Sve kategorije po listama

Zahuktalo se

kuca-r

Skela na južnom pročelju je postavljena u samo par sati. Ponešto je ostalo za sutra. Vežite se, polijećemo!



Na slikama se vidi da su špalete prozora već obrađene u sam-svoj-majstor aranžmanu, da protekla zima bude ugodnija.

Katastrofalna država Hrvatska

panonija

Za razliku od malicioznog destruktivnog kretena koji se nalazi na čelu izvršne vlasti (ne mislim na Predsjednika Republike), Hrvatsku ne smatram slučajnom državom. Doduše smatram je katastrofalnom. Jer ovi izbori su pokazali jednu stvar, a to da Hrvati odbijaju koristiti krvlju izborena prava. Pravo na glas je izboreno krvlju. Svi oni naši jadnici, od male djece, preko staraca, civila, pa do žena i muškaraca u hrvatskim uniformama koji su poginuli u ratu izborili su vama pravo da idete glasati. Jer da je Hrvatsku 1991. pregazila JNA i da je bila uspostavljana srpska vojna uprava, još i danas bi neki pukovnik odabirao izvršnu vlast. Vrlo vjerojatno bi slični likovi bili u njoj kao što su danas, ali to nije važno.

Zagreb. Izbor između Milana Bandića, SDP-ovog i HDZ-ovog zajedničkog kandidata, te dr. Metle u Guzici, kandidata malicioznog destruktivnog kretena, mogao je biti lako presječen da se glasalo za Ferdeljija. Kao što sam ja glasao. Uspješan čovjek. Samo kako kaže ona stara poslovica, Hrvati opraštaju sve, samo uspjeh ne. Mogli smo se riješiti kumokracije, mogli smo se riješiti SDP-ovskog destruktivizma, ali vi lijeni kreteni, 55% vas ostalo je doma. Sram vas bilo. Ovako u drugi krug ide majstor obmane nasuprot čovjeku koji se ne zna nasmijati. Po svem sudeći, vrlo vjerojatno ću glasati za Bandića, jer dopustiti SDP-u da se dočepa gradonačelnikova mjesta značilo bi pristati na samoubojstvo grada. SDP je stranka destruktivnih namjera. Sve što taknu unište. Udruga nesposobnih, ali bolesno ambicioznih osoba. Grobari svega dobroga i lijepoga. Ubojice nerođene djece. Istina, poznajem i dobrih SDP-ovaca, ali kada se statistički pogleda, sve to urone u bazen zla, zlobe, zlonamjernosti, nesposobnosti i bolesne destruktivne ambicije.

S druge strane imamo HDZ. Imamo Karamarka. Stvarno opasnog čovjeka. Špijune i ljude iz sigurnosnih struktura se ne bi trebalo pustiti u politiku. Da se razumijemo, autor ovih redaka cijeni tajne službe. Tajna služba je jedna od najjačih oružja koje svaka država posjeduje u svojoj obrani. Tajna služba treba biti kvalitetna, natrpana s najobrazovanijem kadrom, treba znati kako trava diše, treba imati najpametnije glave u državi. Tada je jača od svakog topa, zrakoplova i tenka. Ali ujedno treba biti pod jakom civilnom kontrolom i uvijek u službi države i državljana, nikad protiv države i državljana. Karamarko funkcionira u špijunskoj paradigmi i ja se ga jednostavno bojim. Znam da nisam jedini. Mislim, od Zoke Preponaša gori ne može biti, ali može vrlo lagano doći do pristanka masa na deficit demokracije u odnosu na sigurnost. HDZ je postigao uspjeh, kako sam to pisao za europske izbore, unatoč Karamarku. Neka zamisle koliko bi glasova dobili da njega nema.

