novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

19

sub

04/14

Pinca s dodatkom čokolade

amateuramaterka.blog.hr

Nakon kraće pauze, vraćam se s prigodnim uskršnjim kolačem – pincom. Odlučila sam se za već isprobani recept samo sam ovaj put smanjila sastojke i dodala čokoladu da malo obogati okus.


Sastojci:
x 400g brašna,
x 2 jaja,
x 100g šećera,
x 1 vanilin šećer,
x 100g margarina,
x 16 svježeg kvasca,
x čep ruma,
x naribana korica limuna,
x pola šake nasjeckane čokolade (može i više).

Premaz:
x 1 žutanjak,
x malo krupnog šećera.
Od ovih sastojaka dobiju se tri male pince.



1. Najprije otopiti svježi kvasac s jednom žličicom šećera i malo mlake vode i ostaviti da se diže.
2. U posudu staviti sve sastojke (osim čokolade) i umijesiti tijesto. Pokriti krpom, ostaviti na toplom i ostaviti da se diže oko sat vremena.
3. Ponovno malo mijesiti tijesto, podijeliti u tri dijela. Kako uobičajeno pinca ide bez čokolade, ja sam u sam jedan dio stavila čokoladu i to u sredinu. Pince po vrhu prerezati u obliku križa/slova X. Ostavila da se diže još sat vremena.
4. Pince premazati žutanjkom i posipati krupnim šećerom. Onu u koju sam stavila čokoladu posipala sam po vrhu čokoladom.
5. Pince peći 30 minuta u pećnici unaprijed zagrijanoj na 180°C.



Uz ove pince želim svima sretan Uskrs.


Vitez, hodanje, drveće i noge

splitkarenje.blog.hr



Krešimirova Primakka

kad bi noge odmarale
za po gradu imala bi jedne
druge bi mirovale
dok ne zažele po brdu biti vrijedne

Plominsko gorje i Kožljak

blogodneverina.blog.hr





Ako tako mali prostor poput Učke sakriva na stotine zaboravljenih mjesta ne želim ni znati što se onda dešava sa zemljom koju trebaš satima preletavati da bi ju prošao. Otkada smo izmislili brza sredstva putovanja i provukli autoceste, bijele ceste su izbačene u neku drugu dimenziju sporijeg života, ali bližeg prirodi. Kako pohodimo ovo istraživanje za PP Učka tako shvaćamo koliko je toga čovjek ostavio iza sebe, zajedno sa svjedocima takvoga života.

Još uvijek imamo krišku južno-zapadne Učke za obići koja je već u domeni Istarske županije, naselje Fonovići u općini Kršan (moj bolesni smisao za humor si zamišlja kako stanovnici mora da su fonetičari svi od reda).




Gdje nailazimo na ovu strašnu zvijer koja ne zazire od monstruoznih radnji kao skakanje po travi nalik zecu i očekivanje da ga dobronamjernici moraju podragati (po mogućnosti na neodređeno).




Fonovići su jedno od onih naselja koji su manje više zadržali rustikalni karakter i nisu se razbacivali betonom kako to neka mjesta znaju.




Eksluziva za blogozajednicu.

I onda nam je Dorijan, gorde zvijeri vlasnik, kojeg smo prekinuli u poslu sa našom pojavom (čim dođemo u neko naselje s papirima i fotoaparatom stanovništvo skeptično gleda tko su sada ove pridošlice, nisu li valjda konzervatori?) ponudio bukaletu vina (iako je bilo devet ujutro ne možeš domaćinu reći ne, ako ti nešto ponudi zar ne?) pa smo saznali od njega da niti pola kilometra od sela napuštena crkvica Sv.Mavera u kojoj se još uvijek za vrijeme mladosti njegove none ljudi običavali vjenčati. I tako smo se blago natašte nacvrcani zaputili u potragu.



I istina, odmah pored niza sačinjenog od bandera u gustoj šumi eto nje, davno zaboravljene crkvice, u nijednom katastru je nema što nas čini otkrivačima tople vode. Osjećam da će pasti izvorni članak. Što mu maslačaka crkvo nećeš utonuti u zaborav!




Parkirali smo u Plominu i pošli prema njegovom zaleđu koji se sa magistrale ne može ni zamisliti jer djeluje prestrmo da bi tamo gore ičega moglo biti, osim divokoza naravno.




Pod budnim okom domaće ekipe.

Geološka podloga južne Učke je od fliša (za razliku od ostatka koji je od vapnenca) i zato je i zemlja drugačija. Reče Grga da ga ovi sočni pašnjaci podsjećaju na zagorje.








Geološka karta Istre.




Ne mogu vam opisati koliko mi se ovaj uspon usjekao, moraš hodati poput patka. Ali jednom kad si gore, znaš da se isplatilo.




Bukovo. Vrh koji je nazvana tako radi enklave endemske sorte bukva. Ovo je više zanimancija za biologe.




Sitodraž (draženog li imena). Nebeski pašnjaci koji su nas dočekali nakon onog ubojitog uspona na kojem sam ostavio nekoliko psovki i kletvi. Nije ni čudo što nakon toga osjetiš olakšanje i napaseš oči na zaboravljenim pašnjacima.




