesti neki zakon dovesti državljane pred gotov čin tako da ne vide drugo rješenje, već ono koje im političari ponude. Godinama se, sad nam je jasnije i zašto, ne rješava problem odlagališta otpada u Zagrebu. Odlagalište na Jakuševcu je samo po sebi loše rješenje, a gradnja spalionice tj. postrojenja za termičku obradu otpada je vrh nesposobnosti (ili nemara).

Jakuševčani govore kako sve veći broj njih obolijeva od raka. No, za našeg gradonačelnika i vijećnike Gradske skupštine to nije dovoljno. Umjesto da se vapaj stanovnika Jakuševca shvati jako ozbiljno (jer je to problem svih nas), oni planiraju još veći dio Zagreba dovesti u istu situaciju.

img src="http://imageshack.com/a/img536/5223/e58358.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="right"; border="1"/>U Resniku je planirana izgradnja spalionice. Upućeniji stanovnici Zagreba se ne slažu se s tim rješenjem. Spaljivanjem se u zrak ispuštaju otrovne čestice i spojevi koje filteri ne pročišćavaju i koje bismo svakodnevno udisali.

Spomenut ćemo samo dioksine koji se osim u ispušnim plinovima nalaze i u pepelu koji ostaje nakon spaljivanja. Ne želimo ni zamisliti što slijedi nakon što sve te otrovne i kancerogene čestice dođu u zemlju, vodu, hranu, životinje i na kraju ljude.

Drugi razlog zašto su spalionice loše rješenje je ekonomski. Izgradnja jednog takvog sustava je jako skupa. Prvo se spominjala svota od 250 milijuna eura. Sada su se troškovi popeli na 300 milijuna eura. Previše je to naših novaca za nešto što uništava zdravlje i u konačnici traži još novca jer će bolesti uzrokovane spalionicom dodatno opteretiti gradski i državni proračun.

Zar naši vijećnici i gradonačelnik zaista mogu mirno spavati nakon donošenja ovakvih odluka?!

Neki su stručnjaci su potvrdili opravdanost izgradnje spalionice zbog dobivanja toplinske energije. No, i sam zdrav razum govori da je lakše uštedjeti energiju recikliranjem, a pogotovo kad se pogledaju konkretne brojke (samo u jednom krugu recikliranja papira uštedi se više električne energije negoli što bi se dobilo toplinske energije spaljivanjem iste količine starog papira).

Obzirom da se mnogi danas i u Hrvatskoj i u svijetu smatraju stručnjacima dovoljno je progooglati rezultate ili posljedice pojedinih projekata na zdravlje ljudi te uštedu ili proizvodnju energije. Bolje je učiti na tuđim greškama, pogotovo kad su tako skupe.

Kao suprotnost spalionicama, diljem svijeta gradovi se okreću razvrstavanju otpada i recikliranju. Neki su gradovi došli i do 70%. I u Hrvatskoj imamo pozitivne primjere - otok Krk. Ljudima postaje jasno da je jedini održivi način Zero waste koncept ili Nula otpada. Ekološki je prihvatljiv, a donosi nova radna mjesta.

Ukoliko zagovornici i podržavatelji spalionica nisu znali o njihovoj štetnosti, nakon javnih rasprava ovih dana više nemaju izgovor. Na ključnim mjestima u gradu trebamo vizionare, a ne grobare.


Napomena autora bloga:

Treba biti racionalan i praktičan pa reći da najvećim dijelom ovakve predložene koncepcije prikupljanja otpada jednostavno nemaju šansu u potpunosti uspjeti. Evo zašto:
- potrebno je vrlo precizno odvajanje na mjestu stvaranja otpada, što je vrlo teško (nemoguće) postići s našim stanjem svijesti, odgovornosti i edukacije. Naravno, snažnu i dugotrajnu, da ne kažem cjeloživotnu edukativnu kampanju treba već sada započeti i stalno i uporno provoditi.
- da bi se aktualni prijedlozi realizirali potrebno je na svaki ulaz, ispred svake zgrade postaviti najmanje 4 ili 5 plastičnih kanti, gdje bi stanari bacali ono što su odvojeno prikupili u svojim stanovima. Možemo li biti sigurni da će to biti u potpunosti ispravno? Gdje smjestiti sve te kante? Koliko koštaju sve te kante? Pa različiti kamioni? Otok Krk koji to provodi još od 2006. godine postigao je 38 % primarno odvojenog otpada, a što je sa preostalih 62 %?
- i pored svog primarnog odvajanja - koje je upitne čistoće po tipu otpada, opet sve treba odvesti na linije za razvrstavanje i odvajanje i tamo odvojiti korisni otpad od nekorisnog.

