Blog.hr

sri

04/24

Uberlingen

stella.blog.hr

Hoćemo li do Bodenskog jezera, u Überlingen, po jedinom
zaista lijepom danu koji sam imala tokom ovog boravka?

Grad ima prelijepe parkove

Baš su pogodni za djecu

Prošetajmo gradom, prvo uz zidine

Zatim uz obalu Uberlinger See, a imate osjećaj da ste na moru

Prate vas jezerski svirači

Svi se sunčaju uz jezero

Obavezno obilazim Lenkovu fontanu. Originalni Peter Lenk
ostavio je duhovita djela u kamenu.

Sad vam je jasno zašto rado dolazim u Überlingen

Za koje zlo glasovati hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Neki kurac se pobrkao kod fotki,
izgleda da je stranica na kojoj su postavljene u kvaru.
Mozda prorade kasnije..
Ili kad su vidjeli nase politicare momentalno
ih maknuli..hehe

- "Glasala sam za republikansku stranku ove godine,
demokrati su mi ostavili los ukus u ustima."
potpis: Monica Lewinski.

Pošao Ciga na glasovanje i pruži prst na UV lampu da se
provjeri da nije već glasao.
-Boga mi, ti si već glasao - kaže komisija - vidiš, prst ti sav "flekav".
A Ciga:
-Nije brate, to mi je ostalo od prošlih izbora.

Došao čovjek na glasovanje. Kada je obavio glasovanje,
kaže ljudima iz komisije da mu daju stolicu da sjedne.
- Zašto? Nije vam dobro? - Dobro mi je, samo sam htio
sačekati oca da dođe na glasovanje.
- Pa doći će vam otac kući, nakon glasovanja.
- On ne dolazi kući već 10 godina, jer je umro,
ali redovno izlazi na izbore, pa rekoh da ga vidim...

"Ako se izbori dobro pripreme,glasanje uopce nije potrebno"
-Staljin.

Saplela se baba pred na Markovom trgu i pala.
Prilazi joj Plenkovic i pomogne joj da ustane.
-Sine , kako da ti se odužim?- pita ga baka.
– Glasaj za mene bako,
– Eee, pa ja sam pala na dupe sinko, a ne na glavu.“

Kaja je sličnost između političara i pampers pelena.
– Oboje treba mjenjati što češće i iz istog razloga.

Dođe Plenkovic u posjetu vrtiću.
Gleda malo djecu kako se igraju i kaže svom ministru financija:
– Daj piši ček na 5.000 eura za poboljšanje životnih standarda u vrtićima!
I ovaj napiše ček, i idu dalje te dođu u zatvor.
I gleda malo zatvorenike kako robuju i kaže:
– Daj piši ček na 50.000.000 eura za poboljšanje životnih uslova u zatvoru!
– Pa kako za djecu 5.000, a za ove zločince i razbojnike 50.000.000?
– kaže ministar financija.
A, premijer će njemu: – A šta ti, misliš da ćeš ići u vrtić poslije izbora?

uto

04/24

Čitam i kuham

luki2.blog.hr

"Čitam i kuham" - odlično! Prebacilo nas zaista u Italiju - pizzete punjene preprženim lukom i rajčicom, bosiljkom, i kao desert odličan Millefeuille, oko kojeg se raspravljaju Talijani i Francuzi...I tvrde i jedni i drugi da je - njihov!:))))

Ovako je to izgledalo. Crno vino, bijelo vino - radi mene muškat.:)))

Dacia Maraini, odnosno njena knjiga koju smo imali za čitanje, "Nijema vojvotkinja" nije mi se svidjela. Teška tema o položaju žene (roman je povijesni), teško o gubitku djece, supruga; nema previše emocija, ne možeš se uživjeti...:((((( Uglavnom, nije bilo po guštu i mnogima drugima kad smo raspravljali o njoj. Inače, Dacia je treća žena Alberta Moravie (službena ili neslužbena, e to ne znam. Samo znam da se kačio za mudre i svestrane žene..) Daciu je svakako nadmašio u pisanju, po onome što sam uspjela pročitati...

Wikipedia naziva Alberta Moraviu Dacijinim parterom, i to od 1962. do 1983.

Dacia Maraini danas ima 87. godina Jedno vrijeme, tijekom Drugog svjetskog rata, živjela je u Japanu.

