novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

29

pet

08/14

U prodaji 61. broj Vrgoračkih novina

vrgorac.blog.hr



Iz tiskare je upravo izašao 61. broj Vrgoračkih novina na 40 stranica.

U ovom broju Vrgoračkih novina možete pročitati: razgovor s voditeljicom područne Glazbene škole u Vrgorcu Đurđicom Franić povodom desete obljetnice osnivanja škole. Tu je i razgovor s direktorom Gradske Čistoće Vjekom Grbavcem o projektu razvrstavanja komunalnog otpada i njegovu provođenju u Vrgorcu. Donosimo izvještaj sa Svečane sjednice Gradskoga vijeća. U ovom broju možete pročitati i prijedlog Vrgoračkih novina za osnivanje južnog, vrgorskog ulaza u Park prirode Biokovo, na području Saranča. Tu je i članak o vrtiću u Dusini za koji je gradska vlast tvrdila da je poslala zahtjev za njegovo financiranje putem projekata Ministarstva regionalnog razvoja, a Ministarstvo je istovremeno demantiralo da je prijedlog uopće došao. U 61. broju objavljujemo i tri reportaže – jednu iz Kljenka, drugu iz Krajnjih Stilja, a treću sa sajma na Velikom Prologu. Tu je i izvještaj sa svih večeri Tinovih dana, kao i stalna rubrika „Naša komunala“. Uz nabrojano, možete pročitati još puno vijesti i vijestica iz našega kraja.

Svoj primjerak Vrgoračkih novina u Vrgorcu možete kupiti u trgovinama Jukić, benzinskoj postaji Pivac i trgovini Ante. Ne propustite nabaviti ovaj jubilarni broj.

Izvan Vrgorca novine će biti dostupne za nekoliko dana i to u: Makarskoj (Diskont Pivac, Zrinsko Frankopanska 36), Splitu (Mesnica Pivac, Stari Pazar bb) i Zadru (Mesnica Pivac, Dalmatinskog sabora 2). Na prodajnom mjestu u Zagrebu još radimo.

Nas i Rusa dvjesta miliona...

zoranostric.blog.hr

Gospođa (drugarica?) Maya, političarka aktivna na lokalnom nivou (Karlovac), iz Hrvatskih laburista, s kojom se inače u većini slučajeva slažem, izbrisala je moje komentare uz jedan njen status na facebooku i prekinula fb prijateljstvo. Nije prvi put, ali u ovom slučaju mi je krivo. :-(

Mila Jovović - Save our guysZasmetale su joj moje primjedbe na njen komentar uz vijest Trostrane plinske konzultacije u Moskvi: EU se sprema za zimu

Ona je bila napisala: »Hahahahha, što je, strah da ne bi dupe zazeblo jer ste bili glupi pa išli Rusima staviti sankcije da se umilite amerima. Baš me zanima ako stisne duža zima, recimo do -20, gdje ćete se opskrbljivati i po kojoj cijeni, tupsoni jedni. Da sam na Putinovom mjestu, sve bi cijevi zašarafila, ali sve, pa pjevajte borbene.«

Ja sam napisao da ovaj njen sarkazam smatram glupim. Pitao sam, misli li, ako neka država, na čelu s autoritarnim liderom, izvrši agresiju na susjednu zemlju i otima teritorije, a taj diktator nam prodaje nešto što nam treba, je li načelo da trebamo biti kuš? Uvijek, ili samo u slučaju Rusije, ili samo u ovom slučaju? Da je interes ispred načela?

Ona inače to ne zastupa. Zastupa načelnost u borbi za socijalna prava. Borbu siromašnih protiv bogatih. Prije bih očekivao, da zamjeri europskoj politici jer zbog kalkulantskih interesa ne poštuje vlastita načela, na kojima je poslijeratna Europa izgrađena (EU i OESS).

E sad, Putina ruska propaganda (u koju jako ulažu) prodaje, kako vidimo prilično uspješno, kao borca ne samo za nacionalnu snagu, nego i socijalnu pravdu, protiv gadnih Zapadnih kapitalista, i za siromašne Ruse protiv pokvarenih oligarha.

Putin je uveo red u Rusiji i to je nesumnjivi plus u odnosu na užas koji je tamo bio 1990-ih, kad su nazadovali i stradali nego mi koji smo imali rat. Ali, osnovni društveno-ekonomski odnosi u Rusiji su izrazito patronsko-klijentelistički, "crony capitalism" u radikalnom obliku; nazvan je i "comrade capitalism", drugarski kapitalizam (vidi: Comrade Capitalism : How Russia does business in the Putin era). To je vlast bogataša, a oni imaju interes da vlada red, a ne obračuni bandi. Isto imamo u Hrvatskoj.

Drastična je razlika u tome, što Rusija im naftu i plin, i druga rudna bogatstva, na čijem izvozu jako zarađuje. Izvukli su golemu korist od skoka cijena nafte, do kojeg je došlo zbog američke agresije na Irak 2003.. U razdoblju 1999.-2008. vrijednost izvoza je porasla šesterostruko, sa 85 na 520 milijardi USD (Izvor: Svjetska aanka). Nafta i plin 2013. godine čine 68% vrijednosti izvoza. Prihod od nafte i plina pokriva više od pola proračuna Ruske federacije, pa od toga mogu sanirati i socijalne probleme. Sličan je slučaj autoritarnih režima u Saudijskoj Arabiji, Venezueli, Kazahastanu. Dobri poslovi s naftom privukli su također i velike strane investicije, od velikog ekonomskog značaja za Rusiju.

