Sve kategorije po listama

Nije lako biti fotograf hehe

eurosmijeh

Kućna pomoćnica zatraži povišicu.
Gazdarica se jako razljuti i upita: "Pa dobro, Marija, reci razlog zašto
misliš da si zasluzila povišicu?"
Marija odgovori: "Nije jedan, nego su tri razloga".
Gazdarica: "Dobro, pa reci mi prvi."
Marija: "Prvi razlog što trazim povišicu je jer ja bolje peglam nego Vi."
Gazdarica: "Ko to kaže?"
Marija: "To kaže Vaš muž."
Gazdarica: "A koji je drugi razlog?"
Marija: "Zato što bolje kuham nego Vi."
Gazdarica: "Nemoj mi reći ponovno da to kaže moj muž?"
Marija: "Upravo tako, to kaže Vaš muž."
Gazdarica: "A koji ti je treći razlog?"
Marija: "Treći razlog je što sam bolja ljubavnica nego Vi."
Gazdarica (sada sva crvena u licu): "Nemoj mi reći da to opet kaže moj muž?"
Marija: "Ne, gospođo, to kaže Vaš vrtlar."
Gazdarica: "Koliku želiš povišicu?"



Prodajem kuću na klizištu na periferiji.
P. S. Uskoro u centru.



Vjeroučitelj pita malog Marka:
- Što se dogodi kad se prekrši jedna od deset zapovijedi Božjih?
- Tada ih ostane još samo devet - odgovori Marko nakon dugog razmišljanja.



Sudac ispituje žensku:
-Koji je razlog, da ste istupili za rastavu?
>Nooo...
-Pije?
>Ne.
-Droga?
>Ne.
-Malo zarađuje?
>Ne, a čak suprotno.
-Tuče?
>Ne.
-Ne brine se o djeci?
>Brine.
-Vara?
>Nikada me nije prevario.
-Ne zadovoljava vas seksualno?
>Sa time je sve u najboljem redu.
-Ne pomaže u kući?
>Pomaže.
-Pa kakav je onda razlog?
>On sve radi... ali... kada biste samo mogli vidjeti sa kakvim izrazom lica!



Šta je vazelin? Krema koja je ušla u anale.

Ne prekidaj ženu dok šuti!

u izlogu jedne foto radnje hehe:


Zaspao Mujo na parkingu, kad eto policajca. Ovaj mu priđe i kaže:
'Ustaj, Mujo, nisi auto, pa da tu ležiš!'
A Mujo mu mrzovoljno odvraća: 'Nisi ni ti pauk da me dižeš!'



Sretnu se Mujo i Haso u parku jedne noci i kaze Mujo Hasi: "Joj, dobro sto
si naisao, nasao sam jednu... Kaze da ce se nastaviti vidjati samnom,
ako mogu tri puta da je kresnem. Ja sam odradio dva puta, a ona je eno tamo
i ceka treci, a ja ne mogu. Hajd' ti obavi, nece ni primjetit, mrak je."
Ode Haso, pocne radit, u to naidje policajac, uperi lampu i upita ih: "Sta to radite?"
Na to ce Haso : "Eto vodim ljubav sa svojom zenom."
"U, izvinite, nisam znao".
"Nisam ni ja, dok nisi upalio lampu".


Fotografkinja na svadbi,nadam se da ce te razumjeti hehe:

* Sendvič od pečenih pilećih prsa na Bobotie afrički način ... 690 kcal

minus40kg

4 dag pečenih pilećih prsa (120 kcal / 10 dag) 4 dag ementalera (380 kcal / 10 dag) 10 dag bijelog kruha (250 kcal / 10 dag) 10 dag pikolo rajčica (20 kcal / 10 dag) 5 dag crnih maslina (140 kcal / 10 dag) 2 dag majoneze, mediteran (750 kcal / 10 dag) ... 690 kcal Ocjena: okus: 10 nutritivno: 7 jednostavno: 10 ... ukupna ocjena: 9 (/10)
Priprema: Stvar mašte.
Nije loše, dapače, ali nije ovo baš ni dobro. Nije problem u tih 2 dag majoneze, ali kako ostaviti ono što ostane i ostati miran ;)
Ma kako ovaj obrok bio blizu kalorijskih granica koje sam si postavio, ovakvim izborom namirnica i kombinacijama nisam skinuo kile. Ne kažem da ne treba jesti majonezu, friški bijeli kruh i aromatični sir, ali tko želi mršavjeti sigurno će to lakše postići keljem, zeljem i pustim žgancima, ne što su oni bez kalorija, ili loši, nego samo zato što je neke obroke i namirnice lakše održati u željenim granicama, dok to sa onima istinski zavodljivima to nije baš tako lako postići. Naravno, to je tek moje iskustvo, nekome super ide uz majonezu, i osobno, nemam ništa protiv, ali znam što je meni činiti Bobotie afrički način je poglavito marketinški manevar proizvođača koji napominje da tu ima celera i gorušice i još par sitnica uz 97 % pečenih pilećih prsa. Kako god, ukusno i vrlo lijepo narezano i zapakirano (složeno u krug uz egzotične obrise žirafa i slonova), i ne baš jeftino. P.S. Ni ego nije sit sve dok su oči gladne.



