novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

24

čet

07/14

Korak san do sna

huc.blog.hr

 photo dvorac_zps3efc8625.jpg

Muškarac i žena, oni leže na bračnom krevetu, svatko sanja svoj san. U jednom trenutku krajičkom svijesti muškarac, budnim uhom, na javi, čuje uzdahe ljubavi. To njegova žena, negdje, s nekim drugim vodi ljubav. Da se probudim i uđem u trag gadu što mi nabija rogove, zapita se. Ima to rezona jer njegova zakonita zna govoriti u snu i tako nesmotrena, mogla bi se izlanuti. No on je usred svog sna, hoda kaldrmom u smjeru dvorca na vrhu brda i osjeća da će u tom prastarom zdanju pronaći odgovore. Ali mhmmm, stenje mhmmmmm njegova supruga na domak polne eksplozije. Zastaje na trenutak. – Možda bih se zbilja trebao probuditi, a potom nastavlja naprijed, ka dvorcu...

U osvit usnut će drugi san, jedan od onih grozomornih snova kakve ponekad znaju snivati anksiozni roditelji: njihovo četverogodišnje dijete progutala je rijeka, nasilno ga odvukla na dno. On se bacio za onemoćalim tijelom, iščupao ga iz vodenog ždrijela, i eno, upravo upuhuje zrak u ta majušna pluća, masira to majušno srce, ne odustaje, ne, neće odustati! niječe smrt. Ne predaje se niti nakon 96 pokušaja, no dijete je izdahnulo i sve je to prokleta noćna mora.

Budi se s nijemim vriskom na usnama i osjećajem neizrecive krivnje, kao uništen čovjek, kao ljudska olupina. Njegova žena tvrdo spava. Na licu joj je blaženi smiješak. Sretnica, pomisli.

Sada je ustao i pristavio kavu. Dok čeka da voda uzavrije, čeka da prebrodi san, foton po foton. Iznenada se prisjeća kaldrme i dvorca, a potom i vlastite žene u ljubavnom klinču sa neznancem.

- Svršavala si jučer u snu – smračeno će nešto kasnije, dok za kuhinjskim stolom ispijaju jutarnju kavu.
- Sanjala sam da se ljubimo – odvrati ona spremno, pa ispripovijedi san pod radnim naslovom Paris, grad ljubavi ili upuštanje u ljubavne pustolovine u mračnim vežama grada svijetla, ukratko snošaj sa nadahnućem.

On je i dalje sumnjičav.
- Koga si sanjala?
- Tebe - veli ona.
- Ne vjerujem ti...
Nozdrve mu se šire, drhću.
Ona ustaje, unosi mu se u lice.
Pogledaj mi oči. – Tebe!
Promatra joj zjenice. Nisu se stisle od laži. Ali ipak joj ne vjeruje. Sumnjiči pravosudnog policajca, njezinog radnog kolegu. Žene padaju na autoritet, moć, same su mu tako rekle. A i nedavni članak u dnevnim novinama kao da potvrđuje tu tezu.
- Dobro, u redu...
- Što dobro u redu?
- Vjerujem ti - kaže neuvjerljivo.

Kornatske suze, zvijezde i dah... I dio

kamena-kucica-na-skoju.blog.hr


Legenda kaže da su Kornati nastali od bijelog stijenja koje je Bogu preostalo pri stvaranju svijeta te ih razbaca i kad vidje što je dobio odluči da ništa ne mijenja. U istinitost te legende uvjerili su se mnogi, među kojima i slavni G.B. Show koji je zanesen ljepotom Kornata zapisao: "Posljednjeg dana stvaranja Bog je poželio okruniti svoje djelo te tako stvorio Kornate od suza, zvijezda i daha."

Što uopće reći o Kornatima, a da se ne zna, i da već stoput nije i (iz)rečeno i (is)pričano... od same legende o nastanku kornatskog arhipelaga, preko priča, što se prenose s koljena na koljeno, pa sve do slika, spotova, reportaža, putopisa...
Ako krenete putem Googl-a, pa samo malo zavirite u ponuđene stranice, nema toga što ne možete vidjeti i saznati, ali, sve to zajedno je ništa, jer ni približno ne može dočarati ljepotu i grandioznost tog otočja, koju stvara simbioza kamena, mora i gotovo netaknute prirode, a koju ćete osjetiti i doživjeti tek na licu mjesta...

Zato je najbolje, da niti ne krećete tim putem, već onim pravim pravcatim, naravno, ako to želite i možete... Da ustanete u cik nedjeljne zore, kao ja, a možete i neke druge, pa se uputite na Kornate cestovno-morskim putem... cestom preko mora... Ma, nije baš posve tako, ali skužajte, to sam ipak samo ja, kamena zujo...
Prvi dio puta, ujedno i onaj najkraći, cesta nas vodi uz more...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... sve tamo do Tisnoga... pa priko mosta... do otoka Murtera...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... odakle put dalje vodi u morsku bajku... sve štima, opet samo ja zujo... a ako je još nejasno, pred nama je morski put... ma, skužajte... ovaj moj jest bio bajkovit, bez i jedne jedine zamjerke, pa kako vam drago...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

E sad, poznavajući samu sebe, a ni vi niste tu tek od jučer wink... ne znam, koliko ćete mi baš vjerovati na riječ, kad... općepoznata je stvar, da kamena leti, leti, pa poleti, dok si rek'o keks... a ništa manje blogopoznato nije i to, da je kamenoj mačji kašalj, sletjeti na kakovi oblačić ili zvijezdicu, možebitno i koji planet, pa se utaboriti tamo, i korijenje pustiti, ako ne i mlade... k'o kakva kvočka, božemiprosti...
Da, moguće sam sklona pretjerati, ali garant pinkicu više na blogu, nego li u stvarnom životu, čisto radi zabave i blogo-pisanije, jer... glavno da se piše, pa neka je i previše...
Ooo, dašta da znam pretjerati, na ovu ili onu bandu, ali... 'ko nikad nije, neka prvi baci kamen... hahaha, da je i to čudo vidit'... kamen na kamen(u) rofl...
E da, sve mogu priznat', al' ovi put ne... ovi put ne pretjerujem, i točka yes...

