novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

26

pon

01/15

A bilježnicu dobije...

bubamarasarena.blog.hr





Hvala vam svima koji ste sudjelovali i tako proslavili mojih prvih 500 postova.
Čestitam, soulspeaker! Molim te da mi se javiš na mail (u desnom stupcu je), da se dalje dogovorimo.

golly&bossy u epizodi Preporuke

gollynbossy.blog.hr

Dragi Naši,
U pauzama uzbudljivih putovanja i obilazaka muzeja blaženo dokoličarimo uz dobru knjigu, film i seriju. Evo što nam je zadnje zapelo za oko.

Voda, paučina – Nada Gašić

Čuli smo za ovu knjigu, ali nekako nam je prošla ispod radara. A onda smo je jedan dan slučajno i bez plana posudili u knjižnici. Ajme nama. Koje otkrivenje, koja napetost, koji stil. Disfunkcionalna obitelj, svadba, građevinska mafija, krupni kapital, bajke, Trešnjevka, a sve povezano velikom poplavom 1964.

“Ranih šezdesetih vijesti su uglavnom smirivale ljude onda kad ih je trebalo pozivati na oprez, a uzbunjivale kad im je moralo biti svejedno, pa se tako znalo sve o Lubumbi i sudbini kongoanske djece (…) ali sve do večernjih sati 25. listopada 1964. godine na radiju se nije mogla čuti ni riječ o tome da je velika voda doista nadomak Zagreba…” piše u prologu romana.

Onda smo pročitali i autoričin prvi roman Mirna ulica, drvored. Voda, paučina nam je bolja, a bila je i najbolja te godine onima koji su 2010. dodjeljivali nagradu Vladimir Nazor.

Oba romana se događaju u Zagrebu. Paučina u jesen na Trešnjevci, Mirna ulica u lito u mirnim ulicama u kvadratu Heinzleova – Maksimirska – Svetice – Branimirova. Volimo ti dil grada i po njemu prolazi i naša trkačka tura, ali otkad smo pročitali Mirnu ulicu, nekako nam je uvik grop u grlu kad tamo prolazimo. Jer trčemo po noći, kad po mirnim ulicama s drvoredom nema nikoga osim šetača pasa i potencijalnih ubojica. Što možda i nije loše jer onda trčemo brže.

U nekom smo intervjuu pročitali da Nadu Gašić nazivaju hrvatskom Agathom Christie, ali ta joj usporedba nimalo ne laska. Jer, iako njeni romani počinju ubojstvom i opisuju istragu, opet nisu ni detektivski romani ni klasični krimići.

Veselimo se što autorica planira još dva romana o Zagrebu koji će se događati zimi i u proljeće. Jedva čekamo. I baš nas zanima koje će kvartove odabrat. Mi glasamo za Trnsko i Gračane.



Jane the Virgin

Najneobičnija serija od, neznamo, Twin Peaksa. O čemu se radi: Jane Villanueva, ima 22-23 godine, živi na Floridi s bakom Albom i mamom Xiomarom. Mama ju je rodila sa 16 godina i baka joj je utuvila u glavu da se njoj to ne smi dogodit. Zato je Jane djevica i čuva se za brak. Zaplet počinje kad Jane ide na redovni pregled i ginekologica, koja je uznemirana od prekida, pomiša u kojoj joj je ordinaciju umjetna oplodnja, u kojoj papa-test i slučajno oplodi Jane. Koja je i dalje djevica. Budući da je sve sapunica, Jane je oplođena spermom Rafaela, zgodnog vlasnika hotela u kojem radi i kojem je to zadnji uzorak jer je ranije imao rak testisa. Preko svega ide glas pripovjedača sa španjolskim naglaskom koji svako malo usklikne “Dios mio.” i neobične zaplete i rasplete objašnjava sa “Naravno da su njih dvoje zaglavili u liftu, ovo je sapunica.” Ali, istovremeno serija upozorava i na goruće društvene probleme: baka je ilegalno u zemlji, što se ne bi doznalo da nije završila u bolnici jer ju je niz skale gurnula mama od bivše žene vlasnice hotela (sapunica!), i sad joj prijeti deportacija. #imigrationreform



Za ostatak pogledajte foršpan, a mi seriju možemo preporučiti svima koji su se ikad zakačili za bilo koju meksičku sapunicu (a tko nije). Jane the Virgin je i napravljena po venecuelanskoj sapunici, a nama je najdraža baba koja govori samo španjolski (ovo samo u foršpanu govori engleski), a koju sve razumimo jer smo španjolski naučili iz sapunica :)

Drugi najdraži lik nam je Janein izgubljeni otac koji je zvijezda sapunice. A i mater nam je super, mater koja želi postat pjevačka zvijezda i kojoj je uzor Paulina Rubio. Ma svi su nam dragi.

Bilo nam je grubo jer smo mi bili jedini koji smo pogledali Jane i nismo mogli ni s kim pričat o genijalnosti serije. Laknulo nam je kad je obožavateljica Petra pogledala na našu preporuku i kad smo onda s njom komentirali kako je serija genijalna.