Stoga, postavlja se otvoreno pitanje zašto se ne poslušaju hrvatski stručnjaci koji daju jeftinija, tehnološki kvalitetnija, primjenjiva i ekonomična rješenja. Već je pisano na ovom blogu o prijedlozima dr. Viktora Simončiča: Moderno postupanje s otpadom i Održivost aktualnih prijedloga tehnika CGO, a evo ih pojednostavljenih s moje strane:

- građanima omogućiti da svoj kućni otpad bacaju u dvije kante - bio-otpad (tzv. mokri) i ostali otpad (tzv. suhi) i odvoz takvog otpada treba naplaćivati
- na pogodnim mjestima u gradu napraviti reciklažna dvorišta s mogućnošću predaje svog korisnog otpada - otpada koji se može reciklirati, u tim reciklažnim dvorištima zaposliti radnike koji će od građanstva prihvaćati taj otpad, provjeravati ga i pravilno raspoređivati. Građani bi u takva dvorišta mogli svoj korisni otpad dovoziti besplatno. Naravno, poticati da veliki supermarketi otkupljuju ili preuzimaju od građanstva PET ambalažu, plastični ambalažni otpad, papir, limenke, staklenu ambalažu i slično. Vrlo je pozitivan primjer da npr. "TISAK" na svojim prodajnim mjestima otkupljuje stari papir. Tisak ima logistiku koju treba još bolje iskoristiti, prijevoz kombijima koji su doveli novine, gotovo pa je besplatan za povrat otkupljenog starog papira. Zašto npr. "DM" (kad su tako ekološki osviješteni) ne bi preuzimao (besplatno) plastičnu ambalažu proizvoda koje prodaje? (A ne da se bave vrećicama i zavaravaju javnost!). U pravilu se tu radi o dvije ili najviše tri vrste plastike (polietilen (PE-HD i PE-LD), polipropilen (PP) i eventualno polistiren (PS)). Naravno, DM bi taj pravilno razvrstani otpad mogao unovčiti kod hrvatskih plastičara koji se bave recikliranjem.
- gradska komunalna poduzeća mogu svakodnevno prazniti one dvije kante (manja kontejnera) ispred kuća i odvoziti ih na odlagališta (dakle, nema opasnosti da se smeće pred kućama usmrdi). Najprije na linije za odvajanje gdje bi osposobljeni radnici, uz pomoć moderne tehnologije (magneti, foto-ćelije, posebni grijači, i sl.), odvajali i odvojeno odlagali korisne vrste otpada te ih pripremali za daljnju preradu (recikliranje).
- bio otpad i biorazgradivi otpad usmjeravati na posebna odlagališta ili kompostane, iskorištavati dobiveni bio plin, proizvoditi kompost
- preostale količine nerazvrstanog, uključujući i opasni otpad preusmjeriti u spalionice, ali ne kakve se sada predlažu već spalionice s plazma tehnologijom te dobivati korisni građevinski materijal (iz negorivog dijela otpada) te toplinsku i električnu energiju. Više informacija o plazma spalionicama zainteresirani mogu pronaći na sljedećim poveznicama:
- J.Miličić, G.Vego: Tehnologija rasplinjavanja na osnovi plazme pri rješavanju problema otpada
- Labin.com: Plazma tehnologija gospodarenja otpadom
- Wikipedia: Plasma gasification

Prikaz tehnološkog procesa plazma spalionice dan je na sljedećoj slici.

Nikad ne reci "Nikad!"

1971.blog.hr

Vožnja na motoru - nekima strast, nekima zanimljivo, nekima samo lijepo za vidjeti, ali pokušali ne bi nikada. Moja je draga od ovih posljednjih.

