novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

14

uto

04/15

* Kunić, grašak i mrkva na lešo, tj. kako te volja … kalorije: 525

minus40kg.blog.hr




15 dag kunića (140 kcal / 10 dag ... 210 kcal)
15 dag graška (80 kcal / 10 dag ... 120 kcal)
15 dag mrkve (40 kcal / 10 dag ... 60 kcal)
0,15 dl maslinovog ulja (900 kcal / 10 dag)
sol, šareni papar

- sve usitni kako te volja i skuhaj, isto kako te volja
- kod serviranja prelij s malo maslinovog ulja i začini kako te volja



Uskrs je prošao,
zeko narastao, voda u loncu uzavrela i eto ti tužne priče ;)


Kunić je skuhan u ekspres loncu, kao i povrće, i to je to. Nije ovo gastronomski vatromet, ali radi se o nutritivno sasvim korektnom jelu. To što sam sve prekuhao i nije osobito bitno. Naravno, idući puta će biti bolje, valjda, tj. ako će raditi netko drugi, ili se pak ja ipak malo više potrudim.



P.S. Može li čovjek radi samo ono što voli. Imali smisla jesti samo ono za što mislimo da nam je najfinije ili su logičniji neki drugi kriteriji, kao i uvažavanje situacije u frižideru, smočnici, … novčaniku, glavi. Nema upitnika, zar ne.

Biti u miru ili biti u pravu .....

suncokreti11.blog.hr

"Važnije je biti u miru nego u pravu!"

Ova je rečenica izokrenula moj život naopačke, ali doslovno naopačke.

Iako sam tu rečenicu teoretski znala već dugo, dugo, dugo godina, znala sam je samo teoretski što bi značilo da je i nisam živjela do nedavno. Nedavno sam pogledala jedan video klip u kom sam se susrela s tom famoznom rečenicom koja me navela na ponovno poniranje u samu sebe, na samoanalize i na ono što ja zaista u životu želim i na ono što mi je važno.

Što je svakome od nas važno?

Važan nam je vlastiti mir.

Ok, netko će reći važan je novac, važno je zdravlje, važna su djeca, ok slažem se i to je sve važno, ali to su sve neki izvanjski faktori na koje ne možeš utjecati, ali na ono što nosiš u sebi, e na to možeš utjecati, na vlastiti mir definitivno možeš utjecati kao što i sama smatram da je sreća stvar izbora tj. stvar odluke pojedinca.

Unutarnji mir je ono nešto neprocijenjivo, to je ono nešto što nema cijenu.

Tako i biti u miru je stvar odluke, potrebno je samo malo premetnuti kockice u glavi i sve se upravo posloži onako kako treba a to je da budeš u miru sam sa sobom.

I sama sam prije često uljetala u besmislene rasprave i nadmudrivanja s inim ljudima u kojima bi samu sebe izderala iznutra, potrošila bih riječi i energiju kako bi nešto dokazala, kako bih objasnila da sam ja u pravu i da je moje mišljenje ispravno.
Trudila im se objasniti da griješe, da takav njihov stav nije ispravan, da onaj čovjek nije loš kako oni misle, ali nikad nisam uspjela ništa dokazati jer svaki čovjek je pojedinac za sebe, svaki čovjek je jedan mali svemir za sebe, sa svojim razmišljanjima, stavovima, životom i ja neke stavove i razmišljanja ne mogu promijeniti niti svom maloljetnom sinu a kamoli nekom tko ima 30 i kusur godina.

Tako i na svaku situaciju koja nam se dogodi svatko gleda na svoj način, netko iz onog pink kuta i sve mu je super a netko iz dark kuta i sve mu je jebeni crnjak pa makar dobio i jack pot na lotu, vjerojatno ni to ne bi valjalo tada, ali to je tako - sto ljudi, sto ćudi.

Želim reći da je poanta cijele priče zaista biti u miru sam sa samim sobom jer to je ono nešto što nema cijenu. I danas kad mi dođe da uletim s nekim u neku sasvim besmislenu raspravu samo si ponovim tj. osvijestim tu famoznu formulu, pustim je da mi prođe kroz glavu, stanem i gledam onog nasuprot sebe.

Jednostavno, pustim neka ide, neka ispriča što ima, neka izbaci taj svoj bijes, ljutnju ili šta god iz sebe, mene se to i tako ne tiče. Neki će reći da je to statičan stav prema svijetu, ok, možda i je, a možda i nije, možda je to sve samo mudar stav. Reagiram samo onda kad to meni paše i kad smatram da to ima smisla i svrhe, sve ostalo prepuštam svemiru neka on to riješi jer meni je važnije biti u miru nego u pravu.