Usput ubijaju novinare, zabranjuju građanski aktivizam, potiču premlaćivanja homoseksualaca, raspiruju velikoruski imperijalizam itd.. Iako sam ja osobno na strani bivšeg svjetskog šahovskog prvaka Garija Kasparova, borca za ljudska prava koji se bori protiV Putinove autokracije, nije mi neshvatljivo da većina ljudi prihvaća ograničenja osobnih sloboda u ime sigurnosti. A kad se pojave najave ekonomske nesigurnosti, uvijek se može zaigrati na kartu nacionalnih emocija.

Ne želim se svrstavati na Rusku ili Ukrajinsku stranu. Nastojim braniti načela - protiv Njih, ali i protiv Nas. A kad kriza raste, mnogi traže jednostavne ili-ili odgovore i svrstavanja.

Kako su nam "eurokrati" antipatični, tu je i tendencija "neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj", dakle nam je Rusija prijatelj (i još i zaštitnik nas siromaha protiv eurokratskih eksploatatora).

Ako bismo zastupali i "prijatelj moga prijatelja je moj prijatelj", onda smo sad također mi i Srbi prijatelji; odnosno, hrvatski i srpski nacionalistički desničari: protiv eurokrakta, kao i protiv partizana. Također su sad na istoj strani, uz Rusiju, dio desničara i dio ljevičara u Hrvata, a također i neki libertarijanci.

Što god se zamjeralo Europskoj uniji i europskim političkim liderima, oni su problema ovisnosti o uvozu plina iz Rusije itekako svjesni. Rusija je dvaput, u siječnju 2006. i u siječnju 2009., privremeno obustavila isporuke, zbog spora s Ukrajinom oko dugova. To je jedan od ključnih elemenata o kojoj tvorci i provoditelji energetske politike zemalja EU razmišljaju u posljednjih desetak godina. (Vidi moj članak na blogu "Ekološka ekonomija" Ukrajina i prirodni plin : Interesi Rusije, Europe i SAD. )

Što god im zamjerali, u sustavu EU i starijih zemalja članica (EU15) ipak uz političare, okupirane dnevnim brigama, postoje i stratezi koji gledaju široku sliku i dugoročne tendencije i interese; političari ih čak i slušaju, te donesene deklaracije, strategije i planove ozbiljno shvaćaju: to su okviru za dnevno odlučivanje.

Taj manir, "Ajme kak su oni glupi! Ajme kak sam ja pametan/pametna!" krajnje je zavodljiv, ali KJTV i jako neproduktivan.

Da se vratim na članak koji je bio povod: predstavnici Rusije, Ukrajine i EU sastali su se u Moskvi, tražeći nekakav put da sukob riješi. Rekao bih da je to dobro i da treba podržati.

Sigurno se političarima svašta može zamjerati. Ja neću suditi, jer nisam dovoljno upućen u sve što se zbiva. Ali koliko vidim, EU se trudi da održi razumnu granicu da ne forsira sukob, koji bi svakako svima nanio štetu, a da se ipak nešto poduzima, kad se ljudi ubijaju. Nadam se, da će se nekakav kompromis postići. Idealnog rješenja nema.

Razvoj događaja jako podsjeća na Hrvatsku 1990.-1991.. Ne zaboravimo, nakon prvih balvana u kolovozu 1990. sljedećih pola godina nije bilo rata, samo povremene čarke. Mogli smo se nadati, da će naći nekakav kompromis. Ali je stalno eskaliralo, do razornoga rata. Glavni pokretač eskalacije je bila uvjerenost lokalnih ekstremističkih srpskih vođa da iza sebe imaju Srbiju, a srbijanskih vođa da kontroliraju JNA, pa imaju silu na svojoj strani.

Rusija ne može na to računati, iako EU nema vojnu silu koju bi mogla angažirati za pomoć Ukrajini. Ekonomski rat, kako Maya kaže: »Da sam na Putinovom mjestu, sve bi cijevi zašarafila, ali sve«, naštetio bi EU, ali još više Rusiji, kao što joj već štete i sadašnje ograničene sankcije. Putin to zna, pa je za nadati se da će ekonomska računica prevladati nad nacionalističkom megalomanijom. I Ukrajinc će morati dati neke ustupke (Krim je nažalost očito svršena priča).

Nikako ovo nije vrijeme da se bude sarkastičan, da se raspiruju strasti i priziva zaoštravanje sukoba. Pa čak i od strane nas marginalaca na Svemrežju. Kako god bilo, svako od nas, makar malecko ali ipak više od nule, sudjeluje u kreiranju javnoga mnjenja; vidi o tome i moj jučerašnji tekst Kako se lažima kreira mržnja.