Image and video hosting by TinyPic

Kornati jesu veličanstveni, i vrijedi ih vidjeti, ćutiti, doživjeti... i da sad ne pametujem, koliko su nam tek blizu, kao i sve naše... na vratima od kuće... na dohvat ruke... gotovo pred nosom... al' dobro, stara je to priča i tuga hrvatska... ne znamo šta imamo, pa još manje to znamo i cijeniti i čuvati...

Image and video hosting by TinyPic

A mada se ovdje o pravom krstarenju radi... hahaha, vidi ti pametnice lud... sve ta zna, pa i šta je pravo, a šta krivo krstarenje cerek... reka' bi čovik... ooopaaa, toj kamenoj su krstarenja u malom prstu rofl... ma, šalu na stranu, krstarenje jest, al' uz posve male novce, kad vam kažem... ma, možete i mene, skupa sa sobom, okrenuti naopačke, niš' koristi... sirotinja bili, sirotinja ostali... na stranu što nikad nisam ni bila bogatašica, ma, nisam više ni na prosječnoj hrvatskoj crkav... pardon, plaći... (s)pala sam, ako niste znali, a možebitno koga zanima, još i niže... na izvorno hrvatsku penziju... eto, toliko o krstarenjima i novcima...

... a saga o Kornatima se nastavlja, ako se može reći, da je i započela još... mah...

Re-make re-model: Karmela (Dvije i po novele)

zagrebackidekameron.blog.hr




Slobodna i neobuzdana Karmela bila je rasna crnka koja je po stereotipu svog horoskopskog znaka točno znala što želi. Sa majkom glumicom, rastavljenom od prilično starijeg oca, također glumca, živjela je u velikom stanu u centru grada. Sa prozora njene dekadentne sobe pucao je pogled na bezličnu i dosadnu ulicu omeđenu zgradama jednake visine, jednakog broja katova i identičnih fasada karakterističnih za taj relativno kratki prolaz što spaja dvije prometne arterije od Kvatrića prema Draškovićevoj.

Furbi je Karmelu upoznao na pomalo neobičan način. Došavši u Kafić primijetio je bivšu djevojku, Lanu. Odmah mu bi jasno:
„Nije ovdje slučajno." pomisli.
Otkako su prekinuli Lana se nije pojavljivala ni u Kafiću niti u krugu zajedničkih prijatelja. Zato mu je intuicija govorila da ona nešto traži. Možda s njim želi nešto riješiti. Ili nastaviti tamo gdje su svojedobno stali? Nije to mogao sa sigurnošću znati no vidjevši je kako sjedi uza šank, Furbi prođe pored nje i sjedne dvije stolice podalje. Igrom slučaja u kutu ispod televizora, tik pored njega, sjedila je Karmela pijuckajući pivo i zagonetno se smješka. Furbi naruči standardnu viski kolu i nešto joj dobaci da započne razgovor. Kroz razgovor koji poteče ispostavi se da je i Karmela redovan gost Kafića iako ju je prvi puta zapazio tek ove večeri. Razgovarali su o raznim stvarima a čitavo to vrijeme Furbija je pratio osjećaj kako mu se ta djevojka zapravo upucava, nameće tražeći utjehu u bijegu od tko zna čega. Njenu igru prihvatio je ponajviše zbog Lane jer ... Lana je sve to pomno slušala praveći se da neobavezno pijucka martini i sluša muziku. O da, poznavao je on sve Lanine skrivene znakove koji odaju raspoloženje. Bila mu je poznata njena sjeta, znana njena zamišljenost. Sve mu to bi dobro poznato. Krajičkom oka u izrečenom i neizrečenom pokretima vidio je poruke koje mu ta djevojka šalje ali ... Između njih je bilo gotovo i više je nije želio.

Karmela je naprotiv bila direktna. Što na umu to na jeziku, bi geslo te neobične djevojke što se Furbiju, sam je sebi to morao priznati, neobično sviđa.
"Volim izravnost u komunikaciji." rekao joj je te večeri.
Upravo tako, izravnost i otkačeno ponašanje koje svakim svojim pokretom odaje karakter prepun energije koja ga je privukla. Ponašanje koje izaziva znatiželju i pobuđuje purođenu mu radoznalost. Tajanstveni zov što prati bumbara na letu od cvijeta do cvijeta u potrazi za ... znate vi već čemu. rolleyes
Uistinu, Karmela nije bila kao ostale koje bi htjele ali ne bi htjele, koje znaju ali ne znaju a i kad znaju onda to izbjegavaju. Zato ga na kraju večeri ne iznenadlio što mu ona predloži:
„Želiš li sa mnom furati?“ izravno ga je pitala izazivajuća ga tim svojim crnim očima iz kojih zrači ćud divlje mačke.