Ljudi u tim raspravama, pa i ja sama nekad sam strašno voljela biti u pravu, sada, nakon toliko godina mi je nekako važnije biti u miru sama sa sobom jer kad imam onaj unutrašnji mir sve mi se slaže baš onako kako ja želim i kako meni paše, i taj osjećaj smirenosti, sreće i radosti koja buja u tebi je zaista neprocijenjiv.

A biti u pravu - onako izmožden, iznerviran, emotivno prazan, izmoren, na koljenima, istrošen od silnih rasprava i nadmudrivanja je zaista besmisleno. Šta imam od toga da sam u pravu i sama sa sobom na dnu, umorena i energetski ubijena? I pitanje je jesam li onoj drugoj strani nešto uopće uspjela dokazati jer sudim po sebi - kad imam svoj stav ili mišljenje prema nekom ili nečem, ma nema te sile koja će me uvjeriti u suprotno. NEMA!!!!

Prema tome, sigurna sam da je računica vrlo jasna - bolje je biti u miru nego u pravu ...

PROLJETNI MIX

staroinovo.blog.hr


Proleće


Sunce se, eno, kao vreteno
nad gradom vrti i glavom klima.
Sve je u meni danas šareno.
I u tebi je možda šareno.
U nama svima šarenog ima.

Bila je zima.
Prošla je zima.

Tu negde, blizu al' ne znam gde je,
vetar se topli vrti i smeje,
čupka nam kosu i krošnje njiše.

Bile su kiše.
Prošle su kiše.

Sad sunce, eno, kao vreteno
ispreda gradom nešto šareno
i – miriše.

Reci mi zašto s tobom u hodu
odjednom danas govorim tiše
i zašto misli nekud odu,
pa samo trepćem i ništa više?

Kad ispod lipa senke se ruše,
zašto sam tako odjednom smušen,
pa kad te kući iz škole pratim,
sve ne bih hteo da se vratim.

Već dugo stojim i dugo ćutim
pod vetrom toplim i suncem žutim,
a u glavu mi nebo stalo i još malo
Čega malo? Svega pomalo!

Ako se setim, ja ću ti reći
i – uteći.

Miroslav Antić







Tijelo i proljeće


Prolistaj, moja jabuko, došlo je sunce na vrata.
Potajno raste potok i vjetar šumi iz daljine.
Toplo cvrkuće podne, dani su krcati zlata,
razmakni bolne zavjese da gledam u modrine.

Oživi šaptom ploda, tiha družice moja,
promijenit ću se s tobom za tvoje oči, zdenče!
Da mi je kamen uzglavlje, a srce pehar boja,
mekan ležaj cvijeća, gdje zvona ludo brenče.

Daj mi od tvoje vječne pjesme, svijete, stvori me šumom.
Daj da mi duša prolista, u snu da zazeleni.
Promijenit ću se s prvim koji noćas prođe ovim drumom.
Proljeće ide, slušaj: o majko, grudi mi razodjeni!

Vesna Parun







Proljeće koje nije moje


Ja ne vidim od svoje sjene
Ni sunca, ni te mlade boje.
Proljeće svuda sja i cvate,
Al ono nigdje nije moje.

Ne živim u njem, već sa strane.
I kuda god mi noga krene
Na svim je putovima radost,
A sva je radost izvan mene.

Bez pokoja sam. Kakvom tugom
Kažnjava život svog bjegunca!
Nijedna zraka nije moja
Od ovog svima danog sunca.


Dobriša Cesarić







Prolećna pesma


Osećam večeras dok posmatram laste
i pupoljke rane
kako srce moje polagano raste
k’o vidik u lepe, nasmejane dane;
kako s mladim biljem postaje sve veće
i lako k’o krilo,
i kako mu celo jedno nebo sreće
i pakao bola ne bi dosta bilo;
kako čezne za svim što bi život mog’o
lepog da mu dade,
i da mu ničega ne bi bilo mnogo;
tako su velike čežnje mu i nade.

Osećam, da dosad sve je bilo šala
moga srca vrela;
da još nikom nisam ljubav svoju dala
koliko bih mogla i koliko htela.

Da ima u meni cela nežna plima
reči nerečeni’,
da bih srce mogla poklanjati svima
i da opet mnogo ostane ga meni.

