novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

28

ned

09/14

Decibeli naši svagdašnji

yulunga2.blog.hr




- Pa dobro, otvaraš li ti poštu uopće?!!!
- Ha?
- Nisi normalna! Ja danima šaljem, a ti i ne pogledaš!!!
- A to..pa rekla sam ti da sam to već...
- Nisi ovo! Slušaj!!!
- E, a imam ja "Vranca", jel' može o...
- $5&%&/#$#&!!!!!






Svi bi nešto vikali na mene :)

Evo...slušam...















Nikad više

nebriniza60.blog.hr

Jednom sam rekla "nikad više"
od tada to stalno ponavljam.

Kad sam rekla "još samo ovaj put",
znala sam, ponovit će se.

Mrzim tu silnu "dosljednost" u sebi,
mrzim kad znam da znaš,
pogotovo mrzim što to i koristiš,
ne samo ti i ti i ti i ti tamo,
svi se kačite na moje "nikad više"
na "samo još ovaj put".

Stvarno, ovo je zadnji put,
nikada više neću preskakati,
ono što mi kažete u lice i mimo lica
što kažete uglavnom drukčije,
od onoga što mislite i što radite.

Svaki put kad spoznam kažem,
ono što sam i davno, prvi put rekla.
"nikad više", neću vjerovati,
riječima bez pokrića,
mislima bez otkrića,
neću, možda samo još ovaj put.

7po7_Vol.21

nissnisa.blog.hr

146_365
Polje snova
520

147_365
Ovaj tango
520

148_365
Šta ako...dišem
520

149_365
S kraja svijeta na početak
520

150_365
Čekat ćeš sama
520

151_365
Po tlu toplom od suza
520

152_365
Lomi daljina koja kida
520


Wok: Svinjski but, tjestenina sa špinatom, mini rajčice i vlasac ... kalorije: 480

minus40kg.blog.hr

* (mini) Rajčica Rajčica, paradajz, pomidor, ... ili epski rečeno "Rajsko voće". I to je zanimljivost, popularna rajčica zapravo spada u voće, iako se svi prema njoj odnose kao povrću. Eto, ni ja nisam iznimka, pa ću nastaviti u tom kontekstu. U ovo naše vrijeme, kao i ostalo sezonsko povrće, rajčicu se može kupiti kroz cijelu godinu. Bogata je antioksidansima (neutralizira slobodne radikale), vlaknima, vitaminima (C, B, E, K, ...) i mineralima (kalij, natrij, magnezij, kalcij, željezo, bakar, mangan, ...). Naravno, što ste bliži motici koja ga okopava, to je i rajčica nutritivno vrjednija. Blagotvorna je od vrlo ozbiljnih bolesti, preko dobrobiti za srce, krvotok, probavu, razinu šećera, ... do onih estetskih (koža). Smatra se čistačem organizma. Mini rajčice su jedna simpatična egzotika, koja prenosi sve bitne karakteristike originala, a još su izraženijeg okusa, pa su odličan izbor u svježim, tj. sirovim varijantama, mada, ne treba zanemariti činjenicu da je rajčica u nekim bitnim elementima zdravija upravo kada je termički obrađena. Španjolci su na svojim povijesnim putovanjima tražili nešto sjajnije od rajčice, ali eto, nisu ni znali kakvo su nam blago donijeli iz Perua. jedinične vrijed. na 100 g namirnica kcal proteini ug.hid. masti rajčica 16 0,88 2,63 0,2 mini rajčica 21 0,9 3,9 0,2 pelari rajčice 18 1,1 3 0,17 * Wok: Svinjski but, tjestenina sa špinatom, mini rajčice i vlasac ... 480 kcal svinjski šnicl   Sastojci za 1 porciju: 15 dag svinjetine od buta 5 dag lazanjeta sa špinatom 15 dag mini rajčica 0,1 dl maslinovog ulja sol, šareni papar, vlasac   vlasac           wok   Priprema:  - nareži svinjsku šniclu od buta, posoli, naglo je zaprži na maslinovom ulju  - dodaj mini rajčice, sol, papar i vlasac, dinstaj dok tekućina ne ispari    - umiješaj ocijeđenu tjesteninu skuhanu u slanoj vodi           Rajčica ima bezbroj vrsta. Kumato je jedna od posebnijih, i meni svakako novijih. Nije me oduševila kao neke domaće, ali eto, prisjetio sam se baš dobrog obroka: * Tvrdi ovčji sir, kukuruzni kruh, kumato rajčica i maslinovo ulje ... kalorije: 490   lazanjete   Slušaj ženu kada te gleda, a ne kada ti govori.   Halil Džubran           Analitička tablica: jedinične vrijed. na 100 g g ukupne vrijednosti u porciji namirnica: kcal pr ug ma kn količina kcal pr ug ma kn svinjski but 115 22 0 3 4 150 173 33 0 4,5 6 lazanjete 370 13 75 2 2 50 185 6,5 37,5 1 1 mini rajčice 21 0,9 3,9 0,2 3 150 32 1,35 5,85 0,3 4,5 maslinovo ulje 900 0 0 100 8 10 90 0 0 10 0,8 360 480 40,85 43,35 15,8 12,3               34,11 % 36,2 % 29,69 %   gotovo jelo Još jedno skroz jednostavno jelo, kalorijski umjereno, nutritivno izvrsno izbalansirano. Ukusno je taman toliko koliko se pogodi vrijeme obrade i začini, a naravno, nezaobilazan je utjecaj kvalitete svake pojedine namirnice. Osobno, baš volim kada pretjerujem sa začinima. Ovdje, nisam štedio vlasac.