(Alberto Moravia nije ništa manje zanimljiv podrijetlom. Podrijetlom Židov iz Moravske, a po majci iz Dalmacije. Umro je u Rimu 1990.)

Dobili smo i novu knjigu za čitanje, nešto potpuno različito od "Nijeme vojvotkinje"....

I kako bi rekla Scarlett - sutra je novi dan....:))))

Ljubim!

Mini rezime

bez-obzira-109.blog.hr

"Više mu koštaju sviće nego torta", komentira ON dok se na TV-u opisuje
lik i djelo "sporogorećeg" pok. Manolića. Svi sve znamo ne bih u analizu.
U susjednoj državi napadnuti naši sugrađani, osude pršte sa svih strana,
tko je dobio, dobio je. "Neka institucije odrade svoj posao" rekoše davno prije.

Jutros izlazim na terasu, a na mom sušilu za rublje ustoličile se dvije krasne
lastavice (to su prve koje sam vidjela ove godine). Utihnula sam da ih ne
prepadnem, a ako su se malo uneredile na štetu moga rublja oprošteno im je.

Šetnjom do dućana naišla sam na kolonu djece i teta iz gradskog vrtića, a u
isto vrijeme nekoliko policajaca i policijskih vozila. Upitala sam policajca što se
događa, jesu li to dica u štrajku pa oni osiguravaju mir i red. Čovjek me zna pa
se samo slatko nasmijao.

Kako je predizborna šutnja ja ću na tu temu i predizborno šutit, ali moram u par
rečenica opisati svoj vikend pohod Metropoli.
Krenuli u petak rano uobičajenom vožnjom i stajanjem.
Odmorište Skradin kava i šetnja, nastavak vožnje do kruljenja u želucima, da ne
bi bilo iznenađenja, stajanje kod Macole, okrijepili se, prošetali radi istezanja
koštica i nastavili do Karlovca. Obavili neke posliće, prošetali, popili piće u nekom
kafiću koje smo čekali dosta dugo i nastavili prema Zagrebu. Stigli na vrijeme na
"punjenje baterija".

Subotu odredili za obilazak grada, bilo je šušurasto a znate i zbog čega. Svi bi se htjeli
pokazati kao najbolji, a mi smo bili najbolji jer smo uživali u društvu, šetnji, tržnici,
ogradi na Markovu trgu koja mi je fascinantna. Da se mene pita poradila bih na visini
ograde i stavila "vječni ključ"..., a ne pita me nitko.

Prošli smo pored Muzeja prekinutih veza, ali ovaj put nismo ulazili u muzeje i galerije
jer smo imali prioritete, a meni je polako "curila baterija" a to je alarm za pratitelje, nije
lako babu nosit na leđima, a parking skroz na drugoj strani.

Nedjelja dan rastanka i odlaska na jug. Odlučili u povratku posjetit moju rodicu u zaleđu
grada na obali. Uživali s njom i njenom obitelji do kraja dana. Sve što je lijepo je i kratko (ne u
svakom slučaju), povratak kući svojoj. Moja susjeda preko puta se potrudila da provjetri
kuću, donijela i kolače da se zasladimo kad dođemo.

Danas sam ga pobijedila na karte, odložila zimsku odjeću u zamjenu za ljetnu, bojim se da
ću sutra opet biti s glavom u ormaru vadeći nešto toplo.

A sutra..., komu Bog da i sreća..., ne nužno junačka, živi bili pa vidili, a Bože ti vidiš i znaš,
šta ću te ja učit.

Sutra ako budem živa, a imam namjeru biti, prvi put ove sezone punim paprike, mislila sam
i neku malu torticu napravit i otvorit šampanjac neka se nađe, netko će sigurno imati razloga
za slavlje naše je da se gostimo dok imamo s čim.

Do nekog novog čavrljanja jer će sigurno do tada sve biti novo, živili u zdravlju:))))

Ruže krenule...

mecabg.blog.hr

Najavili zahlađenje deset stepeni.

Crvene ruže požurile da vide sunce...

Od kiše i vetra traže spas u zelenilu...

Znatiželjne gvirkaju

upload pic

Nežne, bele drže se sigurnosti, uz kuću...

Ne dopada im se olujno nebo...

Ostale čekaju u pupoljku, misleći,
na gnjavi meco, dosta je slikanja...