Ljudi u istočnoj Ukrajini ubijaju jedni druge zbog jezika i drugih maglovitih identitetskih razlika. Loše je, ali bi moglo postati i puno gore. Može se tražiti saniranje šteta i spriječavanje eskalacija koja bi mogla dovesti do još mnogo više smrti i razaranja.

OTOK JE OTOK

domena.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

Ne biste vjerovali, ali da nema berlinskog Unter den Lindena, kilometarski drvored lipa u korčulanskom Blatu bio bi najduži u Europi. Ovako, ta je čast pripala vrijednim Nijemcima, a Blaćanima je preostalo da u svim svojim turističkim brošurama sve karte bace na drugu znamenitost, svetište blažene Marije Propetog Isusa Petković. Mogli su se oni pohvaliti i stoljetnom tradicijom pravljenja vrhunskih vina da ih tamo negdje između ona dva poznata svjetska rata nije zadesila pošast bolesti loze koja je poharala vinograde i mjesto od skoro devet tisuća duša svelo na oko tri i po koliko ih ima i danas. Vele da je u samo jednom danu tisuću i dvjesto Blaćana odlučilo sreću potražiti u južnoameričkim krajevima i taj rekord još nitko u ovom podneblju nije uspio skinuti.
Moji su roditelji umrli rano, pa nikada nisam saznao kako je zapravo nastalo to prijateljstvo dviju obitelji, moje i one pokojnog barba Ante Lučića iz Blata, ali otkada znam za sebe upravo je ono krivo što sam ljeta najčešće provodio na Korčuli.
Danas, staroga barbe već odavno nema, ali ja se i sada skoro svake godine vraćam na otok koji mi se debelo podvukao pod kožu. Jednostavno, nemoguće je zaboraviti zelenu vrtnu bašću jedinog restorana u Blatu gdje je subotom svirala živa muzika za ples, Prigradicu, uvalu s pelješke strane tada samo s nekoliko kuća, jednom konobom i malim brodogradilištem, a gdje smo pješice iz Blata išli na kupanje i sve one sezonske dječje ljubavi tih davno prošlih bezbrižnih vrućih ljeta.

Registracija mog automobila istjecala je uvijek krajem kolovoza i tada bih to obavljao u Zagrebu, no sada se pogodilo nekoliko kišnih dana, pa sam ovoga puta produženje odlučio obaviti nešto ranije. Iz Žrnovske Banje gdje smo unajmili jedan apartman odvezao sam se u Blato, u jedinu stanicu za tehnički pregled na otoku gdje sam brzo obavio sve što sam trebao. Vračajući se i prolazeći onim gustim tunelom aleje starih lipa sjetio sam se starog barbe i njegovo troje djece, dvije kćeri i sina, a koji je s nama svako ljeto nesebično dijelio svoju skromnu kuću. Za njih, ja sam tada bio balavac, no u sjećanju mi je ostala najstarija njegova kći Slavica i nešto mlađa kći Rosa. Već djevojka, crnokosa i tamnoputa poput neke Španjolke, bila je prava ljepotica, a pošto je bila starija prema meni, koji sam bio tek u pubertetu, ponašala se kao prema mlađem bratu što meni tada uopće nije bilo drago. Njihov brat Ante, čvrst mišićav i preplanuo momak radio je preko ljeta na brodu koji je vozio dnevne fish-picnic ture turista na Kornate. Ponekad, poveo bi i mene.
Nikada nisam zaboravio pijane Francuze, Talijane, a pogotovo Nijemce koji su pri iskrcaju, obavezno iza ponoći, povraćali s rive u more, Antu koji je koristio to njihovo pijanstvo i cijelim putem drpao im suputnice, ali i količine love koja se na kraju puta zbrajala u potpalublju jedrenjaka, a koje je doslovno bilo na hrpe. Do tada, ja toliku količinu novca nisam mogao ni zamisliti.

I nakon toliko godina Blato se malo izmijenilo. Oko dvije trećine oronulih kuća, kao i nekada, i dalje je zjapilo napušteno i prazno; vlasnici su živjeli preko oceana ili su već davno pomrli, a za puno njih nije se više ni znalo. Turisti koji su u tranzitu prolazili na putu prema Korčuli ili Veloj Luci stvarali su privid živosti, no ja sam znao da je tako samo preko ljeta. S prvim danima rujna ponovno će sve opustjeti; šarenila će nestati baš kao i mladosti koja se vraćala ondje gdje je bilo posla i života. Mjesto će opet zauzeli starci koji će dosadne kratke zimske dane i večeri kratiti pokojom partijom balota, briškule ili trešeta, ćakule na klupi ili doma, pred televizorom.
Ideja da napokon saznam što je s barba Lučićevom djecom rodila se iznenada i već u samoj stanici za tehnički pregled pitao sam službenicu je li joj uopće poznato to ime. Ona je potvrdila, rekla mi da jedna Slavica vodi kuhinju hotela u Brni i da ona misli da bi to mogla biti jedna od Lučićevih kćeri.