Boyhood

Je li se sjećate kako smo gledali trilogiju Prije svitanja – Prije sumraka – Prije ponoći (klik). E sad je isti režiser snimi film kojega je zapravo snima 12 godina. I opet, video govori više od milijun riječi zato pogledajte foršpan.
Boyhood je film svih filmova, da više nikad ništa ne pogledamo bilo bi nam dosta ovo. I da se ništa više na svitu ne snimi ovo bi svitu bilo dosta. Ono kad vas pitaju koji biste film uzeli na pusti otok, evo, film je pronađen.

U filmu se ništa puno ne događa, a opet događa se tako puno: seljenja, rastave, nove škole, nove cure - a opet se ništa puno ne događa. A opet, kad smo pogledali film, htili smo ga odma ponovo pogledat. Nismo jer je bilo kasno, ali to je takvi film. Jedva ga čekamo pogledat ponovo.




Voda, paučina priča o obitelji i ima puno lipih, životnih dijelova, ali je dosta teška i mučna i tužna. Ali zato su Boyhood i Jane tako lipe tople ljudske priče. A nama nema dražega od toplih ljudskih priča.

Stojte dobro,
Vaši


P.S. Zaboravili smo dodat još nešto što u zadnje vrime uvik rado pogledamo. Komičare u autima koji idu na kafu Jerryja Seinfleda, O čemu se radi? Ništa posebno kao ni u seriji Sainfeld: Jerry Seinfeld svaki put u drugom autu (sve od Jaguara do spačeka) ide pokupit nekog komičara da idu na kafu. S njim se voze Jon Stewart, Chris Rock, Jay Leno, Tina Fey, Sarah Jessica Parker (nije baš duhovita), C. K. Lewis, Alec Baldwin itd., itd. i onda pričaju o ničemu posebno.

Duži filmići su sa svakim gostom posebno, a fora su nam i kraći di je više razgovora monitrano skupa oko jedne teme. Odmor za dušu, nije presmišno, ali ni u jednom trenu nije glupo ni dosadno. Onako, ako imate 10-15 minuti viška, tu ih je pametno uložit.





Piši mi...

annaboni.blog.hr

Piši mi o jutrima bez mene istočno od zapada
Ljubiš li me ponekad u snu i sada?
Piši mi o mojim očima punim tebe i tvoje ljubavi, naših želja i naših dana.
Piši mi o našim nadama o vječnoj ljubavi i čekanju..

Piši mi kako da dočekam sutra

I kako će svanuti dan bez tebe ?
...Piši mi...

Piši mi konačno o svom nemiru
koji ti oduzima dio dana
kada te želja razdire samoga
i kad je ne možeš
podijeliti sa mnom
i kad, nakon svega nemanja
ostane gorak okus žudnje
bez utjehe

...Piši mi...







DELETE !

suncokreti11.blog.hr

Ponekad me pitaju gdje ja živim i s koje sam planete pala?

Zašto?

Iz jednostavnog razloga - jer ja ne želim znati što se događa u svijetu, ja ne znam gdje su ratovi, ne znam koliko je sada tečaj švicarca, ne znam tko je koga ubio, nisu mi baš poznati detalji terorističkih napada.

Ne čitam novine. Portale preletim samo po naslovima, ne čitam to što piše ispod naslova jer su si ti naslovi puni nečeg crnog, nečeg lošeg i onog negativnog.
Televiziju ne gledam već godinama, ako je i pogledam onda pogledam neki dobar komičan film ili neki dokumentarac - vijesti ne pratim, ne zanima me. Vrlo jednostavno.

Radio slušam samo u autu, čisto onako da mi nešto zvoni dok vozim, ali kad dođu vijesti jednostavno prebacim kanal - ne sluša mi se.

Žutu štampu također ne pratim jer me apsolutno ne zanima tko je koga prevario, niti tko je nabacio novi botoks. Ne bavim se tuđim životima jer često se hvatam u koštac sama sa svojim životom i ponekad mi bude to malo teško.

I tako kad god pogledaš te portale, u bilo kojem trenutku sve je puno nekog crnila, neke tragedije, nekog besmisla - strašno mi je to. Rijetko kad pročitam u naslovu neku dobru vijest, neku pozitivnu vijest, najčešće neka depra - i šta će mi to.

Uvijek se pitam šta imaš od toga da pratiš tako negativne vijesti? Čemu to?

Odavno sam svjesna da mi sami našim mislima oblikujemo naš život i da smo sami kreatori ovog nečeg što se zove život pa upravo iz tog razloga ja sam iz svog života izbacila sve ono loše i sve ono negativno.

Ne želim slušati, čitati, pričati i razmišljati o crnim stvarima na koje ne mogu utjecati, o stvarima koje ja ne mogu mijenjati a voljela bih.
Nažalost ne mogu utjecati na ratove, na gladi, na nestašice, na kredite u švicarcima.
Realno, razmišljao ti ili ne o kreditu u švicarcima i tako ćeš ga jednom morati platiti kad ti dođe rata. Čemu onda razbijanje glave i nespavanje noćima kad promijeniti ništa ne možeš a platiti svakako moraš.