Ako se netko bude zaželio piknikovati ondje (ili po naški teferečati), ovaj bi dolac mogao poslužiti za mali nogomet.




Vrh Orlić. Carlo Marchesetti ga smješta pod gradine, ali je toliko malena gromača pa vjerujemo da je bio tumul za neku posebnu ličnost te brončanodobne zajednice.




Naslagano kamenje usred pašnjaka koji se nije čistio vrlo vjerovatno ide u prilog našoj teoriji iako nije sigurno sve dok se kamenje ne premjesti.




Gordi Boligrad u čiju su funkciju vjerojatni bili tumuli. Osim unutranje konsolidacije vodeće kaste "iznutra" (kad zakopate vlastitiog člana obitelji s "državnim počastima"), služili su da obilježe teritoriji i daju do znanja zajednicama "izvana" da je ovo upravo posjed zajednice. To se i dan danas u arhaičnim institucijama poput Crkve (npr.) i dalje radi.




Iako smo u bložjem miru na ovim visinama i dalje smo pod Sarumanovom paskom.




Spuštamo se strmim padinama do Plomina nakon što smo popisali pastirske dvorove i nailazimo na lokvu za stoku kod Gorica.

Zaravan na kosini je čudo samo po sebi.




Dok je lokva ostavljena za stoku, izvor je za ljude. Pošto je voda dragocjen izvor života vidljivo je koliko su brige uložili oko njega.




Ovo nije pokušaj da ga začepimo našim tijelesima.




Gdje je izvor tu je i kuća, naravno napuštena kao i mnoge tijekom '50 godina. Nevjerovatno je što priroda može napraviti kada nitko ne obitava u kućama. Svi oni trgovački centri i tone betona neće moći spriječiti prirodu da zauzme svoje jednoga dana.




Kako su se radile unutarnje pregrade.




U zaseoku između Vozilići i Kožljaka nailazimo na ekipu koja se igra u sjenu i još ima plaćenog čuvara da ih nitko ne može ometati. Ali mi jednostavno moramo proći i popisivati dalje unatoč njegovom NO PASSARAN.




Sabotiraju nas na svakom koraku.




Nakon što smo se takvim diverzantskim dosjetkama glasno nasmijali o brk i stisnuli gas nastavili smo s popisivanjem tradicionalne gradnje.







Ovo je tipični stol pod ladonjom na kojem su se dovodile važne odluke.




Katun je istro-rumunska riječ za stan (u smislu pastirskog dvora). Pronalazimo toponim od Albanije do ovdje.




Preostali ljudi nakon početne skepse nude dec vina na koji moram odgovoriti vetom (šmrc) jer imamo posla dok imamo svijetla.




Crkva Sv.Juraja s tipičnim zvonikom na preslici.



Nadgrobna ploča od koje ti se steže u grlu.













I moja je nona imala golube raznih pasmina.




Stari grad Kožljak.

Nešto više o povijesti.




Grbovi usječeni u stijeni.




Kaštel je opasan vegetacijom kao u trnoružici, u poludivljem stanju jer za njega brine jedini stanovnik koji živi unutar zidina.




Kroz kaštel prolazi markirana planinarska staza.




Crkva Sv.Hadrijana (bez krova), a vlasnik RH ne brine jer ove godine imamo samo 200 miliona kuna (za čitavu kulturu) pa je bolje nadati se milodarima.




Iako treba priznati da je za vrijeme Valvasora (druga polovica 17 st.) Kožljak imao samo zidove i bio šupalj iznutra.





Pogled s kaštela na Čepićko polje koje je do '30 bilo jezero. Sljedi okolica Sušnjevice i Vranje u sljedećem điru. Nadam se da vas nisam udavio fotkama.


Ala boh!






PRILIKOM VJEŽBE PREVRNULA SE VATROGASNA CISTERNA

vatrenevijesti49.blog.hr

PORTOROŽ

Na pisti zračne luke Portorož tijekom vatrogasne vježbe zračne vatrogasne jedinice dogodila  nesreća. Prevrnila se vatrogasna cisterna u kojoj je bila posada od tri vatrogasa, koji su tom prilikom i ozljeđena. Dvije osobe su puštene na kućnu njegu dok je jedna hospitalizirana u bolnici.