U povratku za Banju, prolazio sam kroz Smokvicu, malo selo iz kojeg je put vodio na vanjsku, južnu stranu otoka, a gdje se nekoliko kilometara dalje u uvali smjestila Brna. Zastao sam na uzvisini u centru sela gdje je u hladovini, na klupi sjedilo troje starijih ljudi. Obučeni u tradicionalne radničke plave mandure i s francuskim kapicama na glavi bili su živi ostatak nekadašnje dalmatinske tradicije i folklora. Parkirao sam malo dalje, izašao iz automobila, prišao im i pozdravio.
- Pitao bih vas nešto, možda znate. Tražim jednu gospođu koja radi dolje u Brni, u hotelu, mislim da je šefica kuhinje ili tako nešto. Zove se Slavica...
Meni najbliži, stariji čovjek od oko sedamdeset, a možda i više skinuo je plavu beretku i počešao se po ćelavoj naboranoj glavi.
- A di ste vi stâli, odi u selu? U koga ste se smistili?
- Ne, u Žrnovskoj Banji. Nisam blizu.
- A tako. Slavica, velite, mislim da znan koja bi to mogla biti. Ona, od onega... Kako se ono zove?... – rekao je okrećući se dvojcu na klupi – Od Radovanovića, jeli tako?
Prvi do njega klimnuo je glavom.
- Pipica, tako ga zovu. Velik čovik, ogroman, radi je ka šofer. A vi ste njojzi rojak?
- Ma ne, mi smo prijatelji, ali se dugo nismo vidli.
- Ona je u Brni, doli. Pitajte di stoji, svak će van reć. Ima i ćer, mala se udala u Zavalaticu za jenega Čaranina, Krajančića. To su van dva brata, jedan je pekar, a drugi vinar. Ovi prvi se zove Brane i za njega se udala ote Slavice ćera, mislin da se zove Marina. Imali su oni doli i market, ali su ga dali pod najam, pa je ta Marina sada tamo šefica. Njihovo je vino oni pošip Nerica ako van je poznato, a ovi drugi brat njegov je bolestan i on ima ćer ma ta ne radi nigdi. Otac im Jakov živi u Blatu. I on je bi smrtno bolestan, ima je raka, pa je dici da imanje i povuka se u Blato i živi s jednon ženon jerbo mu je ova prva, Nerica, umrla. On je još živ mislin, a od tega Krajančića rojak, Ivan se zva, je bi jedno vrime glavni u vinariji u Ćari, sposoban čovik i vridan, ali ga je ubi jedan ludi, isto rojak mu, neki Jakša. Bilo van je u Slobodnoj, sve su novine otemu pisale. Ubi ga je zbog imanja, tako reču, a šta se tamo dogodilo, ki će to znat. Ostala mu je žena udovica, a ako ste bili u Zavalatici onda ste vidili onu vilu u uvali Žitna, e i to je njihovo i liti se daje u najam. Imali su samo ćer koja je danas slikarica. A ova Slavica, ta vaša, ima ona i sestru, jeli tako?
- Da, mlađu.
- Kako se ono zvala, danu...?
Ponovno se okrenuo starcima na klupi.
- Rosanda, mislin – reče jedan od njih.
- Je, je, Rosa, tako je. Ma van ona ne stoji s njon, nju isto znate?
- Znam. Naše su obitelji bile prijatelji. Moja mama i njihov otac, Lučić iz Blata. Bili su veliki prijatelji.
- A Lučići su van svi iz Blata. Kako mu je bilo ime, otom Lučiću?
- Ante.
- Hm, mislin da ga znan. Ante Lučić Pekar, to je ti. On je navigava, bi je kuvar na brodu, a ima je i sina Anteta. On sada stoji u Vela Luci. Ni se oženi mislin, živi s jednon raspuštenicon i nima dice…
- To ne znam, mislim, znam i Antu, a znam i Rosu i Slavicu.
- A šta, vi biste je tili vidit?
- Pa da. nismo se vidjeli, pa mislim... Preko četrdeset godina, tu negdje. Kad sam već tu, zašto ne.
- E da. Oni su van se svi raselili, nisu više u Blatu. Stari Lučić se rasta, pa je poslin živi s jenon drugon…
Onaj treći starac na klupi, koji je do tada šutio, sada se javio:
- Ma ne Jakove, on se nekoliko puti ženi… Poslidnja mu se žena zvala Marija, e. Zna san joj ja brata Iveta ma su oni bili iz Luke, ona njoj i brat. Otac im je poginija, a mat rano partila. Ive je osta doma, a ona se udala, ota Marija za tega Lučića, u Blato. Poslin su se premistili na Korčulu, kuća im je bila gori, ponad grobja. Znan ja Iveta al mislin da je i on umra. A umra je i stari Lučić, to van je poznato?
- Znam, on je umro dok je još moja mama bila živa. Od tada i ne znam što se s njima dogodilo.
- Je, ima je raka nagrlu, pa ga je operira u Zagrebu i ka, bilo mu je nešto boje, dvi-tri godin, a onda se bolest vratila i tako. Bidan, ukopali su ga u skupnu grobnicu, nisu mu ni spomenik digli.
Sva su trojca prijekorno vrtjela glavama. Onaj prvi ponovno je progovorio:
- Taj Ante, sin mu, ti je bi vagabund, ali mlaja ćer Lučićeva, ta je bila prava lipotica. Rosa. Ona se udala u Korčulu za jenega direktora hotela. Znaš ti nju, Jure?
- A kako ne – odgovorio je onaj prvi starac. – Alinjoj se dogodila velika tragedija s ćeron.
Malo je zastao i bilo je očigledno da čeka moje pitanje.
- A što se dogodilo?
- Predozirala se, eto što. Bidna mala. Ovi je otok pun tega zla.
- A imali su oni još jenega brata, polubrata, od druge žene Lučićeve. On je u Korčuli - javio se onaj prvi. – Jeli tako Jure?
- Ni mi poznato.
- Ma je, kako se ono zva... Ronald mislin.
- Nije ne - javio se drugi. – Oti je Harold, Harold Lučić i eno ga još u Korčuli. On je radi u škveru. Kako je on zna zavarit želizo, to je bilo pravo čudo. Meštar je bi, i to pravi. Takvih danaske ni. On ima sina i ćer, a nagradija je kuću kod hotela. Bavi se vinom i maslinama. Ćere mu se udala za jenega Splićanina, s Plokita, ali nimadu dice. A sin mu navigaje, na naftašu.
Ništa od svega što sam u ta nepuna pola sata čuo nisam znao, ali imao sam osjećaj, da mi se nije žurilo i da sam ostao još malo vjerojatno bih saznao i puno, puno više.
- Dobro, hvala vam na informacijama, baš ste mi pomogli - rekao sam krenuvši prema automobilu.
- A ništa, ništa šjor, možda kigod zna i više od mene. Znate, ja van živin u Australiji već četrdeset i osan godin. Tu doša prin dva miseca malo obić baštinu i tako. A slušajte, jema van tu judi kurioznih koji sigurno znaju i više od mene, ja san van tudi, kako se ono reče, samo u prolazu.
Nasmijao se i pogledao prema klupi ona dva starca koja se isto tako smijuljila.