Ako već moram misliti onda odabirem vedre i pozitivne misli i lijepe riječi, ostalo ne priznajem, ne zanima me ništa loše.

Ne dozvoljavam loše vijesti u svoj svijet jer onda sam počeš negativno vibrirati, pa onda i sam počneš privlačiti takve situacije.

Hvala, ne treba mi to.

A ljudi? Da, negativih ljudi ima posvuda ali i to se nekako riješi samo od sebe.

Valjda kad osjete da si sam pozitivan i da te ništa negativno ne zanima oni se maknu, samo se maknu od tebe ili ih život nekako pomakne u jato onih crnih, onih koji su opterećeni onim nečim lošim i onima čiji je fokus upravo na tome. Fokus na onom nečem lošem a s takvim fokusom na takve stvari i život ti počinje biti takav - crn i jadan.

Imam oko sebe popriličan broj ljudi oko sebe koji su u problemima, zaista u problemima, ali o tome se vrlo rijetko priča, uvijek imamo neke vedre teme i zajebanciju jer smo svjesni da sve ono na što se fokusiraš - to raste, prema tome čemu se fokusirati na neki crnjak?

Čemu? Šta imaš od toga, osim da od tog crnjaka postane još veći crnjak?

Ništa, samo neprospavane noći, čir na želucu i hrpu briga.

Hvala, to mi nije potrebno, zato me često i pitaju jesam li pala s Marsa ili šta mi je?

Ne, nisam pala s Marsa, čvrsto stojim ovdje na Zemlji samo ne želim si razbijati glavu oko nekih stvari koje su mi sasvim nebitne u životu i na stvari na koje ne mogu utjecati, eto zato - odavno sam si u glavu usadila jedan mali čip na kojem piše - DELETE što bih rado preporučila i drugima.

A gdje si ti bio 2004-e?

missillusion.blog.hr

Kažu da je naš problem neprestano spoticanje o ustaše i partizane. Valjda bi inače procvjetali kao neki bolji ljudi da nije te "opsjene koja nam se baca u oči", da nije tog vječitog kamena spoticanja koji iz nas izvlači ono najgore i ne da nam naprijed. Za sve su krivi crni i crveni i za teoretičare jeftinih zavjera- njihovi kreatori. Nipošto mi. Mi smo nevini. Dobri pošteni i pomalo zavedeni građani (isprike stanovnicima ruralnih krajeva i nepismenim predsjednicama).
Samo da nije te nesretne teme koja sije razdor i od nas stvara čudovišta, nitko nikad ne bi ugledao čudovišna lica naših poznanika i susjeda.
U stvarnom smo životu inače posve plemeniti, skloni pomoći, hej, ne gledamo ni drugim narodima u krvna zrnca kad se treba okupiti oko kakve humanitarne akcije, ma ljudine smo.
To je i dio naše turističke promidžbe u svijetu. Hrvati, topao narod koji će vas nahraniti, napojiti i obasjati vam srce. Takve topline nema u tuđini. Ljudine, dakle.

Preplavile te hrvatske ljudine, čovječine, humanitarci ovih dana medijski prostor. Posvuda se šapuću i viču jedna do druge gnjusne izjave, a nikud ustaša, nikud četnika, nikud ni partizana! Ta što se dešava? Koji je sad vrag ušao u topli, blagoglagoljivi i nadasve plemenit narod? Donijela je Vlada dvije socijalne mjere. Jedna je oprost dugova najsiromašnijim blokiranim građanima, a druga fiksiranje franka ne bi li se nekako pomoglo dužnicima. I digle se ljudine i humanitarci, pjena im frca s usta, zapljuvaše sve oko sebe kako je to prava pravcata nepravda. Našlo se stotine uvrijeđenih samoprozvanih budala, pravedničina koje su uredno plaćali svoje račune i sad se država drznula nekom drugom pomoći. Bez osjećaja za kontekst, mjeru, bez osjećaja za išta, galopiraju pravedničine preko svojih sugrađana, susjeda, prijatelja, poznanika i govore gnjusne rečenice kakve se rijetko mogu čuti i u birtiji u pola tri kad se dohvate ljubitelji ustaša i partizana. Svi odjednom znaju gdje su bili 2004-e. Generali nakon bitke, samoprozvani ekonomski stručnjaci, autoriteti; nema budale koja ovih dana nije hračnula u facu onima s kojima ne bi rado zamijenili mjesto, ali su svejedno zavidni. Sve podstanar do podstanara, poštenjačina do poštenjačine. Jednom riječju, dobri stari hrvatski jal. Zahtjeve koje sami ne bi ispunili, postavljaju pred ljude o čijim situacijama ništa i ne znaju niti ih zanima osim što su odjednom svi doktorirali na rješenju situacije koja je već prohujala. Očekuju da ovi prvi, blokirani, ovršeni, jednostavno dostojanstveno crknu jer pošten čovjek ne moli milostinju od države, a ako je država i želi dati, pošten će je čovjek odbiti. Ma pošten se čovjek neće uopće dovesti u situaciju da se zaduži. To su hulje, a ne ljudi.