Update: Išao sam kupiti još jedan paket,
ali sam uz Bobotie našao začinjeno na Karoo i Sambesi afrički način.

Razgovor s danskom pjesnikinjom Cindy Lynn Brown

knjigoljub

KNJIŽARA RIBOOK
Janeza Trdine 9a, Rijeka

13.06.2013. u 19:00 sati

Razgovor s danskom pjesnikinjom
CINDY LYNN BROWN

S pjesnikinjom će razgovarati prof. Nikola Petković

Bed and breakfast

broduboci

Pitala me Faca s knjigama - što ti je na umu? E moja Faco, kad bih ja tebi smio reć što mi je na umu, ne bi nikad... Neee budalo, ne i ne, nikad ne izgovarati to "ne bi nikad"... Da me barem ponekad pita "tko ti je na umu", bilo bi mi lakše. Ali ni to ne bih napisao...

Uglavnom, ne znam što mi bi, ali u nekom trenutku odlučih zapisati Faci misao što mi je iz vedra neba pala na prašnjavi drum- žene se osvajaju riječima, a vole djelima. Dovoljan dva, možeš sjesti...
Istog trena sam zatvorio laptop i otišao.

Nešto kasnije sam shvatio da sam bio brzoplet. Možda sam se trebao više poigrati s riječima. Pa recimo napisati - žene se love riječima, a vole djelima... Hm, iskreno, ovo "love" u odnosu na "vole" možda zvuči zgodno, ali ipak mi je nešto zaškripalo u uhu. Mislim, veliko je pitanje tko tu koga lovi, jel... Ili voli. Svejedno. Nismo divlje svinje. Ili jesmo?
Uostalom, nadao sam se kako tu moju drumotvorinu nitko neće ni primjetiti pa možda kad se vratim doma, sve to spremim pod tepih. Veoma mudro, ofkors...

No, nekoliko sati kasnije, kad sam ponovo otvorio Facu primjetio sam priličan broj sviđanja, čak i nekoliko komentara. Vidi vidi, ko bi reko, ali sad je gotovo, nema ispravljanja. Propala mi je i treća verzija, ona da se žene osvajaju riječima, a brane djelima...
Osvajaju-brane, pa nisu tvrđave.... Omajgad, oslobodi me ovog toka misli...



Zapravo, što sam htio reć. Imam osjećaj kako smo u ovim ludim vremenima, pomalo zaboravili na tu lijepu, dobru, staromodnu igru zavođenja, igru kao slučajno odabranih riječi, skrivenih pogleda i usputnih dodira. Zaboravili smo dopustiti ljubavi da dođe... A kad je već o osvajanju riječ, uvijek treba ostaviti jedan, makar mali dio sebe - neosvojen. Za budućnost.

Ovako, nađemo se na kavi u pet, u krevetu smo već u devet. Volimo se do doručka, a onda svatko svojim putem. Bed and breakfast civilizacija. Bed nakon beda se podrazumijeva, a bogme i break fast, kako god hoćeš, doručak ili prekini brzo, razlika je i tako u samo jednom razdvajanju...

Djevojka u zelenom ... Nigella Damascena

teutinaljubav

Uvijek mi je drago kada vidim neobičan cvijet. Još mi je draže kada uspijem cvijetu pridodati njegovo ime i poneki podatak i tako nekom zaljubljeniku u cvijeće, kakav sam ja, uštediti trud. Gospođa u čijem sam vrtu slikao cvijet nije o njemu ništa znala, pa sam kopao po netu dok nisam odgonetnuo.Dakle riječ je o Djevojci u zelenom, Crnjiki ili kako bi u Slavoniji rekli Čupavoj Jani. Biljka je Mediteranskog porijekla, Azije i Sjeverne Afrike. Cvate crvenim, plavim, bijelim cvjetovima i cvjetovima u roza nijansi.
Cijela biljka ...

.... pupoljak ...