Osjećaj u trenutku

star-rose-bloger.blog.hr

Najljepše stvari u životu nisu stvari. To su osjećaji, emocije. Trenuci vedrine i sreće. I uvijek stignu neočekivano. Zato se više cijene.
Malo treba a iza ugla već neka emocija trenutka vreba.. i
najveća radost je buditi emocije, osjećati kao i davati. Život bez emocija, osjećaja i slično, nije život. Zato treba skupljati trenutke kroz dane života jer se toga najviše sjećamo a ostavlja dubok i neizbrisiv trag. S radošću puno puta mi se mislima šeću, osjećaji raznih trenutaka.. jer oni vedrine i radosti čine posebna mjesta u dubini srca.

Photo **moja

do kada?

andrea-bosak.blog.hr

Svakodnevno kada otvorim mobitel da pročitam tekstove na blogu prije no što otvorim meni najdražu stanicu upadne mi u oko naslov POVLAČI SE, VRAĆAMO KUPCIMA NOVAC BEZ RAČUNA.
To je više apsurdno koliko pokvarenih proizvoda imamo na policama naših dućana a kada čitaš deklaraciju saznaš da su ponuđeni prizvodi talijanski, poljski, ili grčki, ili kineski, naravno prodaju nam sve pod domaći proizvod.

Salame toliko imaju intenzivan miris da ne mogu proći pored tog djela u dućanu jer imam osjećaj da će mi od odurnog mirisa iskočiti želudac koliko me tjera na povraćanje, pakirano meso isto tako, crveni i bijeli luk također, te pojedino povrće. Riba sadrži u sebi plastiku, pojedino tijesto imaju izmet od glodavaca, dostavljači pekarnica gaze po kruhu i tako dalje.

Što jesti a da se ne otruješ od kupljenog proizvoda jer živiš u mjestu gdje nemaš parcelu da sadiš, gdje nemaš prostor da uzgajaš perad ili nešto drugo.
Uvoze sve pred istek roka a mi to kupujemo jer nemamo izbora.

MOŽETE SE PRIJAVITI ZA LJETNI KAMP JOŠ TJEDAN DANA

zgmazoretkinje.blog.hr

Tim je ušao u zadnju fazu priprema za Državno prvenstvo. Sve koreografije, ulasci i izlasci su dovršeni i sada se koregorafije čiste. Potom će doći vanjski stručnjaci iz različitih plesova da neke stvari dorade.

Ljetni kamp je savršen i zato ga klinceze tolko obožavaju, te zato svake godine imamo preko 60 polaznika Ljetnog kampa.

Sedam dana vrhunske zabave, igara, kupanja, treninga, plesanja, zumbe, druženja, savršene klope, smjeha. Cure u ljetnom kampu zaborave na mobitele.

Cijena je 390 EUR, a možete platiti u tri rate na treninzima ili u uredu, Trebež 25, radnim danom od 8:30 do 16:30 sati.

Još uvijek se možete prijaviti, a sve do 20.4.

pritisnite na letak da ga povećate:

- srijeda 17.4. u 15:00 službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Varaždin), o/o ???

- četvrtak 18.4. u 7:30 hotel Internacional (Konferencija Privatna zaštita 2024), o/o Šef

- ponedjeljak 22.4. u 17:45 Palmotićeva 30 (Inicijacija i Cafrnšrajt), o/o Šef

- petak 26.4. u ???? Palmotićeva 30 (Godišnjica GNK Dinamo: Trg Petra Preradovića, Trg bana Jelačića i okolne ulice), o/o Šef
# plesni nastup S1A i Drum linea

- subota 11.5. u ???? prijevoz vlastitim automobilima (Varaždin probe za Državno prvenstvo), o/o Tinana

- nedjelja 12.5. u ???? GNK Dinamo (Varaždin, Državno prvenstvo), o/o Tinana
# nastup J1A i S1A

- srijeda 15.5. u ???? službeni ulaz Maksimirskog stadiona (30. godišnjica Zagrebakih mažoretkinja na Maksimiru, na utakmici Dinamo-Rijeka), o/o šef
# veliki nastup S1A i J1A, te Drum linea

ŠEF NAM UMRO

Zadnjih 4 dana bili su pakleni za Šefa. U petak je radio od 8:30 do 03:00 sata bez prestanka.
U subotu se ustao u 8:00 i radio do nastupa 9:30 sati, pa je odradio snimanje spota za Euroviziju, pa se ponovo vratio raditi i nakon toga otišao na dodjele medalje na Mađunarodni turnir u bočanju.
Nakon toga je imao kartanje i nakon ponoći ponovo radio do 3:00 ujutro
U nedjelju je ustao u 9:00 i radio cijeli dan, do tuluma kod susjeda, a nakon toga je od 23:00 do 3:15 radio.
U ponedjeljak je bio na poslu do 17:00, potom je radio do treninga, odradio probu sa Drum lineom i radio do 4:15 sati. Spavao je 3:45 sati i bio na poslu u 8:30.