"To je jedino za što sam si rekla da baš nikad neću probati!"

A ja lud za vožnjom. Motore sam vozio kao klinac, zatim godinama nisam, odgovarao sam se od toga ("to nije pametno", "to je opasno", "imam druge prioritete", "možda ću opet jednog dana, ali ne tako skoro"), da bih u proljeće 2011. godine doslovno u trenu pukao i kupio si motocikl. I od tada ne silazim s njega. Vozim ga ljeti, vozim ga i zimi. Prelazim solidnu kilometražu. A bilo je i padova, jedan je završio lomom skočnoga zgloba.

Nije mi bilo drago čuti da ona to ne želi. Jer ako ne želi, često ću morati birati između vremena provedenog s njom i vremena za vožnju.

Nagovarao sam ju pažljivo. Samo da proba, možda joj se svidi. U protivnom bih odustao od nagovaranja.

U početku je odbijala i pomisliti na to. Kasnije... Stalo joj je biti sa mnom. Željela je pokušati. Ali polako i oprezno.

"Idemo negdje gdje nas nitko ne vidi, doći ću autom. Pa možemo probati par metara za početak".

Tako smo i učinili. Našli smo se u industrijskoj zoni u poslijepodnevnim satima kad većina firmi ne radi. Sjela je na motor i vozili smo se stotinjak metara brzinom do 40 km/h. Sve je prošlo OK, probili smo led. Odmah sam ju nagovorio da se provozamo i dugom, pravocrtnom prilaznom cestom do industrijske zone. Pristala je. Brzinu smo podigli iznad 60.

Vratili smo se do auta, sišli s motora, zapalili po cigaretu. Tu je pao prijedlog da napravimo prvi pravi đir, odmah, dok smo vrući, dok se ne bojimo. Polagano.

Otišli smo do izlaza iz grada i uhvatili pravac k obližnjem selu. Tad mi je rekla "Možeš i brže, ne bojim se!".

Cesta je bila prazna, vozio sam oko 100 km/h, u jednom preticanju automobila i 120. Nije se uplašila.

Da ne duljim... Mini se sad rado vozi sa mnom. Motor sam prije vozio isključivo u solo-verziji, bez suvozačkog sjedišta, sad je ono stalno gore, a i naslon joj je montiran, tako je udobnije i sigurnije. I vozim polako i koncentrirano. Lako je za mene, ali njoj se ništa ne smije dogoditi. Ne smije se ni uplašiti, bar ne sada, u samom početku. Bojim se da više nikad ne bi sjela na motor.

Ni sam se više ne vozim brzo, rijetko dohvatim više od 140 km/h na otvorenoj cesti.

Više pazim i na samoga sebe, radujući se zajedničkim vožnjama.


Zajedničke su uvijek ljepše.

Uz igre prijestolja...

splitkarenje.blog.hr



Vestibul GP/TP

Vrijeme

demetra1.blog.hr



Možda je vrijeme, pomislih jutros, možda je stvarno došlo to vrijeme od kojeg cijeli život bježim. Kako me je uspjelo pronaći? Skrivah se uspješno godinama ne tražeći niti nudeći povlastice. Kao mala prekrila bih se preko glave znajući da me se tada ne može vidjeti i samo bih ponekad virnula osluškujući zvukove koje je vrijeme ostavljalo tražeći me. Igrali smo se, ili sam se ja igrala skrivača, a vrijeme me uvijek tražilo neumorno. Jesam li danas prerasla pokrivač pa se više sakriti ne mogu ili sam odustala od skrivanja? Nisam sigurna u odgovor, ali sam sigurna da se sada ono i ja gledamo oči u oči i teško se prepoznajemo. Kao da smo stranci koji se još ni rukovali nisu. Onako sumnjičavo se mjerkamo očekujući prvi korak onog drugog. Ja sigurno neću biti ta, jer bježanje je moj vječni usud. Kao da mi je rođenjem upisan znak na čelu. Nisam kukavica kada su drugi u pitanju. Uvijek imam i ruku i rame za njih, ali gotovo nikada za sebe. Nisam od onih koji mole, moljakaju. Jednostavno uzimam svaki rizik kao unaprijed zacrtanu vrijednost, unaprijed meni dodijeljenu. Možda takvo ponašanje ulazi u red melankolija, ali ja nisam, ja znam da nisam melankolična, osim kada su dani sivi, kada kiše ne prestaju, kada ljubav moja nije u mojoj blizini, kada nemam kvalitetnu knjigu za bijele noći, kada me misli opsjedaju o svemu o čemu ne želim misliti. Ne ja nisam govorim glasno kako bih potvrdila da ja nisam melankolična. Vrijeme me sluša i osmjehne se nekim meni nepoznatim osmjehom, kao iskrivljena slika u napuknutom zrcalu. Ispružim ruku prekrijem napuklinu, ali tada i osmjeh nestane. Čudno kako je tek ruka u zraku sakrila vrijeme od mog pogleda ili mene od vremena, a mislila sam da mi je potreban pokrivač kao dok sam dijete bila. Očito još me vrijeme nije pronašlo. Krenem u dan mirnija.

