Sve kategorije po listama

Kratak razgovor sa neznancem

huc

Dobro stari, a čime se ti zapravo baviš?
Iznajmljujem ljude.
Iznajmljuješ ljude?
Da.
Kako to misliš iznajmljujem ljude?
Pa lijepo. Recimo imaš vjenčanje. Mlada ima cirka 300 uzvanika. Sa druge strane mladoženja uz najbolju volju – dakle zove i one sa kojima su njegovi roditelji u trajnoj zavadi – jedva skupi 50 komada. Nevolja brate. Onda okrene moj broj i - puf - 400 komada rodbine hita na svadbu. Ili umjetnik, ima izložbu i unaprijed zna da će galerija zjapiti prazna pa želi da mu se barem na otvorenju pojave ljudi. Pisac, promocija književnog prvijenca, a sala poluprazna. Ili pjesnik, recital, a ono tri čovjeka. I muzičari. Tko želi svirati pred 10 pijanaca u vatrogasnom domu? Čovjek odmah izgubi volju za život, rad. Naravno, političari. Nabriju se kako će dovesti masu do usijanja, a ono mlak odaziv, jedva 30-tak pristaša. Tu su modne revije, iventi, koktel partiji, sajmovi namještaja, auto priredbe, filmske i kazališne premijere, sportski srazovi, sprovodi i mise zadušnice… Raznih je prigoda i potreba, prika moj… Sve to žudi za ljudima, za pažnjom i pljeskom. Zato sam tu ja i mojih 2000 zaposlenika. Stojimo Vam na usluzi.
Razumijem. A seks?
Što seks?
Traže li se učesnici orgija ili takvo što?
Traže, naravno… Zovu fine gospođe, hoće kamion dlakavih balkanskih jebača za čitavonoćnu redaljku, neki traže isto za supruge, neki za kućne ljubimce, neki za ovce, neki za krmače… Žao mi je, velim, ali takvim se stvarima ne bavimo. Mi vam više dođemo kao neko kulturno-umjetničko društvo: ako treba statirati – statiramo, ako treba glumiti-glumimo. Fejkamo razgaljenu rodbinu, obožavatelje, poštovatelje lika i djela, pobornike političke stranke, zainteresirane kupce, zanesene ljubitelje umjetnosti, raspamećene fanove, netrpeljive navijače, što god treba…
Toni, jel' ono Toni?
Da.
Prava si mustra bečka.
He-he, jesam.

Susret funkcije i kreacije

nepoznatizagreb

Jarun. Snimio: Vanja

CSI u dućanima blijedoplave boje

tesari

Nedavno sam se ipak usudila upitati je
(s prigušenom notom predbacivanja u glasu):

- Ok, Tess, pa zar ti nije dovoljna rasprodaje jeftine intime na štandu na kojem ti dobro ide?
Što će ti još ovo?

a ona me, začudno, u tom trenu napokon ipak shvatila, pa čak i sama tiho rekla

- Da... dosta je bilo.

i počela spremati jeftine halje i lažne dragulje u velike kutije malog dućana u slijepoj uličici,
a ja... ja sam stala energično mesti podove sva u zanosu sintagme - «gotovo je»,
(jer to mjestašce je bilo opasno i rađalo žudnju za pripadanjem...)
i pomislila sam

kako je najpoželjnija životna interpunkcija ipak masna grafitna točka na kraju rečenice,
onako da se smrzneš od pogleda na nju,
i kako je istina da krajevi uvijek olakšavaju život,
mislim... ljudi jako vole «gotovo je», neki ljudi žive od tih «gotovo je»,
pa čak i onda kad nastaju iznenadnim presijecanjem dok još ni udah nije završio,
jer mislim... poslije kraja može se krenuti u početak,
a početak je vrlo cijenjena pojava,
pa čak i onaj koji dolazi nakon sabljom načinjenog kraja, jer... stvari se nekako rješavaju,
a neriješene stvari stvaraju gomile, gomile kad tad dovedu do nereda u dućanima blijedoplave boje,
nered brzo do kaosa i onda ni najveća proliferacija trotočki ne može pokriti potrebe za njima,
i počnu faliti ne samo mostovi, nego i nadvožnjaci, podvožnjaci, tuneli...
a ovdje svega toga nema i raspolaže se samo sa slijepim uličicama
(možda i jer ja tako volim taj izraz - "cul-de-sac"... s tim zgodnim minusima unutar pojma)

... da, stvari bi svakako trebalo rješavati, rekoh ja.