... i cvijet koji je svojom neobičnom ljepotom privukao moju pažnju

Ručak kod sestara

gp-zagrebancije

Prolaz sestara Baković

Yae no Sakura - uloge (who's who)

hagakure

Yae no Sakura - taiga drama 2013 (hagakure blog)

















glavna uloga u seriji



Ayase Haruka kao Niijima Yae r Yamamoto Yaeko (1845-1932)

ostale uloge

Yamamoto klan



Fubuki Jun kao Yamamoto Saku (majka Yae Niijima r. Yamamoto)



Matsushige Yutaka kao Yamamoto Gonpachi (otac i glava obitelji)



Nishijima Hidetoshi kao Yamamoto Kakuma (brat Yae i suprug Ure; živio, 1828-1892)



Hasegawa Kyoko kao Yamamoto Ura



Kudo Asuka kao Yamamoto Saburo (mlađi brat od Yae)

Rio Suzuki kao mala Yae Yamamoto (child)




gore, Ayase Haruka & Nishijima Hidetoshi u društvu Rio Suzuki koja glumi Yae u prvih
nekoliko epizoda




Hiroki Hasegawa kao Naonosuke Kawasaki (prvi Yae muž)



Odagiri Joe kao Niijima Jo (drugi Yae muž; živio, 1843-1890)



Yamano Umi kao O-kichi



Toda Masahiro kao Tokuzo


Yamagawa klan

Yamamoto Kei kao Yamagawa Hyoue (otac)
Akiyoshi Kumiko kao Yamagawa En (majka)
Tamayama Tetsuji kao Yamagawa Ookura (sin, zaljubljen u Yae)
Ichikawa Mikako kao Yamagawa Futaba (kćer, prijateljica od Yae)
Katsuji Ryo kao Yamagawa Kenjiro
Shirahane Yuri kao Yamagawa Tose
Mizuhara Kiko kao Yamagawa Sakiko / Ooyama Sutematsu


Matsudaira klan (gospodari Aizu domene, danas Fukushima-ken)

Ayano Go kao Matsudaira Katamori (Aizu daimyo)
Nakanishi Miho kao Toshihime
Inamori Izumi kao Teruhime
Hiroaki Murakami kao Shungaku Matsudaira

Masane Tsukayama - Kuranosuke Jinbo (1816-1868) vazal Matsudaira klana
u Aizu domeni


značajnije žene Aizu regije

Miyazaki Yoshiko kao Saigou Chie
Kuroki Meisa kao Takano Takeko
Ashina Sei kao Jinbo Yukiko
Gouriki Ayame kao Hinata Yukiko
Kanjiya Shihori kao Takagi Tokio (prijateljica od Yae)

značajniji Aizu muškarci

Nakamura Shido kao Sagawa Kanbei
Nishida Toshiyuki kao Saigo Tanomo
Sato B-saku (Sato Toshio) kao Tanaka Tosa
Kazama Morio kao Hayashi Konsuke
Tsukayama Masane kao Jinbo Kuranosuke
Saito Takumi kao Jinbo Shuri
Kitamura Yukiya kao Akizuki Teijiro
Okada Yoshinori kao Hirosawa Tomijiro
Ikeuchi Hiroyuki kao Kajiwara Heima
Yanagisawa Shingo kao Kayano Konbei
Kunihiro Tomiyuki kao Yokoyama Chikara
Yamano Fubito kao Yanase Sanza-e mon
Musaka Naomasa kao Kurokouchi Dengoro


Tokugawa klan

Koizumi Kotaro kao Tokugawa Yoshinobu (15. i posljednji Tokugawa shogun,
ujedno posljednji shogun u japanskoj povijesti; živio, 1837-1913; vladao, 1866-1867)



Ibuki Goro kao Tokugawa Nariaki (Mito han; živio, 1800-1860)


ostali ali ne manje važni

Namase Katsuhisa kao Katsu Kaishu (1823-1899)
Okuda Eiji kao Sakuma Shozan (1811-1864)
Oguri Shun kao Yoshida Shoin (1830-1859)
Tanimura Mitsuki kao Oda Tokie
Koichi Mantaro kao Furukawa Shunei
Matsukata Hiroki kao Oogakiya Seihachi
Hasegawa Hiroki kao Kawasaki Shonosuke
Kiko Mizuhara - Sutematsu Oyama
Mitsuhiro Oikawa - Takayoshi Kido
Masahiro Takashima - Masanao Makimura
Hiroki Matsukata - Seihachi Taiyaki
Enoki Takaaki kao Ii Naosuke (1815-1860) daimyo Hakone domene i
tairo Tokugawa shogunata (1858-1860)









gore, Haruka Ayase (glavna uloga 52. taiga drame Yae no Sakura) & Kenichi
Matsuyama ( glavna uloga 51. taiga drame iz 2012. godine, Taira no Kiyomori)





# vidi dramu
Yae no sakura, good drama
Yae no sakura, drama crazy

Jer poljupci bi se trebali pisati poljubci.

