novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

20

čet

11/14

19

sri

11/14

Vjetar

mrvicak.blog.hr



Nocas me vjetar vodi starim stazama.
Ovo je vjetar nasih grebena
Svu noc ce vali sumiti.

Kako je dobra bila u tim nocima
Moja draga sa malim, vlaznim rukama!

Jos uvijek tople one ce me sada
Pratiti cestom beskrajnom.

Pustite da cio nestanem
U mukloj pjesmi talasa
Cjelivajuci svaku maslinu!

Sjecam se samo drhtanja i cekanja
Sa oblacima nemirnim
I jurim...

Nocas me vjetar vodi starim stazama.


Autor: Ante Cettineo

Šalteri i grede

nachtfresser.blog.hr

Obavio još par stanokorisnih poslova. Očitao struju, čekajući promatrao face i zabavljao se slušajući dijaloge. Jedan ambiciozan umirovljenik pola sata zadržavao red, on bi rado razumio kako sustav funkcionira, usput prelazi kod jeftinijih strujodavaca i nije mu jasno zašto će mu ovi i dalje očitavati struju, to me eto zaintrigiralo pa sam upamtio, inače otkrio je još nelogičnosti i izazvao opću nervozu, čuj on bi da mu se sve objasni, gdje to ima. I studentica je pokušala nešto s činovnikom muljati u svoju korist no čak je i meni bilo jasno da nema šansi.
Skele stvaraju privid da se u ovoj državi ne grade samo apsurdi i dokazuju da odozdo sve lošije gađam.

Kolovođa na kvadrat

belator.blog.hr

Osim u školama, i u vrtićima ima roditeljski sastanak.
Osim roditeljskih sastanaka imaju u vrtiću i individualne razgovore sa roditeljima.
Pričaju o djetetu, o svemu što i kako se odvija djetetov život vezan uz vrtić
Tak smo i mi imali individualni razgovor, odnosno žena je išla, jer moje radno vrijeme je svakakvo, pa ona većinu toga obavlja vezano uz vrtić

Kad je došla doma, upitao sam je : i kaj veli teta, kak je Ficho u vrtiću ?
Ona mi odgovori : rekla je teta da je naš Ficho kolovođa !!
Ja odmah počnem : ma nemoguće, pa ja nisam bil takav, kak kolovođa ?
Ja sam bio dobar u vrtiću, ma uvijek sam bio dobar, kak je to moguće- mislim si ja i nastavim : sigurno si ti bila problematična, pa je sad Ficho pokupil to od tebe, sigurno je na tebe !!
A žena se smije.
Kaj se smiješ ? -pitam .
Pa čekam da završiš, jesi gotov da ti do kraja ispričam !?
Kaj još ima toga ? -pitam sav u panici.
Žena nastavi : rekla je teta da je Ficho kolovođa, ali u onom pozitivnom smislu, da animira djecu u igri, smišlja što će se igrati i svi ga obožavaju !!
A to !! -velim ja i nastavim : da, pa to je ok, mora da je na mene, cccccc !!

I tak naš kolovođa, mic po mic ima svoj prvi veliki nastup.....



....hahaha, kaj ti nisu malo preuske te hlače Ficho, cccccc.



Bilo je to spremanje za veliki nastup sa svojom vrtićkom grupom.
Oni koji trenutno imaju djecu u vrtiću, znati će da djeca u nekoj fazi moraju odabrati u koju će dodatnu aktivnost ili grupu.
Ne moraju, ali to je nepisano pravilo, jer svi negdje idu, možda je mali broj roditelja koji ipak svoje dijete ostave u grupi bez aktivnosti ( jer se plaća, a znamo kakva je situacija).
Nismo htjeli da ostane bez dosadašnjih prijatelja, jer su neki otišli u englesku grupu ( bila je gužva, pa se to nije moglo), a neki u etno-folklornu grupu.
Bilo je mjesta u toj etno-grupi pa je sad Ficho plesač u narodnoj nošnji.
Sad nam nije žao, jer imali su par malih nastupa u vrtiću i tete puno rade s njima i sve to skupa izgleda vrlo dobro.
Prije par mjeseci je bio taj prvi veći nastup u parku " Stara Trešnjevka", gdje su nastupali vrtići iz cijele Hrvatske.
Ficho je i tu bio kolovođa, jer teta ga je stavila da vodi kolo i imali su izvježbanu koreografiju uz pomoć jedne tajne narukvice.
Sljedila je priprema za nastup .......


..i pogled prije polaska.....


....te malo vježbe i ponavljanja koraka......


...kad smo stigli na mjesto događaja......


...trema je bila prisutna.....




.....što nije toliko čudno, jer ipak je to veliki nastup i velika pozornica.....


....gdje se tražilo mjesto više.....


Tek sam malo pred nastup skužio zašto mu je bilo važno imati tu narukvicu, jer nije niš govorio.
Teta nam je rekla da je to njihva mala tajna u vezi nastupa, jer kolovođa ne smije zaribati, a pomoću narukvice zna koja ruka ide kada u zrak. Bila je to tajna jedne narukvice.......