Posebno tužna priča je skupljanje potpisa za referendum. Koji je pokazao da je lezbogay populacija jednaka gamad kao i ostatak Hrvatske. Paljenje štandova, napadi na štandove, fizički napadi na volontore, svjedoči samo jedno, lezbogay populacija je agresivna kao i ostatak zemlje. Gori su po meni u onom aspektu u kojem su uvjereni da su kao elita. Jer, drugačiji oblik seksualnog ponašanja, navodno, čini te posebnim. Ono što mene smeta su laži koje plasiraju da je riječ o ljudskim pravima. Niti brak ide u kategoriju ljudskih prava, a jednako tako nitijedan dokument o temeljnim ljudskim pravima ne spominje istospolne zajednice. To što sam ja osobno za registrirano istopolno partnerstvo, to je moja dobra volja jer, eto, mislim da ljubav ne poznaje granice. Ali kako živim u Zagrebu, pa znam puno više gaylezbo populacije od neke nadrkane katoličke bakice iz Sikirevaca, jednako znam da stabilne i dugotrajne veze među gaylezbo populacije su više iznimka nego pravilo. Da ponovim, to nije brak, niti se može zvati brakom u pravnom smislu. Ako gaylezbo jurišnici nastave s ovakvim ponašanjem, okrenut će i one koje ih toleriraju protiv sebe. Tolerancija je liberalni princip. Prihvaćanje je emotivni. LGBT jurišnici brkaju te pojmove.

Umjesto da je glavna tema ekonomija, u državi u kojoj su svi na državnom proračunu, uključujući i najvećeg privatnog zemljeposjednika koji pobire strašne poticaje, pa do najvećeg zemljoposjednika pravne osobe u obliku Kaptola koji je isto lijepo ugužen na državni proračun, mi se lijepo bavimo pizdarijama. Svi prijatelji i znanci koji mi rade, rade za državu ili im firme imaju najveći promet od države. Sve ima svoj kraj, pa i budžet. Dok Linić dokrajči ekonomiju s previše poreza, onda ćemo svi lijepo propasti.
Zato je ovo katastrofalna država.
Zahvaljući primarno malicioznom destruktivnom kretenu.
Samo vi glasajte i dalje za HDZ i SDP.
Mulci.

Pero Panonski

PAZIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII DREK

blueveki

Tko je smjestio

lionqueen

Domagoju Novokmetu?!! Zna se. Smjestili su mu oni koji mrze sve što je hrvatsko, pa tako ih bode u oči i jedno obično hrvatsko ime Domagoj! Srbočetničke partizančine!

Naime, istina je da je prilog o izlaznim anketama na Hrvatskoj televiziji prikazan 5 minuta prije 19.00 sati, odnosno PROTUZAKONITO! Međutim, cijela nacija je vidjela da je tu najavu preuranjenog prikazivanja te ankete najavio Branko Nađvinski, koji je i s velikim veseljem postupio PROTUZAKONITO i objavio izlazne ankete prije nego što su zatvorena birališta, iako je dobro znao izborna pravila, budući da ih je javno objavio ne samo DIP već i upravo ta njegova kuća HRT tj. HTV. Gledala sam TV program i zgrozila se nad takvim očiglednim PROTUZAKONITIM postupanjem jednog Nađvinskog!

Budući da svi ljudi, koji žive u Hrvatskoj, moraju postupati po hrvatskim zakonima, pa tako i jedan Branko Nađvinski, on je bio dužan poštivati hrvatske zakone i jednako tako bio je dužan odbiti protuzakonite naredbe odozgo, ukoliko je takvih bilo. A očigledno je da ih je bilo, jer je Domagoj Novokmet rekao da je njegov oberfirer Rotim bio upoznat s vremenom objavljivanja izlaznih anketa, te nije zabranio takvo protuzakonito postupanje, te je kao oberfirer direktno odgovoran za ono isto za što i sam Domagoj te Nađvinski, koji je protuzakonitu stvar i proveo u djelo.

Stoga sam uvjerena da bi USKOK, ukoliko postoji pravna država, a mislim da NE postoji, trebao uskočiti na HRT i provjeriti tko je zapravo smjestio Domagoju Novokmetu, budući da nikome od svih ostalih stvarnih sudionika u ovoj očiglednoj zavjeri, nije pala dlaka s glave, a trebala je, jer su svi u nizu postupali PROTUZAKONITO. Jedini tko je u tom nizu nastradao je samo Domagoj Novokmet, o kojem sve govori njegovo ime i bilo je samo pitanje vremena kad će se pronaći razlog zbog kojeg će odletjeti s tzv. hrvatske televizije! Stoga je potpuno jasno da se radi o insceniranom djelu protiv Domagoja Novokmeta, kako bi ga se odstranilo s mjesta v.d. urednika i postavilo nekoga iz iste ekipe, a sada se zna i kojeg. Da taj novi urednik ima imalo morala, ne bi sudjelovao u ovoj očiglednoj konstrukciji odmazde na nacionalnoj osnovi jednog mladog čovjeka na početku karijere!

