novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

26

uto

08/14

Čarobni pehar

zagrebackidekameron.blog.hr





Iako gotovo tisućljetne povijesti, kao cjelina Zagreb je zapravo vro mlad. Zagrebačka biskupija, Kaptol, utemeljena je vrijeme templara, negdje oko 1094. Gradec pak postaje slobodnim kraljevskim gradom 1242. A tek dana 7. rujna 1850. slobodni kraljevski grad Gradec, Kaptol, Nova Ves, Vlaška ulica, podgrađe i okolna sela, carskim patentom sjedinjuju se u jedinstvenu cjelinu grad Zagreb. Time se ruše brojne administrativne prepreke koje spriječavaju širenje Zagreba. Poduzetništvo, industrija i promet počinju se ozbiljno razvijati i donose kulturni razvoj. Međutim, kako to u životu biva, tek nakon velike katastrofe razvoj uzima ozbiljniji zamah. Dne 9. studenog 1880. u sedam sati i tri minute potres od 6,3 stupnja po Richteru zauvijek se mijenja dotadašnja vizura Zagreba i otvara se put izgradnji modernog grada. Nove urbanističke vizije rezultiraju sustavnom izgradnjom. Grade se ustanove, zgrade, palače i parkovi - utemeljiteljsko razdoblje grada je u punom tijeku. Razvoj grada prati i razvoj društva njem. Od početnih 16 tisuća s početka 19. stoljeća, krajem tog stojeća Zagreb broji preko 40 tisuća građana. Osnovane su razne akademije, Sveučilište, muzeji, kazališta, razne udruge, organizacije i društva. Zagreb je prerastao u mali moderan srednjoeuropski grad.




















Udobno zavaljena u dubok naslonjač Renata je sjedila u dnevnm boravku Furbijevog stana i pričala:

Ponad grada, usred Medvednice, na brdu Mali Plazur, kao kruna gradu u dolini stoji drevni grad o kome se i dan danas prepričavaju legende. Među njima posebno je zanimljiva ona o Crnoj Kraljici. Povijesni podaci vele da Medvedgrad u 13. stoljeću sagradi zagrebački biskup Filip, sve kako bi obranio biskupski posjed i Kaptol, koj' tada ne bi utvrđen. Grad je s vremenom vrlo često mijenjao vlasnike, bilo ih je ukupno 107. Posljednji njegovi stanovnici bili su Gregorijanci. Nakon potresa 1590. vlasnici zaključuju da je grad toliko oštećen da ga je besmisleno obnavjati te 1602. sele u kuriju u Šestinama, kasnije poznatu kao Kulmerov dvorac, po njegovim predzadnjim vlasnicima, grofovima Kulmer.

Medvedgrad bi strah i trepet za sve susjede, naročito za Gradec. U vječnom sukobu između Kaptola i Gradeca, medvedgradski gospodari i Kaptol često bi pljačkali okolna sela koja nisu bila pod njihovom vlašću. Pa su tako najviše znali stradati Dedići i Gračani koji su bili u vlasništvu Gradeca. A u ona vremena ljudi su vjerovali u svašta, pa su se u tom praznovjerju, teškom životu, strahu i tlaki, ispredaju se priče i pjesme koje postanu legende. Prijenos bi usmeno pa se mnogi detalji, čak i čitave legende izgube, a do danas ostanu samo one zapisane.

Legenda veli da je od mnogih vlasnika Medvedgrada najzloglasnija bila Crna Kraljica, u stvarnosti Barbara Celjska. Uz legende o njoj i Medvedgradu, veže se i ona za Kraljičin Zdenac. Zapravo, puno je o njoj verzija legendi pa tako ispada da svako selo pod Medvedgradom ima svoju verziju jedne te iste priče. A kako se u grbu Ugarskog kralja Matije Korvina nalazi gavran, smatra se da je Barbara, kći Grofa Celjskog, njegova žena koja njegovom smrću naslijedi veliko bago i imanje. Legenda kaže da je Barbara bia žena izvanredne ljepote. Njen suvremenik Enea Silvio Piccolomini, poslije papa Pio II, žigoše njen život kao razuzdan i poročan jer je ona u svom, doduše spletkarskom političkom djelovanju, pokazivala veliku oštroumnost i političko umijeće što je smetalo njegovim interesima. Pa kako se je uza politiku ona još i bavila alkemijom a voljea se je odijevati u crno, Barbara u narodu osta zapamćena kao Crna Kraljica.

Narodna legenda veli da je, uvijek obučena u crno, ona bila strašno zla. Obožavala je gavrana a kad se naljutila ili je tko što skrivio, zapovjedila bi gavranu da ga kanđama i kljunom usmrti. Iz šale znala je ona gavrana naputiti i na svoje dvorjane no ovi se s vremenom nauče obraniti. Nadalje, pričalo se kako, kad ih se zasiti jer više ne mogu, ona svoje ljubavnike baca s kule u smrt ili pušta u kavez s veprom uživajući pri tom kako vepar ubija nesretnika.