A onda u času u kojem sam međ' prste primila iskrzanu uzicu,
rukovođena željom da spustim metalnu žaluzinu preko sramotnog izloga,
odvojila sam se i od te želje i od sebe, strpala u džep jednu vrećicu bižuterije
i eto me sad ovdje kako izlažem na razne načine od sebe ukradenu robu.

tessa k

(na štandu u Splitu, 31.05.,
računa da će se sastaviti njeno split i apart srce)

VRATILI SMO SE IZ FRANCUSKE I BELGIJE - NA NASTUPE SVAKI DAN

zgmazoretkinje

Jao, bilo je prezakon. Definitivno najbolje tulumarenje do sada, već dugo tim nije bio ovako dobar, jedinstven, partijanerski raspoložen, ukratko ovako dobra ekipa. Putovanje premrak, tulumarenje, zezancija, kave... ma sve je bilo prezakon. I konačno smo doživjeli ne samo dobru, nego odličnu klopu u Francuskoj. Bilo je i vrijeme nakon toliko desetaka turneja na kojima smo jeli svakakve splačine i preživljavali od pizza i sendviča koje je kupovao Šef. Zbog kiše se nismo baš nešto naradili, dva nastupa i jedan protokol umjesto pet nastupa i protokol, no nije nam to baš tako teško palo. U nedjelju smo imali preskidanje - klopa - spavanje - preskidanje - klopa - spavanje - preskidanje - klopa - čekanje i kava - tulum - spavanje. Samo smo jeli, preskidali se i spavali... :-) I Pariz, aaaaaaa... Više o turneji u fotkicama koje će biti u jednom od idućih postova (nakon što odradimo fotke sa Državnog).



NASTUPI

# srijeda 22.5. u 19:00, službeni ulaz Maksimirskog stadiona (finale kupa RH: Lokomotiva - Hajduk, do 22:30), o/o Šef:
Lukša****, Sedak**, Trobić**, Ros*, Hrvačanin*, Skočilović*, Franović*, Barišić, Matković, Plavec, Bucić, Veljača, Jerković, Blažeka, Franović, Dučkić, Božinović, Gruden, Prosenečki, Šerić, Agić, Pavlović, Bačani

# četvrtak 23.5. u 16:00, Gornjograska gimnazija (Festival jednakih mogućnosti, Trg bana Jelačića), o/o Zeko:
Lukša****, Čeh***, Franović**, Trobić**, Prišlin**, Lukić*, Drnić*, Požgajčić*, Ros*, Hvačanin*, Skočilović*, Mandarić*, Petrašić*, Župančić*, Barišić, Bucić, Blažeka
- plesni nastup

# petak 24.5. u 10:00, OŠ Nad Lipom (Dan škole), o/o Dorica:
- plesni nastup Juniorskog 1A

# subota 25.5. u 10:00, Palmotićeva 30 (promocija Dinama na Trgu bana Jelačića), o/o ????:

# nedjelja 26.5. u 16:00, službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Hajduk, do 20:15), o/o Šef:


FOTKE - sa Državnog prvenstva 3. dio

Seniorke u defileu








Lukša i Pufa su dobile krila, kao da su se napile Red Bulla




NEDJELJA - Izađite na balkone, pozdravite šampione, Zagreb šampion, Zagreb šampion...


Ranojutarnje skupljanje navijača


Noklica, ne baš plesački raspoložena


Pripremanje navijačke baze






...nastavak u idućem postu


------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"

Mijenjaju se planovi

plasticno-je-fantasticno

Rast kapaciteta proizvodnje biopolimera do 2015. godine znatno je veći (više od 3 puta) nego se planiralo samo godinu dana ranije

U plastičnim vijestima br. 12 - "Predviđa se značajan rast proizvodnje bioplastike" naveo sam da će se slijedom prošlogodišnjih rezultata istraživanja, dakle rezultata iz 2012. godine, koje je proveo Institut za bioplastiku i biokompozite Sveučilišta u Hanoveru, proizvodnja bioplastike povećati do 2016. godine 5 puta - na 5,779 miliona tona (ipak, u odnosu na očekivanih 300 miliona tona fosilne plastike to predstavlja zanemarivih manje od 2 %).

Međutim, samo godinu dana ranije, u svibnju 2011. isti taj institut predviđao je znatno manje količine odnosno znatno manji porast. Samo 1,710 miliona tona bioplastike (gornji dijagram). A kako je to bilo planirano po tipu bioplastike, može se vidjeti u donjem dijagramu.