Prestrašan je hrvatski mrak na pragu Europske unije! Prestrašno je što Europska unija uopće dopušta ovakvo što!

Očigledno ni Europska unija nije ništa drugo do obična robija za hrvatski narod!

Prestrašno! Prestrašno! Prestrašno!

OVO JE SUMRAK DEMOKRACIJE!

„PLES NA ŽICI“ - NOVA KNJIGA

domena

U izdanju nakladničke kuće Hena.com iz tiska je izašla moja nova zbirka kratkih priča. Trideset i jedna novela na 296 stranica knjige, a cijena je prava sitnica - 129,00 kn. Prvih deset blogera koji naruče knjigu ("Ples na Žici") dobivaju je preporučenom poštom :)

„Prije nekoliko desetljeća pročitao sam u ruskom časopisu Ogonjok humoresku o čovjeku kojeg je vjerenica željela predstaviti ocu. Čovjek je bio pisac, suradnik humorističkog časopisa, a svojim je crticama ismijavao ljudske mane i slabosti. Kada je djevojčinu ocu izgovorio svoje ime, otac se smrknuo i istjerao ga iz stana. Naime, onaj pisac, humorist i satiričar, da bi ušao u psihu svojih likova  pisao je svoje priče u prvom licu.
Slično postupa i Pranger. Opisujući zgode koje izlaze iz naše svakodnevice, čini to najčešće u prvom licu. Upravo tako, poput majstora karikaturista, uočava onaj bitan groteskni detalja koji će, izdvojivši se iz nemarkantnog sivila običnosti, izraziti neku pravu istinu, sitnu, nealarmantnu, ponekad i nedovoljno dramatično, ali istinu koja svijet oko nas, onaj stvarni svijet, prikazuje slojevitiju i zanimljiviju stvarnost nego što ga obično gledamo.“
(Iz pogovora Ludwiga Luje Bauera)

Tribina 'Disku(r)sija' : najava hrv.izdanja romana 'Bonavia' Dragana Velikića

knjigoljub

Nova Disku(r)sija dovodi u goste Dragana Velikića, gosta programa Writers in residence u Splitu koji će predstaviti hrvatsko izdanje svojeg romana "Bonavia", u izdanju MeandarMedie. Razgovoru će se pridružiti legendarni splitski dj i radijski voditelj i Damir Duplančić - Dupla, autor hit-knjige "Izgubljena generacija".

Kako se stvarala glazba u grupi Pop mašina, kako se sviralo s Čolićem i Montenom, kako je biti ambasadorom u Austriji, o literaturi, romanima, radijskim emisijama, top listama, estradnim zvijezdama i ostalim zanimljivim temama, odgovore će s gostima potražiti moderator Marijo Glavaš.

Tribina će se održati u srijedu 22. svibnja s početkom u 20,00 sati, u kavani Le Monde u Splitu.

Više OVDJE

Škofja Loka...

bubamarasarena

Za prvi susret s ovim lijepim srednjovjekovnim gradićem slike kazuju više od riječi.

Najave 21.svibnja

kulzagreb

Danček!

Žao mi je, danas nemam mnogo događaja s kojima vas mogu obradovati, ali evo, nadam se da će nekome odgovarati barem ovo što sam pronašla.

Danas i sutra su Dani otvorenih vrata Instituta za povijest umjetnosti (Ulica grada Vukovara 68/3). Možete ih posjetiti između 10 i 17 sati, te iskoristiti priliku za kupnju knjiga i časopisa po promotivnim cijenama.

Osim toga, u 17 sati u Muzeju suvremene umjetnosti (Avenija Dubrovnik 17) bit će predavanje Ješe Denegrija o Josipu Vaništi.

To je, nažalost, to za danas, nadajmo se boljem sutra!

Ostanite mi kul

Ivana

Meša Selimović: 'Tvrđava'

indijanka-vegetarijanka

Roman na preko 440 stranica, pun mudrih misli, siromaštva, represije države nad malim čovjekom, nade u bolje sutra, pokušaja i padova. Tvrđava je zapravo obitelj, onaj mali svijet kojeg čovjek treba stvoriti i čuvati ga od napadaja izvana jer dok čuva svoju tvrđavu i njegov život ima nekakvog smisla.