Čudili smo se devedeset i prve da smo odjednom okruženi ubojicama i monstrumima. Zar se da se sad čudimo da smo okruženi sociopatima? Koji će nas ukoliko smo sami žrtve duga ili franka suosjećajno tapšati po ramenu, a onda pred nama hračkati na jednu i drugu skupinu, uvjereni u svoju moralnu i fiskalnu superiornost. Glumeći nam prijatelje, drage znance, dobre susjede. Jer rado bi oni, tako plemeniti i dobri, iz svoje kasice prasice izvukli svoju kunicu i bacili nam kao psetu, ali ako država odluči intervenirati, onda će se boriti do zadnjeg daha da se to ne dogodi. Često se žalimo da su humanitarne akcije personalizirane i da se zbog neke osobe skupi svota dok drugi umiru u tišini, a čini se da ljudi to i žele. Žele imati osjećaj da su dobre osobe jer su uplatile kunu nekom imenu i prezimenu i nad tim imaju kontrolu. Kupuju doživljaj vlastite humanitarnosti. Kao što turist kupuje doživljaj putovanja.
Ali ako se netko u tu pišljivu kunu takne da bi pomogao širim masama ljudi, ti isti humanitarci iskeze svoje pohlepne zube ne bi li to spriječili, osujetili ili makar učinili da se netko osjeća kao smeće jer je potrebit.

Možda nekoga jesu prevarili da su dobri plemeniti građani, ali svoje sociopatsko lice ovih su dana izložili svekolikoj javnosti likujući gdje su oni bili te 2004-e, izlažući svoj status branitelja banaka i onih kojima se to naprosto nije moglo dogoditi. Misleći da pokazuju dobar odgoj i manire, ekonomsku stručnost i sposobnost da brinu o sebi, pokazali su jal, bešćutnost i nesposobnost za elementarnu brigu o Drugome.

Život Anne Frank u slikama

toco1980foto.blog.hr

Vjerojatno malo tko nije čuo za knjigu "Dnevnik Anne Frank", u kojoj djevojčica Anne Frank opisuje svoje doživljaje za vrijeme skrivanja od nacista u drugom svijetskom ratu. Nažalost, nacisti su ih ipak otkrili i otpremili u koncentracijske logore; umrla je u logoru Bergen-Belsen, cca. dva mjeseca prije kraja rata.

Anne Frank - Her Life in Pictures

Koštica

alexxl.blog.hr

I dalje u revijalnom tonu.
Nekidan bila mi Seka u gostima.
Na ručka sam ju pzval.

Ona je "isplativ" gost.
To kad pozoveš to "nosem zvoni".
Ruke prepune cekera i điđa.

Gurman i hedonista.
Nema konzervi, zmrznutog, suhog....
samo sviježe.

Od četri vrste pečenoga mesa,
mlinaca i pureea, tri vrste salata, najviše se zadržala na
junećoj juhici, njihovim rebrima, te grincajgu + hrenu sastrane.

A ja?

Ja sam se najviše zadržal na tim jebenim, japanskim ,
nadasve svježim, šljivama u okružju Traumatološke, u draškovićevoj,
dok su mi kroz šupak vadili košpicu van, maspater.

Da ti jebem Japance, japanke, Bandića, anatomijum i Fukušimu!



No sada šalu na stranu!
Kaj sam ja to vidil u konzumu, onak, mini posude, pa neki suhi pupoljki, a nutra nekaj, ko cherry rajčica i nekaj piše kao "Psyhodelic",
tak nekak,
jebem li se retardovana, kad jednog Imena nemrem zapametiti!

I di si to deneš, kad si kupiš?

Probranice 7

sempercontra.blog.hr

Zašto naziv „Probranice“?
Ideju mi je dala istoimena emisija na trećem programu HR koja se emitira od 1993. godine donosi najnovije snimke inozemnih izdavača, uz stručnu recenziju autora.

Kako nisam stručnjak za glazbu odlučih da pod tim naslovom povremeno donosim kratke, humorom/satirom/cinizmom obojene, osvrte na najnovije bisere našeg (i svjetskog) društveno-političko-gospodarskog bespuća.

Nova državna služba

Vlada je odlučila pooštriti mjere za otkrivanje onih koji ne plaćaju porez (tzv. utajivače poreza). U tu svrhu osnovala je novu poreznu policiju koja je dobila ime SSOPP (Samostalni Sektor za Otkrivanje Poreznih Prijevara).