Te večeri prvi puta je spoznao što znači biti u troje. One su bile tako divne a on pred njima bio je sam. Dnevni boravak rasvjetljavao je polumrak prigušenog svijetla. Shade je svojim hrapavim glasom pozivala na ples a djevojke su lagano i ritmično ljuljale zanosnu mekoću svjih bokova.
„U ritmu najslađeg tabua." pomisli Furbi.
Zagrljene, glava položenih jedna drugoj na rame, upitno su pogledavale prema njemu koji bi zavaljen u trosjed. A on je zabezeknut, širom otvorenih ustiju, promatrao taj nestvarni prizor. Djevojačka usta stanu jedno drugom se približavati. A kad posve se sljube, Furbi na trenutak vidje kako se njihovi jezici isprepliću. Dirty dance. Djevojačka igra bivala je sve pohlepnija i požudnija a ruke položene na bokove prijateljice izvodile su svoju bezobraznu igru. Zalazile su oko guze, prelazile na bokove da bi se na tren spustile ispod i uvukle unutar njih. Gledajući taj prizor Furbi osjeti kako ga prožimaju žmarci ugode, osjeti kako mu se propinje mač.


Prvi službeni sastanak Karmele i Furbija bio je na Šalati gdje Karmela utorkom i četvrtkom izvodi svoje nećake na klizanje.
„Teta Kamela!“ tepao je mlađi Mirko frfljajući njemu teško izgovorljivo 'r'. Nešto starija Sanja već je bila vražja curica i samo se lukavo ogledavala za starijim dječacima.
„Ista teta.” pomisli dok ih je sve troje gledao kako složno i veselo kližu na ledu.


Djevojke se nisu zaustavljale, jedna drugu su svlačile. Polako, gotovo plaho slijedile su muziku i jedna drugu mazile. Djevojke su uvijale tijela pred njegovim očima prikazivajući mu u živo nevjerojatne prizore kakve nikad do tad, osim u ponekom erotskom trileru, nije bio doživio. Bokovi se zanesu u jednu, a kukovi gibaju u drugu stranu, naizmjence. Kao da jedna drugoj slika požudu i nudi svu svoju erotiku. Pogledi što šalju pozdrav. Pogledi su to prepuni čežnje. Pogledi što bezobrazno govore o nepristojnosti. Pogledi koji svlače da bi otkrili. A kad su napokon svlačeći jedna drugu obje ostale u donjem rublju, Karmela mu priđe i počne mu skidati traperice. Za to vrijeme, prišavši mu s leđa, Tanja mu počene raskopčavati košulju. Furbi je na sebi osjećao Tanjine usne. Njen usne milovale su mu vrat, zavlačile se u njegova usta, golicale mu grudi. Za to vrijeme Karmela mu svuče traperice i položi usne na vrh mača. Furbija prođu žmarci.


Ženskom srcu uvijek gode mali znaci pažnje. Gode i pjevaju mu o vlastitoj sujeti. I otvaraju vrata po običaju zaključana svim mogućim ključevima i uz to zabravljena čvrstim lokotom. Bio je kraj zime. U zakazano vrijeme Furbi se pojavio na klizalištu. Kavalir sa ružom, mladić koji poput glumca iz nekog ostarjelog filmskog žurnala priča o ljubavi. Je li to gluma ili je to slovo srca, za novelu ovu to nije važno. Karmela je premazana svim mastima. Raspupana je kao trešnja u proljeće. I nudi svoje usne prepune ljubičastog ruža naznačujući mu zanosne plodove koji čekaju onog što spreman je potruditi se da ih ubere.

Ali tu su bili nećaci pa se ni te večeri ne dogodi ništa. Svejedno, nakon klizanja i pića Karmela se nije opirala niti se je opirao on. Rastali su se uz dugi dugi poljubac ispred ulaza u njenu zgradu pri čemu se Karmeli malo zagrcnuo jezik što mu je govorilo da ona očekuje puno više.
„Izgleda kao joj nije svejedno.” razmišljao je pri povratku kući zamičući kroz noć niz pustu Vlašku prema Kvatriću.


Rituali sa ružom postali su dio njihove svakodnice. Držeći u ruci ružu, Karmela je sjedila na kožnom trosjedu dnevnog boravka svog stana u prolazu. Tišinu su punili uzdasi diskretne muzike što ocrtavala je nejasne obrise zagrebačke večeri. Na podu se odvijala igra sjena sa noćnom lampom a sa zida promatrao ga je konj. Konj je trčao prostranstvima bijelih livada koje je slikar samo naznačio kako bi istakao njegovu vitku životinjsku figuru i snažno mišićavo tijelo. Konj se istovremeno propinjao i padao. Gledajući golemi konjski penis Furbi u šali prokomentira:
„Moj nije velik kao u konja ali bit će dovoljan.“
„Priđi pa da vidimo.” namigne mu Karmela.
Bio je lud, sav izluđen za njom. I želio ju je. Da, želio ju je. Strasno. Svlačio joj traperice dok je ona raskrećena na trosjedu i dalje u ruci samo držala ružu. Glava mu zaroni među njena uzdignuta bedra. Jezikom je milovao unutrašnjost njene mačkice. Osjećao je divlju neobuzdanu ćud ždrebice koja čeka svog pastuha. Vučicu koja je čekala svog vuka. Vidio je tigricu koja želi svog tigra.