Desanka Maksimović


IKEA uvodi vege okruglice

indijanka-vegetarijanka.blog.hr

Mesne okruglice jedan su od simbola švedske kuhinje pa tako i trgovačkog lanca IKEA. Međutim, svjesni su da je vegetarijanstvo, barem u nekim državama nezaobilazna stvar te su u svoje restorane uveli 100 posto biljne okruglice. Na švedskom jeziku naziv vege okruglica je grönsaksbullar, a stoje 4,49 dolara (u SAD-u) porcija u kojoj je 10 kuglica s prilogom. Vege okruglice napravljene su na bazi kelja, a u gotovo svim IKEA restoranima trebale su se pojaviti od 9. travnja ove godine. Restorani u trgovačkom lancu IKEA prošle su godine zabilježili promet od 1,5 milijardi dolara, što je 5% od ukupnog prometa. U trgovačkom lancu kažu da im je primarna zadaća hranom privući ljude u trgovinu, ali i ponuditi veći izbor delicija. Također, vege okruglice bolje se uklapaju u viziju kompanije koja glasi 'Pozitivna strategija za ljude i planet', jer vege okruglice su ekološkiji izbor, odnosno manje zagađuju nego mesne kada se govori o proizvodnji od sirovine do potrošača.

Image and video hosting by TinyPic

Foto: Reuters

The Jučer

yulunga2.blog.hr




Jučer sam svašta naučila.
Naučila sam, Između ostalog, promatrajući orezani kivi i vinovu lozu, kako smo svi ispod kore....mokri.
I što sve jedna kičma može podnijeti provlačeći se ispod njih ne bi li ulovila što više "suzica što bi kanule" (i onih najmanjih).
Al' umorih se, istina.





































































































Jane's Walk: Upoznaj svoj grad kako bi ga više volio!

nepoznatizagreb.blog.hr

Da li ste kada čuli za gospođu Jane Jacobs (1916.-2006.), urbanisticu, spisateljicu i aktivisticu iz Toronta?
A za šetnje nazvane njezinim imenom?

Jane Jacobs nije se formalno obrazovala za gradskog planera, međutim njezina knjiga objavljena 1961. "Smrt i život velikih američkih gradova" (vidi OVDJE uvod u knjigu) je unijela revoluciju u poglede na funkcioniranje gradova, njihovo nastajanje, razvoj i pad i njezine ideje danas tvore opće mjesto razumijevanja evolucije gradova kako urbanistima i planerima tako i političarima i aktivistima svih vrsta. Ona je gradovima prilazila na posve nov i do tada nepoznat način, kao na socijalne cjeline. Smatrala je da je izuzetno važno da sami građani upravljaju razvojem gradova i kvartova u kojima žive i poticala je ljude da se bolje upoznaju sa okolinom u kojoj stanuju, rade, polaze školu, bave se sportom, šeću … jer, kako je rekla, na taj način oni postaju svjesni toga kakvu životnu okolinu zapravo žele. Isticala je važnost i ljepotu bogatih i životnih gradskih pejzaža, “baleta pločnika”, kako ih je ona nazivala, procesa u kojima se razvija poseban odnos između stanara, susjeda i prolaznika koji život ulice čini ugodnim i prijateljskim. Nasuprot jednoličnosti i praznine poslovnih četvrti, otuđenosti širokih prometnica i beživotnosti stambenih kvartova bez adekvatnih javnih prostora, ukazivala je na važnost pješačkih zona i općenito mjesta pogodnih za susrete s ljudima.

Nakon njezine smrti, njoj u počast, tadašnji gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg proglasio je 28.06.2006. Danom Jane Jacobs, dok je Toronto njenim danom proglasio 04.05.2007. i tom prilikom organizirao dvadesetak besplatnih šetnji gradom. Od tada se taj dan obilježava u sve većem broju gradova i ove godine u projektu sudjeluje 135 gradova iz 27 zemalja sa 6 kontinenata! A ove godine se tom nizu gradova priključuje i Zagreb, preko Centra za kulturu Trešnjevka i projekta Mapiranje Trešnjevke!

Nekoliko riječi o šetnjama: Jane’s Walk šetnje su besplatne lokalno organizirane šetnje tokom kojih se ljudi skupljaju radi zajedničkog istraživanja, razgovora i uživanja u svojim kvartovima. Dok klasična razgledavanja više sliče predavanjima, ove su šetnje sličnije razgovoru uz šetnju. Voditelji dijele svoja iskustva i znanja, ali također potiču diskusije i sudjelovanje šetača. Šetnje se mogu usredotočiti na bilo koji aspekt kvarta i bilo koju temu. Šetnje mogu biti ozbiljne ili zabavne, informativne ili objašnjavajuće. Mogu se usmjeriti na povijest nekog mjesta ili ono što se događa upravo sada. Svatko može voditi šetnje – jer je svatko najveći poznavalac kraja u kojem živi!