Na zračnoj pisti Aerodroma Portorož jučer oko 9 sati dogodila nesreća. prevrnulo se vatrogasno vozilo potrdila je glasnogovornica PU Koper Anita Leskovec. U nesreći su ozljeđene tri osobe koje su se nalazile u prevrnutom vozila te su preveženi u opću bolnicu u Izoli. dvije osobe su puštene na kućnu njegu dok je treća zadržana na promatranju, poručuju iz zrakoplovne luke.
Image and video hosting by TinyPic
Nesreća se dogodila prilikom izvođenja vježbe simulacije zračne nesreće. U vježbi su sudjelovale dvije ekipe PHE Izola sa lječničkim timom, dva vozila javne vatrogasne brigade Koper te vozilo vatrogasaca zračne luke Portorož. Očevid su napravili koperski policajci a o samoj nesreći obavješten je i inspektor Agencije za civilno zrakoplovstvo Republike Slovenije…. 24ur

Image and video hosting by TinyPic

Moja najdraža Ribica

sekasmith2.blog.hr


Bez uvrede, ili po vlastitom nahođenju, alzo drage Ribe: Ribe mi ne pašu po horoskopu ni u kojoj verziji.(Dobim žgaravicu i od svake ribe na tanjurčeku. Nula bodova.) Za utjehu mogu reći da se ljudima lasi dižeju na glavi kad velim kaj sam ja u horoskopu (orlušina?).

Moj čudni tata je bil Riba, moja prijateljica Branka koja me otfikarila ko staru limenku, skor sam umrla od tuge, moja prva prijateljica; moja najveća i nikad ostvarena ljubav, Vladimir. Bež'te Ribe, lovite se Jarčeva i Bikova, nemamo niš zajedničko. E, ali:
Ali: umrla je moja najdraža Ribica, Gabriel Garcia Marquez. Nikad se nismo posvadili ni zamerili jedno drugomu, nemrem reći.

Za Sto godina samoće sam saznala na jedan izuzetno volšeban način, takav kakva je i knjiga, al to tu nije bitno. I onda sam navalila čitati sve od Markeca kak ga je zvala moja mama. Stotku, knjigu sa fenomenalnim komentarom "Ne verujem da ću do kraja života pročitati išta slično, niti da će išta slično biti napisano do smaka sveta" – Vladeta R. Košutić, sam kupila na tadašnjem divnom starom Cvetnom placu na nekom štandeku od daskih, za nekakvih 40 dinara, dok sam bila u dugohodajućoj vezi (s jednom Ribom).

Kasnije mi je ta knjiga bila doma u 4-5 primjeraka za eventalni poklon za neki eventuani nenajavljeni rođendan ili to, i par primjeraka da se ne izgubi kao blago. Od tih primjeraka koje sam posudila ostal je samo onaj kaj sam kupila bivšem mužu a koji je rekel da knjiga nije niš naročito. Odma sam ga trebala ostaviti, na početku!!! Bivša svekrva je rekla susedi Moj sin ima nekakvu (proklela ju ta nekakva ne jednom i sad: nek baba živi bar 120 godina!) dakle, nekakvu žensku koja mu je kupila knjigu od Marksa. Halooooo? Nije spomenula Engelsa.

Kćer je htela bacit knjigu jer je njenom bivšem ocu posvećena, nisam dala, nije knjiga kriva.

Gospođa voditeljica jedne naše knjižnice, žena i pol, veli čujte ja to nemrem pročitati. Pa tih Aurelijana Buendijasa je bilo 500, to je gore nek kod Rusa, trebaš papir za bilježiti. Draga, molim vas nemojte to nikom reći, čujte ja sam se trudila al nede. Nisam nikom rekla, evo sad pišem.

Kad je sin mog prijatelja maturiral ja sam mu kupila Sto godina samoće, ne onu kaj se s Večernjim prodavala, jednu elegantnijeg uveza. Boktenemarad, ko da je doktoriral! Jer smo negdi skup pročitali da u životu moraš pročitati Bibliju, Sto godina samoće i Pakao (ne hrvatski životni nego Danteov).
Odnedavno pokojni, u vrijeme o kom pričam weltbekannt poštovani prof. Zdenko Škrabalo je naručio da se za poklon jednom vanjskom suradniku kupi knjiga Pukovniku nema tko da piše, tak se zvala u to vreme i bio jako sretan kaj se to uspjelo negdje na kraju nabaviti.

Tak su to sve neka sjećanja koja volim a vezana su za Marqueza…
Osobno, o Markezu sam pročitala sve kaj je prevedno na hrvatski. I biografiju sam dvaput čitala. I saznala otkud onoliko mašte za Sto godina samoće, opet se potvrđuje da sve počinje u djetinjstvu, kad su mu neudate tete posvećivale svu moguću pažnju i prepričavale legende i priče iz kraja. Jedino nisam uspjela nigdje nešto više pročitati o obiteljskom životu, znam da je imal puno dece, to znači više od jednog.

Ne srdim se kad neko veli da mu Marquez nije "sel". Ali kad ja velim da mi Mali princ vrišti ko jeza između mojih cca 2000 knjiga kaj imam doma, onda se dižu duhovi, svi me pokušavaju uvjeriti da je to nekaj veličanstvenoga, ma koja biblija, kuran il talmud. Ne da mi se ne dopada, mrzim tu knjigu, autor je mlatil ženu i maltretiral familiju, a tu palamudi o nekoj lisici koja žica princa da ju pripitomi, idi bre srči pesak, ne drami; i od toga masa pada u delirij.

De gustibus, ljudi.

No ovaj Uskrs bum zapamtila, umro je Gabriel , nisam vjernik al tam di je, tam je mir i – ništa. A on je ostavil nekaj, ono – nekaj za Uvijek.