Bilo im je svima lakše kad je to konačno krenulo i kad su stali na pozornicu.....



Nakon nastupa sva djeca su bila počašćena ićem i pićem, sreća je bila prisutna, a i divljanje po parku na Trešnjevci......



Sve u svemu jedan lijep doživljaj. Išlo se kući pjevajući.....


Poanta je u tome da sam bio skeptičan o tom plaćanju dodatnih stvari u vrtiću, a sada vidim da je to vrlo pozitivno.

Tek sam se poslije sjetio da ovo ima još jednu priču u pozadini, a to je da sam ja išao u isti taj vrtić i da smo mi nekad svi bili folkloraši.
Našao sam i sliku od prije tridesetak godina.
Tu sam i ja negdje na slici :))


Čak i ova teta koja je na slici i koja je čuvala mene, još uvijek radi u tom vrtiću.
Iako ne čuva Fichu, nekad je na dežurstvu.
Još me se sjeća i Fichu zna nazivati mojim imenom.
Tko zna, možda Ficho nosi moje hlače ili škrlak (šešir)......



E, moj kolovođa......

Inspiracije dom...

bubamarasarena.blog.hr

Današnja inspiracija je s malo teksta i materijala.
Krugovi od papira, ljepilo, fotić i ja.












Kako od krugova napraviti malo drugačiju kovertu.

ODOBRENA SREDSTVA ZA OSNIVANJE TRI VATROGASNA DRUŠTVA

vatrenevijesti49.blog.hr

BRČKO

Brčanska Vlada donijela je danas odluku o izdvajanju tri granta po 10.000 KM za osnivanje tri dobrovoljna vatrogasna društva na području distrikta, čime bi cijelo područje bilo pokriveno efikasnom protupožarnom zaštitom. Šef Vladinog Pododjeljenja za zaštitu i spašavanje Mićo Simikić napomenuo je da je u ovoj godini već registrirano vatrogasno društvo u Maoči, na krajnjem jugu distrikta, dok je u pripremi njihovo formiranje u naseljima Bijela i Sandići. "Vlada distrikta će tokom iduće godine dodijeliti i tri parcele, za što su već osigurani lokacijski uslovi, a u toku je i priprema natječaja za projektiranje sve tri zgrade vatrogasnih domova", rekao je Simikić novinarima nakon sjednice Vlade. On kaže da će u vatrogasnim društvima raditi po sedam do deset profesionalnih vatrogasaca, zajedno sa mještanima dobrovoljcima. Prema njegovim riječima, sredstvima iz grantova dobrovoljna vatrogasna društva odmah će po registraciji biti opremljena najneophodnijom opremom.…. e-brčko

Image and video hosting by TinyPic

Samo za sebe ....

suncokreti11.blog.hr

Često me pitaju za koga si se to danas picnula (čitaj:sredila)?

Najčešće takva pitanja ignoriram i ne diraju me, samo me ponekad izbace iz nekog mog takta.

U biti, zapitam se, za koga se trebam srediti, za koga to moram biti uređena?

Ne moram biti sređena ako to ne želim a ako se, kako kažu - sredim, onda to isključivo radim samo i isključivo radi sebe. Tako bi trebalo biti, sve što radim, radim radi sebe. Tako to volim, volim ugađati sebi onoliko koliko mogu i na načine na koje mogu.

Ljudi bi se trebali uređivati radi sebe, a ne radi onih oko sebe. Po meni takva pitanja, radi koga i zbog čega su mi sasvim suvišna.
Volim se dopasti sebi, volim kad se pogledam u ogledalo reći sama sebi - kako baš danas dobro izgledam, a ako tijekom dana dobiješ i od okoline još kakav kompliment da ti malo nahrani ego, onda je to - to.

Ali suština svega je - radi sebe i naći tu neku sreću u sebi koju nosiš svakodnevno bez obzira na udarce koje dobiješ.

Kad nađeš tu neku sreću u sebi, kad činiš stvari koje te čine sretnom i pune ti dušu to se vidi, to se osjeti, ljudi tada jednostavno zrače tom nekom energijom koja je prelazna, to se baš osjeti.

Netko je sretan jer radi na sebi, netko je sretan kad se dobro obuče i sredi si frizuru, netko je sretan kad pročita neku knjigu, bit svega je da se sve vrti oko nas samih, ne onih oko nas, već onog nečeg u nama.

To valjda si trebamo naučiti - biti u ljubavi sami sa samim sobom.

Ne znači da ne trebamo voljeti druge, ne, dapače, trebamo voljeti i njegovati jedni druge, trebamo si naći onu čarobnu drugu polovicu ali isto tako ne tražiti smisao u onim nekim drugima oko nas, već naći sreću u sebi i biti sretni i kad smo sami i živjeti punim plućima.

Često znam reći kako želim muškarca pored sebe u životu, ali isto tako ga ne trebam da bih bila sretna jer sam našla tu neku ljubav u sebi sa sobom. I to je pošteno prema i meni i prema onom nasuprot meni jer mišljenja sam da kad jednom spoznaš ljubav prema sebi i u sebi onda možeš dati onu pravu ljubav i onom nasuprot tebe.