Berlin odozdo

nachtfresser.blog.hr

U ujedinjenom Berlinu sam prvi put boravio u novom hotelu na Mariannenplatzu, stipendija Goethe instituta, bio sam u međunarodnom timu koji je istraživao šumove i zvukove velegrada. Poslije je slijedila još jedna stipendija, malo lošiji hotel, al ono ugodno, noćenje, doručak, te s bedžem i novinarskom opremom s nekim u društvu u istraživanje. Komocija do pakla.
Nije mi to bilo nešto previše izazovno tako da sam godine između provodio u vreći, s mlađima u kampu za koji više nisam ni siguran da li bih ga znao naći. Praktično na ulici riskirao sam i s nepredvidivim pankerima i njihovim psima, onda naravno još nisam imao fototehniku, a i opasno bi ju bilo nositi uz sebe, upoznavao sam anarhističku i komunističku scenu i učio najviše o psihologiji uličnih junaka.
Sve rubne skupine su me zanimale i jučer sam se obradovao našavši fotku iz bivšeg života i to datiranu na skoru 2009. godinu, svakakvih mudrosti sam se naslušao nazdravljajući s ovim klošarima.
Toga više nema, pivo mi se odavno više ne pije, pa popio sam ih za nekoliko života, ostaju slike izdajice.
Kad malo bolje razmisliš kratka je nit između Berlina odozdo i Berlina odozgo, sad me baš ništa posebno ne zanima sem druženja s onima iz bliže okolice.

Sve u svemu very cool

windfuckersister.blog.hr

Majke mi, kao da živim na Velebitu. Nemam pojma što se oko mene događa. Ovog ljeta (koje teško da se može nazvati ljetom) funkcioniram manje-više kao Ekrem Jevrić: kuća-pos'o....pos'o kuća. Strašno. Eventualno malo zaglavim u kvartovskom kafiću, od lipnja do današnjeg dana bila sam čak dva puta na plaži i to je to. Ljeto o-bo-ža-vam! Inače. I ljeti sam više nego ikad puna života i osjećam da živim punim plućima i da je život lijep i da sam još uvijek mlada (barem u srcu) i svašta nešto, ali ovog ljeta.... nikad nisam bila sjebanija psihički i koliko god odlučila da posao ostaje iza mene kad iziđem iz firme ne mogu se nikako opustiti i smiriti. I zato sam ljuta. I zato želim da čim prije dođe jesen.

A i što će mi ljeto kad sve dobre stvari propuštam. Opatija slavi 170 godišnjicu turizma. Konačno si je turistička zajednica dala malo više truda pa je bilo svakakvih zanimljivih zbivanja. Koje sam uspjela sve redom propustiti. A najviše mi je žao "Retro Opatije".

Jedino što sam uspjela ubosti bio je koncert "Kool And The Gang". Besplatan. Na opatijskoj plaži Slatina. Pa još u ponedjeljak. Dodajmo još k tome i loše vrijeme i kao rezultat dobit ćemo sramotno malo publike. Što je zapravo meni i odgovaralo jer sam već duže vrijeme prilično "bolesna od ljudi" i gomile. A i vrijeme je zapravo bilo baš zgodno za koncert - prohladno i vjetrovito. Barem smo bolje cupkali.