Krvave ruke

diogenovabacva.blog.hr


Bio sam jučer grozno okrutan.

U jednom navratu spazio sam kako mi je nešto prohujalo pred očima. U drugom shvatio sam da se radi o – mišu. Oho, miš u stanu! Nije to čak ni za govoriti okolo... Kao da se imaš zbog čega opravdavati – valjda samo prljavci neki imaju miševe u kući? I otkuda? Terasa? Krovni prozor? Držao sam to sve otvoreno, jer meni je još za luftati se u ovu ranu jesen, iako njima već valjda postaje prohladno kad traže zaklon unutra. Kroz neku rupicu u zidu? Ima jedno mjesto na kojem plinska cijev izlazi i skužio sam da je plastični prsten koji zatvara zidnu rupu malo potrgan i pomaknut, ne znam reći da li otprije ili tek sad. Govorim ipak jer ne patim posebno od te vrste taštine domaćice, briga me. No, nešto drugo mi je išlo puno teže: povezao sam da će me situacija učiniti ubojicom. Ali opet, što da radim? Nemam izbora. Ne mogu ga uzeti za kućnog ljubimca. Ni na koji način nije zamislivo toleriranje daljnjeg prisustva ove beštijice: nehigijenski je, potencijalno opasno i na druge načine (kablovi, požar); ne preostaje nego hitna akcija. Nakon dvodnevne neizvjesnosti gdje se nalazi – dosta neugodne i za dana i za noći – i nekih, kad sam ga ponovo spazio, 15 minuta glumljenja Toma u lovu na Jerryja, priredio sam, ma koliko mi teško padala slika o sebi ubojici, dijaboličnu stupicu: zabarikidirao daskama mali tor ispred vrata prostorije u kojoj sam znao da se Jerry nalazi (u koju ga je lov stjerao) i prekrio ga u potpunosti ljepljivim kartonima. Da kad naleti nema kuda nego po ljepilu. Dodao sam i malo sira, za svaki slučaj, kao u najotrcanijem klišeju iz crtanih filmova. Preostalo mi je pritajiti se, čekati, nadzirati. I stvarno, nije dugo prošlo – izvirio mališa ispod vrata, bojažljivi korak, pa drugi i opa: evo ga! Uhvatio se! Uhvatio se, no ne sasvim, nego po rubu ljepila, samo jednom nožicom, a ostatkom sebe se očajnički pokušavao otrgnuti. Nisam bio načisto što osjećam... Zadovoljstvo (sreća ili ushit bi bili pretjerani izrazi) što sam konačno uspio riješiti problem koji me danima mučio. No, vidjevši tu nožicu i to batrganje u stravi, zadovoljstvo se mutilo: žao mi bilo, i krivnja mi bila. Istovremeno, batrganje mi je donosilo i treću emociju: bojazan – što ako se otrgne, pa strugne? Uopće se nije nalazio na kartonu, nego samo rubno ''visio'' s njega. Ponovo bih se našao u stanju mučne upitnosti kako ću i hoću li ga se riješiti, a uz vremenski pritisak, s imperativom da ga se pod hitno rješavam. Mrskost te varijante nadjačavala je krivnju i posegnuo sam – sve