I tako kad ja kažem da se sređujem isključivo i samo radi sebe, da bih sebi bila lijepa, da bih sebi podigla vibraciju, jer kad se sredim bolje se osjećam, više dajem od sebe svijetu, jednostavno, volim kad si dobro izgledam kao i svi manje više.

Kažu da je to sebično. Možda je sebično, možda i nije, ja nekako češće mislim da to nije sebično, ali tema sebičnosti je neki sasvim drugi malo opsežniji post.
Sebično ili ne, na kraju krajeva, ako se sam ne pobrineš za sebe i svoj izgled ili bilo što drugo u životu, ne znam tko će to obaviti umjesto nas?

Ako je sebično voljeti samog sebe i lijepo si izgledati i raditi ono što te čini sretnim onda smo svi mi pomalo sebični u životu, što ja mislim da nije uopće loše. I naravno da ću i dalje raditi ono što mene čini sretnom i ne škoditi pritom drugima i lijepo si izgledati i držati do svog izgleda pa ma koliko god to bilo sebično.

I naravno, da ću to i dalje raditi isključivo samo i radi sebe jer meni tako paše....

tulum kod Sjedokosog AL SE NEKAD DOBRO JELO

sjedokosi.blog.hr


 photo 900b44e8-95dd-4401-8e28-9a128615a54f.jpg
by Jelena Rodić

Kod neinventivnih autora se često dešava
Da pročitaju najavu AL SE NEKAD DOBRO JELO
Pa hitro naprave post da zajebu društvo cijelo
(Vidiš i ja znam kako učiniti dobro djelo)
Oduvijek je kopiranata bilo i bit će
Neka im
mi ćemo tako dok ne sviće
Možda i dalje o pravoj domaćoj klopi
Razgovore vodit
Oprez da hercinfarkt vas ne klopi
Svaki od nas ima saznanje od davnine
Pa sve kreće po onoj
Od oca na sina
U bačvi uvijek dobra vina
naše tete pričaju da idu na dijete
kažu znaju recepte za fine paštete
Guščje su na glasu
uvijek o njima slušam
Vjerujte nikako da ih kušam
Ovo vam je poticaj mali
Molim da ništa na stolu ne fali
Mekona molim da javno ne broji gaće
Neko bu mu maznul hlaće



 photo fondi.jpg
http://www.podarimo.si/

evo ga FONDI spreman

 photo 7d488353-ff0c-4e90-a36d-ca743f5b4e9e.jpg
www.mnovine.hr

pa bumo i začagali

Djevojčica sa šibicama

lionqueen.blog.hr

Bila je hladna zimska noć. Snijeg je padao i počelo se smrkavati. Bila je posljednja večer u godini – večer uoči Nove godine. Po toj hladnoći, mračnom ulicom išla je jedna gologlava i bosonoga djevojčica. Doduše, imala je na nogama neke papuče kada je pošla od kuće, ali kakva joj je bila korist od njih kada su to bile velike papuče koje je prije nosila njena majka. One su bile tako velike da su joj spale s nogu kada je potrčala sakriti se ispred kola što su projurila ulicom. Jednu papuču više nije mogla naći a s drugom je umakao neki dječak i doviknuo joj da će mu ta njena papuča poslužiti kao kolijevka kad mu se rodi dijete.

Tako je sada ta djevojčica išla bosih, crvenih i plavih nožica od studeni. U staroj je pregači nosila sve svoje šibice, a jednu kutiju je držala u ruci.
Čitav dan nije prodala ni jednu jedinu kutiju šibica, nije dobila ni jednu lipu. Gladna, prozebla i potištena, lutala je jadnica sve dalje. Snježne pahuljice padale su po njenoj dugačkoj kosi koja se u kovrčama spuštala niz njen potiljak, ali ona nije ni mislila na taj svoj ukras. Svi prozori su bili osvijetljeni, a po ulicama se širio miris guščjeg pečenja – svuda se pripremao doček Nove godine, pa je i ona sada mislila na to.

Ona se šćućurila u jednom uglu između dvije kuće, od kojih je jedna malo više stršala na ulicu. Nožice je podvila poda se, ali joj je ipak bilo sve hladnije. A kući se nije smjela vratiti, jer nije prodala nijednu kutiju šibica, nije dobila niti jednu lipu i otac bi je istukao. A i što će tamo? I kod kuće je isto tako hladno. Živjeli su u potkrovlju i vjetar je puhao sa svih strana, iako su najveće rupe začepili slamom i krpama. Ručice su joj se sasvim ukočile od studeni. Ah, samo da upali jednu šibicu malo bi se ogrijala!

Da o zid kresne samo jednu šibicu zagrijala bi prste! Ona kresnu jednu šibicu i odmah buknu plamen. Šibica je gorjela kao svijeća i bilo je tako toplo dok je držala ruku nad njom. Bila je to čudesna svjetlost i djevojčici se činilo da sjedi pored velike tople željezne peći sa sjajnim mesinganim ukrasima. Ona ispruži noge da i njih malo zagrije, ali se tog trenutka plamen ugasi – nestade peći i djevojčica osta sa drvcetom dogorjele šibice u ruci.