Copyright © 2014. by Eduard Pranger
Zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora

U SPOMEN NA HEROJE KORNATA

vatrenevijesti49.blog.hr

Otišli su spavat, zavik sa snom mira
gitara stara za njih tužno svira.
Kornatski kamen, tužnu priču piše
heroja takvih neće biti više

Uspomena jaka, našu ranu liči
svaka duša s njima, zanavik se diči
tuga i bol, na srcu vajik će resti
zbogon i bilo, još ćemo se sresti.

Kraljevi plamena, zaboravit se neće
ostaje rana ka oganj ča peče,
čujete li tići pismu ovu
kako usne naše vaše ime zovu

Dvanaest je tića, pošlo u visine
onoga dana sa kornatske stine
samo jedan poletija nije
u grudima mu srce od heroja bije.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Štetočine!

lionqueen.blog.hr

Odstupite više! Prestanite nanositi daljnju štetu! Shvatite konačno da je dosta! Nemate pojma! Ne znate! Uništavate sve pred sobom! Odstupite!!!


Foto:

TEAM BUILDING ZA JUNIORKE I SENIORKE

zgmazoretkinje.blog.hr


Trenerice S1A i J1A su osmislile motivacijske aktivnosti (team building) za svoje timove:
- Seniorski 1A (1. formacija) ide danas u Cinestar gledat film Step up
- Juniorski 1A sutra nakon treninga ima tulum kod trenerice



INTENZIVNI TRENINZI 1A SASTAVA

petak 29.8.
K1A 09.00-12.00 na Maksimirskom stadionu
J1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu

subota 30.8.
K1A nema treninga
J1A 10.30-13.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 08.00-11.00 na Maksimirskom stadionu

nedjelja 31.8.
K1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu
J1A i S1A nema treninga

ponedjeljak 1.9.
K1A 10.30-13.30 na Maksimirskom stadionu
J1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 08.00-11.00 na Maksimirskom stadionu

utorak 2.9.
K1A 10.30-13.30 na Maksimirskom stadionu
J1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 08.00-11.00 na Maksimirskom stadionu

srijeda 3.9.
K1A 09.00-12.00 na Maksimirskom stadionu
J1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu

četvrtak 4.9.
K1A 09.00-12.00 na Maksimirskom stadionu
J1A 09.00-12.00 na Maksimirskom stadionu
S1A 15.00-18.00 na Maksimirskom stadionu

petak 5.9.
K1A 09.00-12.00 na Maksimirskom stadionu
J1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 17.30-20.30 na Maksimirskom stadionu

subota 6.9.
K1A 10.30-13.30 na Maksimirskom stadionu
J1A 10.30-13.30 na Maksimirskom stadionu
S1A 08.00-11.00 na Maksimirskom stadionu

nedjelja 7.9.
nema treninga

Ovaj raspored je okviran i moguće su promjene o kojima ćemo vas blagovremeno obajvestiti



NASTUPI

- subota 30.8. u 11.30 u Palmotićeva 30 (promocija Dana otvorenih vrata GČ Gornji Grad-Madveščak, Zrinjevac 12.30), o/o Šef:
* plesni nastup Seniorskog 1A

- nedjelja 31.8. u 10.00 u Palmotićevoj 30 (međunarodna biciklistička utrka, HNK 11:00), o/o Franc:

- ponedjeljak 1.9. u 14.45 Atletski stadion Mladost, Jarunska 5 (Memorijal "B.Hanžeković"), o/o Šef:

- ponedjeljak 1.9. u 18.00 ????? (Trg V.Holjevca, fontane, Memorijal "B.Hanžeković"), o/o Šef:

- utorak 2.9. u 17.00 Atletski stadion Mladost, Jarunska 5 (Memorijal "B.Hanžeković"), o/o Šef:



FOTKE
sa turneje u B.Crkvu - 2. dio

Nastup na Karnevalu Cvijeća smo odradili kao i svake godine sa Policijskom orkestrom Srbije






Drage prijateljice iz B.Crkve




























A potom je usljedilo ludo i nezaboravno... no o tome u... idućem postu (6370)...


------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Nema zemlje za kukavice

igniss.blog.hr

Živio jednom jedan pobožan starac. Kako su se njegovi dani bližili kraju, sve je više osjećao da u svojem dugom životu nema ničega čime bi se mogao pohvaliti.

Padao je na koljena i molio: "Bože, poslušaj me! Bio sam dobar čovjek. Do sada Te nisam ništa molio i davao sam Ti hvalu za sve što si mi darivao. Zato Te molim, usliši mi ovu molbu: Daj da jednom do­bijem na lutriji!"

Prošli su tjedni, ali ništa se nije dogodilo. Zato je opet molio za dobitak na lutriji. Opet ništa.

Nakon mjeseci neuslišane molitve opet se obratio Bogu: "Gospodine, hoćeš li me na trenutak saslušati? Sve što molim je jedan dobitak na lutriji!"

I s neba se začuje glas: "Pa kupi već jedom tu srećku!"

- narodna pripovijest
Koliko ste vi ove godine napravili upada?

Od početka godine ja sam napravio otprilike:

- 90 upada online
- 8 upada u noćnoj igri
- 11 upada u dnevnoj igri
- 4 upada u društvenom krugu

(ovaj popis sadrži samo ciljane, namjerne upade - ne računamo situacije gdje je kontakt bio slučajan ili gdje je neka cura sama upala meni, bilo to kao rezultat niše koju sam si izradio ili nečega drugoga)

Vaša reakcija na ovaj popis može varirati ovisno o vašoj sredini, karakteru, iskustvima i stilu. Nekima je ovo nezamisliva količina upada. Nekima je ovo sitnica koju naprave u dva dana. Ako vam se kao vrlo aktivnom igraču čini da mojih upada nema dovoljno, ili da su moji upadi previše usmjereni na online sferu, sasvim ste u pravu. Naime, za mene vrijede dva faktora:

1) Naposljetku, dragi čitatelji, ja sam običan čovjek
Koji ne traži ništa više od obične šanse
Živjeti točno kako želi, i raditi upravo ono što hoće...
Prosječan čovjek sam ja, bez ekscentričnih prohtjeva,
Koji voli živjeti svoj život, bez nemira,
Čineći što god misli da je najbolje za njega,
Pa... samo običan čovjek...



2) Iako podložno svim ograničenjima navedenim u ovom videu, ja se zapravo volim vezivati i dugo ostajati sa ženama dokle god one ispunjavaju neku razinu kvalitete. Dakle, često sam u razdoblju gdje je moja potreba za upadima znatno smanjena, prigušena ili čak eliminirana.

Vjerovali ili ne moj broj upada smješta me u vrh hrvatske populacije, čak i kada se uzme u obzir postojanje žednih Beta tipova koji (najčešće putem inferiornih online knala, npr. na Facebooku) upadaju ženama brzinom mitraljeza. Ako muškarac želi napraviti nešto od sebe, duguje si poduzeti nešto. Nažalost, postoji uznemirujuće velik broj muškaraca koji ne naprave niti jedan upad godišnje, pa čak ni mjesečno.

Blago rečeno, to je i osobna i nacionalna katastrofa. Izuzimajući biljojede, za koje je potpuno odricanje od žena 100% diskretno, svjesno i planirano te im se stoga nema što zamjeriti, ova vrsta muškaraca provodi svoje vrijeme u jednoj i samo jednoj stvari: prigovaranju.



To nije stvar feminizma ili igre. Nikada na svijetu, nikada u povijesti ljudske vrste, nikada nije bilo često ili očekivano od žena da prve prilaze muškarcima.
Ne znam za vas, ali mene užasno ljuti dobiti mail u kojemu me netko pita kako doći do cure (bila to neka određena cura ili samo cura općenito) i nikada ništa ne poduzima. Alternativno, fantazira o tome kako je nevjerojatan igrač kojemu ne trebaju trikovi kao što je igra. Ako ne pokušavaš postići nešto, nemaš pravo prigovarati na svoj prisilni celibat. Smrskaj svoj ego i pokreni se.

Da, stvari su u k**cu, i ja to prvi kažem. Da, seksualno tržište je postalo vrlo nepravedno. Da, cjelokupno društvo živi glave zabijene u pijesak. Da, potrebno je sve više i više igre. Da, sve je manje i manje kvalitetnih žena. Ali ništa od toga nije izgovor da samo sjediš i prigovaraš.