Na primjer, šetnju u Colchesteru u V. Britaniji su vodila braća od 6 i 4 godine, koji su šetačima pokazivali mjesta na kojima se vole igrati. U Ljubljani su na šetnju došli članovi gradske uprave kako bi porazgovarali o mogućim budućim namjenama zapuštenog gradilišta. U srcu Toronta, u Kanadi šetnju su vodili članovi lokalnog udruženja pridošlica koji su tek nedavno došli u grad, ali su brzo u njemu pronašli ugodno društvo. U Calcutti, u Indiji, grupa šetača je krenula u istraživanje močvara koje se nalaze na gradskom rubu.

Na ovim šetnjama se može mnogo toga naučiti, ali one uz to mogu biti i vrlo zabavne. Ovdje možete sresti svoje susjede, upoznati nove prijatelje, razmijeniti posjetnice sa dotad nepoznatim ljudima. Možete naučiti nešto novo i podijeliti sa drugima neko vaše znanje!



Prizor sa šetnje Savskom cestom i njenom okolicom u proljeće 2014. Snimila: Barbara


Prizor sa Predbožićne trešnjevačke dijagonale, šetnje održane u prosincu 2013. Snimila: Barbara


Što se našeg, zagrebačkog učešća tiče, vjerojatno ste već primjetili da se šetnje Trešnjevkom pokrenute prije dvije godine u okviru "Mapiranja Trešnjevke" tematski zapravo potpuno poklapaju sa ciljevima i izvedbom Jane's Walk šetnji. Stoga je bilo posve prirodno priključiti se toj velikoj međunarodnoj obitelji gradova u kojima se odvijaju šetnje. Šetnje su koordinirane na vrlo jednostavan način - svatko tko ih želi voditi može se prijaviti preko web stranice matične organizacije u Torontu koja pruža osnovne usluge pomoći kod organizacije (smještaj najava na njihovoj web stranici, ideje za propagandu šetnji i kontakte s medijima) i prikuplja iskustva i reakcije dosad održanih šetnji). Lokalna organizacija (u ovom slučaju: Centar za kulturu Trešnjevka) koordinira sve lokalne šetnje i pomaže u komunikaciji sa globalnom organizacijom.

Zanimljivo je što su zbog djelovanja Jane Jacobs, koje je najjače ostavilo svoje tragove i u SAD i u Kanadi, osnovane čak dvije organizacije koje se brinu o Jane's Walk šetnjama. Neprofitna organizacija "Jane's Walk" ima sjedište u Torontu i koordinira šetnje diljem zemaljske kugle te organizira Jane's Walk Fsetival koji se ove godine odigrava od 01. do 03.05.2015. S druge strane, organizacija "Jane Jacob's Walk" se brine o sličnim šetnjama prvenstveno u Sjedinjenim Državama Amerike pri čemu ponekad obje organizacije surađuju.

Što se pak tiče zagrebačke ponude šetnji, odlučeno je da se one neće odigrati na sam Praznik rada (zbog tradicije naših krajeva da se taj dan obično proslavlja u prirodi, uz roštilj i druženje), već u dane prije i poslije njega. Pogledajte ovdje cijelu "šetačku ponudu" koja vam se nudi tokom travnja i svibnja i odaberite što vam se najviše sviđa (podatke o šetnjama prijavljenim za Jane's Walk možete naći OVDJE, a o onima u okviru projekta "Mapiranje Trešnjevke" OVDJE)!


17.04.2015., Naselje Prve hrvatske štedionice uz posjet Ericssonu Nikoli Tesli, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj šetnje: Vanja Radovanović
Prošetat ćemo se naseljem Prve hrvatske štedionice, no najveći dio vremena provest ćemo u posjetu tvrtki Ericsson Nikola Tesla koja se na rubu tog naselja nalazi gotovo od osnutka. Pogledajte kako jedno od najuspješnijih domaćih poduzeća izgleda iza kulisa, da li zaista unutar svojih prostora ima park sa vodoskokom i što je sve vidio švedski kralj Carl XVI Gustaf za svojeg posjeta 2013. godine!

24.04.2015., Od Bookse do Trga Europe, sastanak ispred knjižare Bookse, Martićeva ulica, u 18h, voditelj Saša Šimpraga
Šetnja započinje potragom za tragovima nakadašnjeg biskupskog vrta, nastavlja se po brdima, uključuje lociranje lokacije jednoga od najstarijih zagrebačkih mostova, a završava na najnovijem gradskom trgu!