I mrtav je.

KOLIKO LJUBIMACA IMA JUNIORSKI 1A

U juniorskom 1A imamo slijedeće ljubimce:
- 16 pasa
- 6 mačaka
- 3 ribice
- 2 vjeverice
- hrčak
- kornjača
- jež
- gušter

Vjeverice, gušter, jež??? O moj bože... sretan

NULTA STOPA TOLERANCIJE NA NASILJE

Zagrebačke mažoretkinje imaju nultu stopu tolerancije na nasilje, bullying, mobing, pedofiliju, rasnu i drugu dirkriminaciju, te će se protiv ovih zala najoštrije boriti. Ovakvo ponašanje neće se ni u najmanjoj mjeri dozvoljavati na treninzima, nastupima i drugim aktivnostima. Treneri i ostalo osoblje Zagrebačkih mažoretkinja isto moraju prevenirati ili spriječiti, te u slučaju da isto desi hitno obavijestiti upravu, Savjet i Trenerski kolegij.

TOP-BRENDOVI ZAGREBA

Franck kava
Kraš bajadera i ostali kraševi proizvodi (Griotte, Dorina, Krašexpress…)
Vincek slastičarnice
Mlinar
Klara
Pan Pek
Ledo (sladoledi, torte idr.)
Zvijezda (majoneze, margarini, ulja i drugo)
Dukat (mlijeko, jogurti, vrhnja, sirevi idr.)
Cedevita
Ožujsko pivo
Badel 1862 (Pelinkovac idr.)
Labud (Čarli i dr.)
Chromos (Luxal i ostalo)
Pliva
Zagrebački melem
Penkala kemijske olovke (TOZ)
Jadran čarape
Končar (liftovi, tramvaji, vlakovi, generatori idr.)
Konzum

...i naravno Zagrebačke mažoretkinje!

FRIK

Frik = čudak, luđak, zaluđenik, osoba koja se bavi neuobičajenim stvarima ili vodi neprilagođen stil života, na primjer hobijem van „normalnog“ nivoa, i kojoj ta stvar može činiti čak i životnu svrhu
Zveknut, bedast = udaren, zvrkast
Glupson = glupan
Krele, krelac = kreten
Prošvical, prošvicat, skrenul = poludjet
Tukača = budaletina (ženska)
Blento = blago glupava osoba
Trotl = šeptlja, nesposobnjaković, blesan, zločesto dijete.
Šlampav = neuredan, aljkav
Šlamperaj = loše odrađen posao
Potepuh = lutalica, skitnica
Jopec = klaun
Bilmez = neogovorna osoba (niži oblik luftbrenzera)
Pacer = čovjek koji krivo radi
Norec = divljak
Noriš = divljaš
Fakin = mangup
Zagrebački fakin = zagrebački mangup, koji provodi gradske manguparije
Luftbrenzer, ništkoristi, zgubidan = propalica

„Isuse koji je to frik“ = Isuse, koji je to čudak
„On ti je frik za avione“ = On je zaluđenik za zrakoplovstvo
„Lik je totalno prošvical“ = osoba je potpuno poludjela
„Fakat je šlampav“ = baš je neuredan
„Koji si ti bilmez“ = kako si ti neodgovorna osoba
„Kaj noriš“ = što divljaš
„Baš si fakin“ = stvarno si mangup
„Trotl jedan“ = Kad se djetetu kaže trotl onda ste obično na njega ljuti, i na taj način ga se prekori. No, moguće je da se odrasloj osobi kaže: "A jesi trotl", što je najniži nivo preijekora ili uvrede, te onda znači kao "jesi konjina" ili "baš si budaletina"