Ona kresnu još jednu šibicu, pa i ona zaplamsa, i zid po kojem zasja postade providan poput koprene. Mogla je vidjeti pravo u sobu gdje je bio postavljen stol sa čistim bijelim stolnjakom i divnim posuđem od porculana. A na stolu se puši pečena guska punjena šljivama i jabukama. Ali što je bilo još ljepše – ta guska je skočila sa stola i, onako sa viljuškom i nožem u leđima, preko sobe zagegala prema njoj. I upravo kada guska dođe pred sirotu djevojčicu, ugasi se šibica i pred njom osta samo debeli i hladni zid.

Kada upali novu šibicu, pred njom se ukaza prekrasna jelka. Bila je i veća i ljepše ukrašena nego ona što je prošle godine kroz staklena vrata vidjela kod onog bogatog trgovca. Tisuće svjećica je gorjelo na zelenim grančicama, a šarene slike, kao one u dućanskim izlozima, gledale su pravo u nju. Djevojčica izdiže obje ruke prema svjećicama i šibica se ugasi. Ali one mnogobrojne svjećice počele su se dizati sve više i više, a onda se pretvoriše u sjajne zvijezde. Jedna od njih pade i ostavi za sobom dugački plameni trag.

“Sad je netko umro!” – pomislila je djevojčica. To je ona čula od svoje pokojne bake koja je govorila: “Svaki put kad padne zvijezda, nečija duša krene u nebo.”

Kada djevojčica kresnu novu šibicu, oko nje sve zasja i u tom sjaju pojavi se njena baka sva blistava, blažena i zadovoljna.

– Bako! – viknu djevojčica. – Uzmi me sa sobom! Znam da ćeš nestati čim se šibica ugasi kao što je nestala i ona topla peć i divno guščje pečenje i ona krasna velika jelka!

Da i baka ne bi iščezla, djevojčica brzo zapali sav ostatak šibica iz kutije. Šibice planuše i sve zablista kao usred bijela dana. Nikada joj ranije baka nije izgledala tako lijepa i tako velika. Ona uze djevojčicu u naručje i ponese je visoko, visoko u veliku radost i prekrasnu toplinu. Sada je djevojčica bila na nebu i više nije bilo ni zime, ni gladi ni straha …

A ujutro, u onom kutu između dvije kuće, našli su je rumenih obraza i sa osmijehom na usnama – bila je mrtva. Smrzla se posljednje večeri u staroj godini. Prvo jutro nove godine zateklo je mrtvu djevojčicu sa šibicama.
Pred njom je ležalo puno potpuno izgorjelih šibica.

– Htjela se ugrijati! – govorili su prolaznici.

A nitko nije slutio kakve su lijepe slike lebdjele pred njom kada je sa svojom bakom zaplovila u novogodišnju radost.

(H. C. Andersen)




Ova tužna priča bila je uprizorena u kazalištu „Neboder“ u Rijeci, za Dan dječje radosti, odnosno podjelu novogodišnjih darova djeci, prije otprilike četrdesetak i nešto godina. Bila sam mala djevojčica i rado bih i ja dobila dar, ali nisam bila na popisu. Naime, mene, malenu mama je poklonila baki, pa je samo sestra, koja je ostala kod mame i tate, bila na popisu i ta sestra je dobila dar, dok sam ja sa strane tužno gledala. No cijeli život pamtim tu predstavu o "Djevojčici sa šibicama". I danas je se sjećam, kao da je jučer bilo.

A pamtim i koliko sam ja, malena djevojčica, čeznula za tom šarenom vrećom prepunom bombona, čokolada i igračaka. No nisam bila na popisu.

Kako tada, tako ni danas.

Zato mene čeka moja baka. Da jednog dana i ja upalim šibicu.