Priznajem, knjiga me nije toliko oduševila kao 'Ostrvo' istog autora, na mjestima sam je žvakala kao tvrdi bombon, ali sve u svemu je OK.

CITATI:

'…tajna se duže pamti nego jasna istina.'

'Učinilo mi se da zna slušati, razumjeti svakako neće, a slušanje je važnije od razumijevanja.'

'Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome.'

'Znaš li šta je je najljepše u životu? Želja, prijatelju.'

'Usamljenost rađa misao, misao nezadovoljsvo, nezadovoljstvo pobunu.'

'-Šta bi prvo savjetovao čovjeku kome želiš dobro?
-Da se svojim mišljenjem ne izdvaja među ljudima s kojima živi. Zato što će se onemogućiti prije nego što išta učini.'

'Što ima više svetih skloništa iza kojih se ljudi kriju, sve je više prostora za ljudsko zlo. Čovjek uvijek izmisli razlog izvan sebe da bi se oslobodio odgovornosti i krivice. To je podsticaj za zajedničku neodgovornost. Teško čovječanstvu dok je tako.'

'Ljudi se ustvari boje, zato su surovi. Napad je odbrana koju naređuje opreznost i tako nema lijeka surovosti jer nema lijeka ljudskoj nesigurnosti.'

'Riječ je odliv suvišne krvi, rasterećenja od muke, privid slobode. Vlast bi trebalo da je njeguje i podstiče, a ne da je guši, da priređuje svačanosti govorenja, ili još bolje, psovanja, kao pjevanje, kao molitvu, kao čišćenje.'

'…lakše je nagovoritii ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti. Zlo nosimo u sebi kao izvornu strast…'

Sushi torta

okusi-tastes

Moj sin obožava sushi. Tako da je za rođendan dobio sushi tortu od fondana. Ispod je obična torta od čokolade a prekrivena je šećernom masom (fondanom).
I pojedini sushi komadi te maki-sushi su također od biskvita prekrivenim fondanom:

Igra...

turimtikitu

......

Igre...
Jutros sam se probudila zaigrana. Igram se. Radujem se životu. Pjevam kao maturantica iz 68.-e „Gaudeamus igitur“...
Kerum & njegovi tekliči; Mucalo, Šundov te Mladen Grdović bi to otpjevali s rukom na desnom uhu i dlanom na takuinu u džepu.
Građani Splita su se uspravili. Stali su na obje noge. Izabrali su od goreg, manje loše. Evolucija teče. Grad je dobio šefa „Pazara“ i danonoćne policijske čuvare kipa prvog hrvatskog predsjednika.
Oboreni pogled ka tlu brončanog kipa dr. Tuđmana kao da izbjegava sučeljavanje sa hrvatskom zbiljom. Idućeg petka bit će javno na Marjanu stavljen križ na vladavinu „prvog pršuta“ Splita, Željka Keruma.
Dobijena je bitka sa primitivizmom, primitivcima, ali ne i rat.
Split ipak nije izgubljeni grad. Nisu svi mladi i obrazovani otišli u Zagreb, na Zapad, na kruzere ili u misionare po Africi, među karmeličanke u Španjolsku...
Ima pameti ovaj Grad. Malo više nego do sada. „Pametan grad“.
Marijana Puljak i troje u pratnji vratili su nadu Splitu da civilizacijski iskorak dolaskom Dioklecijana iz Salone nije zadnje što se lijepo dogodilo gradu.
Ja vjerujem u ljude. Vjerujem u znanje. Vjerujem u poštenje sve dok se ne dokaže suprotno. Vjerujem da će mediji konačno shvatiti kako na ovim prostorima žive razumni ljudi. Da je „šega“, zabava, rezervirana za neke druge prostore i uvjete, teatar, kino, a ne ulicu...Vjerujem da će i Crkva shvatiti kako „stoka sitnog zuba“ ne stanuje u gradskim prostorima. Čobanima nije mjesto na Rivi. Ni Ustašluku...
Veslaj grade. Pametno poput Igora Boraske. „ Za se*“...
I ako što ostane za nas. Građane Splita...