se to u nekoliko sekundi odigralo – za jednim od okolnih kartona te poklopio miša odozgo i stao ga natrljavati, da se i s te strane ulijepi. Pomalo sam ga i gnječio tako, iako nisam imao želuca pritisnuti prejako, pa bih onda stao i nadnio se blizu dolje, gledao jel' živ. Živ je! Sasvim sitan mišić, i zapravo slatko stvorenjce, ako se čovjek prisili na objektivnost. Onda bi se opet batrgao, a ja, svo vrijeme u onoj rastrganosti shizofrenoj između krivnje zbog muke koju sam mu priuštio i silnog zazora od mogućnosti da se oslobodi te muke (jer pokazalo se da je i dalje samo labavo i rubno fiksiran, da ''visi''), uzimao i treći karton pa nešto tamo natrljavao, stiskao... Što sad činiti? Možda da mu je prekratiti muke, zatući ga nekako? Ali meni je ovo prvi puta da ubijam miša, nijednoga još nisam zatukao, ja ni ne znam kako bih to. A i inače sam potpuni mesarski nevježa. Nisam se usudio, bilo me previše strah, i radi njega i radi mene, moje trapavosti u tome, šlampavo obavljenog usmrćivanja. U jednom sam ga momentu, a micao se i bio živ, uzeo samo tako kako je bio, s ta tri kartona, utrpao u neke vreće i iznio van. Kud sad s njim? Već je i mrak bio, pojma nemam gdje naša civilizacija predviđa odlaganje uhvaćenih miševa. Ostavio sam čitav zavežljaj u smeću, ima zgrada vanjski smetlarnik. Krajičkom mozga bila mi je odmah na licu mjesta prisutna kobna misao: o njegovom sada dugom i sporom crkavanju! Ali sam ju potisnuo, da bih mogao izvršiti. Naknadno si je, međutim, puštam dozirano... Pokušavam otkloniti: kao, zaboga, pa u pitanju je miš, on je smanjena svijest, nije isto kao da neki čovjek proživljava. Ali onim prvim krajem mozga znam da to nije istina i da je bol bol, da je on sada tamo živ proždiran paklom posve istovrsnim kao bilo tko od nas kada bi nas se tako kao što sam ja njega. Sjetio sam se Probavljivosti duše, scene s bubama: ima u njoj nešto simetrično, zajedničko s ovom. Sorry, nisam ''interventionist God'', ne mogu si priuštiti provođenje egzistencije u spašavanju prevrnutih buba, pa i ako ih sto spasim, bit će opet one sto i prve koja će morati fasovati jer ću se ja baš nad njom okrenuti i otići, puštajući je da skapava u mukama, mireći se s činjenicom njene smrtne agonije uz vlastito nepoduzimanje ičega, pristajući na vlastiti cinizam naspram te patnje. To je neminovno, a ono što mi ostaje je da se time mučim ili ne mučim, kako odlučim. Nemam, doduše, dvojbi: moja zapravo zdrava priroda neminovno će se odlučiti za zdravu varijantu i jasno je da se naposljetku neću mučiti.

Još uvijek radim na tome.