1. MALONOGOMETNA LIGA GRADA KAŠTELA

vatrenevijesti49.blog.hr

KAŠTELA

Kaštela su dobila novog prvaka malonogometnih liga grada Kaštela, to je ekipa DVD Kaštela, kojoj je ovo prva titula prvaka našega grada. Nakon što su prije malo više od mjesec dana osvojili Kup lige, ovog puta ostvarili su dugogodišnje snove njihovog voditelja Ivice Radunića, voditelja te ekipe od samih početaka još dok su igrali u 2. MNL grada Kaštela. Kao što je već poznato, donjokaštelanski vatrogasci titulu prvaku osigurali su nekoliko kola prije kraja, tako da je njihova utakmica posljednjeg kola protiv Marine Kaštela bila, može se kazati revijalnog karaktera. Ekipa Marine Kaštela igrala je u dosta pomlađenom sastavu, tako da su igrači DVD Kaštela iskoristili priliku te dodatno popravili svoju gol razliku, a i neki igrači svoju osobnu statistiku. Najviše se istakao Jure Bašić sa postignutih osam pogodaka koji su mu bili dovoljni da pretekne do tada vodećeg strijelca Mladena Burilovića, te tako s 25 pogodaka osvoji titulu najboljeg strijelca 1. MNL grada Kaštela.
Image and video hosting by TinyPic
Jedina dilema prije zadnjeg kola bila je borba za 2. i 3. mjesto na tablici. Kao što smo u najavi i spomenuli obje ekipe i Zračna Luka i Mladež HDZ-a imali su dosta zahtjevne protivnike u zadnjem kolu, što se na kraju pokazalo istinitim. Zračna Luka, inače drugoplasirana prije zadnjeg kola, izgubila je od CB „Faraon“, iako su veći dio utakmice bili u vodstvu. Međutim, uslijed pada koncentracije i nedostatka svježine, tu svoju prednost prosuli su u zadnjoj četvrtini utakmice, te dozvolili CB „Faraon“ da upišu novu pobjedu. Time su izgubili drugu poziciju na tablici, s obzirom da je Mladež HDZ-a u utakmici koja je odigrana ranije, pobijedila Štafilićane sa 6:2, ponajviše zahvaljujući četverostrukom strijelcu Mati Olujiću.
Image and video hosting by TinyPic
U posljednjoj utakmici, bez nekog rezultatskog značaja, Torcida Trial puno je lakše nego što se očekivalo pobijedila Nippera s visokih 12:2, pri čemu su se istakli strijelci Torcide: Ante Đikić sa šest pogodaka, te trostruki strijelci Jarčević i Lovrić. Kao što smo već ranije spomenuli najbolji strijelac 1. MNL grada Kaštela je Jure Bašić, iz ekipe DVD Kaštela, koji je s osam postignutih pogodaka prestigao do tada vodećeg Mladen Burilovića, te ponio titulu najboljeg strijelca 1. MNL grada Kaštela. S dva pogotka manje, prate ga Mladen Burilović iz Kaštel Štafilića, te Mladen Rožić igrač DVD Kaštela.…. portal grada kaštela

Image and video hosting by TinyPic

Što se krije u pozadini?

plasticno-je-fantasticno.blog.hr


Naime, Direktiva predviđa da do 2017. godine države članice smanje potrošnju laganih plastičnih vrećica (a njima se prema Direktivi smatraju vrećice tanje od 50 µm) za 50 % u odnosu na potrošnju iz 2010. godine, a do kraja 2019. godine za 80 %.

Iz ograničavanja su izuzete vrećice tanje od 10 µm i dana je preporuka da se iste postepeno zamjenjuju s biorazgradljivim i kompostabilnim plastičnim vrećicama. Državama članicama se dozvoljava da u slučaju da imaju odvojeno prikupljanje biootpada da smanje cijenu biorazgradljivih i kompostabilnih laganih vrećica do 50 %.

img src="http://imageshack.com/a/img845/3820/bqaj.gif" " hspace="10"; border:1px solid black; align="right"; border="2"/>

François de Bie (desno), predsjednik udruženja European Bioplastics izjavio je: "Vrlo smo zadovoljni što je Europski parlament prepoznao vrijednost kompostabilnih trgovačkih vrećica koje će unaprijediti odvajanje biootpada širom Europe. Prebacivanjem s laganih jednokratnih plastičnih vrećica od fosilne plastike na kompostabilne višeuporabne vrećice (u skladu s normom EN 13432) pomoći će odvajanju biootpada sa odlagališta. Stvaranje jasnog pravnog okvira za proizvode od bioplastike značajno će povećati koristi naše industrije prema okolišu, ekonomiji i društvu."