Obzirom da već imamo slične institucije koje znamo po njihovim kraticama USKOK i DORH, predlažem osnivanje još jedne nove institucije - DZZSSKUHJ (Državni Zavod Za Suzbijanje Suvišnih Kratica U Hrvatskom Jeziku). Trebalo bi ga svakako osnovati obzirom da sve ove institucije kojima su nazivi u kraticama ne rade svoj posao baš kako bi trebali. To što svojim aktivnostima pojedincima osiguravaju besplatan stan i hranu u Remetincu do njihovog puštanja na slobodu zbog pomanjkanja dokaza ili greške u pravnom postupku, ne računam kao uspješan rad.

Bratska pomoć 1

Drago Prgomet (piše J.L. 13.10.2014.) navodno izjavio: „Pomozimo BiH u brzom pristupu EU. Zašto bi njima bilo bolje?“

Ovome bih dodao da jednako tako trebamo podržati što brži ulazak u EU Srbije, Makedonije i Kosova. Bit će dvostruka korist. Prva: protivnici bivše Juge više neće moći optuživati nikoga da je „jugonostalgičar“ obzirom da ćemo opet biti svi u jednoj zajednici/uniji. Druga: obzirom na specijalnost država slijednica bivše Juge u razaranju zajednica država, njihov ulazak u EU će ubrzati raspad EU što je vrlo korisno.

Bratska pomoć 2

Hrvoje Minigo kaže: „Više od 100 liječnika iz Srbije i BiH želi doći raditi u Hrvatsku!“

Čitajući to sjetih se pjesme „Sve ptičice iz gore spustile se na more!“ Smatram da prije davanja dozvole za rad u Hrvatskoj svaki od kandidata treba potpisati izjavu da se neće pozivati na prigovor savjesti glede a u svezi obavljanja abortusa i inih radnji koje nisu po volji pojedinim Udrugama za obranu ovog ili onog i Crkve. Takvih, naime, imamo i sami sasvim dovoljno.

Nepodmuklo ubojstvo

Donosi 'žuti tisak': „Prijatelju ispalio dva metka u glavu“. Umjesto 40 godina dobio je 14 jer „nema dokaza da je ubojstvo podmuklo“. Uz ovako „drastičnu“ kaznu u presudi se naglašava da se počinitelju trajno oduzimaju dva pištolja, marke CZ i MAV, te jedna ručna bomba.

Potpuno ispravna presuda: pucao je u glavu, dakle licem u lice, a ne iz „sačekuše“. Osim toga žrtva je odmah preminula i nije se mučila. Svakako je za pohvalu i trajno oduzimanje arsenala tako da se puk, kad počinitelj nakon 10 godina izađe na slobodu, ne treba bojati da bi isti mogao ponoviti „ubojstvo koje nije podmuklo“.

Sabornici obavezno u sabornicu

Vijest: sustav javne kontrole dolazaka saborskih zastupnika već je, a sad kad će se na internetu moći vidjeti i ime i prezime onih koji su u sabornici, a sad će još jače izazvati veliko negodovanje dijela zastupnika koji su tvrdili da se time otvara lov na vještice jer posao zastupnika nije samo u Saboru nego i na terenu.

Ako zaista dođe do realizacije navedenog i uvedu se novčane kazne za zastupnike koji ne dolaze na svoje „radno mjesto“ bojim se da će se drastično smanjiti potrošnja alkohola, catering po raznim domjencima koje lokalni moćnici organiziraju za svoje sabornike, potrošnja benzina i dizel goriva kao posljedica smanjenog obima posla „na terenu“ i slično. Što će, nažalost, dodatno doprinijeti padu BDP-a.

Ah taj papa Franjo!

Skroman osječki redovnik, fra Ivica Petenjak, postao krčki biskup po volji i odluci pape Franje.

Ova vijest je nesumnjivo izazvala konsternaciju, da ne kažem bijes, biskupskog zbora na Kaptolu, a pogotovo onog dijela koji uglavnom boravi u „dverima od oniksa“. Uz to postoji stanovita bojazan da bi on mogao postati i nadbiskup, ta ima tek 51 godinu, i da dođe za 'glavnoga' na Kaptol kao što je bilo i u slučaju nadbiskupa Bozanića. Po pravilu „Krk-Kaptol“. To bi, pak, za kaptolsku vrhušku bilo ravno tshunamiju.

Učitelj iz Grčke

Pobjeda Aleksisa Tsiprasa i njegove stranke Syrize na parlamentarnim izborima u Grčkoj izazvala je, blago rečeno, nelagodu u Bruxellesu. Nije čudno: glavna parola spomenutog lidera je – dosta je bilo štednje, ajmo trošiti.

Ova pobjeda će našim strankama koji misle da mogu radikalno promijeniti političku situaciju u Hrvatskoj (a time i u svijetu) tipa Živi zid, Radnička fronta, ORaH i slične dati vjetra u jedra da krenu u bespoštednu i odlučnu borbu, jednom riječju 'u boj za narod svoj'. Naravno, sve u skladu s demokratskim pravilima i uzancama, bez da se dira u sustav. Ja bi im ipak toplo preporučio da se još malo strpe dok ne vide kako će to njihov „Učitelj“ provesti svoj naum: trošenje bez zarađivanja novca u sustavu gdje se višak vrijednosti stvoren radom milijuna ljudi slijeva u džepove malobrojnih tajkuna, kapitalista i mnogobrojne državne birokracije. I to sve kroz „demokratski sustav“ bez dizanja revolucije.