NAJSTARIJE VATROGASNO DRUŠTVO U POŽEŠKO-SLAVONSKOJ ŽUPANIJI

vatrenevijesti49.blog.hr

POŽEGA

Nizom manifestacija vatrogasci DVD-a Požega obilježili su 140 godina postojanja. Požeški vatrogasci najstarije su vatrogasno društvo na području Požeško-slavonske županije te šesto vatrogasno društvo po starosti u Slavoniji. Osnovani su odlukom gradske uprave i zaslužnih građana Požege 1874. godine, a nakon niza velikih požara koji su zadesili grad . Obilježavanje je počelo izložbom stare vatrogasne opreme i tehnike, odlično očuvane ručne vatrogasne štrcaljke iz 1893. godine u holu Glazbene škole, zgradi u kojoj su gotovo 90 godina živjeli požeški vatrogasci, do preseljenja u novi vatrogasni dom u Industrijskoj ulici. Svečanim večernjim koncertom u Glazbenoj školi, u kojem su sudjelovali Brass quintet pod ravnanjem Kristine Banovac, mag. mus., i Puhački orkestar Glazbene škole, završen je prvi dan obilježavanja godišnjice.
Image and video hosting by TinyPic
Drugi dan proslave počeo je svetom misom zadušnicom za preminule vatrogasce u katedrali sv. Terezije Avilske, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća uz spomenik poginulim braniteljima na Trgu 123. brigade. Odana je i počast svim istaknutim preminulim vatrogascima pokopanim na groblju sv. Ilije i sv. Elizabete. Na Trgu Sv. Trojstva za građanstvo je održan svečani koncert Gradske limene glazbe Trenkovi panduri pod ravnanjem Mirka Ćaćića. Poslijepodnevni program počeo je Združenom taktičkom vježbom na lokaciji OŠ Julija Kempfa, u kojoj su sudjelovali vatrogasci DVD-a Požega i JVP-a grada Požege.

Svečana sjednica održana je u koncertnoj dvorani Glazbene škole. Dugu povijest društva iznio je predsjednik Šimun Miletić, a sve nazočne vatrogasce i njihove goste pozdravio je požeško-slavonski župan Alojz Tomašević, dogradonačelnik Darko Puljašić, koji je vezao i svečanu lentu na vatrogasnu zastavu DVD-a Požega. Skupu se obratio i predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Ante Sanader te uručio visoko priznanje DVD-u Požega. Predsjednik VZ županije Željko Petrović, osim priznanja, DVD-u Požega uručio je i ključeve novog navalnog vozila koje je došlo iz donacije austrijske pokrajine Tirol. U svečarskom dijelu sjednice nagrađeni su istaknuti pojedinci za dugogodišnji rad u društvu, za 50 i 40 godina, vatrogasnim plamenicama.…. glas slavonije

Image and video hosting by TinyPic

Mission impossible ...

staklenozvono.blog.hr

... is possible !
Uredite si staru kuhinjicu.
Nema veze što je od ultrapasa.
Ultrapas se može bojiti !
Da, da, zbilja može i to vrlo jednostavno.
Istina, treba malo truda, ali moguće je to odraditi vrlo kvalitetno.
Kad sam završila, grebala sam noktom da vidim hoće li se slučajno guliti, ali nije.
Ni mrvicu ! Tvrdo ko kost !

Sve što vam treba za ovaj pothvat je:

- stara kuhinja od ultrapasa
- šmirglerica
- primer
- boja koju želite
- malo mašte

Šmirglala sam plohe dok god nisam skinula onaj sjajni, glatki sloj.
NISAM udisala prašinu, koje za divno čudo ima ko u priči, jer sam imala maskicu preko nosa i usta. Vodila sam računa o tvojim riječima, prozirni.



Prije nanošenja primera, važno je da ih dobro oprašite, najbolje ih je prebrisati nekom krpom, al ono, baš dobro ispuhati tu prašinu.
Primer koji sam koristila je ovaj:



To je najbolje otkriće u posljednjih godinu dana. Nanosi se na sve podloge i savršeno dobro drži boju. Probala sam i na metalu i na drvu i na plastici, a sad i na ultrapasu. Savršeno !
Premazala sam dvije ruke primera, onako, za svaki slučaj, a nakon toga, spužvicom sam utapkala dva sloja bijele boje.
Radila sam spužvicom jer ne volim kad se vide potezi kistom.
Dakle, sad sam dobila dvije divne bijele plohe.

Onda sam uzela dvije ovalne pločice debljine 3 mm, formata A4.
Nemam pojma od čega su. Na njima sam napravila, u bojama koje je vlasnica kuhinje željela, dvije različite slike u nekom, pomalo retro stilu, jer je cijeli taj stan tako divan, starinski uređen i mislim da sam pogodila bit cijele priče.

Evo pločica:





Pločice sam zalijepila na sredinu svakih vrata,



pa sam u kuteve, šablonom i modelir pastom, iscrtala ornamente i zaključila da je to to !







Još sam sve prelakirala dva puta bezbojnim lakom i sad im se divim !