Pojašnjenja:
Bio PE - biopolietilen
Bio PET - bio poli (etilen - teraftalat)
PLA - polilaktid
PHA - poli(hidroksi-alkanoat)
Biodegradable Polyesters - biorazgradljivi poliesteri
Biodegradable Starch Blends - biorazgradljive mješavine škroba
Bio PVC - poli(vinil-klorid)
Bio PA - biopoliamid
Regenerated Celulose (hydrated cellulose foils) - regenerirana celuloza (hidrirana celulozna folija)
PLA Blends - mješavine polilaktida
Bio PP - biopolipropilen
Bio PC - biopolikarbonat
Others - Ostalo



Izvori:
Bioplastic Inovation
European-Bioplastics.org

TRAŽI SE NOVI UREDNIK BLOGA!

filmski

Poštovani,

pošto više nemam vremena da se bavim ovim blogom, odlučio sam da ga ponudim novom uredniku. Dao sam sve od sebe da blog što lijepše i uređenije izgleda te da ima mnogo zanimljivog sadržaja, tako da ne bi htio da sav taj trud samo ode u vjetar.

Tako da ukoliko ima zainteresiranih koji žele preuzeti blog neka se jave. Dogovor na mail bloga: filmskiblog@yahoo.com

Hvala i lijepi pozdrav :)

MIRKO ILIĆ

bablfotograf

Žarulja gori

junac

Izvještavam najdraže čitateljstvo da sam upalio svjetlo, žarulja je zasjala i ja tako izašao iz duge i mračne epizode. Što reći osim veselite se sa mnom.

Ne znam jedino o čemu ću sada pisati.

Cancun (I)

travels

Pretprošli petak smo se kolege i ja odlučili posjetit Cancun. Ako vam je možda poznati Cancun od nekud ali se ne možete sjetiti da vam malo pomognem



Cancun je poznat po Spring Break-u. Iako nažalost ili sreću nisam imao prilike ići u Cancun tokom Spring Breaka, moj dojam je možda malo drugačiji od nekih ostalih ljudi. Iako čak i uz tu iznimku Cancun je Las Vegas sa plažom.
Naime sam grad Cancun je isti kao i svaki drugi meksički grad, ali zona gdje se nalaze hoteli je nešto što se treba vidjeti. Milijun hotela jedan na drugome. I ovdje ne govorim o socijalističkim hotelima kakve vidimo na našoj obali, već onakve kakve vidite pa eto u Las Vegasu.

Ovaj dojam totalno pojačava činjenica da po meni Cancun nije u Meksiku. Prvo svi pričaju engleski ,a drugo sve je u dolarima, te svi ljudi vade kalkulatore da vam izračunaju cijenu u lokalnoj valuti (pesosi naime).
Međutim nemojte da vas ovo zavarava, Cancun je predivno mjesto. Budući da se nalazi na Karibima, možete očekivati ono što i očekujete od Kariba. Sunce, bijeli pijesak, ocean, palme i mojito i (ovo zadnje je moje)





Budući da nas je bilo više, nismo uzeli hotel već resort, tako da smo svi bili u jednom apartmanu. Iako nije bio all inclusive kad se probudite rano ujutro i siđete dolje i dočeka vas ovo



nekako vam nije bitno.



Ovaj post ću podijeliti na tri dijela. Svaki dan jedan post, jer se iskreno isplati. U Cancunu smo odsjeli četvrtak navečer, petak subota i nedjelja. Ako će netko ići tamo obavezno mu preporučam rentati auto, jer je ultra jednostavno snalaziti se. Imate jednu dvije ceste.

Cancun je maksimalno turističko mjesto kojem je glavno da izvuku čim više para iz vas. Međutim za uzvrat imate nevjerojatnu ponudu raznoraznih aktivnosti i stvari za raditi. Mi smo odlučili igrati se sa delfinima.
Iako sam i prije bio na delfin show-u, ovo je prvi put da sam bio u bazenu sa tim predivnim životinjama.



I mogu vam reći da je nešto posebno. Svi znamo da su delfini inteligentne životinje, te vam je svakodnevnica da vidite psa koji prati naredbe ili se igra sa ljudima, ali ovo je nešto drugačije. Možda jer ipak niste ili nisam naviknut da tako razmišljam o bićima koja žive u vodi, bili oni sisavci ili ne.