Je suis Nigerijac

Pripadnici islamističke oružane skupine Boko Haram ubili su u petak (26.1.) petnaest osoba u selu pokraj njihovog povijesnog uporišta u Maiduguriju na sjeveroistoku Nigerije.

Vijest (ili kako bi naši reporteri na TV rekli: priču) našao sam na dnu šeste stranice Nedjeljnog jutarnjeg. „Priča“ nažalost ne donosi nikakve informacije o razlozima tog masakra. Za pretpostaviti je da nije posrijedi neka karikatura Muhameda u tamošnjim novinama, ako ih uopće ima, jer vjerujem da su pobijeni iste vjere kao i ubojice. Iz toga zaključujem da su pobijeni onako „štosa radi“ ili kako bi naš narod rekao „ni krivi ni dužni“, „ni luk jeli ni luk mirisali“. Taj čin terorista, naravno na „civiliziranom“ Zapadu nije izazvao nikakve prosvjede u duhu naslova ove „Probranice“, što samo pokazuje omjer vrijednosti ljudskog života kad su u pitanju „civilizirani ljudi“ i „divljaci iz Afrike“.

bukvica

tarampana.blog.hr



ti

koja nikada nisi nosila ključić oko vrata
koja ga nikada nisi držala skrivenog od svijeta
ispod tapeta,
nego si odlazila
od sebe
i vraćala se
sebi
kroz širom otvorena vrata
vjerujući kako ti nitko
neće
jer nema što
uzeti

što ti bi?
da odjednom zaključavaš mjesta
koja napuštaš
i skrivaš ključ
u sklopljeni kišobran
vedrih boja.

jednom ćeš se zateći
možda
pred vlastitim vratima
samo ti
možda i sama

poljubit ćeš zatvorena vrata

hoćeš li se sjetiti gdje si stavila
ključ
violinski
i crtovlje
i blues
i kišu
koja sigurno neće padati
toga dana





Plastični električni autobus

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


Europska komisija potvrdila je da se radi o projektu kojemu su potrebne 3 godine za završetak i koji košta oko 1 milijardu mađarskih forinti odnosno oko 1,85 milijuna € od čega je 310.000 € sufinancirano iz europskih fondova.


img src="http://imageshack.com/a/img540/6838/QVBdlg.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>

Autobusi, kojih je 25 već u proizvodnji, lakši su oko 2 tone i imanju tanju karoseriju od klasičnih metalnih autobusa. Karoserija se izrađuje od stakloplastike odnosno od GFRP - Glass-Fibre Reinforced Plastics. Ovaj plastični autobus može prevoziti 65 putnika, dužine 9,5 m, niskopodni je zbog lakšeg ulaska putnika i ima radijus kretanja oko 100 km po jednom elektro punjenju. Autobusi će biti proizvedeni i u hibridnoj verziji.

Autobus Modulos, kako mu i samo ime kaže, biti će sastavljen od nekoliko modula među kojima su vozačka kabina s prednje strane, stražnji modul u kojem je smješten elektromotor s akumulatorskom stanicom te srednji putnički modul. U kompaniji izjavljuju da ovakav pristup izradi autobusa omogućava izradu različitih veličina i kapaciteta vozila uz korištenje istog proizvodnog procesa, a što rezultira 25 %-tnom uštedom.


img src="http://imageshack.com/a/img661/9624/KwzZNz.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>


img src="http://imageshack.com/a/img913/8903/2AICCP.jpg" " hspace="10"; border:1px solid black; align="center"; border="1"/>



Izvori:
PRW.com: Hungary produces first plastic electric bus
ABW.BY: "#@0;203>=702>4" :C?8B ;8F5=78N =0 2K?CA: 8==>20F8>==KE 02B>1CA>2 Evopro Modulo?
Animated flags