Vrijeme, vreme, vrime je za reći: No pasaran!

WHEN THE MUSIC'S OVER

morisantonovich

Astereotipnost...

srale

.
Dolazak pred odlazak vol.3

Slikano sa Samsung Galaxy Note2
zato su slike malo usrane :)

Za jezikoslovce

kokijada2

TIR, CMR i špediterske tajne braka - Jelo Žužinek šofira za vas

auzmish

Dragi moji,

zamalo.
Misli su ganjale jedna drugu; analize, argumenti i protuargumenti. I taman, taman kad se krenula formirati senzacionalna spoznaja o razlogu, iz kojeg naše mile bezrepe sugrađanke mogu biti supruge, majke, rodilje, ljubavnice, piloti i tenkistice, ali čekaju nas muške da im u zidu izbušimo rupu, naspemo tečnost za čišćenje vjetrobrana ili promijenimo metlicu brisača na autu... Taman u tom trenu, bljedoguza srna iskočila mi je pred auto. I izgubio sam misao. Te misterium, radi li se o seksizmu i, da prostite, našem (!!) nasjedanju na spolni stereotip – ostaje.

Utoliko, ovaj put ću se fokusirati na probleme u logistici i transportu.

Braćo po brijačima punim ženskih nožnih dlaka, ne nalijećite poput mene.
Jer, kad vam vaša družica, ničim izazvana, napravi šnenokle, bez brojanja i monologa vlastoručno naspe i drugu čašu vina u istom danu; kad preskoči inzistiranje da joj uljem izmasirate ramena i leđa i mazno prošapće nešto poput „... daj niže...“, stvar je toliko jednostavna, koliko i oprečna prividu. Valja, naime, mijenjati kuhinju. Ona jest očuvana, relativno otporna na modu i pomodnosti, praktična (kuhinja, dakle). Ali, kako će vam priopćiti vaša prigodno nauljena suživotna suputnica, na tren vas ljeskave pozadine podsjetivši na neki skroz drugi cenzurirani trenutak - kuhinju treba u stvari mijenjati, jer bi se ova baš fino uklopila u vikendici.
Naravno, to tako neće biti rečeno; čut ćete dosta pridjeva, koji samo njoj djeluju logično ili barem svrsishodno, ali i tu gutate kvaku, jer da ona ne zna procijeniti, ne bi niti bila sa vama kao partnerom svog odabira. Ona, dakle, zna što radi, i vi ste na to ponosni.

Ispirući ruke od ulja nade, već doznajete izgled nove kuhinje, lokaciju i ime salona namještaja, rok isporuke, dojmove o mladom, elokventnom prodavaču divno oblikovanog ali ne nabildanog tijela i, naravno, cijenu, lukavo u istom kakofoničnom tonu izgovorenu kao pretposljednju informaciju, gotovo neprimjetno, taman koordiniranu sa vašim početkom mehaničkog, odsutnog i pomalo rezigniranog kimanja glavom, praćenog spuštanjem ramena.
Pazite, mili moji; kako biste sad i tu izbjegli trapulu napada kako niste slušali, kako ju ne volite, kako nikad ne obraćate pažnju i kako ju zapravo mrzite – nemojte niti trepnuti. Ali i to mora djelovati spontano i miroljubivo, jer vrag, znamo, leži u detaljima. Dakle, nepotrebna nova kuhinja, doznajete, košta otprilike kao Alfa Romeo Giulia, koju ste kao višegodišnji projekt restauracije htjeli kapariti, uz masu skrupula i premišljanja o svrsi i trenutku.
Alfa, prekriženo žutom, dakle.
Doznajete, nova kuhinja je u boji vanilije, hohglanc. (Divno ide uz vaše ispucale kapilare u očima.)