08.05.2015., Knežija i Srednjaci, od sela preko predgrađa do grada, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj Vanja Radovanović
Ova se šetnja održava u sklopu obilježavanja Dana Jane Jacobs, kada se početkom svibnja u cijelome svijetu održavaju šetnje u skladu sa principima navedenim na početku ove najave. U sklopu te akcije koja potiče upoznavanje sa gradovima iz pješačke perspektive i uočavanje njihovih manje poznatih detalja prošetat ćemo se Knežijom i Srednjacima i upoznati njihov kolaž obiteljskih kuća i novogradnji – ne propustite potragu za tragovima metamorfoze tih kvartova iz seoskog naselja preko predgrađa u naselje suvremenih stambenih zgrada. Potražimo zajedno tragove nestale Mogorićke ulice, krenimo u šetnju po najmanje dvije dvodjelne ulice i u posjet misterioznoj garaži!

08.05.2015., Leafy Zagreb - urban wilderness rediscovered (šetnja na engleskom jeziku), sastanak na Britanskom trgu u 18h, voditeljice Iva Silla i Andrea Pisac
Rokov perivoj in Zagreb a place of Arcadian serenity, nestled only a few steps up the hill from the busy Britanac. Much more than a meadow or a park, it’s a uniquely designed architectural achievement that combines early 20th century villas and protected natural beauty. As such, it tells a story of how Zagreb had transformed from a provincial town into a modernist Central-European capital. 200 years ago, Rokov perivoj was a cemetery and an uncultivated outskirts of Zagreb. At the turn of the 20th century, however, it was where the first urban villas popped up, turning Rokov it into the Zagreb ‘cottage neighbourhood’. This radical transformation was preceded by two events. Firstly, the cemetery was closed and exhumed in 1877. And secondly, industrialism created a rich bourgeois class that looked for a place to build urban villas. Under the artistic influences of modernism, green spaces were cultivated and for the first time associated with prestige rather than with peasantry.

08.05.2015., Krug po Maksimiru, sastanak ispred Centar za kulturu Maksimir, Švarcova ulica, voditeljica Anita Končar.
Na šetnji planiramo istražiti sve kutke maksimirske četvrti koje bi građani željeli obnoviti. U mapiranju tih lokacija pomoći će nam anketni listići koje su stanovnici ovog kvarta, u sklopu projekta "Zagreb za mene", označili kao najpoželjnije za revitalizaciju. Pridružite se šetnji Maksimirom, upoznajte svoje susjede, istražite kvart i sudjelujte u kreiranju novog lica našeg naselja.

29.05.2015., Naselje Prve hrvatske štedionice uz posjet Osnovnoj školi Augusta Šenoe, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj Vanja Radovanović
Proljetnu sezonu šetnji zatvorit ćemo još jednim posjetom naselju Prve hrvatske štedionice, ali ovaj put ćemo se koncentrirati na njegov zapadni dio i na posjet Osnovnoj školi Augusta Šenoe u Selskoj cesti, jednoj od najstarijih i najpoznatijih škola Trešnjevke – pogledajmo je ovaj put i iznutra! A uz nju ćemo proći još nekim malo poznatim predjelima naselja koji inače bivaju nezapaženi.

Napomena: Sve šetnje se odvijaju bez obzira na vremenske uvjete!

Nadam se da se vidimo na bar nekoj od šetnji!

Selektivno slušanje

kokijada2.blog.hr

Selektivno slušanje muškarcima predstavlja prirodni obrambeni sustav,

evoluciono razvijan tijekom milenijuma, a omaložavan i osporavan od strane žena.

Žena kaže:

- Slušaj kad ti govorim,

- Ti i ja moramo pričati,

- tvoje stvari su svuda na podu,

- ukoliko ih ne pokupiš, ostaćeš bez odjeće

- sve ih skupi i to odmah!

Muškarac razumije:

- blablabla Slušaj,

- blablabla Ti i ja

- bla bla blaa na podu

- bla blabla bez odjeće

- bla blablabla i to odmah!