mental

Ako ne krenem uskoro imam blagi dojam da neću krenuti uopće, ni ikada. Vremenski ću ostati na mjestu dok će me vrijeme, u svim svojim sekundama, promatrati statičnog kako se dvoumim, kao crne vrane na žicama planete. I onda ću krenut, napraviti korak, u smjeru koji će već biti relevantan, doći do gdje sam krenuo, pitati se koji sam točno element tražio tamo kada sam do njih stigao, te konfuzno pogledao natrag u nesuglasici sa samim sobom da što me je tjeralo od tako sasvim adekvatnog mjesta za biti na. Jer tamo sam bio. Sada sam ovdje. Crta od bijele krede dijeli nas dužinom od svojih točaka, jedna od kojih sam ja, druga od kojih je ja ali u nekom vremenu koje je manje relevantno sada, kako je već prošlo, i sve to. Debatirati ću u sebi o konzekvencama tog pomaka. Odustati ću kada primjetim da se ponavljam, što često znam raditi.

U nešto specifičnijoj slici događaja, TAMO, da, vidiš tamo, prije nego što sam izgovorio što sam izgovorio, stajaći u pozi u kojoj ljudi stoje prije nego što će reći nešto glupo – sam ja, u majici koju sam kupio na koncertu na kojem smo zajedno bili na jesen. A TAMO, ne, krivo gledaš, ne tamo već TAMO, e TAMO sam ja nakon što sam izgovorio što sam izgovorio, te bivam nimalo mudriji time izgovorivši, i mada je majica koju nosim ista mnogo čega više nije. Atmosfera u zraku upućuje na to. Njen pogled sigurno ima veze sa time, također.

No, ovo nije post o što sam rekao i zašto sam to rekao i kome sam to rekao i kako se osjećam nakon što sam to rekao. Ovo je post koji tu stoji kao demonstracija mojeg straha da ako pišeš o nečemu, to možda nestane. To je neka vrsta straha i potrebe. Straha da nestane, potrebe da ne nestane. Jer na to i dođu sve te emocije o kojima često pišem drugim imenima – strah i potreba. Ljubav je borac u šarenom plaštu koji je moj super heroj. On je entitet za sebe. On je omniprisutna sila prilike i zagrljaja, da, zapravo, ljubav je fragment prašine trenutka koji nastaje u zagrljaju, poljubcu ili dodiru, koja kulminira u svojoj prašinolikoj karakteristici plutanja po svijetu i naslagivanja se na površine koje ih žele primiti. Ja sam stol od čovjeka, i pun sam je. Zapravo, jedino loše u svijetu, ne, zapravo, jedino loše u čovjeku je samo konzekvenca brisanja ljubavi sa sebe u otrcanim, grubim pomacima inata i ljutnje, kao pes nakon kupanja, ma koliko god to bila loša usporedba jer su psi koji se tresu od vode preslatki.

No, malo sam se izgubio u ovom govoru o ljubavi, ali ideja, ona o kojoj sam pisao, je da mi je žao što sam to izgovorio, što sam izgovorio, te želim da bude testament krivih riječi u kontrastu sa riječima koje su dobre, i mojoj potrebi da pamtim razliku.

Pola je ovog teksta izmišljeno, i gubim se i sam u gdje govorim istinu a gdje govorim druge istine, ali ono na što se vraćam...

Ma kurac, tko zna o čemu pišem. Tko će ga znat. Ja sigurno ne.

Pirati na izložbi

nachtfresser

Naša Iva je bila glavna zvijezda, ja sam jedini bio u poderanim hlačama.

(Ne)zarobljen

nissnisa

Sukob leda i vatre

whiskybar

Welteishlehre – doktrina o vječnom ledu


U ovom tekstu pozabavit ću se doktrinom vječnog leda Hanns Horbigera. Samo ime i suština doktrine podsjeća me na tri SF fantasy sage/filma: Pjesma leda i vatre, Ratovi zvijezda i Melancholia. Objašnjenje veze vječnog leda i navedenih fantastičnih djela u zadnjem segmentu teksta.
A sad malo o autoru i povijesnom kontekstu.
Hanns Horbiger se rodio 1860. godine u Atzgersdorfu kraj Beča. Po zvanju je bio inženjer, a zaradio je veliki novac izmislivši novi sustav slavina za budipeštansku podzemnu željeznicu. Godine 1894. rzvija teoriju vječnog leda (Wel ili Welteishlehre), koju prihvaća i slijdei vrh nacističke stranke. Preko svog utjecaja šire teoriju na mase i prozivaju je “Nordijskom znanošću” koja nije odvojena od magije i misticizma za razliku od kako su oni zvali “Židovske liberalne pozitivističke znanosti” i nije vezana sponama koherentnosti teorije.
Samu ideju za teoriju je dobio dok je promatrao taljenje željeza. Horbiger sam izvještava: “Kada sam, kao mladi inženjer, jednog dana opazio odljev taljenog željeza na vlažnoj zemlji pokrivenoj snijegom: Zemlja je eksplodirala s određenim kašnjenjem i to vrlo žestoko.