Kool And The Gang nisam osobito pratila kad su žarili i palili svjetskim scenama, ali manje-više sam upoznata s njihovim repertoarom. Jedino nisam znala da oni izvode "Jungle Boggie". Koncert je kasnio sat i pol. Navodno je oprema zapela na aerodromu. Mene i ekipu to nije previše nerviralo jer smo početak koncerta čekali na terasi i pijuckali. Članovi grupe ispričali su se zbog kašnjenja pola sata prije nego što je počeo koncert tako da je priča možda i istinita.O samom koncertu nemam previše za reći. Odrađen je profesionalno, ali nekako konfekcijski. Atmosfera je bila daleko od usijane, ali teško je napraviti pravi štimung kad ti publika slabo zna riječi pjesama. A i sam koncert je kratko trajao. Valjda po principu koliko para toliko muzike.

Summa summarum, ne mogu se oteti dojmu da su i grupa i publika ostali malčice razočarani.

Od upotrebljivih fotki imam samo par, a nije mi se dalo ništa skinuti s neta jer koga zanima može i sam guglati, zar ne?



Tetka je nabacila malo šljokica.


Gdje su nestali S-ovi?

nepoznatizagreb.blog.hr

Drage i dragi moji, da li ste se kada zapitali gdje su nestali S-ovi?



Trakošćanska ulica, današnja trgovina "Drogerie markt", snimljeno 2011., posljednji S-ovi koje sam vidio u gradu. Snimio: Vanja


Prije 40, 30, pa i 20 godina teško je bilo zamisliti novogradnju bez bijelom bojom obojanih S-ova po prozorima. Kao klincu odraslom u predgrađu koji je rijetko svraćao u grad ti su mi bijeli "esovi" privlačili pažnju pa sam pitao roditelje koje je njihovo značenje, a oni su mi odgovarali "S je oznaka za staklo, na taj način se označuju stakla kako bi ona tokom radova bila vidljivija i da ih radnici ne bi nepažnjom razbili". A mene su svi ti S-ovi podsjećali na jegulje, pogotovo kada su bili nacrtani iznutra, dakle izvana su bili vidljivi "opanačke".

No, s vremenom su svi ti S-ovi nestali ... da li su sada radnici pažljiviji? Ili postoji neki drugi način da se ukaže na ta stakla? Možda se radnicima jednostavno ne da više prati stakla od te boje?

Što vi mislite?

još malo kiča

staklenozvono.blog.hr

Dobih tri komada.
Rasparenih stakalaca, pokidani, prljavi.



Dam si truda, otkačim tamo gdje ima i zakačim tamo gdje nema.
Operem u sapunici i toploj vodi.
( Daaaaaaaa, pazim da ne namočim grla za sijalice ! )
I eto, malo je zablistalo !





Ok, ok, uozbiljit ću se

lionqueen.blog.hr

Furby, pardon Bocaccio me malo iz predrođendanske euforije vratio u pretešku stvarnost... Ima ta jedna tema, o kojoj moram početi na vrijeme pisati, kao upozorenje zainteresiranim strankama, da usklade svoje programe, kao i zainteresiranim biračima da itekako dobro paze koga će birati na vlast, da nam se opet ne dogodi to što se dogodilo s Kukuriku koalicijom i propalim Planom 21.

Naime, ponukana sam emisijom NU2 u kojoj je gostovao moj ljubljeni novinar Tihomir Dujmović, koji mi je do jučer bio tiha novinarska patnja. Međutim, naknadno sam odgledala NU2 i to što sam vidjela i čula od njega, nije mi se nimalo svidjelo.

Bio je taj jedan trenutak kad ga je Aca upitao što misli o zdravstvenom sustavu pa je Tihomir rekao nešto otprilike kao: Živimo u kapitalizmu, to smo htjeli, u drugim kapitalističkim zemljama nema liječenja za one koji nisu spremni platiti, narodu treba objasniti da nema novaca za zadravstveni sustav i oni će to shvatiti. Naime do sada im to nitko tako nije objasnio!