Braćo premila, diktatura demokracije leži u činjenici privida izbora. Utoliko, svakako vam preporučujem da presoljenu juhu spasite ubacivanjem par svježih bjelanjaka, koje ćete čim koaguliraju (pritom vezujući sol) cijetkom odstraniti.
Ali još više vam preporučujem da se ne izlažete remećenju nedjeljnog rasporeda i gubitku radovanja prijenosu Formule 1 u uzaludnosti oponiranja i, ne daj blože, protuargumentima u korist zadržavanja postojeće kuhinje, koliko i bespotrebnosti zamjenske kuhinje u vikendici. Ne činite to! Jer, odlučite li se na ovaj korak očuvanja vlastitog digniteta, naravno ćete čuti kako vam je škemba porasla a piša se smanjila (koliko se ona sjeća), kako uvijek hodate u istoj majici od prije petnaest godina i kako ona zarađuje više od vas ali vama, eto, nije stalo ni do čega, te da ćete tako bez brige i pameti živjeti sto godina.
E, zato, ako vam se brokulice raskuhaju, potopite ih u ledenu vodu, osušite i zapecite u pećnici pet minuta, 150°, sa sirom i vrhnjem. Uglavnom podvala uspije.
Ali tim više zato, prihvatite njezinu praktičnu ideju o ekonomičnom vladanju resursima i skupoj novoj kuhinji kao najboljem rješenju apsolutnog problema kuhanja tri kave u vikendici, godišnje. I držite do te svoje odluke; ne budite mekušci lelujavog stava; ne dopustite, da sami sebi podmetnete nogu. Recite DA; recite to afirmativno – ne i agresivno, a pogotovo ne ironično, ili tonom, koji dopušta mogućnost da zapravo prihvaćate liniju manjeg otpora; žene to čitaju kao uvredu, i reagiraju odlučno i odmah. Svakako, stara Alfa je rupa bez dna, preseksi stražnjici unatoč. Suvišna kuhinja je puno mudriji korak u zajedništvu.

Kao iskusan muž, suprug i čovjek, te posebno kao ženin najbolji prijatelj, vi znate da se mrlje sa ženskog donjeg rublja ne smiju pretjerano tretirati varikinom („Ti mrziš moje stvari! Ti MENE mrziš!“).
Ali tim ste svjesniji da je vaša družica još iz dana Adama i zmije odavno predvidjela, kako ovu dosadašnju kuhinju od pet, šest kubika prevesti u osobnom autu preko granice – vikendica, naime, nije u istoj državi, minornosti razlika unatoč (to je opet kao ono sa ženom i ljubavnicom; tek da nije isto, a isto postane)... Naravno, kuhinju ćete voziti u dijelovima (ne ironizirajte ceketavo; svakako ju ne biste vozili u komadu!), u četiri do sedam odvojenih tura.
I ne, ne razmišljajte o cijeni goriva i cestarini; na koncu, ljubav prema puničinoj kćeri time se ne mjeri, duše sitne!
A obzirom da ste svakako od teretane odustali, taman će vam dobro doći, tih par puta za redom, vikendom, nakon par dana terena i nedovršenog izvještaja koji kasni, pet - šest puta silaziti sa po jednim kredencom, ladicom ili sudoperom iz stana do auta; svaki put pozdraviti neku ljubopitljivu susjedu, pa na radost gostiju triju kafića na parkingu mozgati, kako sad svu tu drvenariju smjestiti u auto; uglavljivat ćete, vaditi, gurati, soptati. Vaditi. Mjeriti. Gledati. Ćete. Jer, ne želeći oponirati vašoj supruzi, koja kao pravnica ima savršen osjećaj za trodimenzionalne mjere, za rotacije i precesije kredenca u prtljažniku a pogotovo za osiguranje tereta u transportu – vi ste se zakopulirali. Trebali ste ipak, kako ste prethodno i naumili, izvaditi stražnja sjedišta. Ali, eto, niste; jasno vam je rečeno da „to može i ovako; daj budi pozitivan za promjenu!“ Pa sad, tu i zato imate seks sa samim sobom, na parkingu, pred pedesetak ljudi, ne računajući visibabe po balkonima.