PAJZLI
Pajzl je bio jednostavno uređen restoran u kome se jelo jako fino i jeftino. U pajzlima nije jela samo zagrebačka sirotinja, nego je i srednji stalež dolazio na gablece, usputnu klopicu, čak i na pokoji brži sastanak sa poluprijateljskim parnerima, tamo se odlazilo na klopu sa prijateljima, na opijanje... U pajzle se nisu izvodile cure, niti ozbiljniji poslovni partneri jer ni ambijent, ni klijantela, ali ni izbor hrane (gableci) nije bio primjeren za tako što. U pajzlima su nemalo puta bili i pijanci koji bi zaspali, a koji puta je bilo i tučnjave, iako ne često, jer pajzl je služio za hranu, a ne za opijanja, za to su bile birtijetine.

U pajzlima su najčešće bili stolovi bez stolnjaka ili sa plastičnim stolnjacima, pepeljare su bile metalne, u nekima i zabijene čavlom za stol da ih netko ne ukrade, konobarice su imale borolete, a na šankovima je obavezno bio frižider sa standardnom opremom: mesni narezak, čokoladice Braco i Seka, Samo Ti i Volim te. Šank je obavezno imao i mirogojčeke svih vrsta (Badelov Brandy, Pelinkovac, Lozovača, Cezar ili Zrinjski isl.).

Najpoznatije zagrebačke birtijetine i pajzli su bili Gumica, Sifilis, Kod lažnog svjedoka, Momo, Tomislav, K veselom pokojniku, Kod Masnog. Tri prava pajzla koji je još uvijek preživio je Tomislav u podrumu Trga kralja Tomislava 18 (zapadna strana trga uz tramvajske šine), te dva na bivšem kolodvoru Samoborčeka (ulica Božidara Adžije 4): Buffet Dobar Tek i Bistro Samoborski Kolodvor. To morate probati dok još postoji!

SA KUTIJE ŠIBICA - 2. dio

foto: Suzana Proroković i Alen Šćuric

upload pictures online

pic uploader

picture url

...kraj

HALO VATROGASCI! DISPEČER DARKO IZ GORIČKE JVP OTIŠAO U ZASLUŽENU MIROVINU

vatrenevijesti49.blog.hr

VELIKA GORICA
Piše: Petra Škrinjarić

320

Vatrogasci iz goričke Javne vatrogasne postrojbe ispratili su još jednog kolegu u mirovinu. I to dispečera Darka Lendarića iz Okuja, čiji ste glas mogli čuti kada ste zvali vatrogasce u pomoć. Uz to Darko je i koordinirao vatrogasne ekipe na terenu. Učinili su to jučer, ranojutarnjim postrojavanjem ispred postrojbe kako bi mu poželjeli sreću, mir i zdravlje u mirovini. – Darko je u našim redovima dugo i svoje je zadaće odrađivao predano i s veseljem. Kao dežurni dispečer, svoje ulaske u dispečerski centar često je započinjao s onim “kaj ima, starina?”, uz stalnu spremnost na druženje, razgovor i šalu. Uz zahvalu za sve dane provedene ovdje i s nama, želimo mu sretnu, mirnu i dugu mirovinu – istaknuli su kolege vatrogasci uz pozdrav Živio ‘starina’! Darko je u svojoj vatrogasnoj karijeri radio kao vatrogasac čuvar u Gradskoj upravi od 1995. godine, a na radno mjesto u goričku JVP stigao je 2005. godine.…. cityportal

#ostanidoma

smisao-zivota.blog.hr

Ostani doma za uspon Hrvatske Do Zvijezda

650

Ostani doma za kolektivni orgazam Hrvatske Do Zvijezda

650

#ostanidoma

Izvor slika: zvjezdana.svrsavaonica.com

PRIČE IZ VOJSKE

huc.blog.hr

- Tko zna raditi na računalu - upita Blondi.
Šezdeset od devedeset ruku poletjelo je u zrak.
- Tko zna raditi u Wordu, Excellu, Corelu?
U zraku su ostale tri ruke.
- Pođite za mnom …
U zapovjedništvu Blondi iz ladice izvadi uvezani bunt papira.
- Možete li u deset dana izraditi ovo?
Pregledavali smo tekst. Riječ je bila o diplomskom radu s Fakulteta prometnih znanosti.
- Ukoliko uspijete dobit ćete pet dana slobodnog – mamio nas je Blondi.
Bilo je podosta teksta, formula, ali pet dana je pet dana! Nema se tu šta previše misliti. Prihvatili smo posao.
- Onda, sutra nakon himne da ste ovdje. Obavijestit ću vašeg zastavnika – zadovoljno će Blondi.