(Dinamika leda i vatre)

Dakle o čemu se radi.
Prema Horbigeru cijeli svemir i sva bića u njemu pokreće sukob između leda i vatre. Logos je dinamika između leda i vatre, uzajamno privlačenje i odbijanje!
Između ta dva principa vodi se vječna bitka i u svemiru, ali i na zemlji. Ovdje imamo poveznicu sa alkemijom i principom kojeg je iznio Hermes Trismegist :"Ono gore jednako je onome dolje."
Cijeli naš sunčev sustav, a i svemir, nastao je sudarom prvog supersunca sa divovskim ledenim planetom. Kako smo već opisali Horbigerevu inspiraciju taljenjem, sunce nije odmah eksplodiralo, ali kada je, došlo je do žestoke eksplozije. Tako nastadoše galaksije i naš sunčev sustav.
Ipak većina planeta je zahvaćena ledom. U principu su mrtve, kao i sve planete u našem sunčevom sustavu, osim naše Zemlje. Na njoj se odigrava kozmička drama! Ili drugim riječima zrcali se logos svemira!
Sukob leda i vatre je ono što daje život zemaljskim bićima bićima i pokreće i motivira.
Također postoji pravilan ciklus kada koji aspekt prevlada. Tako svakih šest tisuća godina prevlada led te dolazi do velikih poplava i ledenih doba, dok svakih 700 godina prevlada vatra, obično počne neki važan rat.
Budući je Horbiger ustvrdio kako su posljednji nosioci vatrenog principa bili Teutonski vitezovi (koje je ipak pobijedio Aleksandar Nevski), Hitler, "vatreni" sljedbenik Horbigera je zaključio kako on i njegova vojska kanaliziraju ili nose u sebi aspekt vatre. Stoga je on kao "emanirana vatra" poslao svoju vojsku u napad na Rusiju bez potrebne zimske opreme, doslovno vjerujući kako nijemci posjeduju vatru te će samo njihovo prisustvo otopiti ruski vječni led. No prevario se i sačekala ga je sudbina teutonaca po navalom vojske Aleksandra Nevskog.

No vratimo se nazad u makro razinu u svemir, pogledajmo kakvim ga vidi doktrina vječnog leda. Sunčev sustav se opisuje tako da se iza Neptuna nalazi veliki prsten od leda i naša galaksija i sve ostale su jedne velike ledene spirale.
Unutar sunčevog sustava sve se planete približavaju suncu i na koncu će se sudariti s njim. Kako su osim zemlje sve ledene nakon sudara doći će do nove eksplozije i ponovit će se kreacija svemira. Takvo cikličko vječno stvaranje može asocirati (ne bez smisla, kao što ćemo vidjeti kasnije) na hinduskim mitom o Brahmanovu snu. Možemo ga čak povezati sa fraktalnom teorijom, jer je ovaj sudar planeta sa suncem je zrcaljenje na mikro razini prvog makro stvaranja i tako se kreacija ponavlja na sve manjoj razini, ali je uvijek ista.
Radi pojašnjenja napomenut ću kako je fraktal jedan oblik koji se sastoji od istih manjih oblika koji se sastoje od istih manjih oblika i ttako ad infinitum.
Ovdje bih povezao Mandelbrotov skup, odnosno fraktale sa alkemijom. Čini mi se kako je Mandelbrotov skup znanstveni dokaz već spomenutog alkemijskog principa "Ono gore jednako je onome dolje." kojeg je u poeziji najbolje uobličio William Blake stihom "To see a world in a grain of sand and a heaven in a wild flower, Hold infinity in the palm of your hand and eternity in an hour ."

(Mjeseci, divovi nadljudi i Atlantida)