Zašto je Barbara bila takva? To nigdje nije zapisano no zna se da kad Turci stigoše podno Medvedgrada, pa joj nitko ne htjede pomoći, ona pozva Vraga osobno i zakle mu se:
„Pukni Vrag, dam ti Medvedgrad i sebe.” bile su njene riječi.
Vrag se odazva njenim ponudama i otjera Turke. A ona tad, da poništi kletvu, htjede i samog Vraga prevariti. Zato ponudi dvanaest vjedara zlata onom tko ju triput oko tvrđave prenese. No to nikome ne uspije zbog paklenih stupica koje smisi i postavi osobno sam Vrag. Zbog svega tog ona posta još više prokleta pa kad umre u narodu počne kružiti priča da se je ona zapravo pretvorila u Zmijsku Kraljicu i zaklela svoje podanice zmije da čuvaju zlato koje od tad skriveno leži negdje u podzemnim hodnicima što vode podno Medvedgrada na Kaptol a što u podzemnim hodnicima ispod Gradeca grada.














Kad je završila svoju priču Furbi upita Renatu:
„A kako si ti, pardon, kako ste vi došle do tog zlata?“
„Zlato smo nasijedile.“ započne Renata „Sve četiri direktno vučemo porijeklo od Barbare. Barbara je imala kćer. Sklonila ju je na sigurno, u jednu obitelj kojoj ostavi zlato i dragulje i zavjetuje na vječnu šutnju. Pa tako mi rođenjem naslijeđujemo svaka svoj dio. A to se s koljena na koljeno prenosi po ženskoj liniji.“ namigne mu.
„Zanimljivo." u šali ubaci Furbi „Pak se bunite da vas mi muški ugrožavamo.“
„Vi ste muškarci izmislili spaljivanje, ne mi žene.“ dobaci mu Renata.
„Budala ima svugdje. Bez njih ne bi bilo povijesti. Ništa se ne bi događalo.“ ispali Furbi.
„Istina, svijet bi bio tako dosadno mjesto,“ zastane „nego znaš, i među nama ženama ima budala. Recimo mi znamo odabirati krive muškarce.“ namigne mu.
„Želiš li time priznati da ni vi niste idealne a mi smo vam kao jedina greška, kaj ne?“ namigne Furbi.
„Ma ne iako ... obično smo pametnije od vas!“ opet namigne Renata.
„Nisam to znao. Znači mi smo bedaci koji vas paze i maze, skidaju vam zvijezde s neba ...“ dobaci Furbi.
„I ti bi to zaista uradio, skinuo zvijezde s neba?“ prekine ga Renata i namigne.
„Ponekad bi a ponekad ne, zavisi. Što pitaš ako odgovor znaš. I da si ne umišjaš, primio sam te ...“
„... ali među nama neće biti ništa, zar ne. To si želio reći?“ Renata prekine i opet namigne.
„Ne, ne to. Dok se ne snađeš možeš ostati kod mene, onako kao frend.“ naglasi.
„A prijatelj je čovjek koji zna sve o tebi i još uvijek ne misli da si bedak. Opet neka od tvojih internetskih forvarduša?“ namigne Renata.
„S tobom je teško komunicirati jer misliš da unaprijed sve znaš.“ Furbi zastane pa nastavi „Nego, otkud ti znaš za Internet? Tamo odakle dolaziš toga nema?“ namigne joj.
„Mi coprnice znamo sve, mi ... Naprosto znamo. A sad idem spavati. Umorna sam. Trebam srediti dojmove.“ namigne Renata.
„Slatko pajki i ne misli na mene.“ namigujući ispali Fubi.
„Neću. Ti ćeš misliti o meni.“ Renata mu namigne, digne se, zaputi do sobe pa ulazeći u nju za sobom zatvori vrata.
„I ti o meni.“ doda onu u sebi mjesto na glas pa se pokupi i ode spavati.

Ležao je u krevetu i osuškivao zvukove noćnih tramvaja. Razmišljao o njihovom razgovoru.
„Ima nečeg među nama. Ne bi ni ja a ni ona tako da ne postoji neka obostrana simpatija. Zamisli da simpatija prijeđe u bliskost a bliskot u ljubav pa ... Oženimo se i dobijemo čopor maih coprnica ... Hahahaha ... Furbi, Furbi, kak bi te one samo coprale, sve u šesnaest ... Ma kaj si umišljaš takve bedastoće. Imaš logiku poput Bo. Kažeš joj jedno a ona odmah skrati i napravi drugo, treće, četvrto, peto. Jer zna da tako obično ide sijed ... Hahahaha ... Pametnica mala, pa na kraju uvijek bude po njenom. A ovdje ... tko zna, neka bude što bude ... Bez opterećenja ... A sad lijepo izbij te misli iz glave da te ni slučajno ne zacopraju do kraja i lijepo spavaj.“ utone Furbi u san.







Dva prijateja u kasinu gledaju kako se vrti rulet pa odluče nešto uložiti. Kupe žetone i vijećaju na koji broj ih staviti:
- Ajmo ovako, koliko si puta ovaj mjesec jebavao? pita prvi.
- Osam. odgovara drugi.
- Dobro. Ja dvanaest, znači ... stavljamo na dvadeset. zaključi prvi.
Stave i gledaju kako se rulet se okreće i okreće a kuglica se zaostavlja na dvojci. Pogledaju se. Poslije duge i mučne tišine zaključe:
- E da smo bili iskreni sada bismo obojica bili bogataši.