S plastikom je lakše

plasticno-je-fantasticno.blog.hr

Branje mandarina u dolini Neretve


img src="http://imageshack.com/a/img908/7175/dnhPCm.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>

Foto: Denis Jerković

Kašete, nosiljke koje danas koriste berači mandarina u dolini Neretve izrađene su od polietilena visoke gustoće (PE-HD), ima ih jednokratnih (nepovratnih) ili višekratnih, lagane su, čvrste, perive, otporne na atmosferske i ostale utjecaje i 100 % su reciklabilne.



Izvor:
Dubrovački vjesnik: Počinje berba mandarina u dolini Neretve


Paralelno sa suncem

annaboni.blog.hr



Danas mi je adrenalinska nedjelja.............

Sunce kao sredinom ljeta , more , kupanje , mokra kosa , oslobodjena vlastitog utega
prošlih tjedana.
Još uvijek bezobrazno tamna ( rekla mi Vigga pred dva tjedna u Zagrebu : "jooooj kak' si crna ....

Neke masline i vinogradi već pobrani oko Trogira.
Jesen, a kao da nije.........


Zašto CYRANO radi komediju od sebe i svog pisanja?

Zašto danas @pablon ODLAZI...................?


Koliko god mi bio lijep dana, razočarao me Cyrano sinoć, a rastužio Pablon danas.............

Zapravo, sve je i usrano i relativno

Stoperi još putuju

nachtfresser.blog.hr

Premalo imam vremena za ispravljanje grešaka, preskakanje u lektiri vodiča za autostopere kroz galaksiju kao obavezne lektire je očito bila jedna, nedavno tako tako nisam prepoznao dupinski pozdrav uz postživotni oproštaj, a sad sam se još neoprezno brukao, ne prepoznavši izvorni poticaj jedne zapravo pohvalne inicijative. Naime nakon što je šezdesetak pirata izašlo iz berlinskog ogranka piratske stranke preostali su odlučili nastaviti politički rad inicijativom "srce od zlata" koja predviđa zajedničko programsko djelovanje neovisno o tome je li netko član stranke ili ne. Mi u Rijeci smo uvijek tako nastupali, tko bi čekao da ti neki tamo administrativni apartčik u Zagrebu primi ljude u stranku i ja sam na prvu naravno inicijativu pozdravio, ali sam stavio primjedbu onako usput, da mi je naslov, bez obzira što je to naslov jedne lijepe pjesme Neila Younga, ipak malo kičast. Ispostavilo se da je i to refleksija na dio iz Vodiča. Shit.
Sad sam suzdržan jer je samo jedan od "mojih ljudi" tamo. Ljudi su uvijek iznad stranaka.
p.s.
Neki postovi izgleda počinju služiti najviše kao podsjetnik mom virtualnom razgovoru sa samim sobom. Nadam se da fotografije, uvijek svježe, nastavljaju služiti kao poticaj za dijalog wave
p.p.s.
Možda se netko pita što je posebno na junakinji dvije fotografije. Pa šeta gore dole pol sata koliko sam čekao bus glavnom ulicom uz autobusni kolodvor, kao da se ne usuđuje uputiti imalo dalje.

Kod rasušene bačve

splitkarenje.blog.hr



Livanjska ulica GP

...mi smo u kafiću....

elyca.blog.hr

- alo di si?
- evo me na pazaru!
- čekamo te u Galeriji. Šta ćeš popit?
- kava, šlag, velika...

... jurim preko grada, treba mi 2 minute do kafića ...taman dok mi se servira kava...ima li išta ljepše od toga da sjedneš, a već te čeka opojni i topi napitak?.... ulazim u Muzej...idem u kafić...konobar na ulazu..

- dobar dan i dobro nam došli!

....izlazim na terasu...gledam... nigdje poznatih lica...obilazim cijelu terasu...iza ugla...nema ih...očito sam čorava... izlazim van...kad će isti konobar

- doviđenja, bilo nam je drago, nadam se da Vam je bilo ugodno kod nas
- falila sam kafić
- ah da, ima još jedan s istim imenom tamo u Getu
- hvala!
- doviđenja i dođite nam opet

...ma šta opet, nisam bila ni minutu....jako puno teksta za jednu minutu posjete....odjurim u Get... obiđem 5 kafića i sasvim slučajno skrenem u uličicu u koju odavno nisam bila...kad na jednom proširenju...one sjede i smiju se...a moja kavica stoji na stolu i čeka

....

već godinu dana ludim s imenima raznih kafića, bistroa... imam osjećaj da je svaki dan na istom mistu neki drugi kafić ... to me ne bi ni mučilo da me ne zovu frendovi da dođem na svirku...na kavu....na kolač...