Jedino što mogu reći da su delfini vrlo gumeni, hehehe. Tokom programa, dobite neke informacije o delfinima, te nakon što vam trener pokaže trik, natjerate delfina da ponovi stvar. Sve je to trenirano i znate da delfin to radi zbog ribe, ali iskreno osjećao sam se kao onaj dječak u "Fliper-u" (ako je netko dovoljno star da se sjeća)



Plus delfini na neki način uvijek izgledaju da se smiju te da su sretni. Sve u svemu jako lijep doživljaj i preporučio bih ga svima.

Uglavnom tako smo proveli poslijepodne.
Završiti ću ovaj post malo opisujući kako izgleda noćni život u Cancunu. Naime negdje na sredini zona hoteliere imate par klubova koji opslužuju potražnju za zabavom. Iako brijem da je tokom sezone puno više partija na plažama, ovo su tipični komercijalni klubovi.
Način ulaska je Američki. Na ulici kupite ulaznicu koja košta od 60-100 USD. Dobite narukvicu za upad, i tu cijenu je uključeno sve. Znači svakakav alkohol koji poželite. Tako da si mogu misliti kako je tamo tokom sezone.

Tokom dana sam na bazenima upoznao neke dvije Ruskinje koje su studirale u Americi, pa budući da samo lago mogao srati da sam radio u Rusiji, lako smo se sprijatelji, hihihhi.
Uglavnom kako ostale kolege nisu baš bile zainteresirani za izlazak, otišao sam sa njima van.
Izabrali smo Coco Bongo klub. Ako je nekome od nekud to poznato, to je klub u kojem Jim Carry u filmu Maska zavađa Cameron Diaz.
Coco Bongo u biti nije noćni klub. Coco Bongo je toliko toga više. I sumnjam da ima nešto slično bilo gdje drugdje. Coco Bongo je noćni klub, kazalište i cirkus. Mislim da bi ga to opisalo sasvim dobro. Naime glavan atrakcija i počeku je klub poznat su plesne i muzičke točke koje se izvode tokom večeri.
Izvode se muzičke točke gdje se emitiraju svjetske zvijezde, pa sve od ljudi koji lete na žicama preko cijelog diska i rade vratolomije. Atmosfera je nešto što se teško opiše. Obavezno posjetit. Slike nemam jer je bilo pretamno, ali odite ne youtube pa pogledajte malo, neće vam biti žao. Jedini problem je gužva prevelika gužva. Tako da sam se sa Ruskinjama vratio oko ponoći natrag u hotel.

Evo tu ću završiti. Sljedeći post u ponedjeljak, nadam se. Ne, biti će u ponedjeljak.

P.S.
Pozdrav iz Meksika.

INTERVJU : Luka Šeput, gl.urednik 'Vijenca'

knjigoljub

Na OVOME LINKU možete poslušati tridesetminutni radijski razgovor s Lukom Šeputom, glavnim urednikom 'Vijenca', povodom nedavnog izlaska 500.broja tog važnog Matičinog dvotjednika.

Odsutnosti u javnom prijevozu

nachtfresser

Šetnja pa bus svaki dan. Ljudi gledaju jedni kroz druge i svi su nestrpljivi do odredišta, kako u Rijeci tako u Berlinu.
p.s.
Oni što misle da se iste slike na blogu stalno vrte logično, jer je takva logika skoro uvijek pogrešna, nisu u pravu. Danas vidimo po prvi put ove godine divlji mladi češnjak.

Tajna nestalog kupca

drugopoluvrijeme

Ovim putem dodajem na listu još jednu stvar koju bojkotiram.
Inače da ne ostane u zraku bojkotiram mnoge stvari.

Kupovinu nedjeljom, proizvode testirane na životinjama, pojedine trgovine, jednu slastičarnu i tako to. Smatram to jednom od rijetkih dobrih strana kapitalizma. Mogućnost izbora.
Neće nitko propasti jer ja nešto ne konzumiram naravno. Nitko neće propasti zato što ja bojkotiram određenu trgovinu ili ugostiteljski objekt, ali za svoj novac imam pravo izbora. Ne moram dolaziti u kafić u kojem su konobari neljubazni. Posebno zato jer kafića ima mnogo. Oni neće propasti zbog moje nekonzumacije njihove usluge, ali imam pravo odabrati da ne želim njihovu uslugu.