Zanimljivo je kako doktrina vječnog leda dokazuje Atlantidu i divovske bogove. Divovski bogovi nisu vanzemaljci, već su zemaljska bića koja su postali giganti zbog mutacije! A do mutacije je došlo zbog tendencije planeta Zemlja da zarobi mjesec koji se počne približavati njoj, što se do sada dogodilo četiri puta, a već tri puta je rezultiralo sudarom.
Prilikom približavanja mjeseca gravitacija na Zemlji postaje jača što onda utječe na mutacije točnije na gigantizam. Bića postaju veća, a ljudi ne samo veći nego su pametniji, postaju gotovo bogovi!
Prije nego što se sudari sa zemljom mjesec se rasprši u ledeni prsten koji okruži naš planet. Ljudi su tada veliki i mudri, a budući se ono gore odražava u onom dolje, zajednica ljudi svojom psihičkom snagom utječe na pomicanje zvijezda i planeta i usporava sudar mjeseca sa zemljom kako bi odgodili nestanak svoje civilizacije.
U to vrijeme oni podučavaju novi naraštaj manjih ljudi koji ih doživljavaju kao bogove i od tu svi ti razni mitovi o drevnim sumerskim i grčkim bogovima. U konačnici će mali ljudi ponovno postati bogovi kada se ovaj četvrti mjesec dovoljno približi Zemlji.
Kako sam već napomenuo Hitler je bio vjerni sljedbenik Horbigera te je spojivši doktrinu vječnog leda sa Nietzscheovim nadčovjekom stvorio svoju nacističku verziju
A Atlantida?
Dakle za vrijeme pada trećeg mjeseca kada su Marduk, Enlil, Kronos i društvo hodali zemljom i podučavali nas, razvili su svoju civilizaciju, Atlantidu.
Kaže Horbinger kako su bili vezani s ostalim dijelovima svijeta brodovima, a prva Atlantida se nalazila na području Južne Amerike gdje je danas planinski lanac Ande. Tiahuanaco je jedan od ostataka civilizacije s kraja tercijara (odnosno prije pada trećeg mjeseca).
Prva Atlantida je nestala tako što je približavanjem mjeseca voda presušila, pa se društvo bogova seli na sjeverni Atlantik. Tamo su već pomalo oslabili i kao takvi postaju zli, no njihovi učenici ih uspjevaju nadvladati. Vjerojatno mit o tome kako Zeus nadvladava Kronosa i mit o sumraku bogova potječe od ovog događaja. Tu Atlantidu i slične događaje opisuje Platon u svom dijalogu Kritija. Na koncu druga atlantida nestaje u potopu, konačnom padu ledenog mjesečevog prstena na Zemlju.

(Svemir je živi organizam)

Već sam napisao kako je Welteishlehre sličan alkemiji po odražavanju makrokozmosa u mikrokozmosu. Rezlog tome je Horbigerova tvrdnja kako je svemir živi organizam i da se sukob leda i vatre događa i unutar samog čovjeka.
Možemo reći kako je tvrdnju posudio od Plotina koji je uz Nietzschea, tibetanske i hinduske svete spise bio glavna lektira nacističkih mističara.
Plotin tvrdi da iz razloga što je svemir živo biće, predmeti mogu utjecati jedni na druge na daljinu. Tako da na svijetu nema mjesta nikakvom slučaju, već je sve određeno zrcaljenjem svemira u čovjeku ili događajima na zemlji. Nadljudi bogovi su bili svjesni toga te su mogli pomicati planete i zvijezde, a to su mogli uz pomoć duše, koja je zapravo odašiljač psihičkih moći kojima se čuva ravnoteža u svemiru.

(Utjecaj vječnog leda na SF i fantasy)

I da zaključim i kružno povežem kraj teksta s početkom. Martinova saga Pjesma leda i vatre ima isti logos kao i doktrina vječnog leda, a to je, jasno, skuob leda i vatre.
Prvo se na mirko razini sukobljavaju Starkovi, obitelj sa hladnog ledenog sjevera, sa Lanisterima, obitelji iz toplijeg juga. A sukob na makro razini bi predstavljali zombiji što žive u području vječnog leda iza zida, koji prijete razoriti cijelu civilizaciju Zapadnih zemalja, poput mjeseca prstena. No kao obrana su zmajevi koji očito predstavljaju aspekt vatre i za očekivati je da će se sukobom ledenih zombija i vatrenih zmajeva razriješiti saga.
Zatim određene aspekte doktrine vječnog leda možemo pronaći u von Trierovom filmu Melancholia gdje se gibanje i neka svrha plavog (ledenog?) planeta odražava na karakter i djelovanje glavne protagonistice. I kao što plavi planet razara Zemlju, tako protagonistica razara sve ljude koji dođu s njom u bliski kontakt, a sve po principu svemir je živi organizam koji se odražava u bićima koji ga nastanjuju ili "Ono gore jednako je onome dolje."
Na kraju Ratovi zvijezda (Zvjezdani ratovi, Star Wars). Kaže Horbiger kako nadljudi svojim psihičkim moćima održavaju ravnotežu u svemiru. A upravo je to zadatak svakog pravog jedi viteza.
Sila neka je sa vama!

(izvor za tekst knjiga "Jutro čarobnjaka", Louis Pauwels i Jacques Bergier)

LGBT, osoban stav...

sagittariusclassic

...Uvodno,
ne mogu reći da nisam lagano ispižđen. Tjednima već, ne možeš otvoriti niti jedan novinski portal, a da te u oko ne bubne bombastična naslovnica, na udarnom mjestu, sadržajno o LGBT "problematici". Apsolutno spadam u one koji misle da mi imamo puno većih problema u državi i da je količina natpisa o LGBT neprimjerena njihovim utjecajem na živote hrvatske populacije...