Bakalar Velikog petka

nachtfresser.blog.hr

Bio je to ta neki obiteljski običaj njegovan u vrijeme trulog socijalizma, al vrijeme se promijenilo i nema više onih kod nas kojima to nešto baš znači, u trenucima borbe za opstanak slaviti tradicije ostavljam situiranima i mazohistima. Ipak smo jučer vani pojeli odličan bakalar za 35 kuna, ugostitelji koji znaju posao stvaraju privid uređene zajednice.
Za rata sam proveo jedan Uskrs predvodeći riječke gimnazijalce u Neussu, Njemačkoj, oni su bili smješteni u fiskulturnoj dvorani, ja u obitelji, na misama smo bili zajedno, obišli smo i obližnji Köln i čuvenu katedralu, dok se većina njih penjala s domaćinima u visine da budu bliže božjem carstvu ja sam s par udrenih djevojaka vrijeme trošio u obližnjem izvrsnom muzeju suvremene umjetnosti, taj dan je jedna cura koja je bila pri vrhu katedrale u knjigu dojmova napisala da je bilo lijepo, dostojanstveno i fino.
Već rekoh, vremena su se promijenila, ne samo na jadnom Balkanu, nego u cijeloj Europi, čak u naprednoj Njemačkoj zahvaljujući demokratskom dodvoravanju velikih stranaka relativno ne baš tako moćnim religioznim zajednicama na snazi je zakon o zabrani plesa na dan velike patnje. Zahvaljujući i usprkos tom zakonu u organizaciji pretežno piratske stranke pleše se onda kad ranije nitko nije, vidim po izvještajima to vrijedi i za dio švicarskih kantona koji su preuzeli taj zakon. Kod nas i bez zakona ionako nikom nije do plesa.
Poslije ručka predahnuli smo već tradicionalno na visinama iznad lučkog grada.
p.s.
Veliki petak su u Sloveniji obilježile masovne studentske demonstracije.
p.p.s.
Sretan Uskrs i obiteljsku sreću i mir koliko je to moguće čitateljkama i čitateljima kojima to nešto znači želi autor ovog bloga!



I za kraj jedna jučerašnja fotka preuzeta s fejsa moje piratske frendice Lise:




PROKLET BIO, WATANABE !

wall.blog.hr


Proklet bio, Watanabe!- kriknuo je ojađeni voditelj odjela, prijeteći zgrčenom pesnicom u pravcu izlaznih vrata.

Tamo, iza izlaznih vrata, 8933 kilometra zračnom linijom do Berlina u Njemačkoj se mladi, budalasti i neodgovorni Watanabe vjerojatno provodio pod utjecajem opijata, alkohola i lakih žena, dok su prodajni i financijski rezultati predstavništva na čijem je bio čelu, neumitno padali iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec.

Bilo je neodgovorno baciti tridesetogodišnjaka u središte nemorala i razvrata, jer Berlin je tih godina prednjačio po svemu, ne samo po prodajnim rezultatima. Tvrtka je hitno trebala zamjenu za Watanabeovog prethodnika Oriharu, koji je na čelu predstavništva nakon samo par mjeseci prestao slati ikakve izvještaje. Nabrzinu sazvan Upravni odbor proglasio je u firmi tjedan žalosti: na oglasnim pločama po hodnicima, te svim službenim umreženim laptopima, pojavilo se sumorno, prastaro lice Predsjednika i kratka obavijest o gubitku tržišnog udjela za 12 posto u zadnjem tromjesečju. Bio je to rezultat Oriharinog nemarnog odnosa prema ukazanoj časti, odgovornom mjestu u predstavništvu i bog zna kakvim sve okolnostima. Orihara se, naime, prestao javljati: bez slike, bez tona i sa sve gorim brojkama, a Uprava suočila s mogućim zahtjevom za kolektivni sepukku.

Hitno su pozvani šefovi odjela da predlože svog najboljeg, najhrabrijeg, najodanijeg čovjeka. Tržišni udjel se morao spasiti, a novi čovjek hitno poslati u Berlin da zamijeni nestalog Oriharu. Sreća, pa nije bio oženjen, jer bi sramota i ljaga pali na njegovu ženu i djecu. Tko zna, kako bi se sve rasplelo.

-Watanabe, Kouhei, 30 godina, s 10 godina staža, promijenio 3 odjela, ističe se brojem neplaćenih sati izvan radnog vremena, donorska kartica za 12 organa u slučaju smrti, potpisana izjava o odricanju od godišnjeg do mirovine; neoženjen, diplome ekonomije i menadžmenta, aktivno govori njemački – nabrajao je voditelj odjela stranih tržišta.

Još iste je večeri Watanabe bio na Lufthansinom letu za Berlin, a njegov radni stol u uredu popunjen praktikantom-srednjoškolcem, koji se, presretan, prijavio volontirati godinu dana.

Proklet bio, Watanabe!- gorko je u garderobi, skrivena od pogleda, zaplakala sektorska tajnica, kojoj se nedavno obećao, pa odlaskom u Europu prekršio obećanje. Pred njim su 3 godine mandata da postavi na noge posrnulo predstavništvo, a kako se šuškalo po firmi, Tvrtka nije predvidjela besplatne aviokarte za povremene posjete obitelji u Tokyu.
Watanabe, naime, nije imao nikoga, a za tajnicu Ishiguro nisu znali, inače bi već dobila otkaz.