Bio sam sretan kao malo dijete. Tek treći dan na temeljnoj, a već sam se snašao. Od devedeset mladića u tri voda samo smo nas trojca imali fakultetsko obrazovanje i znanje iskopirati nečiji diplomski rad. Zvone je završio ETF, a Tom igrom slučaja, baš taj nesretni, po korupciji čuven FPZ.

I eto nas idući dan prema dogovoru. Tu smo, u omanjoj, ali lijepo uređenoj i toploj kancelariji. Dok se ostali gušteri zlopate po hladnoći i kamenjaru, ja sjedam u ugodan kožni uredski stolac i tražim Equation Editor, svojevremeni dodatak Office-u 95 koji se ne instalira po defaultu, već ga se mora - Add or Remove Features - doinstalirati ukoliko čovjek ima potrebu za matematičkim i fizičkim izračunima ili kemijskim formulama. Zanimljivo, moji akademski suborci nikada nisu čuli za taj programčić.
Equation nije instaliran na računalu.
- I što ćemo sad – pitam.
- Crtat ćemo u Corelu - veli Zvone samopouzdano.
- Svaki simbol???
- Baš svaki simbol - odvraća on mirno.
Tom šuti.
- Ti si lud. Ti si lud kao Tanđara. Ne dolazi u obzir. Pa znaš li ti koliko će to trajati?
- Ne toliko dugo koliko se čini.
- Ne dolazi u obzir - velim - ako treba drnčiti onda ću radije drnčiti puščanu cijev...
Odlazim potražiti ćatu koji nas je angažirao na ovom zadatku i objašnjavam mu situaciju.
- Slušaj, trebamo taj program, ako ne, ništa od diplomskog. Moramo u potragu, negdje mora postojati instalacijski disk, negdje mora postojati računalo s Equationom koje ćemo konfiscirati zbog višeg cilja...
Blondi, taj istrijanski dežmekasti plavokosi mladac - eklatantan primjerak vječnog uguza - umah shvaća kritičnost situacije.
- Pričekaj tren – veli i odjuri iz kancelarije.
Evo ga natrag za pet minuta.
- Zapovjednik je odobrio – kaže.

Krećemo u potragu, Blondi i ja. Ulazimo u svaku kancelariju i nakon kraćeg objašnjenja časnici i dočasnici spremno ustaju sa svojih stolaca, prekidajući posao, uglavnom rad na Pasijansu, Soliteru, Minesweeperu ili zaustavljaju dvoprstno tipkanje nekog bezveznog izvješća. Mlađe generacije će se zapitati kako to da nisu na Internetu? Pa, vidite, iako se tada modem spajao na svoj dail-up maksimum od 56 kbit/s - sve je to bilo presporo i veza je često pucala, a na Internetu ionako nije bilo toliko kretenskog sadržaja koliko ga ima danas.

Vojarna je ogroman kompleks, zapravo fantastičan vojni grad nevjerojatne povijesti. Hodamo i hodamo. Nikad kraja. Nigdje Equationa. Osjećam zamor materijala. Jedino zadovoljstvo još mi čine desktop wallpaper images, gole žene zakačene na pozadine ekrana kojih zbilja ne manjka: bokaste, sistate, zavodljive – prave droce. Vojna lica očigledno vole taj kurvinski tip fatalne ženke i to je ok.
A onda u jednoj bijednoj polumračnoj kancelariji napokon pronalazim ono za čime tragam. Ali performanse tog uređaja toliko su loše da bi izrada diplomskog na njemu potrajala deset godina. Odlučujem nešto pokušati: otvaram Windows Explorer i spuštam se rootom
C:\Program Files\Microsoft Office\Office\Editor\Equetion.exe
Zipam exe file i pohranjujem ga na diskete.
Vraćamo se u kancelariju gdje Zvone i Tom upisuju tekstualni dio radnje. Raspakiram zipani fajl.
Zatim duble klik i - heureka! Editor se otvorio.
Blondi cvijeta.