Na jednom od slijedećih susreta Furbi primijeti nešto zanimljivo. Karmela je stanovala na petom katu a ulazna vrata zgrade uvijek su bila zaključana. Kad su joj dolazili gosti a njoj se nije silazilo u prizemlje otvoriti vrata, Karmela je koristila patent. Odozgo, u košarici na špagici, tik ispred ulaznih vratiju spušta se ključ. Te večeri, mimo njegovog prvotnog plana sve osta samo na razgovoru. I dok su slušali Mojoj majci, pjesmu koja se u to vrijeme uspinjala ljestvicom popularnosti, u stan neočekivano bane a tko drugi doli njena majka. Vratila se žena iz kazališta puno ranije no što bi obično dlazila. Pa tako nakon upoznavanja zapodjenu razgovor, ta o čemu bi drugom, doli o glumi te je tako Furbi imao priliku gledati izvatke iz filmova koje je snimala u stranim koprodukcijama i slušati priče o dogodovštinama sa snimanja.


Milujući je i kružeći oko izvora strasti Furbi se sve bliže približavao uskom procjepu koj' uzdiže se sred šumarka. Kako mu se približavao tako je procjep postajao sve veći i sve pohotniji. Postajao je on sve mekši i bivao sve vlažniji. Položena na leđa Karmela je stenjala od zadovoljstva. Kroz otvorene prozore sobe ulazio je svjež noćni zrak. Večer je bila neobično topla, a prozori na zgradi na drugoj strani prolaza osvijetljeni.


Sa Karmelom je bio niz dogodovština. Nikad ni prije a niti poslije Furbi nije upoznao ženu sa kojom nikad, ama baš nikad, nije bilo dosadno, pa ni pet minuta. A ako i nije uvijek bilo uzbudljivo, ono je u najmanju ruku bilo barem zabavno. Recimo, kad je jednom karmela kod njega došla sa prijeteljicom. Tanja je bila stilistica.
„Moja najbolja prijateljica.“ predstavi Karmela crvenokosu djevojku sa pjegama na licu.
Sjedili su u dnevnom boravku i pričali o uređenju interijera kadli iznenada Karmela predloži:
„Tanja se bavi dizajnom i vjerujem da je ona prava osoba koja ti može pomoći urediti stan.“
Tanja je imala zanimljive ideje. Voljela je kombinacije crnog i žutog te čitavo vrijeme ostavljala dojam na granici suzdržanosti, odvažnosti i putenosti.
„Baš je simpa ta hrabra djevojka, samohrana majka, koja kroči kroz borbu zvanu život.“ Furbi je razmišljao o Tanji.
Tanja je bila prirodna, baš takva kakva uistinu jest a Karmela je te večeri imala nafrćkanu afro frizuru zavodnice sa slika starih renesansnih slikara.
„Daj stavi muziku. Pleše mi se." Karmela povuče Tanju na sredinu sobe a Furbi u plejer ubaci CD.


Potegnuo je mač i zario ga duboko u njeno vlažno međunožje. Klizeći niz toplu i propupalu trešnju Furbi je osjećao svaki djelić njene nježnosti. Osječao je toplinu njene utrobe. Osjećao je grčenje u njenim leđima i u trbuhu. U prvi tren Karmela krikne da bi se kasnije, oslonjena na koljena boreći se sa vlastitom požudom njoj potpuno predala. Predavala se podatno i nježno. Borila se je pohotno i čvrsto. Propinjala se kao mlada ždrebica koja se, puštena s lanca, raduje ugodnom životu na pašnjacima punim pohote i strasti. Furbi je ždrebicu rukama držao za bokove a ždrebica trčala gore dolje po livadama propinjući se, uvijajući bokove i ponosno mašući stražnjicom. Ždrebica se je odupirala i prihvaćala se rukama. Trpio je koliko je mogao. Želio ju je dovesti do ekstaze. U par navrata čak je počeo brojati ovce.
„Jedna, dvije ovce, tri ovčice, ..."
A na kraju kad se nije mogao suzdržati, prasnuo je. Karmela tad samo krikne i ćitavim se tijelom strese. Potom uzdahne i spusti se na njega. Vlažni od znoja, sretni i zadovoljni nastavili su se dalje ljubiti i milovati.

I dok je zadovoljno žmirio puštajući Karmeli da se igra dlačicama na njegovim prsima Furbi odjednom shvati situaciju. Digne se sa trosjeda i priđe ka prozoru. Na suprotnoj strani ulice, lica izbezumljenog od pohote, cerio se je neki stari ćelavko. Vidjevši ga kako prilazi prozoru tip na brzinu ugasi svjetlo i nestane u mraku.
„Jebemti voajera.” promrmlja Furbi.




(nastavlja se)

Učenje tolerancije

gp-zagrebancije.blog.hr



Rudolfova kasarna

23

sri

07/14

Metampsihoza

mrvicak.blog.hr

Katkada mislim da se moja željna duša sjeća
Neke pređašnje ljubavi, za kojom čezne i žudi,
Kao da je ova naša vatra samo ugljen
Nekog divljeg plamena koji je izgorio
U ranijim postojanjima.

Možda sam u prošlim danima bio postigao
Ono što sada uvijek uzalud tražim;
Možda se moja duša s tvojom sastala i stopila
U nekoj velikoj noći koja je odavna
Iščezla i umrla.


Autor: Naidu Saroijni




....u bijelome....

elyca.blog.hr


...njih dvije....u bijelom.... svaka u svojoj životnoj dobi....

...Tko kome zavidi?....



raširi ruke, diši

messangerpigeon.blog.hr


shvati,
nije strašno
biti dio svakodnevnice,
postojati
predat
nekome tko će uzeti
dio tebe,
shvati,
to je jedini put
do vječnosti,
rasparčavanje
ničega
što opstaje
poslije Sebe.
shvati,
svevišnje je
postojati
ruku raširenih
do tamo
gdje ne postoji
ni malo drugog
a ni malo tebe.
shvati,
bit će lakše
živjeti.