Možda nisam doslovno navela sve što je rekao, pa tko želi može pogledati tu emisiju na HTV-siteu, no to što je rekao bilo je prestrašno! Prestrašno utoliko što Tihomir vjerojatno prenosi stav ekipe koja trenutno razmatra dolazak na vlast, jer se zacijelo, kao nesumnjivi domoljub, kreće u tim krugovima. To je vrlo opasna teza. Iz više razloga!

Na prvom mjestu su humani razlozi! Bolesna osoba nije sposobna privređivati, tako da ovisi o društvenoj zajednici u kojoj se nalazi. Drugo, mnogi ljudi su bolesni još od rođenja i potrebna im je zdravstvena skrb, tako da nisu niti mogli zarađivati i štedjeti novac za privatno liječenje.

Tu je i "običan" ekonomski razlog. Postoji pet ekonomskih resursa kojima raspolaže neko društvo. To su novac, prirodni resursi, informacije, robe i ljudi. Hrvatska nema novaca, nema nekih prirodnih resursa, osim mora 1,5 mjesec na godinu, nema roba, a ne raspolaže niti informacijama. Jedini resurs kojim raspolaže u "neograničenim" količinama (za svoj red veličine) je ljudska radna snaga. Dakle, da bi prosperirala, Hrvatska mora ulagati u razvoj ljudske radne snage, kao jedinog ekonomskog resursa kojim raspolaže. A kako se to može učiniti, kako povećati kvalitetu ljudske radne snage? Samo na dva načina: ulaganjem u obrazovanje i ulaganjem u zdravlje!

Svaka čast diplomiranom pravniku i novinaru, ali ove stvari se ipak izučavaju na ekonomiji. To bi trebalo biti sasvim jasno i onim političarima koji pretendiraju preuzeti vlast u Hrvatskoj, nakon ovih štetočina, koje su je unazadile za tristo godina.

Nadalje, teza da smo htjeli kapitalizam, pa da ga imamo, koju je izrekao Tihomir Dujmović je jednako opasna, zato što otvara vrata ne kapitalizmu, koji niti nemamo, već robovlasništvu i feudalizmu, koji je trenutno u Hrvatskoj na snazi. Dakle, gospodine Dujmoviću, nismo mi htjeli kapitalizam! Nas nitko ništa NIJE PITAO! Nas su napali četnici i dok smo se mi borili protiv srbočetničkog agresora, hrvatski ratni profiteri su nam uveli robovlasnički sustav, opljačkali strojeve i tvornice i kad su se branitelji vratili kući, izborivši slobodnu Hrvatsku, nije više bilo radnih mjesta na koja bi se mogli vratiti, pa su ih prisilno umirovili, tako da se pola njih zbog besposlenosti i PTSP-a poubijalo. To je ratni zločin i veleizdaja, a ne da smo mi tražili kapitalizam!!! Te floskule ratnih profitera da nikad više nisi ponovio, jer to jedan domoljub jednostavno sebi ne smije dopustiti, barem ne onaj kojem je navodno stalo do malog hrvatskog čovjeka!!! ...malog, bolesnog, hrvatskog čovjeka!!!!

Tihomire, mali, hrvatski čovjek je teško bolestan i bolesniji od Europljana - kapitalista na koje se pozivaš, zato što je prošao kroz ratni stres, koji je ostavio posljedice u vidu najtežih bolesti današnjice, počev od raka, do moždanog i srčanog udara. Hrvati najviše u Europi pobolijevaju od nekih vrsta raka i tebi to još uvijek nije dovoljno da otvoriš oči?!

Foto: Njega bolesnice, Foto: Alexander Raths/Shutterstock

Nadalje, ekipa koja se upravo sprema preuzeti vlast, a ne sumnjam da hoće, na čelo zdravstvenog sustava planira staviti nekoga kome po bolnicama nisu radili aparati za zračenje, a njega za tim nije bilo briga, pa su žene umirale kao muhe, sve dok se o tome nije raspisao VL na poticaj umirućih žena. Toga bi se Tihomir Dujmović itekako mogao prisjetiti.... ili neka malo priupita tadašnju urednicu VL-a Ružicu Cigler, koja sve zna o tome. Kako takav bezosjećajni lik može voditi brigu o zdravlju nacije?!