GOLDFISH MEMORY (2003)

7th-art.blog.hr

76.GOLDFISH MEMORY (2003,IRL) Ocjena: 8/10
(Uspomene zlatne ribice) komedija, drama, 85', IMDb rating: 6.4
Redatelj: Elizabeth Gill
Scenarij: Elizabeth Gill
Glazba: Richie Buckley
Snimatelj: Ken Byrne
Uloge: Sean Campion, Flora Montgomery, Stuart Graham, Fiona O'Shaughnessy



Počevši s gledanjem ovog filma mislio sam kako sam se ipak prevario u odabiru jer me je prije toga nešto nukalo da ga vrijedi pogledati. Mislio sam da je greška i da će mi se opet pred očima odigrati jedan običan film na temu emancipacije i problema otvaranja kod ljudi gay orijentacije. Međutim, ovo duhovito djelce našao sam kao vrlo vrlo interesantnu filmsku igru koja govori o modernom društvu u kojem danas živimo, a kroz ponašanje u odabirima seksualnog partnera te o načinima na koje se sve povezujemo. Kroz seksualne odnose uglavnom mladih ili zrelih ljudi u urbanom Dublinu (koji je izvrsno snimljen) mi zapravo imamo film koji uopće u osnovi ne treba okarakterizirati kao isključivi realizam na djelu, i sagledati kako to izgleda eto danas u vezama među ljudima u Dublinu 2003. (jer to je de facto na tom tragu) nego se treba zapitati prvo: kako zapravo je, zašto je tako, i otkada je to tako.. Vrijedi pogledati karakter tih odnosa bilo da su u vezi dvije žene, dva muškarca, stariji profesor književnosti romantizma Tom (S.Campion) kao klasični ofirant svojim studenticama u potrazi za stalnom vezom.. uvijek je netko skloniji monogamnom razmišljanju i zadržavanju jednog partnera, a netko je sklon 'šaranju' okolo i imanju više veza, čak i u vidu mijenjanja muškog i ženskog partera. Na djelu je konstantna inverzija u kulturi, življenja, pa tako i seksualnog života. Događa se sve u strašnoj brzini, svi su u letu, posao i vrijeme idu i svi trče naprijed i naprijed. Nitko ne drži do onoga što je bilo prije tri minute (metafora sa pamćenjem zlatne ribice). Spava se sa partnerom i neovisno na doživljaj već drugi dan pamćenje toga se pretvara u zaborav ili u neku novu potrebu da se prilagodi drugom partneru ili drugoj varijanti života. Kobni sudari u vezama se događaju iz nekoliko razloga, a najvažniji su vjerojatno nerazumijevanje i netolerancija, a sve zbog neke prastare traume koja kao da sačinjava i mori društvo kroz kolektivno sjećanje. Svijet 21. stoljeća nije zatvoren kao svijet 20. stoljeća, kao što svijet 20-tog nije bio zatvoren kao svijet 19-tog i tako dalje. Asimilacije u društvima se događaju i utječu na orijentacije, u svakom drugom pogledu pa tako i u pogledu seksualnosti i seksualnih orijentacija i odabira. Događalo se to po diktatu nekih krojača ideologija ili se to događalo spontano širenjem usmene predaje, stila života i slično, u ovome filmu nije predmet bavljenja.

Konačno, dovoljno bi bilo reći da ovaj film nije romantična lesbian ili gay drama nego je komedija s vrlo otvorenim pogledom u mogućnosti što se tiču realnih seksualnih i bračnih veza među ljudima koji sasvim normalno žive i rade u svojoj sredini na početku 21.stoljeća. Film je okrenut pretpostavci umjesto toga da se vraća na predstavke problema koje gay populacija ima u društvu u sudaru sa neistomišljnicima ili još dalje, homofobima. Također, ovaj film nije ni približno erotski nabijen u vidu seksualne eksploatacije tijela niti ima važnost da utječe na gledatelja bilo kako stimulirajuće ili s druge strane uvredljivo, osim da se gledatelj zamisli i dobro nasmije.

Film nudi mnemo-psihološko-sociološki pristup i mnogo artistički fino oblikovane fotografije Dublina i Irske u tonu vrlo prihvatljhivog humora.

--------------------------------------------------------------------

(KAŽU DA ZLATNE RIBICE IMAJU PAMĆENJE DUGO SAMO TRI SEKUNDE..SVAKI PUT KAD SE SRETNU IM JE KAO PRVI PUT...)

('ST.PATRICK WAS EGYPTIAN'(?) - KONTRA RIMOKATOLIČKE RECEPCIJE POVIJESTI)

(ROMANTIČAR TOM-UVIJEK I SVAKOJ MLADOJ DAMI POKLANJA RILKEOVE PJESME..)

(SLUČAJ DRUGI.. AGAIN AND AGAIN... RILKE SA USPOREDNIM PRIJEVODOM)

(MOŽDA METODA S 'WERTEROVSKOM' ROMANTIKOM VIŠE I NIJE 'IN' ZA OSVAJATI MLADE DJEVOJKE?!)

('MAJKO BOŽJA I ISUSE...')