Nepuni sat kasnije, nakon što ste se zaustavili radi susjede iz prizemlja, koja vam nije predočila nikakvu iskaznicu ali vas je svojski propitala, otkud, kamo, tko i pošto, krećete, praćeni njezinim sumnjičavim pogledom i uoblačeni njezinim kiselokariotičnim dahom.
A jer je život lijep ("La vita e bella") i vi ipak činite dobru stvar, Bog vam u tom trenu pošalje omiljenu pjesmu Bowiea na radiju. Naravno, jer osim Boga ima i žene, ona intuitivno ugasi radio, kako bi maltene geštaltovski reiterirala vašu negativnost u svemu, jer ste se prethodno, uz svu silu ograda i u punom povjerenju povjeravanja ljubavi svog života usudili konstatirati da radna ploha struže po armaturi auta a dio brzina ne možete promijeniti, jer se sudoper pomaknuo. Sve je u glavi, čujete u tom trenu, i onda u uglavnom mraku odvezete tih tristo kilometara.
Na sreću – misliti pozitivno! – od slaganja posljednje aviomakete imate još ostatke bojica; sredit ćete te ogrebotine... ako se boje nisu davno osušile... („Dobro, čemu držiš tu to smeće godinama?“)

Na granici, naravno, nemate ništa za prijaviti, tih sedam do trinaest puta, a carinik nativne brdskoplaninske fizionomije alfa – mužjaka svaki put pokaže raštrkanozubi kes vašoj supruzi. Su-pruzi. Koja justo tada intuitivno prekine višesatno esemesanje.
Su-pruga. Zrake paralelne, nikad da se dodirnu.

A jer treba sa svakom situacijom rasti, vi ćete po okončanom prekograničnom transportu i po treći put odgoditi edukaciju, na koju vas šef uporno šalje, kako biste sa puncem, s kojim zapravo ne govorite, postavili prošvercanu suvišnu kuhinju. On će se svojski potruditi, nikad ne razumjeti vaše instrukcije (su-pruga će kasnije konstatirati, kako ju očito niste slušali, dok vam je ponavljala, kako želi da se elementi postave); neće se on libiti, groteskno prevelikim svrdlima - uz smješak - bušiti i još i razvrtati rupe u zidu – jer vi, eto, niste ponijeli bušilicu – pa će vam – uz pogled čovjeka na crva - pojasniti da tiple i šarafi, koje ste donijeli, nikako ne odgovaraju. Upoznat ćete i sve obližnje trgovce sifonima, ući u posvećene tajne brtvljenja nekompatibilnih dijelova odvoda i shvatiti, da su milijarde sifona na Zemlji unikati, bez ikakve mogućnosti kombiniranja u čovjeku poznatim dimenzijama. U toj spoznaji, punac će vam zdušno pomagati, svaki put vam praveći društvo, kad se opet zaputite u dućan po fleksi – crijevo, teflon – traku ili redukciju sa pola cola na tri osmine. Naravno, niste nečovjek, pa ćete ga za njegov penzionerski trud počastiti ćevapima sa duplim lukom, koji će vam frcati u vidno polje, dok će on punih usta još jednom pojašnjavati, kako je odmah vidio da su tiple premale za rupe, ali nije htio ništa reći. I da, glet – masu treba kupiti.
("Zete, ne vidim dobro... Stariji sam čovjek... Jel' to ono stavlja kaznu za parkiranje...?")

Mila moja braćo, sigurno se pitate, zašto ne spominjem mitsku situaciju sa pizzom i sudarom. Onu, kad ste vi svo svoje životno iskustvo i organizacijske sposobnosti sa natruhama Crew Resource Managementa u najboljoj namjeri i posve afirmativno posvetili pravodobnom planiranju, kako je po dolasku na utovar najjednostavnije naručiti pizzu, odgledati Formulu, natovariti kuhinju i krenuti. Ali ne, vaša ljubljena ženica bi radije jela kinesko, a svakako bi se prije malkoc vozikala po gradu, pa otišla frendici na kavu; sve to u tih sat i pol Formule, gledajući koju da vi pripremite sve za nošenje. Pa vas nazove pet krugova prije kraja utrke, kako je imala sudar i čeka policiju, pa biste li mogli časkom pješke doći. Na vaše pitanje, zašto je udaren i stražnji kraj auta, ako je u auto ispred udarila prednjim krajem, ona, naravno, pojma nema. I sama se čudi. "Nisam, matere mi!"
E, tu situaciju ne spominjem, jer ... što reći. Svakako, tko bi vam vjerovao da niste niti „a“ rekli i bratski ju uzeli u naručje. Svakome se to može desiti, čujete svoje riječi utjehe u neponovljivoj nevjerici. Uostalom - vama je po hranu krenula! Dakle, zato to niti ne spominjem.

Nikad kuhinju ne montirali krivo,

Vaš

Žužinek Jelo