...No, kad su se već svi rastrubili o temi, jednostavno čovjek ne može ostati imun na takvo bombardiranje navedenim "problemom". Pri tome, u diskusijama, iritira i odsustvo bilo kakve logičke niti, poveznice, redosljeda postavljanja "problema". Naprotiv, sve se svodi na puko nabacivanje parola, koje uglavnom nemaju nikakvo uporište u realnim činjenicama. Cilj je, svim sredstvima, čak i ružno, diskreditirati neistomišljenike. Pa krenimo redom...

Zakoni prirode, života svih živih bića na ovoj planeti,
temelje se na dva osnovna urođena nagona,

nagon za samoodržanje i nagon za očuvanje vrste.

Tu nema dileme, polagao sam ispit iz toga i imam papir sa žigom i potpisom, da sam uspješno odgovorio na to pitanje. Prema tome, istospolna orjentacija je svakako u koliziji sa drugim navedenim aksiomom, te kao takva, nikako ne može biti uobičajna. Neki će tvrdo ustvrditi da je to devijantno, dok će drugi, imajući na umu da je čovjek kompleksno, misleno biće, karektizirati to kao ekscentričnost. Osobno, prema osobama istospolne orjentacije sam indeferentan. Apsolutno me se ne zanima tuđi intimni život, nisam siguran da poznajem neku takvu osobu, između ostalog i zbog toga što mi ne pada na pamet da postavljam takva pitanja. Intima se tako i zove jer je to sasvim osobna stvar svakog pojedinca. Ali da me netko pokuša gorljivo uvjeravati da je to normalno, sorry koka, meni baš i nije. I tu počinju problemi. Prvo što počinje kod takvog nasilničkog gorljivog uvjeravanja, jest perfidno

manipuliranje semantikom.

Ljevičari Progresivci, će odmah lukavo postaviti stvar podjelom na nazadne i napredne. Ono, strejtofili su nazadni, a homofili su napredni. Naravno da pojam "nazadan", ne zvuči baš ugodno za indiferentnog pojedinca koji sebe baš ne doživljava zalupanim, neukim primitivcem. No, kad bi podjela bila na npr. tradiconaliste i ekscentrike, čitava priča dobiva sasvim drugu konotaciju. Prolistajte novinarske portale, pročitajte naslovnice i donesite sami zaključke o tome što nam semantički posredno pokušavaju servirati. Zašto je tomu tako, čiji su tu zakulisni motivi u igri i koji skriveni ciljevi, prelazi osnovnu temu ovog posta, sad nećemo o teorijama zavjere. Mogu samo još jednom ustvrditi da problem naših 19 lezbi i 84 pedera, nikako ne može biti udarniji problem na naslovnicama od dramatičnog pada zaposlenosti, BDP-a i misteriozno nestalih zlatnih poluga. Usput, u LGBT afirmativno nastrojenim člancima, ta grupacija se stalno spominje kao manjina. Naravno, podsvesno nam je prva asocijacija nacionalna manjina, te prava nacionalnih manjina. Pojmovi kojima smo i te kako bombardirani zadnjih desetljeća. LGBT osobe nisu nikakva manjina, oni su ekscentrični pojedinci. Uostalom, koliko ih uopće ima? Koliko bi se istospolnih brakova uopće dogodilo u RH? Deset, dvadeset? Koja je uopće razlika između njih i npr. swingera? Treba li i njima priznati pravo na nekakav prošireni brak? Nekakvu sex komunu sa svim pravima tradicionalne bračne zajednice? Nevjerojatno mi je da to nitko ne vidi, ili se lukavo sakriva iz sasvim drugih pobuda.

Kuda stvari idu,

možemo vidjeti u npr. Francuskoj. Nakon ozakonjenja istospolnog braka, na scenu stupaju političari i ostali, medijski eksponirani, dežurni čuvari političke korektnosti. Pri tome ne mislim samo na benigne slučajeve tipa, da je poželjno da u svakom televizijskom sitkomu, glavni likovi budu, dvoje strejt, jedan židov i jedan "stilista". Stvari postaju puno osobnije. Pa se tako iz svih službenih dokumenata izbacuju pojmovi majka i otac, a uvodi neutralan pojam - roditelj! Pojmovi majka, otac i roditelj ne mogu zajedno koegzistirati, jer to nije "politički korektno". Iz službenog dokumenata bi se odmah vidjelo tko kako živi i tko je produkt istospolne ili tradicionalne bračne zajednice. Prema tome, ako mislite da je ozakonjenje istospolne bračne zajednice kraj priče, grdo se varate. Osobno, sigurno ne bih blagonaklono gledao na takve promjene, a vjerujem niti većina populacije.
Općenito, zaljubljeni će vam uvijek ustvrditi da im

papir nije važan!