(DUBLIN1)

(DUBLIN2)

(DUBLIN3)

(DUBLIN4)

(DUBLIN5)

(DUBLIN6)

(DUBLIN7)

(DUBLIN8)

(DUBLIN9)

(DUBLIN10)

(RILKEA GUTA VATRA - PROFESOR SE ODVAŽIO RIJEŠITI KLASIČNE ŠKOLE ZAVOĐENJA)

(NA KRAJU ROMANTIČNI ZAVODNIK SE IPAK SKRASIO)

(A NJIH ČETVERO...)

(..RODILI DIJETE.. (O TEMPORA O MORES!))

(ŠTO ĆE NAM DONIJETI NOVO TISUĆLJEĆE?)

----------------------------------------------------------------

(FIONA O'SHAUGHNESSY)

----------------------------------------------------------------

Trailer








VRANJIC

geomir.blog.hr



U dnu zaljeva sada poluotočić, nekada očito otok,
kao suza, koja mu kapnula zbog lošeg okruženja.



A mogao je biti biser u Kaštelanskoj kruni



Na početku atara naftni rezervoari,
čije slijeganje sam pratio krajem 70-tih
prilikom probnog punjenja s vodom.



Stadion očekuje okršaj



u gradskom derbiju.



Na prilazu gradu bačeno sidro,



i još preko nasipa



na ulazu smo gradića



kojeg odnedavno čuva arhanđeo Rafael
s prstom na nosu i ribom u ruci



Idemo u krug sjevernom stranom



pored tamarisa



i palmi



gdje se jedna gušterica sunča.



Na vrhu, tu je



još jedno sidro



i plivarica koja čeka ljeto,



a brod potrebuje kozmetički tretman.



Na južnoj strani, ne davno, otvoren Aquarium Split



i u dvorištu me gledaju razjapljene čeljusti morske nemani.



Vratili se niste svome rodnom kraju/ u jutro slavlja domovine drage,
al pred licem njenim imena vam sjaju/ i rastu u svjetlost i u krila snage.
1941 - 1945



Pored ove pedesetpetorice palih u obranu domovine



stoji crkva sv. Martina



i arhanđeo Rafael da sada čuvaju Vranjic svekolikog zagađenja.



Očito ima efekta, jer u bivšoj tvornici salonita



umjesto proizvodnje otrova sada grade brodove.



Upravo jedan se porađa.



Izvlače ga iz hangara.
Zapaziti kako rakurs snimanja "mijenja" oblik objekta!



Na četiri ovakva trkala,



gura/ vuče ga kamion



prema moru



gdje ga dohvaćaju dva diva



i na dvije brage ga dižu



i potom spuštaju u more.



Sada je na sigurnom



i dizalice se mogu povući,



a vlasnik



i sretna vlasnica preuzimaju brod.



U hangaru je već začet novi.

labirint Svetoga Duha

babl.blog.hr

- revitalizirani post od 21.10. 2008.


Doveo sam majku oko ponoći na hitni interni prijem u Bolnicu Svetoga Duha kroz postrani ulaz u zgradu, a oko dva iza ponoći otpratio sam je na odjel gdje su je zadržali na brizi liječnicima. Istoga dana došao sam oko podneva vidjeti kako je. Unišao sam na glavni ulaz. Uspeo sam se uz sedam stepenica, nakon kojih sam krenuo na lijevo idući unutar zgrade prema ulazu kroz koji sam noćas ušao.

Prošao sam jedno raskršće gdje je s lijeve strane neka čekaonica, a na desno odvojak koji vodi u nadograđeni shopping-centar unutar bolnice. Nastavio sam ravno dvadesetak metara do odvojka na desno. Taj se razdvaja na stepenice koje se uspinju i hodnik s blagim kosim usponom. Na početku tog odvojka je desetak putokaza: RAĐAONA, UROLOGIJA, FIZIKALNA TERAPIJA, ORTOPEDIJA, itd. Na tom mjestu smo noćas skrenuli dolazeći iz hitnog prijema, pa sam dalje znao kuda. Prošao sam dvadesetak metara tim hodnikom, usput prošao pored jednih vrata od dizala, i izbio u drugi hodnik, pravo pred automat s toplim i hladnim pićima. Tu se može na lijevo stepenicama dolje ili gore, te vodoravno na desno, kuda me je put vodio. Nakon otprilike tri metra hodnik završava u obliku slova T. Krenem nadesno i nakon tri koraka okrenem nalijevo kroz dugi ostakljeni nadograđeni novi hodnik. Na kraju se skrene malo lijevo i nađe na raskrižju gdje se može lijevo, pravo i desno. Desni put vodi preko novog križanja hodnika, nakon kojega se uspinje uz kosinu prilagođenu stolicama i krevetima na kotačima. Ondje je drugi lift. Dizalom se uspne na treći kat, uđe u predvorje/čekaonicu očnog odjela, prođe kroz nju nadesno i slijedi putokaz INTERNI HEMATOLOŠKO-FLEBOLOŠKI ODJEL, te se uđe u malu čekaonicu gdje se odabere lijeva vrata, nađe se u dugačkom hodniku i ode do sobe 332, gdje je majka smještena na trećem krevetu.