...tada uvijek upitam Fejs....svi ti kafići imaju Fejs stranice....al nigdje adresa i lokacija.. kao da je to najnormalnija stvar na svitu znat gdje su oni otvorili kafić...

...nakon toga idem na sveti Google... ako je firma, možeš se slikat...jer uzalud Vam sve google maps, novi kafić nećete pronać... neki sramežljivo napišu "ex Onaj stari kafić" ...e...tu odem sigurno...

...pametni ljudi uz naziv kafića napišu i mjesto gdje su i to odma u nazivu ...

- gdje si?
- evo me "Ispred banke"


(eno Vam banka dole desno u dnu...jedna od njih stotinu u gradu)


...otvorio mi je tako lani prijatelj kafić....svaki dan slika kave koja čeka mene...znam otprilike dio grada gdje je....al godinu dana nikako da shvatim gdje je zapravo.... Smiješno vam je? Pa ja sam iz Splita.... još uvijek ne znam ima li života poviše Gripa.. tad slučajno ugledam natpis.... to je kafić kraj kojeg prolazim svako jutro u 6,50 sati... tko normalan u tu uru primjećuje išta oko sebe? ili u prijevodu ...to je bio kafić di sam išla s Ichom na kavu!

...jedan je kafić imao odličan Božićni štand na rivi... od tada pokušavam saznat gdje se nalazi... mora bit da je jako dobra muzika u njemu...al' zaludu im...saznala sam samo da su na dvije lokacije....(ovo sam odmah proglasila uzaludnom potragom, jer ću sigurno promašit ono misto di je tu večer dobro)...

...tako se ja uglavnom držim grada i Geta ...znam imena svih mjesta u koja nikad ne zalazim.... pa onda nekako potrefiš na ona mista gdje zalaziš... jer priznajte sami...u ovim uskim uličicama, tko će naić na naziv kafića?



...postoje stoljetni kafići, kojima je još od Dioklecijana isto ime, ali i posluga i namještaj i gosti... oni toliko tamo sjede da gazda ne može promijenit ni namještaj, a ni podove... tamo znaš koga ćeš i u koju uru pronać za s njim popit kavu...



....sve u svemu...nije lako kad te netko pozove na svirku...ili na kavu.... tada ispalim do te mjere da mi je katkad potrebna i "malo jača" pomoć.... kažu da je glavni cilj psihoanalize uvid u primarne uzroke svih pacijentovih problema.... ALOOO Sigmund .... šta ti je? Ti kad u nekom kafiću popiješ kavu...onda oni stave ploču



...ako se slučajno promijeni naziv kafića....da uklone sve uzroke njegovih problema...i da nas pusti na miru...



...ma kad bolje promislim....Sigmund je dobar psihoanalitičar...kad pijem kavu u kući gdje je on boravio... nemam nikakvih poremećaja...osim što su svi oko mene poremećeni :-P


Stari prijatelji u Skoplju

sanjarenja56.blog.hr

Vrijeme je za polazak ka Skoplju.

Vozač pušta evergrine, jeste li to nekad čuli? Uz prijatno ćaskanje i "Ulicu jorgovana"
bližimo se Vranju.

Planine su u magli

Makedonska granica

Evo nas u Skoplju.

Hoće li kiša?

Neće, sa 8. kata pogled je lijep.

Krećemo na sastanak. Usput ima zanimljivih zgrada.



Zgrada TV u oblacima.

Treba poći u MANU, Makedonsku akademiju nauka i umjetnosti.