Kroz balkonska vrata kuhinje ulazilo je jutarnje sunce što se podiglo nad krovovima zgrada. Otvorena bakonska vrata puštala su svježi zrak što donosi ljetno jutro u Zagrebu. U kuhinji bi stol a na stolu šalica kave, laptop i mobitel. U vazi posred stola bio je buket cvijeća. Digne se od stola, iz sudopera izvadi jednu kristalnu čašu i opere je, pa ode do hladnjaka i u nju natoči hadan naranđin sok. Blješteći u pogledu na jutarnjeg sunca, kristana se čaša doimala nekako nestvarno.
„Poput kakvog čarobnog pehara." nasmije se.
Sjedio je. Pijuckao je malo kavicu mao sok i čitao poštu. Zatim okrene na portale s vijestima i kratko ih preleti. Pomisli:
„Pranje mozga za mase. Po običaju ignoriraju bitno i mlate praznu slamu."
Na radiju je tiho svirala muzika, hitovi ljeta. U stanu je vladao jutarnji mir. Kroz otvorena kuhinjska vrata prema predsoblju gedao je zatvorena vratija njene sobe. Poučen iskustvom ovaj puta ništa nije poduzimao:
„Je li još ovdje i spava ili je već po običaju nestala prije no što sam se probudio.“
U to zazvoni mobitel. Furbi ga uzme u ruku pogeda. Na ekranu je pisalo ‘Blocked’.
„Halo?“ odgovori.




(nastavlja se)

Predmet: Slobodna škola

nachtfresser.blog.hr

Vratismo se, pripremio sam post s fotkama s otoka, sačekat će sutra ujutro ili kad stignem, prenosim s fejsa status koji sam zatekao na stranici Dragane Bolješić predsjednice udruge "Slobodna škola":

"Dragana Boljesic
Prije 11 sata/i
Koncem ovog mjeseca završava moja služba u državnom obrazovnom sustavu kojem sam dala 10 godina svog elana i odanosti. Premda sam tužna jer podučavanje doista volim, ne mogu ostati u školstvu koje se protivi mojim obrazovnim svjetonazorima. Ovih ću se dana opraštati od svojih kolega uvjerena da će nam budućnost otvoriti nove mogućnosti suradnje i zajedničkog rasta. Od rujna sam slobodnjak između mogućnosti! Jupiii!"

Za Draganu vjerujem ima vremena i mogućnosti, sposobna je ona, za sustav s ove dvije opcije upravljanja i kreativni odgoj i obrazovanje novih generacija teško. Snać će se najsposobniji, uostalom i Profesorica se školovala vani.

Ima poštenih i pametnih ljudi

civordnaratep.blog.hr

Prvi sumrak, ulazim u dućan i velim: 'dobar dan'.
'Dama na metli' me ispravlja: 'dobro veče Gavun, dobro veče'.
Mala za blagajnom slatko se smiješi i ne samo tada, uvijek je vedra.
Rekoh:
- Kad je vako šešna i vesela najradije bih rekao dobro jutro.

Istovremeno smo uočili tipa kako se sagnuo i zgrabio s poda sto kuna. Mala odmah reagira.
- Gospodine, gospodine…
Na zaziv gospodine svi u dućanu se okrenu.
- Aa.- reagira tip.
- Oćemo li pitat ko je to izgubio?
- Normalno.- i razdere se.- koji šupak je ovo izgubio?
Niko se nije okrenuo. Tip novčanicu strpa u džep i ode.

- 'Ste vidjeli ovo? Kod njega nema ni dobro jutro ni dobro veče?
- Da, uvijek je bilo poštenih i pametnih ljudi a ja bi svejedno zazvao dobro jutro kad te vidim.
- Mislite?
- Dašta nega mislim. I ne samo to nega mi dođe onoga moga ufatit za uho i odvest kod vidologa i njuhologa po dijagnozu.

Po izrazu lica rekao bih da joj nisam baš jasan, a zar je to važno.

Jednom kad

alzbetabathory.blog.hr

ovi će ribari biti ovdje
i kad tebe, jednom, više ne bude.
u vršama tražiti kruh,
u morskoj pjeni svoju sirenu,
i zorom u mrežama loviti sunovraćenog sunčevog sina
što očevim kočijama, mlad,
nebeske poljane orati nije znao.

ovo će more ovdje biti
i kad sve drugo prođe.
i ljubav koju, možda, u ovom trenutku
osjećaš prema kome,
i spokoj što, slobodna, krčiš svoj put
kroz golet i krvavi kamen.
sve, što čini smisao tvojeg postojanja
u uvjetima divnog besmisla
i zanemarivog traga.

proći će, jer mora proći
i ovaj strah od sučeljavanja sa bjelinom papira,
i bezvrijedna riječ u mudrosti civilizacije
koja ti se, u ovom trenutku,
možda čini vrijednom bilježenja.

i gubitak, i žalost,
i tuga, i sjeta, i gnjev, i suze.
ničega, ničega više jednom biti neće.

vrijeme pamti samo ono
što mu, od sebe, nismo dali.
prostor, ono što smo uzeli.

a čovjek, zaboravljen od sebe samog,
pamti tek neki život
koji mu nikada niti pripadao nije.