I tako radim. Ima cijela knjiga o tome, zove se tajna nestalog kupca. Ako kog zanima. Često taj koji nestane vodi i svoju ekipu sa sobom.
Ima jasno i dobrih primjera rijetko viđene profesionalnosti koji me uvijek iznenade; recimo dosta često odem u jedan lokal po sendvič. Prvi put kad sam bila sam pitala gospođu koja radi tamo imaju li nešto bez mesa (jer sam pretpostavila, jasno poučena dosadašnjim iskustvom, da nemaju).
Žena je rekla, nemamo ali možemo napraviti bilo što od stvari koje držimo. A realno nije morala, zapravo nisam to uopće očekivala. Drugi put je znala što tražim bez da sam objašnjavala. Moj sendvič njima zapravo ne znači puno jer imaju ogroman promet, ali se profesionalno ponašaju prema SVAKOM kupcu. I zato ću uvijek i otići tamo.

Godinama pijem jednu te istu stvar. Studenu limun. Makar mi je Jana zapravo ukusnija kad razmislim, Studena je tu bila prije. Za mene je postala pojam u rangu Digitrona, Kalodonta, Faksa i Kinderlade. Brand name.

Mislim da sam dobra mušterija. Pošto ju financiram sama volim da ima okus makar je voda, voda. Oko tog se svi slažemo.

Sponzorski ugovori se daju zbog onog što osoba predstavlja. Uspješan glazbenik, glumac, sportaš. Sponzorira ga određena tvrtka pod određenim uvjetima. Često ta tvrtka i pojedinac imaju različite ideje slike koja treba ići u javnost. Recimo pretplatiš se na obiteljskog čovjeka, a dobiješ ovisnika o sexu koji ima više švalerki nego Sanader satova.

E sad zašto bojkot? Zato što javna osoba koja ju reklamira podržava uvjerenja kojih se osobno grozim. Zato što ista javna osoba kupuje popularnost koja joj pada u njenoj osnovnoj djelatnosti. Na prilično jadan i jeftin način.

To naravno neće promijeniti svijet niti upropastiti profit proizvođaču. Ali više ne pijem Studenu.(ovo shvatite kao zbirnu imenicu stvari koje dotična reklamira). Jer se eto ne slažem sa slikom osobe koja ju predstavlja. I ne želim financirati stavove koje zastupa ta osoba. Pošto sam previše asocijalna za građanski neposluh držim se neposluha građanina(građanke). Otprilike kao onaj lik koji je napravio sam svoj prosvjed i hodao okolo s transparentom.
Kapitalizam. Možda ćemo se ipak zavoljeti.

Policijo hehe

eurosmijeh

Bili Mujo i Haso u zatvoru.
Mujo nađe neki flomaster i poče da crta, a tek će Haso:
- Nemoj, ba Mujo, da šaraš po zidovima, isteraće nas!



Razgovaraju dvojica prijatelja u bolnici:
• Kako si dobio te povrede na glavi?
• Nisam ženi htio kupiti auto. A kako si ti povređen?
• Ja sam svojoj kupio!



Pita mali Perica tatu: 'Tata, tata, što to mama ima između nogu?'
'Raj, sine, raj!'
'A ti, tata, što ti imaš među nogama?'
'Ja imam ključ za raj.'
'Tata, moraš hitno promijeniti ključ! Susjed ga je već kopirao!'



šta je to preljub? kad dvoje krivih ljudi rade pravu stvar!!!

Zašto se plavuša vratila nesrećna iz Londona?
Zato što je saznala da je Big Ben samo sat.



Pita lik Zemunca:
- "Izvinite, da vas pitam..."
Zemunac:
- "Koga ćeš ti da vaspitaš?"



Policija na Kosovu ode u sumu. Tamo zateknu mrtvog Srbina. Pitaju lokalni
zivalj kako je umro.
- Sta ja znam, valjda jeo otrovni gljivi, vidis koljiko gljivi ima u sumu.
- A onaj tamo?
- Isto.
- A onaj?
- I onaj isto.
- Kako isto, vidi mu rupu u glavi!
- Sta ja znam, mozda nije hteo da jede otrovni gljivi



Mujo i Haso snajperisti sjede u kuli i razgledaju, tek će Haso:
- Vidiš li onog dole sa kapom?
- Ne!
- Ma onaj, što se češe...
- Ne!
- Daj pušku - uzme pušku i pogodi ga - E sad, je l' vidiš onaj što je pao?
- Vidim!
- E, to mi je burazer!