Bili su to dobri dani.
I dok su svi ostali novaci, kako sam već rekao, nakon podizanja zastave odlazili da na hladnoći i buri gmižu Dolinom smrti, nas trojca bi smo polagano u toplu kancelariju i taga-daga-daga, sa svih deset prstiju. Imao sam daktilografsko iskustvo s Olympijine pisaće mašine na kojoj sam tipkao svoje prve literarne uratke i vremenom sam postao posve solidan tipkač. Ipak, Zvone-informatičar bio je brži i precizniji što ne čudi s obzirom na njegovu struku i na to koliko je do tada već programskih linija ispisao.
Naš modus operandi, protokol izrade bio je takav da je jedan čitao naglas, a drugi tipkao. Treći je čekao svoj red dremuckajući postrance.
Potom ručak. Imali smo privilegij da više ne čekamo u redu. U prethodnim danima znalo je proteći i sat vremena prije nego što su nas razvodnici pripustili stolu. Sada smo s prvima ulazili u kantinu. Jeli smo se u miru, bez žurbe, odlazili po repete, preživali. Među posljednjim napuštali položaj.
Pa opet izračuni, formule, tipkanje.
Onda večera i nešto slobodnog vremena. Tada smo se potajice iskradali i spuštali do mora, gdje smo slušali valove prisjećajući se civilnog i slobodoumnijeg života. Tek na zadnje vraćali smo se u kasarnu da laštimo cokule prije spavanja.

Jednog dana u kancelariju je ušetao glavom i bradom Naručitelj, general bojnik mr. Aceto Balzamico.
Ustali smo i salutirali.
Bio je to visok, snažan tip krkanskog lica. Začudo nije se previše bahatio.
- Kako ide momci - upitao je nježnom glasom, gotovo zabrinuto.
- Dobro - rekosmo.
- Hoće li biti na vrijeme - zanimalo ga je.
- Hoće - odvratili smo samopouzdano.
Zatim se obratio Tomu.
- Čujem da si ti završio Prometni.
- Jesam.
- Isti smjer?
- Da.
- I kakav je diplomski?
- Ok - rekao je Tom.
Zatim je badavadžija otišao bez riječi.
- A da mu malo ispremješaomo brojčice - našalio sam se.
- Kao da će to netko čitati - uzdahnuo je Zvone racionalist.

Svršili smo prije roka. Bog je stvarao svijet sedam dana, a mi kopirali jednako toliko. Naivno smo vjerovali da će naša revnost biti honorirana još kojim slobodnim danom. Ali ne samo da nismo dobili ekstra dan, već nismo dobili niti pet obećanih dana. Bili smo obmanjeni. Nadigrani! I kažnjeni! Pa neka, jer mi se niti za trenutak nismo zapitali o moralnosti našeg činjenja. Jedno nam je bilo važno da prođemo što lakše i sačuvamo vlastito dupe. A mogli smo odbiti, dakako, istog trenutaka kada nam je Blondi turnuo bunt fotokopiranog papira u ruke i kada smo pročitali: Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, PROMETNA INFRASTRUKTURA I MEĐUNARODNA POVEZANOST RH, diplomski rad. O da, mogli smo reći: čujte, ovo ipak nadilazi naša znanja i sposobnosti. Mogli smo odustati i sutradan, u trenutku kada sam shvatio da ne postoji Equation Editor na računalu u zapovjedništvu.
Mogli smo, ali nismo…

Vratili smo se natrag u vod, u paklenu svakodnevicu gdje su nas svi redom dočekali s mržnjom i prezirom: i vojnici i dočasnici, i razvodnici i narednici i nadnarednci.
Tada je započelo klasično maltretiranje:
- Aaaaaaa, intelektualac, jeli?
Tom i Zvone su se brzo prilagodili. Ali ne i ja. Opirao sam se dugo…

(nastavit će se)

G.

kintsukoroi.blog.hr

Nakon neke predstave
dobio je diplomu
doktora za ranjena srca
jer on to i je
radi smiješne face i unosi mi se u lice
kad sam bolna ili tužna
priča viceve na način da ih izmišlja
pa budu još smješnji nego oni kakti pravi
a osim smisla za humor ima i onu

usredotočenost

mali posjeduje

prisutnost

On vidi ljude u trenutku i cijelima

Naučio me igru koja se zove
"Bijeli zub "
Igra se tako da se trudiš nasmijati protivnika
Pobjeđuješ kad mu radi smijeha
provire zubi

Zapeo nam je ključ iznutra u apartmanu
ja sam smirivala njega
on je nasmijavao mene