Tko je zapamtio kako se od ulaza u bolnicu stiže do sobe broj 332?

Svjestan da je teško ili nemoguće zapamtiti ovako, samo po opisu, umjesto da crtam skice i objašnjavam, prvoj osobi koja je zaželjela posjetiti bolesnu majku ponudio sam da je osobno sprovedem do nje. Bolnica Sveti Duh, to nije zgrada. Bolja riječ je kompleks. Nadogradnje, dogradnje, pregradnje i slične radnje napravile su od nje pravi labirint. I meni je trebalo otprilike tri posjeta da na svakom mjestu gdje se moglo skrenuti u raznim pravcima bez krzmanja odaberem onaj pravi.

U dvije sedmice, koliko je majka ostala u bolnici, proveo sam tim putem pet-šest osoba. Svaka od njih je nakon toga pokazala put još ponekome i nakon nekog vremena su se posjete kod majke samo izmjenjivale, pri čemu su svi dolazili i vraćali se istim putem. Barem desetak minuta trebalo je hodati kroz bolnicu tamo ili nazad.

Predzadnjeg dana majčinog bolničkog tretmana pala mi je na pamet iznenađujuća misao. Uz sva vrludanja, put kojim smo išli je veliko zaobilaženje, kao da ide uokrug. Ako je tako, a jeste, mora da s druge strane postoji drugi, jednostavniji i kraći put. Narednog puta sam nakon ulaza skrenuo na desno, nakon desetak metara okrenuo lijevo, prošao kroz poduži hodnik i našao se pravo pred ulazom dizala koje se uspinjalo do očnog odjela. Jednostavno da teško može biti jednostavnije. Ušteda napora, vremena i živaca. I kako da taj put otkrijem tek kada mi zapravo više nije bio potreban?

Eto što su ti ljudi! Nekim načinom otkriju ili nauče nešto, a zatim se toga drže kao pijan plota, bez obzira postoji li neki drugi put, obrazac ponašanja ili način mišljenja koji su bitno bolji. Držeći se poznatoga ne zamaraju se time postoji li nešto bolje, ne upuštaju se u nesigurna istraživanja, ništa ne riskiraju. Lakše je naučiti od drugoga teži put, nego sam pronaći bolji. Lakše je povjerovati u bilo kakvu glupost, koliko god nas opterećuje, nego sam pronaći istinu.



Vezana

annaboni.blog.hr







i mene


Smeće i vanjsko oglašavanje

nachtfresser.blog.hr

Tko ne promatra stvari površno vidi mora primjetiti dokaze trenda potpune dehumanizacije društva. Nema bezbrižnog uživanja u sandalama.
Istina, kompjutoraši usavršavaju funkciju "resize" kao i tehničari implantate i proteze. Život mora izgledati lijep za one koji to mogu platiti i podnijeti uljepšavanje.

Himna ženi... nutarnji dijalog

dinajina-sjecanja.blog.hr



Zaboravi,
promjeni obrazac,
zaustavi sjećanja,
nasmiješi se.

Osmijeh ti dobro stoji.
Opiši osjećaj,
iskorak u nepoznato,
u neslućeno,
u bezdan mogućnosti.

Utroba vremena,
maternica svemira,
kaos početka,
bez prošlosti.

Uzdigni Nikin pobjednički stijeg,
koračaj,
izvrši obećanje.
U ognju patosa
je istina.

Kreni sunčanom stranom,
ne okreći se,
iza ostaje sjena,
uporna,
bezbojna pratilja,
robinja mraka.

Uroni u sebstvo,
ostani vjerna sebi
i Heraklitovoj vatri,
bliskosti sa logosom,
početku prije
rađanja bogova,
temelju svijeta.

Budi bestjelesni plam,
živuća baklja
neugasivih čežnji
za daljinama,
suho blistanje svijesti
do katarze,
do iskona mudrosti.

Dijana Jelčić... jedna iz arhive, čitana na dan potlačenih žena u cafeteriji Lisinski..


Statistika

Zadnja 24h

21 kreiranih blogova

350 postova

680 komentara

329 logiranih korisnika

Trenutno

8 blogera piše komentar

43 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se