JASKANSKI VATROGASCI SPREMNI

vatrenevijesti49.blog.hr

JASTREBARSKO

Tema vježbe bila je prometna nesreća automobila na benzinskoj postaji, te krizna situacija koja se dešava istjecanjem plina iz spremnika, požar koji se proširio otvorenim prostorom do obližnjeg objekta prijeteći trećem objektu. Zadatak i cilj vježbe su uvježbavanje koordiniranog djelovanja više DVD-a s područja VZG Jastrebarsko, sustava zapovjedanja na intervencijama, sustava uzbunjivanja, upoznavanje sa vatrogasnom opremom i tehnikom s kojom raspolažu DVD-i a koja se koristi u velikim požarima. U vježbu je bila uključena i policijska postaja Jastrebarsko, te crveni križ Jastrebarko sa svojim djelatnicima zbog obavljanja određenih radnji koje obavljaju takve ustanove prilikom takvih kriznih situacija. Vježba je započela prikazom situacija prometne nesreće na benziskoj postaji Tifon Čabdin. Nakon situacije požara automobila vježba se postupno proširila na situacije požara otvorenog prostora oko benzinske postaje, na poslovni prostor Ciban situacija požara objekta, te situaciju koja prijeti podatkovnom centu Jastrebarsko u čijoj se u kotlovnici nalaze spremnici sa zapaljivom tekućinom.
Image and video hosting by TinyPic
Vježbu su predvodili zapovjednici VZG Jastrebarsko. Voditelj i koordinator cjele vježbe bio je Zapovjednik VZG Jastrebarsko Vedran Boričević. Kako se vježba odvijala na velikom prostoru i u vježbi je sudjelovao veliki broj vatrogasnih postrojbi i vatrogasaca, vježbom su u četri sektora rada na koje je bila ista podjeljena upravljali zapovjednici VZG Jastrebarsko. Vatrogasna vježba u kojoj je sudjelovalo 124 vatrogasca sa 9 navalnih vozila, auto cisternom, 14 kombi i teretnih vozila, crveni križ i policija organizirana, pripremljena i izvedena je na vrlo visokom nivou sa raznim efektima i statistim koji su vježbi dali štih stvarne situacije. Nakon održane vježbe u DVD-u Cvetković održana je analiza iste te kratko predavanje o količini gorivih tekućina i plinova, kao i o potrebnim sredstvima za gašenje. Analizu je izvršio zapovjednik VZG Jastrebarsko Vedran Boričević.

Pohvale za organizaciju, provedbu i rad vatrogasaca primili su članovi VZG Jastrebarsko koji su se i obratili vatrogascima nakon analize vježbe u DVD-u Cvetković; načelnik Stožera za zaštitu i spašavanje, ujedno i zamjenik gradonačelnika, Stipe Bučar, zapovjednik Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije, Josip Novosel, predstavnik tvrtke Tifom, Maria Čuka, načelnik HVZ-a, te predsjednik Vatrogasne zajednice Grada Jastrebarskog, Željko Popović te u ime domaćina, predsjednik DVD-a Cvetković, Mladen Boričević.…. zagrebancija

Image and video hosting by TinyPic

Piši, piši mi k'o prijatelju svom

missillusion.blog.hr

Podsjetila me ova vijest na moje nemilo iskustvo s radom za jedan prominentni zadarski internetski portal.
Nadobudno i naivno sam prihvatila ponudu za posao smatrajući da me pod 1) osoba koja me dobro poznaje neće uvaliti u nešto loše i pod 2) da ću lagano zaraditi džeparac i steći iskustvo.

Upozorena sam na početku da neću dobiti više od tisuću kuna i da mi je posao uređivanje portala odnosno prenošenje vijesti s još prominentnijih portala te pokoji teren. Pristala sam na to, zvučalo mi je dobro. Još je bilo riječi o tome kako je to dobra stavka u CV-u i cijeli pristup je djelovao kao da sam tamo uistinu došla učiti. Posao je bio iznenađujuće lagan jer koliko teško mora biti kopipejstati članke u editor? Znamo svi kako funkcionira kopipejst "novinarstvo" u Hrvata da bi ikom laskalo takvo razvijanje "novinarskih" vještina. Znamo i da nitko od vas ne traži nužnu dozu pismenosti. Recimo da sam svemu pristupila s previše entuzijazma. Potpisala sam ugovor o autorskom djelu i nisam previše razmišljala o tome dok se od mene nije počelo očekivati da radim terene jednako kao i moje dvije druge kolegice. Terenski rad se sastojao također od kopipejst izjave s lica događaja i sastavljanja malog informativnog članka. Međutim, sve skupa je to bilo podosta vremena. Četiri ili pet sati rada za portalom u redakciji, a potom popodne odlazak na teren i pisanje članka što bi oduzelo još dva sata sigurno i recimo da su nekad vijesti znale stizati i kasnije popodne, dakle možemo reći da se radilo o osam sati rada, ne uvijek, ali često i sve češće kako je vrijeme prolazilo.


Budući da sam za prvi mjesec dobila sedamsto kuna za razliku od kolegica s punom plaćom, postalo mi je očito da me se iskorištava. I da bi mi to iskorištavanje trebalo laskati. Nekako mi nije laskalo. Bila sam dovoljno pismena da mi zadatak bude lagan i da ne osjećam da išta učim, dapače, a oduzimalo mi je previše vremena za takav sramotan honorar. Volontiranje bi bilo daleko poštenije.
Na kraju sam učinila neoprostivo i za vrijeme ispitnih rokova digla dva dana ruke od portala i pojavila se samo da dam otkaz i ukažem na to da ugovor o autorskom djelu nije primjeren za takvu vrstu posla što je dočekano prilično manipulativno i na nož. Ispala sam nezahvalna, jer je to "mala obiteljska firma", i loš čovjek. Jer sam navodno bila prva koja je uopće potegnula pitanje honorara i ugovora. Petsto kuna za taj mjesec mi je isplaćeno isključivo jer nisam to htjela iz principa ostaviti na miru nego sam forsirala isplatu jedno mjesec dana.