SVEĆANO PROSLAVLJENA 120. OBLJETNICA DVD-a PETROVINA

vatrenevijesti49.blog.hr

PETROVINA

Jučer je u Petrovini pod pokroviteljstvom župana Zagrebačke županije Stjepana Kožića i gradonačelnika grada Jastrebarskog Zvonimira Novosela svečano proslavljena 120. obljetnica rada vatrogasnog društva. Pored članova društva i njihovih gostiju, svečanosti su prisustvovali i visoki uzvanici, ministar zaštite prirode i okoliša Mihael Zmajlović, župan Kožić, gradonačelnik Novosel sa svojim zamjenicima, načelnik HVZ-a Željko Popović, zapovjednik DIP-a CZ RH Zagreb Mladen Boričević, pomoćnik glavnog vatrogasnog zapovjednika za kontinent Mladen Vinković, predsjednik VZŽZ Stjepan Priček, zapovjednik VZŽZ Josip Novosel, predsjednik ZKUUZŽ Zlatko Herček, zapovjednik VZGJ Vedran Boričević, predsjednik ZKUUGJ Ignac Smetko, dopredsjenik VZGJ Ranko Vojnović i župnik župe Petrovina Gojislav Kovačić.
Image and video hosting by TinyPic
Svečanost je započela u ranim jutarnjim satima kada je puhački orkestar DVD-a Petrovina budnicom najavio proslavu na koju je u popodnevnim satima pristiglo 28 dobrovoljnih vatrogasnih društava s ukupno 416 vatrogasaca. Potom je o radu društva u proteklih 120 godina govorila tajnica društva Jadranka Domjančić koja je među ostalim istakla kako je društvo osnovano 1894. godinem, a prvi utemeljitelji i osnivači bili su: Josip i Drago Borošić, Stjepan i Mijo Žužak, Stjepan Talković, Bartol Burić, Josip Bohaček i Stjepan Vučinović. Metalna pločica s natpisom "Poveljno društvo Petrovina 1861. i 1862."na vatrogasnoj štrcaljci dio je sjećanja i konstatacije o postojanju društva i prije 1894. godine.

Iz sačuvanih zapisnika bilježe se skromni počeci ali veliki entuzijazam u redovima dobrovoljnih vatrogasaca. Velika zasluga za popularizaciju vatrogastva u to vrijeme pripada Zemljišnoj zajednici Petrovina koja je financijski pomagala nabavu sredstava i opreme. Važna odluka donesena je 1929. kada DVD Petrovina postaje osnivač Vatrogasne župe za Kotar Jastrebarsko, koja okuplja 9 dobrovoljnih vatrogasnih društava. Nakon teških ratnih godina II. Svjetskog rata društvo je stagniralo, ali je nastavilo rad sa najnužnijom opremom za intervencije u slučaju požara. Danas je DVD Petrovina jedno je od 8 prioritetnih postrojbi s područjem djelovanja za grad Jastrebarsko. Društvo ima ukupno 104 člana od čega je 27 operativnih vatrogasaca, koji su nebrojeno puta izlaskom na intervencije kao i sudjelovanjem na dislokacijama u priobalju, pokazali svoju humanost i važnu ulogu u sustavu zaštite i spašavanja građana i njihove imovine. Djeca i mladi DVD-a Petrovina uključeni su rad natjecateljskih ekipa na vatrogasnim natjecanjima, a od 2011. društvo je organizator vrlo uspješnog KUP natjecanja u Petrovini jedinog na području VZG Jastrebarsko. 2011.godina ima poseban značaj u novijoj povijesti društva, jer je obnovljen puhački orkestar DVD-a kojeg vodi prof. Petar Fabijanić, a u rad orkestra nesebično se uključio i prof. Krešimir Fabijanić.
Image and video hosting by TinyPic
Čestitke članovima društva za ovu vrijednu obljetnicu na jučerašnjoj svečanosti među ostalima uputili su ministar Zmajlović, župan Kožić i jaskanski gradonačelnik Novosel. Povodom 120. obljetnice potom su članovima društva dodijeljena brončana, srebrna i zlatna odlikovanja. Predsjednik društva Ivan Samarin dodijelio plakete i zahvalnice pokroviteljima, uzvanicima i donatorima koji su se uključili u proslavu obilježavanja 120. obljetnice društva. Prigodno je otkrivena i spomen- ploča na pročelju vatrogasnog doma na spomen Zvonimiru Cvetanu koji je kao vatrogasac tragično stradao 1949. godine. Po završetku svečanosti održana je vatrogasna vježba u kojoj su vatrogasci DVD-a Petrovina zajedno s volonterima Gradskog društva Crvenog križa pokazali uvježbanost u spašavanju djece iz gorućeg objekta škole. Svojim nastupom svečanost su uveličale članice vokalnog ansambla Gouriena,plesačice mažoret kluba Unity S iz Samobora, te puhački orkestri DVD-a Domagović, Cvetković, Gornji Desinec , Stankovo i Petrovina.…. jaska.com

Image and video hosting by TinyPic

nedjelja

sjedokosi.blog.hr


 photo 64c36849-bbd8-4794-9ac5-0439681c3545.jpg

akademija dobila i izgled

 photo 3a278c36-3499-4dcf-8e13-e54546e81cc5.jpg

Juraj još na mjestu stoji

 photo 967cfff8-3f12-4230-9d7d-fbd41e206d55.jpg
by Sjedokosi
pušlek zagrebečki se broji

Kategorija: obitelj

windfuckersister.blog.hr

Prije šesnaest godina moja ondašnja svekrva našla je kutiju punu majušnih psića pored riječke obilaznice. Pa smo bivši i ja uzeli tu kutiju i hodočastili Opatijom sve ne bi li ih negdje udomili. Najjačeg i najživahijeg uzeo je on u naručje kao ogledni primjerak. Ovo "najjačeg" treba svakako staviti u navodnike jer ta pseća siročad ne samo da je bila nasilno odvojena od majke nego je bila i prerano odvojena od nje i samo ih je čudo održavalo na životu.