rano ranila

aniram.blog.hr

Ponedjeljak jutro, buđenje teško, zimi zima a uleti vruće, obukla sam, u jutarnjem bunilu, samo jednu tanku majicu ispod jakne da se ne preznojim, i debele podgaće ispod trapki da mi se bataci ne smrznu, a i guzica, i oni, jajnici (čini mi se da je sav onaj zatvor i muka isusova s gasovima i nadutošću, uzročno posljedično povezan sa starim jajima i simulacijom ovuliranja, uglavnom, fin je osjećaj onojednom kad jajnici miruju), navukla svoju mudžahedinsku kapicu, radi koje me cestovna ekipa, nekako, više, il poštuje, il se boji, ili mi se samo čini da autisti imaju više poštovanja prema biciklisti kad se vozi po ovoj hladnoći, nego inače, sretno, skromno i ponizno stigla na svoj, onaj, posao, pomirila sam se, valjda, sa svojim usranim poslom, usranom samom sobom, i sa svime time što sam u svojem životu proglasila usranim, pa sam onda poludila, zaključila da imam puno para na računu i naručila iz engleske da mi pošalju dva para finih cipeletina na velikom sniženju, jednu pumpicu za čišćenje objektiva, i jedne vruće pantalonice za vruće ljeto. To jer se vruće hlačice najveć isplati kupovati kad je hlaadno, i obrnuto. Sve je najisplativije i najpametnije kad je van svake pameti i razuma. Kad je najneočekivanje, ukratko. Blitzkrieg pali u svakom pogledu i slučaju.
A još prije velike agresije na velika sniženja, kupila sam i jedan tiket za pregled kralježnice, to ono nešto što se nudi u tričetvrt cijene e samo da bi bilo prometa, pa se možda koji pacijent-mušterija ulovi. Zajedno s krizom u zdravstvu, te ponude dana su krasno jedno rješenje za sve oblike hipohondara. Ono, ne moraš nagovarati svojeg doktora da ti nije dobro, a ta stotina kuna mjesečno za privatni pregled, namjesto onog, dopunskog zdravstvenog, se ne čini tako strašnom cifrom za umirivanje vlastitih strahova. Pa hajd, malo da se umirim, a malo možda i nađu nešto na vrijeme, zlunetrebalo. Ako i ne nađu, makar ću neko vrijeme imati lijepe cipele. Vin vin!
Onda se ludilo nastavilo pa sam se javila raditi dobrovoljno na poboljšanju života biciklista u ovom antibiciklističkom okruženju. Trebala bih se pokazat na nekim sastancima. Taj dio me muči, sve ostalo oke.
Mužjak će njrgat, on ne voli kad volontiram i kad ne naplaćujem ono što radim. Već dugo vremena ne radim stvari koje me vesele. Jedini način da ih radim i da se pritom osjećam neopterećeno, jest taj da ih ne naplaćujem. Bit će da je to do, onog nekog, samopouzdanja i samopoštovanja, no, lakše mi je raditi stvari za koje me ne plaćaju, manje je presinga, čist sloboda.
A od slobode nemreš živjet. Moeš umrijet. Slobodno.
Ponedjeljak.

"Najfinija" čokolada

odazivotu.blog.hr

Konačno sam doznala koja mi je najfinija čokolada
Ona koju mi je poslala prijateljica,koja je morala prijeći granicu da bi došla do mene.
Čokolada koju imam za kupiti u obližnjem dućanu,mliječna, s plavim omotom.
Stigla je jučer.Poslana je po „kuriru" koji je prolazio usput .
Nisam imala pojma dok mi muž nije rekao "Vidi što ti je poslala Dina".

Ma joooj,ne mogu zaustaviti suze.Sinovi se smješkaju na spomen njenog imena.
Ona je netko o kome ne volimo pričati.Previše je bolno.
Bolno je jer smo bili skupa deset godina.Kako se kaže...ma ne kuhane i pečene...mi smo bile u smijehu i plaču.
Mi smo bile...uvijek u smijehu na kraju,koliko god bilo teško,neizvedivo i bezizlazno,sve bi kod nas završavalo smijehom.
To je ono što nas drži cijeli život,dok se nismo poznavale,dok smo to dijelile i sada ,kada nas je život opet razdvojio.

Nas dvije,iz različitih kultura,naroda, razmišljanja,običaja...iz različitih svjetova,rekao bi netko.
Ali čovjek cijeni svoje i poštuje tuđe jer čovjek samo gleda čovjeka,sve ostalo je sporedno.
Puno smo naučile jedna od druge,nadopunjavale se.
Obje smo jedna drugoj ukazale na kvalitete koje imamo i nemamo.Na ono zbog čega možemo biti još sretnije.
Ja nisam bila svjesna svoje sreće koju imam uza sebe,a upravo je ta sreća njoj nedostajala pa mi je,punoga srca ukazala na to.
Iako žene već u zrelim godinama,veselo dijete u nama je uvijek našlo svoj put.
Šetnje uz more,pjevušenje starih pjesmica,traženje mana u nama samima,prelistavanja po prošlosti,veseli izlasci na još veselija mjesta,popodnevne kave umjesto plaćene psihoterapije...
Ne može se to ničim platiti!
Ušla mi je u život kad sam rodila mlađeg sina.Stariji je tada imao dvije godine.
Praktički,bebice obojica,ja bez ikakve pomoći,osim muža koji se borio za našu egzistenciju kao lav,radeći po cijele dane.
Dina mi je pomagala mjesec dana.I ne samo da sam vidjela da je jako vrijedna,pedantna,topla,ona mi je postala prijateljica!
Ona je u tim trenucima bila moja mama,sestra,dadilja,patronaža,čistačica,spremačica...ona je bila moj oslonac! Istina,za neke novce,ali to zbilja nema cijenu
Pogotovo to njeno razumijevanje i toplina.