Prestani prigovarati i vuci guzicu. Poduzmi nešto! Nitko to neće učiniti umjesto tebe.

SAJONARA, VELIKI CVIJETE

otokpiwa.blog.hr



Sve više i mi izgledamo i ponašamo se kao Japanci. Konstantno se smijuljimo, sortiramo smeće, ne gazimo po travi već samo po za to predviđenim kamenčićima, meni je kosa od vlage izgubila volumen, pa mi je frizura tećasta, jedemo u tragovima, kimamo glavama, pijemo do pred zadnji vlak (u 11 sati)... Jedino je Znamenitom problem što ga stalno češka glava, a tu i tamo ju u i udari.

Danas je Shinkasen imao premijeru u našim životima. Divno vozilo! Tom brzinom brzo se i spava, pa sam odvalila par puta po 10 minuta pravedničkog sna i sada sam orna i žilava. Od Tokya do Kyota grad prestane tek na nekoliko jaraka gdje je bilo ili jako veliko blato ili je posađena riža sa šumarkom. Drugo je sve - grad.

Investirat ćemo u "selfie šćap" - teleskopski štap sa kukom na jednom kraju u koju je uhvaćen mobitel. Samo ime govori čemu služi. Valja usporediti donje slike: japanski dvojac bezbrižno i sa lakoćom pozira, a nas dvoje se polomili da stanemo u kadar.



Kyoto je prava meka tradicije. Tolika je meka da je i centralna stanica tradicionalna (Hiroshi Hara). Pregolema je, tako da smo tradiciju shvatili tek kad smo se eskalatorima popeli na jedanaesti, ali ne i posljednji kat i pročitali na tabli tamo montiranoj.

Od sutra rano dizanje i sistematsko razgledavanje!

Poetika zarona

tazba.blog.hr



Zaranjam.
U ruke modre, blage
nagih misli, praznoga uma.
Riječi sam ostavila uredno posložene
uz tvoje noge, na ručniku podno zida.
Sklopi ih vješto kako znaš. Oduzmi. Dodaj.
Poveži rimom ili oslobodi okova metrike.
Učini s njima što moraš, samo ne traži
da opet prolazim tamnim
alejama dvostrukosti.
Ne traži raščlambe. Ne izranja mi se.
Ti ih majstorski brusiš.
Dodaješ značenja koja im ja nisam udahnula.
Vješt si klesar novih misli.
Okrećem se. Prema površini.
Na mene nalegla prozirnost kapljica.
Bezbrižnost ljeta.
Otvaram oči Suncu.
Upijam sol zjenicama.
Znam, kad izronim,
dočekat će me osmijeh i stih
i vječno ista neizgovorena pitanja
u dubokoj modrini tvojih očiju...


Španicirfest

indijanka-vegetarijanka.blog.hr

Prošle nedjelje bila sam u Varaždinu na Špancirfestu. To mi je uvijek lijep događaj i jako mi se sviđa. Krenuli smo pod suncem i na 24 stupnja, a kad smo došli tamo, kiša i svega 14 stupnjeva, a samo sat i pol vožnje udaljeno. Kako je teško špancirati pod kišom odosmo u kino, crtić. Ondje mi pak nisu dali da unesem vrećicu u kojoj je bilo nešto što sam kupila u trgovini odjećom… Takvo što nikad mi se nije dogodilo u Cinestaru u Zagrebu i jako me je neugodno iznenadilo. I poslije, kad sam vrećicu ostavila u autu, onaj tip na ulazu mi je zavirivao u malu torbu koju sam nosila u ruci, valjda misleći da ću u nečem tako malenom moći prokrijumčariti čips. Nakon kina srećom pa je kiša prestala. Španciranje dakle. Sve je manje-više isto kao i lani, ali opet ima neku draž i šarm. A ljudi mnogo mnogo više nego lani. Redovi za langoše dugački po deset metara, ako ne i dulji. Fini su, s bijelim lukom ili sami. Kao i banane s čokoladom. Sve u svemu, lijepo je bilo, usprkos kiši i hladnoći. Varaždin mi se jako sviđa, ima taj neki šarm, uvijek se tamo osjećam jako romantično i ne bih imala ništa protiv da je to ustvari glavni grad Hrvatske kao što je bio u 18. stoljeću. :)

Evo i par slikica dok mi baterije nisu drop dead, a ja nisam imala rezervne:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

almost like the blues

tu-sam.blog.hr



Zahvaljujem Leonardu Cohenu što je pokušao govoriti o politici kao što je govorio o ljubavi: s dubokim poštenjem. Zahvaljujem mu što je pronio malo inteligencije usred gluposti, malo dubine usred plitkosti. Zahvaljujem mu što je na sebe preuzeo krivnju koja se uvijek, neizbježno, veže uz čovjeka koji pokušava reći istinu.
To nije bilo lako u vremenu u kojemu je započeo; to nije toliko lakše niti danas.