Tu se održava VII susret hrvatskih i makedonskih nefrologa,



sve u čast 75. rođendana Momira Polenakovića, makedonskog nefrologa
koji je cijelog svog vijeka uspijevao da nefrologiju podigne na viši nivo,
ali i ostvari prijateljstva sa nefrolozima svijeta i regiona.
I meni je pomogao kad sam tek počinjala nefrološke korake.

Goce Spasovski, prvi nefrolog Makedonije,
otvara sastanak

Stara prijateljstva osvježavamo uz večeru.


Predsjednik europskog udruženja nefrologa ERA EDTA,
predsjednici makedonskog i srpskog udruženja i moja malenkost.

Drugi dan obećava malo ljepše vrijeme.

Tada je europski kurs za osvežavanje znanja.

Došli su nefrolozi iz regiona, a predavači iz svijeta.

Kad se sve završi, da malo prošetamo?

Ministarstvo vanjskih poslova

Makedonska gradska nošnja



Most skulptura poznatih ličnosti iz svijeta umjetnosti i politike



Svuda se gradi.

Vardar mutan teče ka Egejskom moru.

a u predvečerje nama se valja vratiti...

(piše i snima Valcer)

susedgradske jeseni

durica.blog.hr

odem ja, jučer, u uobičajenu šetnju poznatom rutom, kad tamo, na igralištu, gle, vašar. pravi, pravcati. ova tri dana tu u našem kvartu održavaju se nekakve kvartovske jeseni. pa su duž drvoreda postavili štandove na kojima izlažu svoje proizvode lokalne udruge, razne ručne radove, jestive i nejestive. bilo je tu svega: od školske grupe za tehnički odgoj, jako zanimljivo klincima, preko meda, medenjaka, drvenih igračaka, lavande do suhomesnatih proizvoda, domaćih kolača i nakita iz kućne radinosti i zanimljivih šivanih predmeta. dobrovoljno vatrogasno društvo dofuralo je svoje vozilo, pa su klincima dozvolili, uz pomoć i nadzor starijih, puštati vodu iz šmrka i penjati se po vatrogasnim kolima. lovačko društvo dijelilo je lovački gulaš, a na pozornici pod šatorom kojeg su rasprostrli po igralištu nastupala su kulturno-umjetnička društva. bilo je tu još i vitezova kod kojih se moglo gađati metu lukom i strijelom, jedan starinski drveni ringišpil i kočija s konjima. svrha čitavog događaja je, osim druženja uz pjesmu, iće i piće, upoznavanje sa starim zanatima i običajima. sve u svemu, zgodno, veselo, šaroliko i raznoliko.
ovo je jedna od onih prilika kada mi je stvarno žao što ovo nije i foto-blog, pa da sve to mogu i zornije prikazati.
mom djetetu najviše su se svidjeli konji. čak je maloga smio i podragati. onda smo išli slušati izvođače. osim lokalnih, nastupali su i neki gosti iz Sukošana koji su plesali razna kola, to je bilo jako fora, pa je mali na sredini ispred bine ih oponašal, na radost publike. kolica sam morala ostaviti sa strane i trčati za njim okolo, jer baš mu se nekak neda više hodati s mamom za ruku, neg bi on sam šalabajzal okolo, pritom skupljajuć raznorazne stvarčice s poda. koje onda mama vješto nevjerojatno razvijenim refleksima i brzinom munje mora vaditi iz usta. onda je skoro ušo u tubu trombona kojeg je netko nehjano ostavio ležati uz rub igrališta. jako ga je zanaimal i čovjek koji je sa strane štimal tamburicu, pa se stao ispred njega gledal ga i slušal dok mu ovaj nije dao malo da udari po žicama. nosio je kestene nekim bakama u nošnjama koje su mu onda dale jabuku.finu neku domaću, mirišljavu. na kraju mu je deda kupil onu drvenu ptičicu kaj klepeće krilima, pa smo umorni išli kući na kupanac i spavanac.
a sad je počel rasturat po tetičinoj sobi, pa će ovaj izvještaj morat biti naprasno prekinut.