S njim u društvu Svijet liči na

laticu magnolije

Ponoćni tango…

dinajina-sjecanja.blog.hr

Zvona Petrove crkve objaviše ponoć, početak šutnje. Minulo blješti obećanjima. Grad je utonuo u tšinu. Sutra je dan x, moža dan promjena. Priznajem oglušila sam na obećanja. Bilo ih je uvijek do dana x, a onda sunovrat u staro. Gledam gornju sliku i moj dijalog s njom. Neću ovo danas odjevati slutnjama, nada umire zadnja. U sobi tišinu razbija zvuk Argentinskog tanga. Sjetih se davno napisanog.

Bio si sjenka i bio si tu, bio si nada i pozivao me na ponoćni tango.
Krenuh tajnovitim stazama kristalnog labirinta punog zrcaljenja
nekog prijašnjeg vremena. Vidjeh pucanje opne i rađanje
sunca, osjetih toplinu vrela mladosti, dotaknuh kapljicu
rijeke vremena u koju se zgusnuo cijeli svijet.
Iza mjeseca u dubini beskraja vidjeh sjenku svirača.
Prebirao je po strunama gitare. Prepoznah uličnog
trubadura iz naše mladosti i stavih želju u šešir i
krenuh do rijeke da se utopim u uspomenama.
Ponoć je odbrojavala tonove u ritmu tanga
koji smo davno plesali uranjajući u mirise
svitanja na trgu cvijeća. Zakoraknuh u
trenutak buđenja opijena zvukovima
prošlosti i melodijom ovog jutrenja.

Ti ulaziš u sobu i daruješ mi ruže.

Dijana Jelčić...

Dobar dan Doktore hehe..

eurosmijeh.blog.hr

Vraća se Mujo iz bolnice i
nešto melje sam sebi i bradu:
Riba, žaba, kornjača... Ma ne, žaba, riba... Ne!
I vrati se doktoru te s vrata upita:
Jel doktore, što ja ono imam?
Rak Mujo, jebo ga ti, rak!!!

Prometna nesreća? - upita doktor.
Da. - odgovara čovjek.
Vozili ste prebrzo?
Ne, prelazio sam raskršće presporo.

Došao Mujo kod doktora i kaže mu da ga boli grlo.
Na to će doktor:
Hajde otvorite usta i recite "A"!
Mujo izgovori "A" i gromoglasno podrigne. Tu će doktor:
Uh, Mujo, fuj, osjeti vam se luk iz usta!!
Ma nemoj, luk osjetiš, a 20 ćevapa ne osjetiš?!

Došao čovjek kod doktora i kaže mu da ima rak, pa pita doktora
može li mu pomoći. Na to mu doktor odgovori:
Trebate otići u toplice i mazati se blatom.
Da li će mi to pomoći doktore?
Najvjerojatnije neće, ali to vam je dobra solucija
za navikavanje na zemlju...

Dođe veterinar kod doktora i kaže mu doktor:
Dobar dan gospodine, što vas muči?
Kaže veterinar:
Eh, lako je tako s pacjentima.

Došla Zagorka na kontrolu kod Ginekologa:
Gospođo, vidim da su vam nove protuupalne tablete pomogle.
Kaj mi to povedate, čiste bedastoće!?
Ali gospođo, upala vam je prošla!
Eee, a da nije bilo suseda Jure i njegovog Kure,
izgorijela bi ona cijela od temperature!

Došao Mujo u bolnicu, a na vratima od njegovog doktora piše:
PRVI PREGLED 200km
DRUGI PREGLED 100km
Uđe Mujo unutra pa kaže:
Doktore, evo mene opet!

Engen

stella.blog.hr

Engen je gradić u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg
sa starim jezgrom na jednom brdu i stambenim naseljima
na drugom brdu. Tu nema ravnog, samo gore-dolje.

Posjećujem ga u proljeće, oko Uskrsa.

Vrijeme me ovog puta baš nije služilo, kiše je bilo previše.

Tad su sve bašte rascvjetane

Lako je naći djetelinu sa četiri lista. Ova treba uraditi
specijalni sretni zadatak :)

A vrijedi svratiti u "Danubio" na vafle sa sladoledom

A onda, malo u provod...

Dok ne vidimo Bodensko jezero i Alpe, ali to je sljedeća priča...