Razumljivo mi je da urednicima treba jeftina radna snaga za polupismene članke, međutim, tad je pošteno sve karte staviti na stol i plaćati jednako sve svoje suradnike što ovdje nije bio slučaj. Postavljati se pred ikim tko ima veći IQ od sobne temperature kako mu je to prilika života je prilično podcjenjujuće s obzirom da pismena i obrazovana osoba takav posao može raditi lijevom nogom. Ali, vrijeme je novac. O poštivanju dovoljno govori činjenica da se od nekog očekuje da za sedamsto kuna radi isti posao kao osoba za četiri tisuće ili više.

Iako, ruku na srce, nije ni to pošteno. Jer srozava ionako srozano novinarstvo. Satnica čistačice je veća nego satnica mnogih novinara. Pisanje se plaća. Barem bi trebalo. Sve ostalo je prijevara, podcjenjivanje i bezobrazluk. Nije da u kapitalizmu na to nismo navikli.

Iako, moram priznati, prema mom iskustvu, ova cifra s linka čak zvuči pošteno. Jer tu se radi samo o pisanju članaka, ne svakodnevnom uređivanju portala i odlascima na teren te pisanju članaka.

O plaćanju tekstova izvan sfere novinarstva, bolje je i ne započinjati. Ukoliko nemate dovoljno poznanika koji će vam objaviti vaš prozni ili poetski uradak i isplatiti vas, ukoliko ste se zamjerili krivoj osobi, nećete dobiti ni odbijenicu, kamoli objavu. Da ne kažem da još uvijek vrijedi stav da je objava čast, a ne vrijedna plaćanja. Sve to skupa nije previše bitno kad osobi taj novac nije uistinu potreban. Faruk je svojedobno sažeo sve moje strepnje pred The Bankomatom dok sam pisala za novac.
S vremenom čovjek postane cinik. Sva emocionalna vrijednost tekstova odavno mine kao i motivi i razlozi pisanja, a ostaje gola činjenica da treba preživjeti. Ipak, da bi zaradio nešto, potrebno je nešto i uložiti odnosno dobro se prodati. Kad ti kapitalističke sheme samopromocije, guranja, nametanja, trganja za komadićak kolača nisu bliske, stvar postaje još teža. Kad nisi spreman biti pisac-proizvod, sam svoj brend, gotovo nemoguća.
Nije ovo baš vrijeme neke pretjerane časti. I jako je skupo imati stav da ti je išta "ispod časti". Znaju to prodavatelji osiguranja pernarsko-psihopatskog sjaja u oku kojima je najbitnije prodati svoj proizvod i postići cilj, znaju to novinarčići kojima je čast da im ime i prezime stoji ispod članka upitne kvalitete, znaju to pisci koji ujedno moraju biti šoumeni, plesači na žici i stand up komičari da bi se prodali.
Ponekad kad prolazim kraj čistača ulica učini mi se da je u ovo današnje vrijeme boga novca to elementarno najčišći i najslobodniji posao.

Trtar mrtar

broduboci.blog.hr

Više se bojim mušice nego zmije – znao bi reć barba Pjero, vinar, vinogradar, povrtlar i maslinar, težaaak staroga kova, a mi dičina koji tada ništa nismo znali ali smo se voljeli praviti jako pametnima, bi mu se naravno – smijali.

Kako mušica može biti opasnija od zmije?

Vidit ćete – lakonski bi odgovorio stari Pjero.

I bome smo ove godine vidjeli. Zapravo, nismo vidjeli, ali smo se uvjerili kako jedna najobičnija mušica vulgarica može opustošiti maslinike. I to onako utiho, podmuklo, iz zasjede. Tko zna, možda smo tako nešto i zaslužili. A baš smo se bili razbahatili. Svi smo preko noći postali veliki maslinari, itali se postocima i ekstra djevičarenjem. Umislili smo se da smo pronašli idealnu biljku za našu hm... – kroničnu nepoduzetnost, biljku koja je vjerna, nijema i nezahtjevna. Kao ne treba oko nje ništa radit, samo malo pročeprkat ispod i okolo, jednom godišnje uredit frizuru, tek toliko da ne zabušavi i djeluje pristojno, a ona, ona će već dat svoje. A onda se Maslina jedne godine ofendila i rekla – e neću! I dozvala ovu glupu mušicu.

I sad zahvaljujući muvi bez glave, mi smo dobili dva – tri jesenska vikenda kad ne znamo ni sami što bi radili. Naravno da nam ne pada na pamet da odmah krenemo u obračun sa strašnim neprijateljem koji već kuje planove za slijedeću sezonu. To ćemo...tamo kad dođe vrime, ae...



I šta'š sad, nema berbe, nema marende, nema prijatelja, nema uljare, a kad je već tako – najbolje bi bilo poć malo u prirodu razbistrit glavu.

Di ćemo? Mogli bi na Trtar iznad Šibenika, tamo se nikad nismo penjali. Trtar-mrtar? Ajmo!