Moja pokojna mama nije bila pretjerano oduševljena životinjama u kući. Ako smo i imali životinju bile su to uvijek mačke. Mačke i mama voljele su se iz daleka. Uvijek je govorila:" ma volim ja nju, ali samo neka bude dalje od mene." Za razliku od mene. Meni su mačke mogle raditi što god su htjele i spavati mi i na glavi ako su to poželjele. Što su uredno i činile. Jednom sam se sažalila nad nekom šugavom kujom punom buha (koja je uzgred rečeno bila i skotna) i dovela je kući. To je bila scena za pamćenje.

I vratimo se mi s akcije udomljavanja s malim, drhtavim crni klupkom i na opće zaprepaštenje mama kaže: "Mi ćemo ga uzeti." Pa smo malog crnju nazvali Beni (što je inače bilo uobičajeno mačje ime u našem kućanstvu). Pa smo odveli Benija veterinaru gdje se ispostavilo da siroče ima negdje oko mjesec i po dana i da ima i rahitis i da nije dečko nego cura. Pa je preimenovano u - Bea.

Moja mama bila je jedna od onih žena-zmajeva koja je bila puna ljubavi, ali nije tu ljubav pokazivala cmakanjem, grljenjem, gugutanjem. Osobito su joj išle na živce gospođe koje su gugutale i tepale svojim pizdoliscima (to joj je bio omiljen naziv za male psiće) pa im se često i rugala oponašajući ih. U rekordnom roku ne samo da je postala ista kao i one kojima se rugala nego ih je debelo i nadmašila. Što smo pokojni brat i ja jedva dočekali pa nismo propuštali priliku da podjebavamo mamu: Buci, buci, zlato mamino.......

Brat je osobito bio podozriv prema Bei u prvo vrijeme. On je bio više nekako cat person. Govorio je da su psi glupi jer se ponašaju kao robovi i da su mačke zakon jer imaju karakter i ne jebu živu silu. One rade samo ono što je njih volja. Ali zavolio je i on Beu jako, iako je stalno zafrkavao mamu.

Bea je imala kraljevski tretman. Ali je bezuvjetno uzvraćala ljubav kao i svaki pas. A mog bivšeg je obožavala. Jer ju je on prvi uzeo u naručje i njegov miris je upamtila. A on stvarno voli životinje, to mu moram priznati. Od čitave moje obitelji Bea je bila jedina koja mu se uvijek iskreno radovala i prije i nakon naše rastave.

Sjećam se, vozili smo se tako jednom prilikom u autu tata, mama, brat, Bea i ja. Bea i ja smo slabo podnosile vožnju s tom razlikom što ja barem nisam slinila. Kad god se Beu nekud vozilo prethodile su opsežne pripreme: posebna dekica za madam, lavorčić ako bude jako slinila, ručničić ako bude malo slinila..... I tako se mi vozimo i mama stalno prati kako se Bea osjeća i ponaša. A ja kažem: "da, da.... princezi nije dobro..... meni nije dobro u autu otkad znam za sebe, ali meni ne spremate ni dekice ni lavorčiće ni ručničiće nego mi kažete da malo otvorim prozor i udišem svježi zrak." I vozimo se tako između Bakra i Bakarca i gleda brat dolje u one strmine i provali je i kaže: "sister, ova će sve naslijediti, sad nam je prilika da je se riješimo......" Mama kaže:"kako ste bezobrazni, derišta jedan!" A nas dvoje ćemo u glas: "pipica, ribica, buci buci......."

A sad ćemo malo o tome kako je Bea postala svojevrsni opatijski selebriti. Obožavala je plivanje. Točnije, skakanje u more. Mama je uvijek morala u šetnju nositi i plastičnu bocu i bacati joj u more i onda bi Bea skočila i plivala do boce i donjela je mami natrag na obalu. Ali je postojala i kvaka. Ne daj bože da bi netko od nas posegnuo za bocom dok je madam sama ne ispusti iz gubice. Skakala je ona u more i ljeti i zimi i često se moglo čuti od zaprepaštenih prolaznika: " jadan pas, kako ga maltretiraju, vidi... bacaju mu bocu u more na ovoj hladnoći...." Ako joj zimi nismo htjeli bacati bocu u more protestirala je.

Bila je mirna i poslušna, ali ne osobito društvena. Neke ljude je obožavala pa im je dozvoljavala da je diraju bez režanja. Nije bila kao moja Boni prodana duša. Ta bi otišla sa svakim tko je podraga. A bila je i malo i podmukla (ili opičena, tko će ga znati što joj se motalo po glavi). Ponekad bi sama gurala glavu da je se pomazi, a onda bi htjela ugristi.