Još malo o ženama u poslovnom okruženju

bookeraj.blog.hr

Kao što je to vjerojatno poznato, u posljednje me vrijeme, vjerojatno potaknuto popularnošću Sheryl Sandberg iz Facebooka i njezine priče „Lean In“ (koja govori o približavanju žena vrhovima moći u poslovnom svijetu), prilično zaokuplja pogled na žene koje nastoje plivati u gospodarskom okruženju i neprestano udaraju u tzv. „stakleni strop“. Naime, položaj žene u društvu, i to ne samo u ekonomiji, vrlo se brzo mijenja i pred žene se stavljaju novi izazovi, a da niti jedna društvena struja – ni feministi, ni tradicionalisti bilo koje vrste, nisu ponudili prikladnu utjehu niti odgovore na pitanja koja muče žene.

Zato, na početku donosim tekst Vanesse Loder i Lise Abramson s web-portala Fast Company, koji govori o pet načina na koje se žene mogu približiti (lean in), a da pritom ne izgore (burn-out) – žene nužno moraju biti autentične, biti blage prema sebi, te biti odlučne i načisto sa svojom vizijom.

5 Ways To Lean In Without Burning Out


Nadalje, veliki je problem imati djecu i pritom biti zaposlena žena – kako se ponijeti kad majčinstvo ne odgovara vašem poslodavcu. O tome piše Rachael Ellison za Huffington Post. Nažalost, žene gube radna mjesta iz razloga što, iako poslodavac načelno podržava pronatalitetni pristup u radnom okruženju, to faktično nije slučaj (istu, ako ne i goru situaciju imamo u Hrvatskoj, gdje potencijalni poslodavci žene već pri razgovorima na posao pitaju imaju li djecu, te planiraju li ih imati, a u slučaju trudnoće im ne produžuju ugovore ili ih otpuštaju). Zato se žene osjećaju rastrgano između majčinskog instinkta i prateće parole da su dobre majke samo one koje ostaju kod kuće brinuti se za djecu, i s druge strane, želje ili potrebe za sudjelovanjem u radnoj snazi. Nažalost, autorica ne daje odgovor na pitanje kako na najbolji način pomiriti ove suprotne težnje, ali svakako postavlja prilično zanimljiva pitanja.

When Having Kids Doesn't Work For Your Employer


Žene koje su uspjele posložiti krhku ravnotežu privatnog i poslovnog života, ipak se osjećaju loše jer im društvo nameće krivnju da su loše majke ako ne ostaju kod kuće s djecom. Međutim, osim žena koje to ne mogu učiniti zato što obitelj ne može preživjeti s jednom plaćom, postoje i žene koje uživaju u svom poslu, koje su u njemu dobre i koje se toga ne žele odreći. Sama autorica teksta, Claire Zulkey, zatekla se u blesavoj situaciji da govori kako se osjeća loše zato što ostavlja svoje dijete u prekrasnom dječjem vrtiću dok ona i suprug rade poslove koje vole, iako se zbog toga nije osjećala loše, ali je smatrala da joj društveni pritisak nalaže da tako iskazuje.

Why I Stopped Apologizing For Being A Working Mother


Konačno, što kad se žene nađu s druge strane poslovnog svijeta – kao potrošačice? Često nailazimo na slučajeve u kojima se marketinški stručnjaci u reklamnim kampanjama odlučuju ženama obraćati svisoka ili s gađenjem – u prvom odlomku teksta navodi se primjer reklamne kampanje koja poručuje ženama da su predebele za joga-hlače, odnosno uspoređuju postojanje ženskih dlačica s ženskom „muževnošću“, da ne upotrijebim i neki gori prijevod. Na taj način se ženama ne prodaju proizvodi, to je jasno i malom djetetu, a tekst Rachel Gillett na portalu Fast Company govori o pravim pristupima prodaji proizvoda ženama.

What Leaders Who Get It Right Know About Marketing To Women

Statistika

Zadnja 24h

631 kreiranih blogova

3.462 postova

867 komentara

991 logiranih korisnika

Trenutno

7 blogera piše komentar

36 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se