S nestrpljenjem je Katsumi Ishiguro, na pragu svoje četrdesete, dvostruka djevica u horoskopu i, nažalost, višestruka u svakom drugom mogućem smislu, čekala svog princa Watanabea, da joj ispuni djevojački san. Bila je još svježeg, zategnutog tena i besprijekorne figure, gracilna, a efikasna; mogla je slati faks izvještaje na 3 uređaja, istovremeno odgovarajući na svaki telefonski poziv, s bluetooh slušalicom u uhu, neprimjetna, a sveprisutna.

Tvrtka je, u međuvremenu, unajmila lokalnu detektivsku agenciju da prati Watanabea i redovito izvještava o njegovom ponašanju i kretanju izvan berlinskog ureda. U Europljane se čovjek nije mogao pouzdati, iako su Nijemci bili najsličniji Japancima; osim, naravno, u Berlinu - tom Babilonu, Sodomi i Gomori korporativnog ponašanja.

-Kampai, kampai!- odjekivali su usklici iz konferencijske dvorane te subote u deset ujutro. Slavio se prvi kvartalni izvještaj, a tajnica Ishiguro spadala je s nogu, noseći prepune pladnjeve bezalkoholnog piva za zaposlenike i sake i umeshu vino od šljiva za direktore odjela.

Sva tržišta bila su u porastu, a nestrpljivo se iščekivao i prvi online izvještaj s istočnoeuropskog tržišta, na koje se Watanabe uputio odmah po dolasku u Berlin. Jer, kako kaže stara japanska poslovica, trešnjin se cvijet miriše dok je još na grani!

Kad se poznato lice pojavilo na skype video-zidu u konferencijskoj dvorani, Katsumi je posrnula i prekrila usta dlanom da priguši vrisak, koji joj se oteo s usta. Lice njezinog dragana, tisućama kilometara udaljenog i tako bliskog Katsuminom srcu, bilo je nekako izobličeno i zajapureno, kosa raščupana, a kravata s logotipom Tvrtke nakrivljena i polurazvezana. Nije to bio čovjek kome se obećala, oličenje svega što je tražila u muškarcu. Ovaj Watanabe izgledao je strano, nefokusirano, pa i gore - on se smješkao!

-Ma, bit će i rezultata, samo polako!- odbrusio je ovaj strani Watanabe na oštri upit voditelja odjela. Tajac i šok u konferencijskoj dvorani od neviđenog neposluha mogao se skoro opipati u zraku, a prisutni su se odmaknuli od video-zida kao da se i fizički distanciraju od svetogrđa, prvog ikada dokumentiranog u povijesti Tvrtke.

Uzaludno je nastavljati priču! Sigurno već pogađate nastavak, ishod i kraj.

U epilogu, Tvrtka je odmah na vanrednom sastanku smijenila sve voditelje odjela, naložila hitni povratak Watanabea. Ukazom je određeno javno poniženje svih izravno odgovornih na prvoj plenarnoj sjednici. Za Watanabeom su, naravno, ovaj put poslali plaćenog ubojicu, jer samo krv može isprati ukaljanu čast firme.

S jezom čekamo bilo kakve vijesti, koje nikako ne stižu. U međuvremenu, šire se glasine da se Watanabe pridružio podzemnom pokretu korporativnih izbjeglica, odanih raskalašenom i neodgovornom životu Europljana. Neki tvrde da radi za konkurenciju, a drugi, da šverca satove po buvljacima zemalja na rubu – DDR-a, Baskije, Karantanije i Pridnjestrovlja.

Istina, Tvrtka se dosjetila barem malo smanjiti gubitke na tom tržištu. Hitno je otvoren odjel tanto noževa za harakiri. Prodaja ide neočekivano uspješno, jer sve je više okrivljenih, sumnjivih, tercijarno krivih i nevinih s jakim osjećajem krivnje. Govorka se da se pošast samoubojstava širi i na njihove obitelji, fakultete i škole koje su pohađali, pa čak i na putničke agencije koje nude aranžmane za Istočnu Europu. Na kraju, čini se da je čast ipak spašena, prodaja noževa raste, a Tvrtka štedi i na kvaliteti čelika u proizvodnji, koristeći jeftiniji iz Taiwana i Hong Konga.

Proklet bio, Watanabe!!!

Uskrsna želja

annaboni.blog.hr






Podijelimo Uskrsnu dobrotu i sreću

s obitelji i prijateljima i , neka Isusova muka za čovjeka bude zapamćena ne


samo ovih dana......