Nakon mamine smrti tata je nastavio tradiciju dugih šetnji s Beom i do iznemoglosti bi joj bacao bocu u more (do njegove iznemoglosti). Skakala je sa stijene na stijenu kao divokoza, bilo ju je milina gledati. A onda je došla Boni i bilo nas je strah kako će Bea reagirati. Obično se dva psa istog spola baš ne ljube previše, ali valjda je bilo bitno to što je Boni manja od nje pa su ubrzo razvile pravi pravcati sestrinski odnos. Jako su se voljele, igrale su se, ponekad bi se i pokefale. Baš kao prave sestre.

Šesnaest godina za psa je i više nego duboka starost. I znali smo da se sve više bliži dan kad će nas Bea zauvjek napustiti. Kao i većina mješanaca bila je odličnog zdravlja tako da smo se stalno nadali da je taj dan još daleko. Ipak, taj dan je došao i to danas. Zadnji put sam je pomilovala i tepala joj negdje oko 13.30. U 15.30 tata mi je javio da je umrla. Rugajte se vi meni koliko hoćete, ali ja ne mogu reći uginula. Ona je za mene član obitelji, a članovi obitelji ne ugibaju nego umiru.

U stvari, ne volim reći niti da umiru. Odu na neko drugo, nama nepojmljivo i nedokučivo mjesto i beskrajno nam nedostaju, a opet, uvijek su sa nama.

Tata je rekao da nam nije slučajno palo na pamet donjetu mu drugog psa. Jer da on više gubitaka u svom životu ne može i neće podnjeti. Cijelog života bila sam pobornica teorije da u ovakvim slučajevima odmah treba uzeti drugu životinju. Istog časa. Gledajući Beu u zadnjih par dana kako polako ali sigurno kopni u potpunosti se slažem s Tatom.

Rijeka ima groblje kućnih ljubimaca na kojem je zabranjeno pokapati životinje pa se to groblje svelo na interesantnu crticu u turističkom vodiču, kuriozitet. To samo dokazuje da su naši preci bili napredni, a da smo mi primitivni uza sve kompjutere i tehnologiju i svemirska putovanja i ostale pizdarije. Ne'š ti civiliziranog društva....

A sad ćete me ispričati, idem zagrliti Boni i plakati.



HELLO KITTY! (pozdrav kitu)

otokpiwa.blog.hr


Zapasali smo ozbiljan sigtseeing. U Ueno parku za start – Le Corbusier i Muzej Zapadnjačke umjetnosti.

Neki plemeniti Japanac koji se na brzinu obogatio u Ujedinjenom Kraljevstvu nakupaovao si je slika (i Rodenovih skulptura) od klasicizma na ovamo. Jest da se malo osiromašio u međuvremenu, pa je ostavio akviziciju i vratio se kući plačući. Međutim, poštena Francuska vratila je fundus poslije rata pa su u spomenutog Lekubricija poručili zgradu da obuzda ovaj vaistinu spektakularan fundus. Eto, za uzvrat su samo dobili francuskog arhića. Od svake vrste po jedno zvono, eda bi mladi japanski umjetnici imali ogledne primjerke za nauku. Zgrada je po peesu. Školski primjer.

U Ueno parku ima 10 muzeja po hektaru (kvadratnom). To je najviše u Japanu. Ipak smo otišli marendati poslije prvog. Opet sve po komad, ovaj put još više sirovoga, ali eto zaliveno sa sake rakijicom.



Zgodno je da je birtija u japanskoj kući, pa ima pauze između drvenih tanašnih krila koji se kližu po drvenim utorima zatvarajući sobu sa bambus elegantnim platicama ovičenim šarenim tekstilima. Mi smo skinuli cipele prije nego zakoračili – da ne bi netko promislio… Tamo su gospođe u odijelcima sa jastucima na trticama, klaparaju u japankama i smijulje se. Zajebano je naručiti…

Jebo' godišnji bez prigodnog koncerta. Jedan od paviljona imao je baš "Tokio traži zvijezdu"! Ušli smo na ulaz za zvijezdu, jer nam ulaz za publiku nije bio dozvoljen. Naletili na Halida >