Mada će na prvi spomen trtavog imena tek rijetki razabrati o kojem se točno brdašcu radi, usudio bih se reći da je većina vas prozujala njegovim padinama i to preko nekoliko puta, pogotovo ako ste se vozili još uvijek nemonetiziranom A-1 Dalmatinom.



To vam je ono brdo načičkano ventilatorima koji služe za rashlađivanje Dalmacije u vrućim ljetnim mjesecima. Što to čujem, da ovog ljeta nije bilo vrućina? Pihhh, a što mislite zašto? Pa vidite da ventilatori djeluju!

Kažu knjige da Trtar ima dva istaknuta vrha, Orlovaču i Krtolin. Dakle, na jednom uzgajaju orlove a na drugom kumpire. Ovaj s orlovima je par metara niži, a onaj s kumpirima za pinku viši od 500 metara. Budući da su naši kriteriji za razgraničenje i definiranje što je brdo a što planina nešto blaži nego kod većine gorovitih zemalja, pa tako za čarobnu granicu uzimamo upravo kotu od 500 metara nad morem, tada možemo mirne duše i Trtar proglasiti planinom. Trt-trt...

No, za osvojiti tu strašnu planinu potrebno je najprije pronaći Rakovo selo (nikako brkati s Pakovim selom) i zaseok Rupići. To čak i nije jednostavno. Najprije sam samouvjereno krenuo spojnicom prema auto-cesti pretpostavljajući kako je taj odvojak „tu negdje“ pa ostao blago zabezeknut u trenutku kad sam shvatio sa da sam ga doslovno preletio. Nije bilo druge nego pronaći pogodno okretište, vratiti se do petlje i raspetljati Rupićev čvor ispočetka.

Dakle, od rotora u Rakovu selu (ne zezam se – ima rotor) slijediti oznake, vijugavom cesticom koja se širi što više ide u brdo (ni ovdje se ne zezam) proći podvožnjak ispod spojnice pa još jedan podvožnjak ispod auto ceste, doći do kraja asfalta i tu potegnuti ručnu. Zatim propješačiti par stotina metara do planinarske kuće 'Ćićo'.






Rupići su danas napušteno selo, što me iskreno začudilo, ajde još bih razumio da se nalaze negdje boguizanogu, u ljutom kamenjaru u kojem nema ni suze vode ni vlati trave ni šake zemlje, ali ovako kad im sve je na dlanu, hm...



Morat ću prvom prilikom kad se sretnemo pitati svog ratnog druga, Rupića zvanog Bužić, čovjeka čvrstog stiska i gromoglasnog osmijeha, kakva ih je to ljuta nevolja naćerala da se rasele ka rakova dica. A dobro, ako su iz Rakova sela onda je valjda to – to. Trebalo bi provjeriti što je s Pupićima iz Pakova sela...

Uglavnom, od dopadljivo uređene planinarske kuće vodi nekoliko staza, a na vama je da odaberete najmiliju. Nas je nekako prirodno odvukla ona put Orlovače, koja se dobrim dijelom blago penje uz padinu, jedino pri samom kraju treba uključiti pogon na sve četiri.

Vrh se nalazi tik pored šestog ventilatora u nizu, a osim u ugodnom povjetarcu možete besplatno uživati i u lijepom pogledu, s jedne strane na otoke šibenskog arhipelaga a s druge na doline i planine naše Zagore.





Naravno, ne smijete nikako propustiti okrijepiti se dobrim jelom i pilom, jer vam se u protivnom može učiniti da se ovi ogromni ventilatori – miču. O da, kad vam kažem, onaj šesti ima običaj otići popričati s prvim, peti s drugim, a koliko čujem, za zimskih večeri kad zbonaca, znaju se okupiti zajedno pa zaigrati na trule kobile.



Od Orlovače do Krtolina preostalo nam je, ako je vjerovati putokazima, šezdesetak minuta hoda. No, ovoga puta nam nije bilo milo militi do kumpirskoga vrha ne toliko zbog toga što bi nam takva tura predstavljala velik zalogaj, već zbog mog dragog prijatelja Lovca Luke i njegovih pajdaša koje smo primjetili u blizini kako grmećim štapovima rastjeruju nametnike u prirodi.

Stoga smo se istim putem vrnili do Ćiće, ugodno proćaskali s domaćinom iz šibenskog planinarskog društva koji je u međuvremenu otvorio kućicu, upisali se u knjigu utisaka, obećali ponovni dolazak i tako to. Sve u svemu, bila je to zgodna šetnja, istina pomalo penzionerska, ali nije ni u tr(a)čanju sve. Štoviše bila je to šetnja koje ćemo se rado sjećati u dugim zimskim noćima kad uz vatru s komina, gradele i srdele, krenu priče o čojstvu i junaštvu, a već vidim kako ćemo u trenutku slabosti zavapiti - a di nan je domaće maslinovo uuuuuuje? Enti mušicu i ko je izmislija!





Statistika

Zadnja 24h

14 kreiranih blogova

407 postova

773 komentara

324 logiranih korisnika

Trenutno

10 blogera piše komentar

55 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se