ČAKOVEC U LIPNJU POSTAJE SPORTSKO SREDIŠTE HRVATSKOG VATROGASTVA

vatrenevijesti49.blog.hr

ČAKOVEC

U prostorijama JVP Čakovca u četvrtak 17. travnja održana je sjednica Povjerenstva za natjecanja Hrvatske vatrogasne zajednice na kojoj je glavna tema bila predstojeće XI. Državno natjecanje vatrogasne mladeži kojoj će domaćin biti VZMŽ i grad Čakovec a isto će biti održano 28. lipnja 2014. godine na stadionu SRC Mladost - Čakovec.
Image and video hosting by TinyPic
O vrlo važnoj temi za mladež su raspravljali Načelnik HVZ-a Željko Popović, te članovi povjerenstva za natjecanja Mijo Brlečić, Stjepan Jurman, Zdravko Filipaj i Nedeljko Vukalović, predsjednik VZMŽ, podpredsjednik HVZ-a i zamjenik gradonačelnika Grada Čakovca Mario Medved, zapovjednik VZMŽ Ivan Krištofić, predsjednik povjerenstva za natjecanja VZMŽ /zapovjednik JVP Čakovec Mladen Kanižaj, zamjenik zapovjednika JVP Čakovec Robert Meglić te tajnik VZMŽ Dragutin Trupković. Sjednici je prisustvovala i zamjenica župana Međimurske županije Sandra Herman koja sa veseljem iščekuje vrlo važan događaj za Međimursku županiju, a pripreme za smještaj i promidžbu su već u velikom jeku - potvrdila je zamjenica župana.…. e-međimurje

Image and video hosting by TinyPic

Zloupotreba filozofske diskusije u političke svrhe

zoranostric.blog.hr

Na blogu "Mudroljublje" objavio sam članak Um i kozmos: kako Jure Zovko iskrivljuje teze Thomasa Nagela. Prenosim i ovdje.

Često vodim okolo po Svemrežju diskusije, u kojima se spominju i za mudroljublje važne teme. Nekako oklijevam staviti to na blog, koji je malo ozbiljniji oblik izražavanja, jer su to tek isječci iz neke Velike Diskusije, koju bi tek trebalo cjelovito oblikovati. Tako, naime, nekako u sebi doživljavam, što je negativno nasljeđe klasičnog filozofskog obrazovanja. A prilično je jasno, da stvarno oblikovati sve to u neku cjelinu - neću nikad.

Nagel, ThomasPrenosim svoj prilog diskusiji koja se pokrenula na portal.connect.znanost org, pod naslovom: “Istaknuti” hrvatski filozof preporuča: “Evoluciju i darvinizam trebalo bi izbaciti iz hrvatskih škola”. Uvodni komentar objavio je 8. travnja Boris Lenhard, molekularni biolog koji radi u Velikoj Britaniji.

On reagira na članak Jure Zovka, profesora filozofije, objavljen 6. travnja na portalu dnevno.hr, pod naslovom: Evoluciju i darvinizam trebalo bi izbaciti iz hrvatskih škola.

Zovko se poziva na knjigu američkog filozofa Thomasa Nagela, objavljenu 2012., “Mind and Cosmos: Why the Materialist Neo-Darwinian Conception of Nature Is Almost Certainly False”, koja je izazvala veliku pažnju šire javnosti, rasprave i kontroverze. Na wikipediji postoji članak o toj knjizi, koji je sasvim kratak ali daje niz važnih poveznica o toj diskusiji. Na hrvatskom, u časopisu "Filozofska istraživanja" br. 130 (br. 2 za 2013) objavljena je recenzija koju je napisao Nino Kadić.

Diskusija na connect.znanost brzo je otišla van konkretnoga povoda. Razvila se općenitija filozofska diskusija između Lenharda i filozofa Pavela Gregorića. To možete pogledati tamo. Ja sam objavio prilog diskusiji, koji ovdje kopiram i lijepim.

Da se od ove zapetljane filozofske diskusije o scijentizmu, svjetonazoru, naturalizmu, dijalektičkom materijalizmu... vratimo na povod - Nagela i Zovka.

Zovko se u svojem tekstu Evoluciju i darvinizam trebalo bi izbaciti iz hrvatskih škola poziva na recenziju njemačkog izdanja Nagelove knjige u "Frankfurter Allgemeine Zeitung", te navodi: napominju da bi u Njemačkoj, upravo zato jer Nagel zagovara Hegelov model objektivnoga idealizma, trebalo otvoriti mogućnosti alternativnoga nauka u srednjim školama u odnosu na onaj koji dominira danas, materijalističko neodarvinistički.

Taj prikaz, (autor je Markus Gabriel, profesor filozofije u Bonnu, mlađa generacija - rođen 1980) objavljen je 7. listopada 2013: Thomas Nagel: Geist und Kosmos Da schlug die Natur die Augen auf.

Možemo vidjeti da je Zovko proizvoljno i izopačujuće interpretirao slijedeću rečenicu:

Bleibt zu hoffen, dass man dieses Buch hierzulande besser als in den Vereinigten Staaten verstehen wird, da wir noch das angemessene Wort einer Geisteswissenschaft haben, die weiß, dass Wert und Wahrheit im Zentrum der menschlichen Lebensform stehen.