LOKALITET

pametnizub888.blog.hr

Image and video hosting by TinyPic

Dokle tako, pitao se Eugen Kotlanov za vrijeme pauze za ručak. Zalogajnica u kojoj je običavao jesti naprasno je zatvorena; još jedna žrtva krize koja traje još od dana kad je porast postao imperativ, pomislio je Eugen Kotlanov, odjednom sklon ljevičarskim idejama na rubu ekokomunizma.
Nije imao druge nego se uputiti u obližnji Mc Donalds. No, završio je u KFC-u. Njihovi pohani pilići ipak posjeduju stanovitu kvalitetu, pomislio je; nije da se pokoravam goloj korporativnoj sili nizašto.
I sam je radio u velikoj korporaciji, i to na menadžerskoj poziciji, ali osjećao se ljevije no ikad. Istina, zbog problema s vratnim kralješcima i u hodu je zanosio ulijevo, ali to vjerojatno nije imalo nikakve veze s njegovim unutarnjim stremljenjima. Uostalom, vratni ga kralješci nikad nisu naveli da prijeđe lijevi rub pločnika i eventualno se zabuba u nešto, u neko drvo, kontejner ili znak.
Eugen Kotlanov, dakle, završio je u KFC-u, ali nije se mogao odlučiti što će. Svaka moguća narudžba ili je bila minijaturnog obima ili se pak radilo u meniju za cijelu obitelj. A on je bio sam, osoba na pauzi za ručak.
Bezvoljno izađe iz KFC-a. Sjedne na klupu u parku i zagleda se u visoki toranj Empire State Buildinga. Tad se sjeti da nije u New Yorku nego u Zagrebu i da je rečeni toranj tek privid, nakazan distorzični fenomen od strane neimenovanih sila. Taj i takav fenomen razjari Eugena Kotlanova, i on odluči skrenuti još ljevije, a još ljevije bila je samo revolucija.
U obližnjem dućanu sportske opreme kupi kamperski nož pa se vrati u park. Pošao je travnjakom na sve četiri tražeći mravinjak. Trajalo je to dobar dio popodneva. Mrave je teško pronaći, ako ih baš tražite. No ipak je, već u debelo predvečerje, pronašao isturenu predstražu mjesnih, gotovo endemskih crvenih mrava. Primio je nož i stao ih redom bockati:
“Niste svjesni da vas eksploatiraju? E pa ja ću vas osvijestiti!“
Zatim je pratio neke od mravljih bjegunaca u nadi da će ga odvesti do matice, koja je, držao je, izvor sviju zala. Rađa mrave da rade za nju, dok ona uživa u sigurnosti, pomislio je.
Posljednje zrake zalazećeg sunca jedva su se jedvice kroz blokove zgrada probijale do njegova lica. Bile su narančaste, ljubičaste i slane na dodir. Lišće je treperilo pod navalom ocvalih fotona, a travke svjedočile tišinu.
Eugen Kotlanov vidio je tada grad oko sebe u posve novom svjetlu. I ljude, kao i grinje koje su najednom postale očite. Jednim je potezom prošao i nebosklonom i zemljovidom, pogled mu je poslužio kao majstorska kičica. Promrmljao je za sebe, tako da svi čuju:
“Nema sumnje,ovo je lokalitet.“

Reci mi plesom

sanjarenja56.blog.hr

Upisali ste se u plesnu školu. Što vas prvo čeka?

Ako je trener Ivica, osnovni korak rumbe uradit će cijela grupa,
U početku je to jako teško, jer je rumbu najteže “uhvatiti”.
Ovim plesom testira se smisao za ritam polaznika.

Da unese malo živosti, ubacit će rock'roll, koji svi vole.
Kasnije će svi savladati obilje figura.

Na prvom satu sirtaki dobro dođe,
da se stekne malo sigurnosti

Engleski valcer ide u osnovama, “kockica“ prvo,
dok se uđe u ritam.

Ivica će sat završiti bluzom, plesom koji se ne uči
u svim plesnim školama, ali je od svih najkorisniji,
jer se njegove figure uče lako i mogu se primijeniti
i kad niste baš vični plesu ili s partnerom koji nije
prošao obuku u plesnoj školi.


(video snimila mecabg)

Naredni satovi otkrivaju čaroliju plesa, usavršavaju
koordinaciju pokreta, omogućavaju pokrete koji bi bez
plesa bili nemogući. Zato je ples odlična fizikalna terapija.

Znam da je nekoliko blogera vično plesu. Plešete li
još uvijek? Imate li prilike za to?

(slike iz arhive Valcer)

(video snimio Dejan)

Mali zeleni

yulunga2.blog.hr




Što uraditi kad vam se "Mali zeleni" ulovi u mre....zaplete u zavjesu, zasigurno je jedno od najčešćih pitanja koje muči suvremene žene svih tipova.

Kako sam ja nedavno imala baš jedan takav slučaj, osjetila sam potrebu podijeliti to iskustvo s ostatkom ženske populacije (koja je zbog ovog problema vjerojatno probdjela mnoge besane noći ) u nastojanju da im savjetima olakšam život.
Naravno, kao i uvijek uz što manje kompliciranja.







"Tips & tricks" u deset kratkih crtica:

1. Fiksirajte ga oštro pogledom nekoliko trenutaka, očekujući kako će troskokom nestati u smjeru iz kojeg se prvobitno i pojavio
2. Nakon izostanka troskoka, istim onim (oštrim) pogledom (poželjno je uključiti i x-zrake) procijeniti fizičko stanje dotičnog, pokušavajući otkriti uzrok takvom neuobičajenom ponašanju.
3.Uočivši naglašeno drhtanje cijeloga tijela i posebno klecavost krhkih nogica, potrebno je glasno uzviknuti "Aha, tu sam te čekala"!
4.Nakon slavodobitnog usklika, koji je trajao oko 1 i pol sekunde, zelenu spodobu nježno, rukama ili nekakvim rupcem, odvojite od zavjese za koju se grčevito drži i iznesite je van.
5.Sjetite se da biste mogli napraviti i nekoliko fotografija zelenog bića, i to na površini koju sami odaberete, te ga na odabranu površinu i spustite.
6.Uvjerivši se da biće neće biti u stanju nikamo otići dok se vi ne vratite, laganim korakom odite po fotoaparat.
7.Fotografirajte ga do mile volje.
8.Nakon što ste primijetili da je biće izgrizlo oveću jamu pod vlastitim nogama, s vaše strane se ne pojavljuje ni najmanja naznaka grižnje savjesti.
9.Biće ostavite da u miru nastavi s objedom, ponudivši mu prije svog odlaska i "vinsku kartu", ii barem nekoliko kapljica vode.
10.Provjerite svakih 15 min. da li je sve u redu...u međuvremenu (od oko cca sat vremena) primijetit ćete da je zelenoj spodobi uspjelo oporaviti se i povratiti svo umijeće skakanja, te će vam sa zadovoljstvom prezentirati isto...rado će se pohvaliti troskocima koje ste očekivali pri prvom susretu, sa zaletom ili iz mjesta.
