GAUNIĆ

narodnapolitika.blog.hr

VAŽNO UPOZORENJE!!!

Današnja epizoda 'SPIG' - a strogo je zabranjena:
- mlađima od 18 godina
- ljudima koji se suzdržavaju od seksa prije braka
- ljudima koji ne znaju za zajebanciju
- ljudima koji misle da znaju za zajebanciju, a ne znaju
- ljudima koji su se u životu seksali onoliko puta koliko imaju djece
- ljudima kojima se užasavaju seksa u javnosti
- ljudima koji se seksaju isključivo s ugašenim svjetlom
- ljudima koji ne vole proste riječi
- lezbejkama kojima ističe osobna (a, jebi ga sad...)

UVOD

Iako sam maloprije čitao da su pripreme za treći svjetski rat u punom zamahu 'SPIG' nastavlja utabanim stazama.
Tema današnje epizode je - ljubav.
Točnije, trgovina ljubavlju. Pravom ljubavlju, ne kupleraj.
O čemu je riječ?
Vjerojatno ste se i sami nebrojeno zatekli u društvu dosadnih luzera koji žive u iluzijama. Jedna od omiljenih tema takvog tipa ljudi je ono legendarno 'šta bi ja kad bih dobio na lotu'.
Dosadno, glupo, predvidljivo ... uopće mi se ne da o tome pisati.

Ja bih npr. prvo telefonom nazvao svog gazdu i pitao ga da li bi mi htio povisiti plaću. Čovjek bi se tom mome upitu vjerojatno nasmijao od srca, a onda bih mu poslao pozivnicu da dođe na svečano otvorenje mog životnog sna.
Najvjerniji čitatelji 'SPIG' - a znaju o čemu je riječ, a ovi novounovačeni nek slobodno zagrle partnera(icu), ulove ga za cicu i prepuste se pravoj, pravcatoj literarnoj magiji.

ZAPLET

Budući da uvijek mislim globalno, a djelujem ... isto globalno taj me moj san proganja i kad bi mi se kojim slučajem ostvario to bi bilo ... a šta'š pričat'. Samo treba dobit na lotu, al me malo koči to što nikad ne mogu pogodit' točne brojeve.


MAIL JEDNOG MOG VJERNOG ČITATELJA IZ JEDNOG MALOG MJESTA U JUŽNOJ DALMACIJI

Dame i gospodo, dobrodošli u 'Gaunić'!
Gau .. šta?



Gaunić (lat. Atherina hepsetus) ili književno gavun ( girica, barfun, batača, batelj, brofun, čiga, gaun, brfun ... ) je bio i ostao pojam ukusne frigane ribice za nezahtjevnu gastronomsku publiku. Toplo, fino, hrskavo. Snobovima koji priznaju samo jastoge, škampe, orade i zubace sam spomen te sirote girice izaziva podsmijeh i baš zato mi je drago da se dućan zove 'Gaunić'.

Koji crni dućan?
Taman kad sam mislio da nisam normalan prije dva dana dobijem mail od jednog vjernog čitatelja iz Južne Dalmacije. Čovjek mi je napisao svoje iskustvo i iskreno me razveselio. Provjerite zašto!

-------------------------

Maurice, pozdrav!

Ja san tvoj redoviti čitatelj i moja žena i ja te uvik čitamo prije seksa. Znači pet puti godišnje. Moje ime je Gero. Živin u jednom malom selu koje broji oko iljadu svita. Pred godinu dan san dobija đek pot na lotu 6 o 45, a kako radimo i ja i žena i uz to imamo četiri apartmana i liti rentamo brodove ne mogu se baš požaliti dan fali novac. Zato san tija ostvariti svoj san još iz vrimena dok san bija dite.
Neko bi kupija auto, neko putova po svitu, neko bi se bacija kroz ponistru .... a ja san odlučija otvorit' butigu.

Samo ću ti reći da je tri dana nakon otvaranja došla ekipa iz Engleske iz CNN-a i da su napravili reportažu.

Ti bi od ovoga moga sastaviti jednu epizodu 'SPIG' - a onako lipo i književno i to bi ljudima bilo prva liga.
Opisaću ti kako mi izgleda jedan moj radni dan. Svi su više manje isti, al' evo, ovo se dogodilo jučera (u petak).

Čim svane jutro, popijem kafu i oden pješice do butige.
Sviće, galebi se karaju, pospana ekipa pije svoje prve kafe i rakijice.
Otvaran u 7.00 jer san nedi pročita da je seks najbolji ujutro pa ako se nekom prijebe može oma doći do mene. Prva stvar koju svaku jutro napravin je da uzmen metlu i škovaceru i pokupin friško govno ispri' vrat'. Uvik ista boja, uvik isti smrad. Ja mislim da znan čije je, al' ne mo'š napamet prozivat ljude. Pogleda san u izlog, a ono šok! Lutka Britni Spirs se priko noći ispuhala i liva cica joj se obisila skroz do ispod pupka. Ko da ima kravatu s bradavicom na vrhu.

Uša san u radnju, bacija onu hrpu govan u školjku, upalija CD (obavezno neki Kafe del Mar to mi je preporučij moj rođak Žak iz Pariza ) napuha san Britni i sea ispri' butige.
Stakla su bila malo šporka, ali opra' ću ih malo kasnije. Lista san najnoviji katalog mog poslovnog partnera iz Zagreba. Prva stranica - odma' šok! Sporovibrirajuće baterijske pizde su poskupile za 20 kun'!. O, jebem te živote, pa kamo ide ovaj svit?
Pa koliko dojdu možeš dobiti najbolju kurbetinu i to živu, a ne to plastično govno!