Ples na policajskom autu

INTERVJU: Josip Užarević

knjigoljub

Mira Muhoberac je za Vijenac razgovarala s Josipom Užarevićem, redovitim profesorom ruske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i jednim od urednika Hrvatske revije. U svojim autorskim i uredničkim knjigama, znanstvenom radu, raspravama na hrvatskom i ruskom jeziku on se bavi književnom teorijom, ruskom lirikom 19. i 20. stoljeća, hrvatskom književnom znanošću i filozofskom problemima percepcije, a nedavno objavljena knjiga Književni minimalizam bila je povod ovome razgovoru.

Razgovor čitajte OVDJE

Raj, čistilište i pakao

skrpun

Prvi krug izbora je za nama pa su nekako istovremeno piloti i stjuardese prekinuli sa štrajkom!
Naravno da to jedno s drugim nema veze, vjerujem da i vi tako mislite? Osim što su u istom vremenu održani sve ostalo je puka slučajnost.
Primirili su se i 'Ribićevci' pa pretpostavljam da će planuti kad bude održan drugi izborni krug; koincidencija.
A na terenu kampanja se nastavlja upravo onako kako to balkanci znaju, poštena za povratit.
Inače mi nismo na Balkanu, kao.

U Šibeniku Kulušić i Burić ovako zbore:
'Nazivajući nas tamom jučer na konferenciji za novinare SDP-a i HNS-a, uvrijedili su sve birače HDZ-a, a to će građani znati prepoznati i dati nam glas u drugom krugu izbora, kazao je danas na konferenciji za novinare HDZ-a njihov županijski predsjednik Ante Kulušić.' (izvor, portal ŠIBENIK IN)

No kako su to i do sada radili, izokretali rečenice a time i njihov smisao, samo su nastavili u tom smjeru.
Istina jest, iz 'neprijateljskog' tabora nazvali su ih 'tamom' ali njih, stranačku vrhušku a ne birače, no što vrijedi.
Hrvatski Narod je prvak svijeta u zaboravu pa s toga valja stalno, ama baš stalno ponavljati što je hadezeova vrhuška učinila narodu. Kako su nas opljačkali i bacili na koljena da se nećemo oporaviti, sigurno, u slijedećih 20g.
To suprotna strana nije iskoristila u kampanji a trebala je. Treba ponavljati da se ne zaboravi isto kao što se ne smiju zaboraviti ratni zločini.
Opljačkati svoju državu ravno je ratnom zločinu!
Kažu neki, da su potpisali 'kodeks korektnosti' o ne blaćenju. O čemu vi to?
To je isto kao da Crvenkapica potpiše kodeks s vukom ili kupač s morskim psom. O čemu vi to?

Danas na suđenju Sanaderu & company novi je svjedok, Mario Jelinčić, izlagao kako je sastavio ugovor na zahtjev svećenika Slavena Milanovića-Litre o tome kako stranka HDZ valja Tomsonu isplatiti pola milijuna eura da ne pjeva drugim strankama.
Znate li čiji su to novci?
To sanaderova obrana pobija i čovjeka prikazuju kao nevjerodostojnog svjedoka pa Čedo između ostalog veli: 'kako to da ugovor sastavlja čovjek koji nije pravnik'?
Dakle Mario Jelinčić nije studirao pravo a bome niti su Sanader & company studirali lupeštinu.

I dok se o svećeniku Milanoviću raspravlja kao 'mirovnom i financijskom posredniku' dotle drugi Milanović umjesto da zabija golove zabija autogolove.
A HDZ kroz svog odvjetnika na suđenju kupuje vrijeme makar neka izbori prođu.
Zbog svojih malverzacija sa svjedocima već su platili sudu kaznu ali to je 'pala muha na medvjeda'.
Ovaj put su doveli pogrešnog svjedoka, Zvonka Zubaka, pa je Pavoševićka cijuknula: 'ja ovog čovjeka prvi put vidim'!
Dakle očito postoje dva Zvonka Zubaka ali sam siguran da nisu obadva na istoj adresi, iste godine i datuma rođeni i da imaju istu osobnu iskaznicu.
Vješto kupovanje vremena koje zacijelo nije moguće da nemaju logistiku iznutra.

Stoga bih ovaj naš ljudski vijek podijelio u tri faze, na raj, čistilište i pakao.
Neka raj bude onih prvih 9 mjeseci i u tome neću pogriješit.
Neka čistilište bude školsko doba jer po svemu na to asocira.
I ostaje nam pakao, e to je naš radni vijek i ostatak istog u našoj, hrvatskoj demokraciji!

- Gospodine molim vas. Kakav je vaš sud o politici, kvari li ona čovjeka?
- Ne, ja sam ovakav rođen!