Ne spominje nikakav "alternativni nauk u srednjim školama". Moj prevod (molim ne zamjerite ako nije najbolji): Možemo se nadati, da će ova knjiga biti bolje shvaćena u ovoj zemlji nego u Sjedinjenim Državama, jer još uvijek imamo odgovarajuću riječ "Geisteswissenschaft", koja upućuje, da su istina i vrijednosti u središtu ljudskog oblika života. Predmijevam, da se radi o razlici prema engleskom pojmovlju, da se govori o "humanities" koje su isključene iz oblasti "znanosti" (science, Wissenschaft), bave se samo "literaturom" (dapače, tu onda post-moderno "anything goes", nema znanosti - nema kriterija istinitosti), dok su u hrvatskom, francuskom, ruskom idr. to "humanističke znanosti", a u njemačkom "Geisteswissenschaften", znanosti o duhu.

Vezano je to i s "ratovima znanosti" i s podjelom na "kontinentalnu" i "analitičku" filozofiju. Potpuno odbacivanje Nagelovih razmišljanja od strane Stevena Pinkera i Daniela Dennetta simptom je toga, što se on od analitičke okreće ka kontinentalnoj tradiciji (razdjelnicu čine post-kantovski njemački idealisti, osobito Hegel, koje anglosaksonska tradicija generalno ignorira, a analitička odbacuje).

Zovko pogrešno tumači ovu rečenicu, kao i same Nagelove ideje. Nagel izričito odbacuje ideju Boga, ideju neke nad-prirodne sile, neke van-prirodne instance na koju bismo se mogli pozivati objašnjavajući prirodna zbivanja. Duh (um) je unutar prirode (panpsihizam). Nagel zastupa "prirodnu teleologiju"; spominje Aristotelovu ideju teleologije bez intencije. On je ateist i može se reći naturalist, iako ne i materijalist ili fizikalist.

Jedan prikaz diskusije u SAD i opsežan komentar: Michael Chorost: "Where Thomas Nagel Went Wrong"

Whatever the validity of this stance, its timing was certainly bad. The war between New Atheists and believers has become savage

Autor ovog komentara navodi, da Nagel propušta navesti mnoge teoretičare, koji su zastupali i zastupaju slične ideje.

Natural teleology is unorthodox, but it has a long and honorable history. For example, in 1953 the evolutionary biologist Julian Huxley argued that it's in the nature of nature to get more advanced over time. (...) More recently, Kevin Kelly, founding editor of Wired, made the case for teleology as clearly as could be in his book What Technology Wants: "Evolution ... has an inherent direction, shaped by the nature of matter and energy." That is, there may be laws of nature that push the universe toward the creation of life and mind. Not a supernatural god, but laws as basic and fundamental as those of thermodynamics. Robert Wright said much the same in Nonzero: The Logic of Human Destiny: (...)

O complexity theory:

Some scientists think that increases in complexity also happen "actively," that is, driven by physical laws that directly favor increases in complexity. As a group, these scientists have no sympathy for intelligent design. However, they do see reasons to think that seen as a whole, life does go from simple to complex, from instinctual to intellectual. And they are asking if there are fundamental laws of nature that make it happen.

Zaključak o važnosti postavljenih pitanja, ali i manjkavosti obrade:

A really good book on this subject would need to be both scientific and philosophical: scientific to show what is known, philosophical to show how to go beyond what is known. (A better term might be "metascientific," that is, talking about the science and about how to make new sciences.)

Fizičar Adam Frank piše u komentaru Nagelove knjige:

Now, given that I'm a physicist, you might expect me to slam Nagel for being hopelessly lost in the weeds. The truth is, while I deeply suspect he is wrong, I do find his perspective bracing. Given his atheism, the question Nagel is really asking is stunning: (....) Still, once I got past Nagel's missteps on Darwin, I found his arguments to be quite brave, even if I am not ready to follow him to the ends of his ontology. There is a stiff, cold wind in his perspective. Those who dismiss him out of hand are holding fast to a knowledge that does not exist. The truth of the matter is we are just at the beginning of our understanding of consciousness and of the Mind.

S mirisom proljeća

teutinaljubav.blog.hr


Petak, crkveni blagdan. Kako nisam vjernik, iskoristio sam prekrasan dan. A dan stvoren za bicikliranje. Ceste prazne, valjda ljudi imaju druga posla no biti na cesti. Za divno čudo nema ni motorista. Skoro bih mogao reči cesta poklonjena ljubiteljima biciklizma. Bilo je lijepo vidjeti koliko nas je bilo razbacano cestom. Zrak pun mirisa proljeća. Prekrasna pozornica za učiniti stotinjak kilometara.
Sigurno vas zanima gdje sam ju uslikao? A? Pa zar je to bitno. Privukla me slika na plavoj pozornici.Krajputaš
I ovdije pogledom skrenuh i stadoh na tren uživati u miru koji pogled nudi.Zeleno i plavo
Zaustavih se u hladovini bora otpiti gutljaj vode i diviti se plavetniluZeleno i plavo
Morao sam stati i sačuvati pogled na vrhunce UčkePod Učkom
Dan pun mirisa proljeća, plavetnila i zelenila, i slatki umor na kraju.

Statistika

Zadnja 24h

25 kreiranih blogova

524 postova

705 komentara

458 logiranih korisnika

Trenutno

12 blogera piše komentar

42 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se