Nadalje, Tihomir Dujmović nije rekao da bi narodu trebalo objasniti da u kapitalističkom proračunu nema novaca za manjine, većine, sportaše, tisuće udruga civilnog društva što god to značilo, za skupocjene automobile i menadžerske plaće pojedinih državnih službenika i saborskih zastupnika, nepotrebnu funkciju predsjednika u državi od svega 4,5 milijuna stanovnika, te nepotrebnih stotinu i više saborskih zastupnika, stotinu nepotrebnih administracija županija, gradova i općina, tisuće nepotrebnih agencija, već je zapeo za bolesnike. Samo za bolesnike! Onda ga je Aca upitao: A što biste vi da se razbolite? Biste li i tada tako govorili? Na to se Tihomir malo neugodno iznenadio.... A ja bih ga pitala još: Ne, što bi bilo da se on razboli, već što bi bilo da se njegova djeca razbole doživotno, a da mu netko iz HZZO kaže da nema novaca za liječenje njegove djece? Što bi Tihomir tada? Na takvo pitanje ne bi imao odgovora.

Međutim, problem je što takvi, kao što je Tihomir, pa ti doktori, pa političari, svi oni imaju bezgranični pristup novcu HZZO-a kad im zatreba, a drugim ljudima bi ograničavali jedino najvažnije pravo nakon prava na život - pravo na zdravlje!!!

Zašto sam se uhvatila Tihomira Dujmovića, pa zato što je riječ o novinaru, a zna se kolika je moć medija. Ovo ne želim uputiti kao kritiku njemu, jer se s njim slažem u 99% slučajeva, međutim, želim da shvati da se o nekim stvarima ne može pregovarati niti licitirati! To mora biti jasno i Dujmoviću i političarima koji budu pretendirali zauzeti vlast!

Gospodo draga, koji budete zadirali u prava bolesnika, moj glas zasigurno nećete dobiti!

Dobro jutro :))

lionqueen.blog.hr

Prekrasno jutroooo :))




G.o. :)))

Da mi je biti..............

annaboni.blog.hr

Gledam i čitam i mislim se , kako ljudi tiskaju postove svaki Božji dan ,a ja
bez trunke ideje što i kako , a da bude nekako , ne mogu.

Da kuham poput @Dražena , da fotkam i putujem kao @Valecerica i @Demetra , imala bih materijala . Ovako-jok!

Da se objašnjavam pismima bez adresa kao @Andrea nemam s kim : nitko mi nije " stao na žulj" , pa ni to ne mogu. Uostalom , bilo je takvih , ali to smo riješili s dva posta .

Da pišem pjesmuljice o ljubavi ni to ne znam : obično se ti autori vrte u krug
u izmišljanju nečega što nemaju.

Jedino bi nešto htjela , a to pak nikad neću i ne mogu:

......biti slična Elžebet Bathory , krvoločna , samouvjerena , sui generis ......,
jedinstvena i nikad dostižna , savršena i izmišljena . Neponovljiva , malo čitana , nikad prisutna na tudjim blogovima .....

I zato opet uvodim malu pauzu . Treba mi i gotovo!

Priroda

kokijada2.blog.hr

Čovjek je jedina greska prirode.

* Juneća pisanica, raštika, mrkva i krumpir ... 490 kcal

minus40kg.blog.hr


10 dag juneće pisanice (130 kcal / 10 dag)
20 dag krumpira (80 kcal / 10 dag)
15 dag mrkve (40 kcal / 10 dag)
15 dag raštike (30 kcal / 10 dag)
0,1 dl maslinovog ulja (900 kcal / 10 dag)
sol, papar, list celera

- u maloj tavi ekspres lonca kratko prži meso, dodaj povrće, začini, prelij vodom, zatvori lonac i kuhaj 30 min.


Ovo je pravi dijetalni recept.