- Vrag ti sriću odnija tebi i toj sramoti od butige! Da te vidi pokojna mater privrnila bi se u grebu- viče neka baba s rive.
Navika san se.

Dolazi kombi o' dostave.
Mali Zdene. Veseljak i ljudina. Radija je kao skladištar u jednom super marketu, ali je dobija otkaz jer je previše inteligentan. Zato se sa' zaposlija u ovu dostavnu firmu, plaća mu je za pet i niko ga ne zajebava.

- Di si Zdene? - nasmija san mu se
- Evo me, starče, donija sam ti šupke.
Zavelja je od smiha..

Uzeja san otpremnicu i počeja kontrolirat. Jebi ga, došla su zajebana vremena. Zadnji put su mi umisto lutke Monike Beluči poslali četire Cece Veličković i posla sam ih sve u tri pizde materine. I ovako iman problema, a zamisli da u izlogu završi napuhana četnikuša. Mnogima ne bi smetalo, ali jebi ga, red je red.
Prva škatula ... je bila okej i otvaran drugu. Zadnji put je nastala pizdarija sa gumenim šupcima. Trgovački putnik mi je posla krivu robu. Gumeni šupci 'De luxe' su najbolji na svitu, ali par komadi san dobija nazad. Drću, mirišu i da ne izgledaju kao da si na njega nabija gumenu pomidoru čovik ne bi ni vidija razliku ALI ... NISU GRIJALI! To je osnovni model, a ovaj ki grije zove se 'Hot deluxe'.
Vrati sam sve običnjake i zaminija ih za 'Hotove'. Jednog san upalija ispri' Zdene i već za par sekundi je posta mlak. Zdene ga je popipa palcen i kažiprstom i reka da će ga uzet prijatelju Janku kad mu bude rođendan. Janko je nedavno prekinija sa Stipom. Malo me jedino smeta što zujanje zvuči ka' aparat za brijanje, ali to ne bi smilo biti neki problem. Uspoređiva san cijene!
Krvi ti isusove! Skuplji su za 150 kn. Sramota!

Oko 10 mi je doša šjor Bene. Skoro svaki dan je tu. Niko u selu više ne želi s njim riči prozboriti, ali to ga ni briga. On i stara su se preporodili.
- Mali, o'š mi molin te dat ako imaš još koji prsten za jaja! Zapiši mi, daću ti, čim dođe penzija!
- Može, šjor Bene, kakve su kuglice?
- A dite moje, šta da ti kažen, stara mi drće ima šetemanu dan!

Iduća mušterija došla je oko podne i po (radim do ure, onda se vratim predvečer pomesti govno isprid vrat'). Stari Žele. Parkira je biciklu kraj vrat', a s volana mu je visija najlon pun trljic.

- E, mali!
- E, Šjor Žele, dobar dan, šta triba?
- Imaš li još ki film s onom Terezom, jeba te, tresa san ga do ure poponoću.
- A evo da vidin, ima, ima kako ne!
- Dobra je baba u pizdu materinu, dobra!

Stavija san film u rozi škartoc, a šjor Žele je seja na biciklu i piva 'Nima Splita do Splita'. Drugi put ću mu objasnit' da je to Tereza Orlowska.



I eto, moj Maurice, tako idu dani.
Znaš da je cila zemlja u kurcu pa neke dane zaradim 60 kn, neke i po dvista, ali se ne žalim. Pop na svakoj misi po po ure napovida protiv mene i moje butige, ali meni ti to ništa ne smeta. Otkad san otvorija 'Gaunić' selo više nije podiljeno na SDP i HDZ nego na one koji su bili Gaunića i one koji nisu.
Šta misliš ima li više esdepeovaca ili hadezeovaca? Nećeš virovat' ali ima ih podjednako. Svi se vole jebavat podjednako. Liti je još življe. Dođu ove cure i dečki koji su u životu bili više puti u seks šopu nego u knjižnici i, brate mili, to nema srama.
Zadnji put me jedna engleskinja pitala imam li crni vibrator od po metra, a ja san joj reka da radije potraži nekog tovara. Jeftinije je, a i beštiji će biti drago.

Znaš i sam da naši turisti slabo troše pa nek' se bar jebu svi skupa koliko ih ima!

'Gaunić' je tu za njih!

Gero


Game Of Blogs ili u slobodnom prijevodu bloganje i blogersko poigravanje

durica.blog.hr

inspirirana glazbenom igricom u koju me pozvao Sjedokosi, a i vidjevši kako su neki od nje stvorili zaista zanimljive postove, pokušala sam sastaviti i neku vrstu svoje takve igre, pa je ponuditi blogerima.
time nastavljam niz neopterečujućih laganih salatnih tema za razbibrigu i druženje uz omiljeni napitak.
znam da tim potezom nisam na putu Columba ni konkurencija Einsteinu, svijesna sam kako ne otkrivam mlaku vodu, a kamoli lijek protiv opakih boleština, al nikad niti nisam imala takve ambicije.
eto, dakle ovako:
ponuditi ću vam neka pitanja, uglavnom vezana za vaš život sa blogom, pa tko je voljan odgovarati, stil je slobodan, duh je nesputan, količine nisu ograničene niti određene, a što je najbitnije ne postoje pogrešni odgovori. na kraju pozvani ste, također, odabrati blogerice i blogere koje želite da se dalje igraju s nama.
okej,

1. kako, čemu, zašto ili na koji način ste se prvi puta susreli s blogom i započeli taj čudesni put bloganja?

2. kakve blogove volite pratiti i koje teme su vam najzanimljivije?