Najbolji blog na svijetu

junac.blog.hr

Pa kaj ima, ekipa? Gotovo ljeto? Ste u kurcu? Joooj, pa ne brinite. Najbolje stvari događaju se kad najmanje očekujete. :D Najgluplja floskula ikad, ne? A ona: Život je takav kakav je, nekad težak, nekad tužan, ali vrijedi živjeti za one lijepe i sretne trenutke, sunce će zasjati, ljubav će doći, dobro pobijediti, ma k vragu i sve, da mi ponude, još bih jednom proživio ovaj isti život kakav je da je, ponovio iste greške, jer zapravo sam uživao u svakom trenutku...? A, ne, ne, ne bih ja opet isto izabrao, ne vjerujem u te pizdarije, nisam ja Šalković (taj svećenik u civilu, ali ne zaređen od papinog kardinala, već od vijeća dobrih staraca s hortenzijama oko vrata, staraca koji ne prde nego to ptičica zacvrkuće, a leptirić im iz guzice odleti). Ne bi bilo loše da jesam, bio bih sposoban biti sretan, u sve naivno vidio samo dobro, a i iz lošega glupo učio. Imao bih i 100.000 fanova i 4 tisuće lajkova na svaki status ili post, unatoč tome što bih, što god napisao, uvijek napisao jedno te isto. Ne, ja sam onaj naoko skroman i samozatajan lik, ali koji se samo takav pravi; potajno ustvari priželjkuje priznanje i hvalu - nešto poput Teda Dansona kad je u Curb Your Enthusiasmu donirao novce bolnici pritom tražeći da njegova donacija ostane anonimna pa je tom svojom skromnošću brao mnoge simpatije, no, zapravo, svi su na kraju znali da je anonimac bio on pa je i ta njegova "skromna" gesta, iako od većine neprozreta, bila, jasno, lažna.

Ma možda ovo i nije bila neka nužna usporedba, ali eto, htio sam vam ispričati, a i ovo sa Šalkovićem mi je već pola godine na rubu "Objavi" tipke pa da izbacim to iz sebe.

Pokazao bih vam svoj novi film (iako smatram da je jako dobro, ništa tako posebno, ali možete me vidjeti kak solo čagam), ispričao nevjerojatnu nezgodu na online servisu za dejtanje i, najvažnije, ispričao kako mi se dogodilo najbolje kada sam najmanje očekivao. No, prosta sam ja i tašta duša pa vam malo toga mogu dati bezuvjetno. Nije da tražim naknadu za svoje pisanje i tekstove, to nikako. Tražim naknadu jer sve je to vrlo intimno, od emocija do mog prezimena u filmu. Morate mi dokazati da me volite, morate mi pokazati da sam vam bolji od Šalkovića ili Aleksandra Stankovića. Budite maštoviti i kreativni. Smislite nešto, nacrtajte, naslikajte, fotografirajte, napravite kolaž. Jako pretenciozno, znam, i vrlo riskantno jer vrlo vjerojatno će ispasti veliki debakl. Ali uvjeren sam da imam najbolje, najoriginalnije i najodvažnije čitatelje od svih. Ako ovo nije najbolji blog na svijetu, onda ne znam koji je!

Naopako

nebriniza60.blog.hr

Naoblačila se vedrina,
utanjila se jedrina,
posmeđilo zelenilo,
pocrnilo plavetnilo.
Mjesec se posvađao sa zvijezdama,
sunce izluđuje mijenama,
kobre se legu na ledu,
pčele se betoniraju na medu,
krave šetaju u šeširima,
mlijeko muzemo po vitrinama,
ljeta su postala tučasta i vodena
zime su bez kaputa i jorgana,
prava gospoda kopa po kontejnerima,
izišli iz opanka krstare po jahtama,
jelovnici su nam sve više GMO-izirani,
posljedično, svi smo traumatizirani,
lijeka tražimo u šareniom bobama,
što nam se sve više skladište u torbama,
izgubili smo više očeva a dobili mamu,
ne Hrvaticu, već germansku damu.
pa recite da se sve nije izopačilo,
evo pogledah..., opet se naoblačilo.

Danas ovako

annaboni.blog.hr














Briga me za sve koji brane............

Statistika

Zadnja 24h

21 kreiranih blogova

473 postova

624 komentara

345 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

38 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se