Michel Houllebecq

Kad su ga upitali zašto mu je smrt čest motiv, Cohen je u svom crnohumornom stilu rekao da je teška srca došao do zaključka da će umrijeti. To ga je natjeralo na razmišljanje, kaže.
I usudio se pjevati blues 2012. na albumu Old Ideas.
Kako je od tada naovamo blues poprimio opipljive dimenzije, očovječio se i zavladao nam životima, a stvarnost potvrdila da ljudi neće moći podnijeti toliko slobode (L.C.), usudio se i nastaviti s bluesom - dan nakon osamdesetog rođendana, 22.09.2014., izdaje još jedan album.



Pjesmuljak svibanjski

nebriniza60.blog.hr

Svijetu se smijem,
dok u meni trnje buja,
smijući se divljanjima glupim,
na pomolu je neka nova oluja.

Moram priznati,
kišnima se nisam nadala,
a sada, nemoćno gledam
moleći u sebi,
da još koja nevina duša ne bi stradala.

Pitam se čemu gorčine,
neprijateljstva i ratovi,
kad samo jednom bujicom,
ruše se ograde i katovi.

"Oče naš", molimo,
a stalno mi kroz glavu leti,
"otpusti nama duge naše, kako i mi..."
Bože, dok molimo, koliko nas se sjeti?

Želim ostati pri sebi,
i dalje ću se rugati i smijati,
gledajući i slušajući realu,
u meni samo tuga može klijati.

Ne želim tugi a posebno očaju da proklija,
pogubna to bi bila žitnica,
sve što ovog trena želim
svijetu oko sebe biti krijesnica.

Legalno

skrpun.blog.hr

Što znači legalno ili biti legalan?
Tko određuje je li nešto legalno i tko udara legalni pečat na tezu legalnosti?
Pojam legalno, nakon što je došla demokracija u državi valja brisati kao nešto nelegalno jer po svom habitusu direktno se kosi s demokracijom.
Legalno i demokracija ne idu ruku pod ruku.
Logično, jer ako postoje stranke a postoje, njihov pogled na stvarnost nije isti jer u protivnom ne bismo imali 150 stranaka s tendencijom rasta.
Dakle ono što je jednoj grupaciji to jest stranci zakonito to jest legalno drugoj pak nije.
Pogledajmo nekoliko primjera.
'Vukelićev' most preko Korane koji dolazi iz nigdje a tamo i vodi, njima je bio legalan inače ga ne bi pravili. Ne smatram da je netko toliko lud da ubetonira gomilu novaca u nešto nelegalno.
S druge strane kad je na vlast došla druga grupacija stranaka umjesto da ispod mosta naprave još jednu rijeku oni su most zanemarili kao lanjski snijeg. Kao da nije imao sve potrebne projekte, dozvole i perspektivu, zar je?
Pogledajmo primjer drugi. Pelješki most.
Opet vidovitost i uz skupocjenu projektnu dokumentaciju, perspektivu mosta, utrošena impozantna financijska sredstva na zadovoljstvo i diku svih nas most je podignut.
Impozantna građevina toliko željno čekana napokon je spojila nespojivo, razum i financije.
No kako kod nas dugoročnost tek kratkoročno blicne, pojavio se belaj i most je u korijenu uvenuo.
Čim je zasjela druga garnitura na vlasti most je ocijenjen kao neperspektivan i neprihvatljiv pa kao što vidimo nema ga. Postao je nelegalan.
Primjer treći a može biti i 303 svejedno je, ne mogu falit.
Mnogi ljudi i 'ljudi' napravili su kuće, podigli vile i dvorce i mnogi su to učinili nelegalno jer je mnogo jeftinije.
Tako su i meni govorili: 'samo ti radi legalno i ne boj se ničega'.
Onima što su nelegalno radili prijetilo se rušenjem, sve samljet i u papar pretvorit a za kazne da i ne govorim.
I došlo je to vrijeme. Onima što su radili legalno i potrošili novaca za legalnost da su mogli komotno napraviti još pola kuće, rečeno je: 'a ko vam je kriv, što niste čekali da legalno dođe prava stranka na vlast'!

No može nam biti utjeha da se to ne događa samo nama već po čitavom svijetu lebde slični primjeri kao podsjetnik na demokraciju i različita mišljenja.
Mnogi veliki projekti su napravljeni ilegalno.
Mnoga zdanja su rađena ilegalno.
Kontinentni su stvoreni ilegalno.
Mnogi velikani začeti su ilegalno pa čak i rođeni ilegalno.
Velika otkrića desila su se ilegalno. Ilegalni kotač.
Kako je začet Isus? A postao legalan na ilegalan način ili obrnuto.
Danas je Crkva insignije i traži legalitet u svemu pod svojom kapom a kapu stalno rasteže. Lapisom od kebračovine traži legalnost nad životom i legalno je samo ono što Ona potpiše.
Seks koji se dogodi van toga prljava je rabota koja se niti kreolinom ne može oprati a ljude pretvara u sotone ili prijape.
Djeca iz nelegalne rabote postaju legalni velikani.
Legalno se pomiješalo s ilegalnim i nastale su države!

Statistika

Zadnja 24h

25 kreiranih blogova

476 postova

808 komentara

424 logiranih korisnika

Trenutno

12 blogera piše komentar

40 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se