3. da li bi prihvatili ulogu urednika bloga i što biste tada prvo napravili?

4. kako birate teme kojima se bavite i što vas sve može inspirirati?

5. kada biste kuhali " večeru za blogere " što bi bilo na meniju?

6. jeste li na blogu doživjeli neke neuobičajene, zanimljive trenutke, bilo pozitivne ili negativne?

7. znaju li vaši bližnji za vaš blog ili je on samo vaše mjesto?

8. da na jedan dan možete biti neki drugi bloger kojeg biste odabrali i zašto?

9. koliko ste najduže izdržali bez bloga i da li ste pokušali prestati?

10. ima li života bez bloga, te ima li bloga u svemiru?

1. na blog sam naletila slučajno, kad sam radila kao studentica honorarni posao koji je uključivao stalno pretraživanje interneta. počela sam čitati jedan blog koji me privukao temom i bio mi zanimljiv, pa sam pomalo počela pratiti i druge blogove. u to vrijeme jako mi sviđao dizajn nekih blogova, pa sam to pokazala prijateljici. ubrzo je ona otvorila svoj blog, pa i ja za njom, jer sam željela komentirati. malo po malo, rečenica po rečenica i nastao je od blogeka kul blog sa sedmogodišnjim stažem.

2. osim blog prijatelja kod kojih volim pročitati ili pogledati svaki novi post zanimljivi su mi blogovi koji se bave izradom raznih uporabnih predmeta koje koristimo za svakodnevni život. volim kulinarske blogove, jer mogu na brzinu naći ručak za sutra. jako volim čitati priče i voljela bih da ima više takvih blogova, za neke mi je stvarno žao što su se ugasili. uvijek se vraćam na blogove s poezijom koja me dirne. zanimljivo mi je čitati konkretne društveno-političke teme obrađene na pristupačan i razumljiv način, ali mi je naporno drvljenje stalno jednog te istog i bavljenje izlizanim pohabanim temama. teme koje me zanimaju su više kulturno-društvene. uvijek mi je drago pročitati neki putopis i pogledati fotografije, pogotovo s mjesta koje sama nisam posjetila. svi koji objavljuju neki vid svog rada, umijeća ili vještina imaju moju pažnju, te ih pratim sa zanimanjem i zadovoljstvom. također bi mi bilo fora pratiti neke projekte koji bi se razvijali iz dana, kao recimo blog šesnaestogodišnjakinje koja želi biti arhitektica, pa će ograničenim budžetom pokušati preurediti stambeni prostor. takve bi projekte s guštom pratila.

3. ne bih se usudila prihvatiti se te vrste posla, jer se ne smatram dovoljno kompetentnom i sposobnom.
možda bih se prihvatila posla tipa čitanja, sortiranja i promoviranja blogova za koje smatram da su kvalitetni i vrijedni pažnje.

4. zapravo, ja i ne biram teme. pišem o svemu i svačemu što mi padne napamet. ponekad napišem nešto u jednom dahu, a ponekad me nešto muči danima, ali ne izlazi kroz prste. puno toga nedovršenog spremam u skice, ponekad napišem i po nekoliko toga u jednom danu. često mi nešto ostane nedovršeno, pa nastavim ako mi se svidi ili mi krene dalje. inspirira me, uglavnom, svakodnevni život, moj i mojih bližnjih, situacije i aktivnosti koje me okružuju ili neki drage sitnice iz prošlosti.

5. škampe na buzaru i čizkejk s borovnicama. za predjelo više različitih hommejd umaka od ljutih do blagih i neke prhke slance .

6. na blogu nikad do sada nisam doživjela ništa negativno usmjereno prema meni. upoznala sam fora ljude zahvaljujući bloganju i to mi je jako zanimljivo. a i veselim se budućim susretima. osim toga izmijenila sam par misli s autorom igrokaza čiji tekst sam koristila u dječjoj predstavi koju sam s kolegicama postavila u vrtiću za klince i roditelje.
jedina neugodna situacija koju sam doživjela zahvaljujući blogu je ta kad sam jednom jako iznervirana i umorna oplela po jednoj sad već bivšoj pjevačici iz zbora, pa je ona to pročitala i prepoznala se ( tada sam izvještavala iz kine gdje smo bili na natjecanju, pa su svi počeli brujati o tom mom blogu i tak je i ona došla do toga ) i, naravno jako se uvredila, pogotovo zato jer su i komentari na njeno ponašanje bili gadni.

7. uglavnom svi moji najbliži znaju za moj blog, ponekad ga čitaju i komentiraju. jedna prijateljica je pročitala sve od početka do kraja, i to mi je, zapravo i jedan od najdražih komplimenata do sada. neki me nagovaraju da to sve proberem, pa tiskam, ali meni se to niti ne da, niti bih znala odabrati.

8. uh, teško, teško,
vratit ću se na ovo kasnije.
aha, sjetila sam se!
da mogu, ja bih na jedan dan bila blogerica ar-ar, jer je to što ona radi nešto najrazličitije od mog života, a meni opet kreativno i zanimljivo, pa bi baš bilo fora isprobati na jedan dan.

9. neko duže vrijeme nisam često pisala kad se raspala moja prva blogerska škvadra, ali nikada nisam ni pokušavala odustati.
kod mene je to više kao neka potreba. otvorim editor, neko vrijeme gledam u bijelinu, pa misli same krenu.