Lešo, s malo posnog mesa i dosta povrća ;)


U reklamama za ekspres lonac sam vidio kako se junetina nakon 30 minuta kuhanja raspada na sam dodir vilice. S ovim to nije bio slučaj. Ovo meso je pružalo otpor, ali bilo je itekako jestivo. Povrće se nije previše raskuhalo, pogotovo ne raštika. Opet mi je ispalo puno juhe.




Ako se juha pojede, s njom dođe i pripadajući dio masnoće, tj. ulja. Ako se pak juha ne jede u tom obroku, ili se baci, sasvim je u redu da se porciji mesa i povrća naknadno doda i čep maslinovog ulja.



P.S. Danas nije tako lijepo vrijeme kao jučer, ali bi sigurno fotografije bile zanimljivije na jedan sasvim drugačiji način.






Za ljubitelje pizze hehe

eurosmijeh.blog.hr



Dolazi čovjek kod Sv. Petra u nebo i umire od smijeha.
Sv. Petar ga začuđeno gleda i pita ga što mu je tako smiješno.
Odgovori: " Ovi dolje u operacionoj sali se još uvijek muče sa mnom..."



- Samo u siromašnim zemljama kao našoj ima toliko para za krasti!



Sta je zajednicko ministrima, kurvama i frizerima?
- Uzrecica "kako cemo?"



Postovani stariji pravnik ustanovi da mu se zena kurva s mladjim kolegom
te da se cijela svinjarija dogadja u njegovoj vikendici na moru. Kad su se slucajno sreli
na sudu, stariji pravnik (onaj rogati) rece mladjem kolegi:
- "Cujem da ste lovili na moru. Po zakonu o ribarstvu, prekrsitelj ulovljen u krivolovu
ostane bez alata kojim je prekrsaj pocinjen."
Mladji pravnik mirno odgovori:
- "Nije se to dogodilo na moru vec u vasoj kleti u vinogradu. Po zakonu ozemljoradnji,
onaj tko sije na tudjoj zemlji ostane bez sjemena, a plodove uziva vlasnik zemlje..."



Sjedila sam u čekaonici kod zubara i primjetila diplomu zubara čije
ime i prezime mi je bilo jako poznato: kad je nekad davno došao u
naš razred - odmah sam bila zaljubljena u njega.
Međutim, kad je ušao u ordinaciju, to nije bio on, već neki sijedi
dedica, izboranog lica, s debelim naočalima.
Ipak, kad sam sjela na stolicu, nisam mogla izdržati i upitala sam
ga: "Jeste Vi išli u V. gimnaziju?"
Rekao je: "Da, maturirao sam 1974.godine. Otkud znate?"
"Pa bili ste u mom razredu!", odgovorila sam ushićeno.
I onda je taj odvratni, sijedi, ćoravi, izborani pederčina rekao:
"A šta ste predavali?"



Kod poginulog partizana nadjen dnevnik.
Na nekoj od stranica upisano:
21.06.1943.
Vodimo grcevitu borbu da bi zauzeli jedan shumski proplanak.
22..06.1943.
Uz velike gubitke istjerujemo shvabe i osvajamo ga.
23.06.1943.Shvabe konsoliduju redove,istjeruju nas i ponovo ga zauzimaju.
24.06.1943.
Kontranapadom ponovo istjerujemo neprijatelja.
25.06.1943.
Nijemci u novom pokusaju ponovo osvajaju proplanak i istjeruju nas.
26.06.1943.
Sa nadljudskim naporima i zestokim napadom opet istjerijemo shvabe.
27.06.1943.
Neprijatelj, nadmocan u ljudstvu jos nas jednom tjera sa proplanka.
28.06.1943.
Po ko zna koji put neprijatelja istjerujemo i osvajamp vrh.
29.06.1943.
Shvabo ne posustaje,primorava nas na povlacenje.
30.06.1943.
Jos jednom smo zauzeli proplanak.
01.07.1943.
Dolazi sumar, otjera i nas i Nijemce



10 činjenica koje muškarci znaju o ženama:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10. imaju sise.


Pizza Hut


Statistika

Zadnja 24h

25 kreiranih blogova

492 postova

677 komentara

347 logiranih korisnika

Trenutno

7 blogera piše komentar

35 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se