Ljudi ekscentričnih sklonosti, uvijek moraju raditi neke kompromise u svom životu. Ako ste npr. ljubitelji velikih mačaka, pa doma držite jaguara, morate podići pristojno visoku i sigurnu ogradu oko okućnice. Suludo bi bilo da vi imate običan plot, a inzistirate da vaši susjedi podižu ogradu sa strujom, ako ih možebitno pere neka paranoja. Isto tako, naši sugrađani ekscentričnih LGBT sklonosti, moraju shvatiti da i oni moraju prihvatiti neke kompromise. Nikad u životu ne možeš imati sve. Zaljubljeni će vam uglavnom ustvrditi da im papir ne znači ništa.Zar nije malo čudno, da se diže višetjedna hajka zbog nekakvog "prava na papir", koji je, pazi sad, tradicionalna tekovina "onih zalupanih primitivaca"! I gdje smo sad? Očito da njihovo inzistiranje na papiru ima sasvim neki drugi uzrok i povod. Da se ne lažemo, povod je lova. Pitanje je samo čija lova i čije nekretnine.

Parada,

je priča za sebe. Kad gledamo neki film ili dokumentarni program, uobičajno je da se u uglu ekrana pojavi neka brojkica koja označava minimalnu prikladnu dob gledatelja. Zamislimo da se prikazuje necenzurirani dokumentarac sa gej parade i zapitajmo se koja brojka bi bila primjerena sadržaju. Nemam ništa protiv gej parade, ali sam mišljenja da termin u pola dana nikako ne može biti primjeren. Grubo, neka ju održavaju u terminu primjerenom za pornjavu, iza 22 sata. Nije baš u redu, svojim ponašanjem tjerati djedove, bake sa unucima iz Zrinjevca, a i druge koji takvo ponašanje doživljavaju degutantnim, u pola dana. Veliko je pitanje, ima li gej parada uopće nekakav pozitivni utjecaj na ostvarivanje njihovih zacrtanih ciljeva. Ako većina građana to doživljava kao svojevrsni oblik nasilništva, tada bi se LGBT zajednica, ipak trebala pragmatično zapitati da li je to najbolji način za ostvarivanje svojih ciljeva. Nasilništvo kratkoročno donosi rezultat, ali dugoročno nikad u povjesti nije polučilo uspjeh.

Ništa sporno sa VE Fužine

zoranostric

Htio sam biti savjestan i pravedan, pa sam pružio podršku ljudima iz Fužina, koja se protiv gradnji vjetroelektrane, na lokaciji, za koju sam gledajući dokumentaciju i argumente povjerovao, da jest sporna. (Vidi članak Spor oko Vjetroelektrane Fužine se nastavlja na blogu "Ekološka ekonomija".)

Ustanovilo se nažalost da se radi o seljačinama, koji se služe lažima, i ćiji je motiv očito jedino to, da od investitora izvuku nešto više nego obećanih 2% prihoda, koje bi općina dobivala na ime rente.

Eto, ostario, ali pameti nisam došao! Uvijek iznova naivno povjerujem da je nekome stalo do pravde. Nisam na nivou samoproklamirane filozofije univerzalističog mizantropizma.

Plodovi

kuca-r

Možda kiša ne pogoduje radovima, ali zato odgovara svemu ostalom.

Jagodama i šumskim jagodama, murvama... Murve osobito raduju jer one koje pamtim iz djetinjstva, odavno su posječene. Dvije bijele i jednu crnu, jedva ih prepoznavši, oslobodili smo iz žbunja prije oko dvije godine i sada su prepune plodova.



Lisičarkama...



Soka od bazge imamo za cijelo ljeto, a ovo se suši za jesen.



Bosiljak je posijan uz prozor još u veljači.



Vlasac, rikola i peršin već su dugo skoro svaki dan na stolu, ogrozd i borovnice će uskoro, tikvice i rajčice rastu, kupine i maline iznova niču nakon što ih je snijeg uništio, ima samoniklih krumpira (!?) i tko zna što će nas još iznenaditi.

Glavni sakupljač je klinka...

Google Street View Pitomača & SOS-Save Our Sprud

povratakpitomace

Google Street View - Pitomača
-------------------------------------------------------------------
Prikaz veće karte

Provozajte se po Općini Pitomača Google Street View fotografijama...Google Maps
Dostupne su karte Pitomače s ulicama Gajeva, Dravska, Petra Preradovića, Braće Radića, Štrosmajerova, Tina Ujevića,... naselja Kladare, Dinjevac, Grabrovnica, Velika i Mala Črešnjevica, Otrovanec, Sedlarica, Turnašica,...

-------------------------------------------------------------------
Facebook stranica o zaštiti najljepšeg dijela Općine Pitomača, rijeke Drave, spruda na Jelkušu,zaštićenog krajobraza Križnice i Širinskog otoka...