10. života ima svugdje gdje ima ljubavi. jedino što život razara je mržnja. blog je jedna od mojih ljubavi koje čine moj svemir.

pet blogerica kojima predlažem nastavak ove igre su:
1. Zvonka
2. Lion
3. Valcer
4. Nemezis
5. Nisa

pet blogera kojima predlažem isto:
1. Plastik
2. dražeN
3. Neverin
4. Blogdog
5. Mekon

i ulažem dva džokera,
1. Sjedokosi
2. V

naravno, i svi ostali koji se žele igrati neka se pridruže, a oni koji ne žele neka se ne ruže

e, da i jedno džoker pitanje:

koje vam je najdraže sigurnosno pitanje?

Izrael ima more

nachtfresser.blog.hr

Nevjerojatno je, ljetni je topao dan, ja u neželjenoj Rijeci i uspio sam se tuširati. Već nekoliko dana periodično isključivanje vode, primjetio sam prvi put kad mi se perilica suđa počela nenormalno ponašati, zadnja misao mi je bila da bi ona jednostavno željela vode.Čude se ljudi da nisam primjetio promjene na fasadi i da se radi na sanaciji. Počeo sam primjećivati tad još nenajavljivana isključenja vode. E jučer je pukla jedna cijev, danas cijeli dan najavljeno bez vode, nisu uspjeli popraviti, sutra se saga nastavlja, izborili smo valjda kratko tuširanje ujutro.
Danas tražio preko neta prenoćišta u Nürnbergu, ima nekih problema oko vremena dolaska u Berlin, to je postalo jako komplicirano tražiti, hoteli npr. za skoro svaki datum imaju različite cijene i to prilično varira, učinilo mi se da za psa ne trebam gledati jer je svugdje standardnih 10 eura, ali nije. Blago našim ugostiteljima, sezona u krizi, al nema majci, iste maksimalne cijene svaki dan u sedmom i osmom mjesecu, nisu naši blesavi poput Nijemaca, treba oderati to što dođe.
Poznanica iz Berlina twitta iz Izraela, uplatila povoljno ljetovanje, zbog nepovoljnih uvjeta nije htjela stornirati u zadnji moment, nakon njenog dolaska prestali letovi, bila već u dugo nekorištenom skloništu koje zaudara po ustajaloj mokraći, to nije bilo do sad ratna zona, al eto što je tu je, kupanje u stanci uzbuna. Razmišljam nešto, u svakom slučaju je sigurnije da će joj Nijemci organizirati povratni let bez obzira na razvoj situacije nego da ću ja imati vode prekosutra.
Sutra popodne opet u Opatiji, guglam pseću plažu tamo, jedan tvrdi uvijek puna dvadesetak kvadrata, drugi uglavnom praznih stotinjak kvadrata, ma dobro, ionako nam se neće dati do tamo, al da bi bilo vrijeme i za okupat se u moru, bilo bi.
Još sam ljut zbog promjene ugostitelja u Bodegi, sve što valja treba potjerati, ajd imali smo i danas desert od stare ekipe, al ćevapi nekako nisu više baš fora.
Zadnje dvije fotke, jedna iz arhive boljih vremena s psom, a druga, ne znam što je na njoj, Jin se oblizuje, možda salata thumbup

* Juneća pisanica i raštika s umakom od mrkve i krumpira ... 490 kcal

minus40kg.blog.hr


10 dag juneće pisanice (130 kcal / 10 dag)
20 dag krumpira (80 kcal / 10 dag)
15 dag mrkve (40 kcal / 10 dag)
15 dag raštike (30 kcal / 10 dag)
0,1 dl maslinovog ulja (900 kcal / 10 dag)
sol, papar, list celera

- u maloj tavi ekspres lonca kratko prži meso, dodaj povrće, začini, prelij vodom, zatvori lonac i kuhaj sat i pol, samelji krumpir i mrkvu u gusti umak, kod serviranja raštiku prelij s malo maslinovog ulja

Lešo, s malo posnog mesa i dosta povrća ;)

I ovo je pravi dijetalni recept, gotovo isti kao i onaj od neki dan. Sastojci i količine su identične, samo se kuhalo tri puta duže, a obzirom da su se mrkva i krumpir skroz raskuhali, bilo je logično da od njih napravim umak. Tu sam napravio i malu grešku, ubacio sam i dosta svježeg lista celera, koji je mljevenjem u električnoj sjeckalici donio nepotrebnu grkost. Idući puta ću ga nasjeckati nožem i samo na kraju umiješati u umak.

Meso je bilo puno bolje nego kada se kuhalo kraće. Nije ga trebalo ni rezati, kalalo se već pod laganim dodirom vilice. Raštika je odlično podnijela i ovo duže kuhanje. Jasno da je dobar dio nutritivnih vrijednosti izgubljen dugom termičkom obradom. Prvom sljedećom prilikom ću mrkvu samo naribati i jesti svježu u hladnoj salati.








P.S. Nadalje, odmak od odmaka, nadam se.




naktarina formađo

alexxl.blog.hr

Ima onaj recepat kod Talijanera,
pršuto-melone,
pršut i dinja.

E sad, ja toga imal nisam, već te nektarine i neki sir,
valjda neki jeftinjak od ementalera.

Čist solidno, čist O.K..

Dodaš još koji Bobi štapić, već kad nema grissina.....

NEVERA

geomir.blog.hr

Altrokie neverin!!



Tamo prema Visu, sam na pučini, brodić pluta,



a nevera



tutnji prema njemu.



I onda triski i gromi,



nebo na zemju,



hoću reć, nebo u more.



Posli uru dvi,.... kao da nikad ništa nije bilo.

Statistika

Zadnja 24h

28 kreiranih blogova

492 postova

966 komentara

340 logiranih korisnika

Trenutno

1 blogera piše komentar

11 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se