Rasli su moji dečki,a nas dvije skupa s njima oživljavale svoje uspomene iz djetinjstva.
Njoj nikada nije bilo teško sjesti s njima na pod,igrati se autićima,slagati puzzle,čitati bajke,oživljavati basne iz slikovnica kroz igrokaze...
Svi smo uživali u tim danima,godinama...
Ali,od prijateljstva se ne živi pa su Dina i njen dragi muž morali otići naći svoju sreću i ono od čega se živi.
Naši su se životi razišli i da,od prijateljstva se ne živi,ali to prijateljstvo živi u nama.
Danas me podsjetila i rasplakala koliko smo toga prošle.I koliko je divno imati je,tako skromnu,čistu,divnu,iskrenu,odanu,moju vječnu prijateljicu.
Jer ,opet se pitam,imaju li cijenu kisela paprika i njen domaći pekmez?
Ima li cijenu najfinija čokolada na svijetu?
Ne postoji ta cijena.
Ne postoji cijena sreće koju mi je donesla u moj život.
Sve predivne trenutke koji su sada uspomena.I vjera da će nas život opet spojiti.
Iako,razdvojene kilometrima,granicama,državama,običajima,narodnostima,sreća je tu.
U našim srcima.Zauvijek.


Naučiti šutjeti (čovječe - budi Čovjek!)

isadora.blog.hr


Čovjeku treba otprilike 2 godine da nauči govoriti i otprilike 50 godina da nauči šutjeti.
Hemingway


Sjećam se svojeg djeda. O, kakav je to Čovjek bio! Dovoljno je, da bih ga opisala, citirati rečenicu iz Terezine pjesme: Sve manje ljudi znan ča nalik su na te.

Da, dobri moj nono. Pored svih pozitivnih osobina koje je imao, znao je - šutjeti.

*****

Danas živimo u čudnom, naopakom, hladnom svijetu. Svijetu buke. Stresa. Užurbanosti. Vijesti. Senzacija. Svađa. Napada. Dokazivanja. Egoizma. Netrpeljivosti. I još štošta bih mogla nabrojati. Tako je u stvarnom životu, pa i ovdje u blogosferi.

Riječi su moćno oružje. Njima možemo oživjeti čovjeka, ali, nažalost, i usmrtiti. Prečesto ih olako shvaćamo. Pa ih odapinjemo – kao strijele. I pogađamo ravno u srce. Kao što rekoh, usmrćujemo njima. Svjesno ili nesvjesno. Ako je nesvjesno, još ponešto možemo i popraviti. Uz iskrenu ispriku. Znamo da je oprosti čarobna riječ. Jedino što ju je nekima jako teško izgovoriti, jer im to, jednostavno, ne dozvoljava njihov ego.

Ovo mi je vrlo zgodna ilustracija spomenutog ega. sretan

Image and video hosting by TinyPic

Međutim, ako svjesno odapinjemo ubojite riječi, onda se radi o ljudskoj zlobi. Rekao mi je jednom netko, kada sam se po tko zna koji put čudila nad okrutnošću, da su ljudi u biti zločesti. Teško se mirim s tom rečenicom, iako se njezina točnost, povremeno, potvrđuje.

Ipak, biram vjerovati u Dobro. Uvijek vjerujem u Dobro.

U našem svijetu punom buke i svega onoga što sam nabrojala ne možemo gotovo ništa čuti. Ne možemo se fokusirati na sebe – na vlastitu izgradnju. Niti na druge ljude oko nas.

Zato je vrlo važno znati šutjeti.

Prije svega da bi čuli druge. Našu djecu, primjerice. Čujete li svoju djecu? Ona nam govore svakodnevno. Slušajmo ih. Ne možemo djelovati, ako ne znamo slušati. A da bi znali slušati, moramo naučiti šutjeti. Sjetite se, i vama je u životu sigurno bio potreban dobar slušatelj. U trenucima dok vas je slušao, osjećali ste da vas uvažava, razumije, čak i voli. Zar ne? Imali ste osjećaj povezanosti. Poput toplog stiska ruke. Ili zagrljaja. Koliko to vrijedi?

Još je jedan razlog zbog kojeg je vrlo važno znati šutjeti.

Da bi ušli u sebe. Povlačenjem u sebe, makar na kratko vrijeme, odvajanjem od svijeta buke i od stvari koje nas salijeću – otvaramo se sami sebi.

Naučimo zatvoriti oči. Poslušati svoje vlastite misli. Umiriti se. Pronaći se. Voljeti se.

Oplemeniti sebe samoćom i šutnjom.

Vratiti se u majčinu utrobu.

Pa ponovo rođeni – biti Čovjeku Čovjek.

A koliko to vrijedi?

Neprocjenjivo.

Statistika

Zadnja 24h

29 kreiranih blogova

497 postova

1.121 komentara

410 logiranih korisnika

Trenutno

14 blogera piše komentar

44 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se