Sve kategorije po listama

meštar ceremonije

potok42.blog.hr

jutarnji terapijski ritual
ipak ne uklanja tjeskobu,
i ne povećava očekivanja.
neizmjenjene misli,
njihov ponavljajući redoslijed
zbog prizora s gomilom kutijica
punih pripravaka za
suzbijanje tjelesnih nevolja,
pretvaraju ga u ceremonijara
vjere u oporavak, u nastavljanje
čuvanja onog što je preostalo.
spremnost da prihvati propisani
preostali način tanka je
i propusna kao inzulinska igla.

San pred svitanje...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Legende utkane u san pred svitanje, privid kazne bogova,
na hridi darovatelj vatre ljudima i apsurd kotrljajućeg kamena.
Budim se, iz pamćenja izranjaju ljepše slike, jutrenja prepuna
svjetlosti, boja, titraja sreće i kovitlac nesanjane istine naše zbilje...

opet budna sanjaš... smiješiš se...
ne dragi, živim...
tvoji snovi su lijepi...
život je ljepši, dohvatljiviji, ostvarljiviji...
kaži, volim tvoja mudrovanja...

volim tvoje priče sa ognjišta, praoci su živjeli život, stvarali životnu smislenost,
na obali zelene rijeke se u svitanjima rađao život, o snovima se nije pričalo,
na žrtveniku su gorile svijeće za duše koje vječno sanjaju, molitve su
izgovarane vjerovanjem u seobu duša i zahvalom na ljepoti
ovozemaljskih staza. Njihove mudrosti smiruju uzavrelost
magije koju mi danas živimo...

Ako bogovi ne umiru onda od Herakla oslobođen Prometej
još uvijek nama smrtnicima daruje moć za usvajanjem
znanja i borbe protiv zla, nepravde i sile moćnika.
To je možda opijajuća magija koja se slijeva,
u konkretnost lakoće postojanja u kaosu
trenutačne svjetske stvarnosti...





Dijana Jelčić

Kamen pamti stoljeća

stella.blog.hr

Kamen svjedoči o vremenu kada je Smederevsku tvrđavu
podizala "prokleta Jerina", kako ju je narod zvao.




"O zidanju ove tvrđave postoje mnoge legende i predanja koja i danas
možete čuti od meštana i lokalnih vodiča. Jedna od njih kaže da je
despot Đurađ Branković usnio san u kome mu je rečeno da se novi
grad mora nalaziti na reci i da je posle toga naredio podizanje tvrđave
na ušću reke Jezave u veliki Dunav."




"Tokom izgradnje grada kamen je donošen iz Viminacijuma,
sa Kosmaja i iz tvrđave Ram na Dunavu."





"Zbog velike brzine kojom je smederevska tvrđava građena, mnogi
graditelji su umrli od iznemoglosti radeći na građevini. Za glavnog
krivca, narod je proglasio despoticu Jerinu – ženu despota Đurđa
kojoj je i do danas ostalo ime “prokleta”."

Prirodne pogode i nepogode hehe.

eurosmijeh.blog.hr

“Zemlju ne nasljeđujemo od naših predaka,
posuđujemo je od naše djece.” – Indijanska poslovica



“Budite blizu srca prirode... i pobjegnite, s vremena na vrijeme, i
popnite se na planinu ili provedite tjedan dana u šumi.
Očisti svoj duh.” – John Muir



“Leptir ne broji mjesece nego trenutke, i ima dovoljno vremena.”
– Rabindranath Tagore



“Priroda drži ključ našeg estetskog, intelektualnog,
kognitivnog pa čak i duhovnog zadovoljstva.” – EO Wilson



“Priroda nikad ne žuri, ali sve se postiže” – Lao Tzu



“Poljubac je divan trik koji je osmislila priroda da zaustavi
govor kada riječi postanu suvišne.” – Ingrid Bergman



“Uvijek ima cvijeća za one koji ga žele vidjeti.”
– Henri Matisse

U potrazi za Ivanom

luki2.blog.hr

Ove se godine obilježava 150 godina od rođenja književnice Ivane Brlić Mažuranić. Tim povodom Max teatar iz Zaprešića je u koprodukciji Galerijom umjenina grada Slavonskog Broda pripremio predstavu "U potrazi za Ivanom" prema romanu književnice Sanje Lovrenčić.

Nakon premijere u Slavonskom Brodu u veljači ove godine, održala se i zagrebačka premijera predstave u Zagrebačkom kazalištu lutaka u nedjelju navečer, a repriza je bila danas (ponedjeljak) u 11.30. Tu sam predstavu, na moje veliko zadovoljstvo, uspjela pogledati.

Jedna Ivana, a tri glumice koje ju glume u predstavi: Katarina Perica Kirin, Marina Kostelac i Matilda Sorić. Svaka predstavlja Ivanu u određenoj fazi njenog života, ali i predstavljaju - svaka od njih - dio Ivanine osobnosti. I jedan lajtmotiv: moram pisati!!!! Tri glumice,kao mozaik, grade koz predstavu bogatstvo njenog unutarnjeg svijeta. Jako mi se svidjelo što se na početku i na kraju predstave pojavljuje i "sveznajući" glas, koji opisuje što se u tim godinama događalo drugdje u svijetu, kao ono najvažnije i znanstveno i umjetnički. To je ono što smo baštinili, to je ono što nas je obilježilo i što nas obilježava, baš kao divne Ivanine priče. Priče iz davnina i nezaboravni Šegrt Hlapić, "malen kao lakat, veseo kao ptica...". Ivanini likovi na divan su način obilježili i moje djetinstvo, uz Pavla Dobšinkeho i njegove "Prostonarodne slovenske povesti", koje su me "natjerale" da počnem sama čitati, prije škole.

Književnica i vlasnica "Malih zvona" Sanja Lovrenčić dramatizirala je svoju knjigu "U potrazi za Ivanom" (ponovno se može nabaviti i u obliku knjige!) i time približila Ivanu i mlađima. Šteta što u moje vrijeme nije postojala jedna takva Sanja...:(((( Saznala sam detalje o Ivaninom teškom privatnom životu (njena obitelj nije bila oduševljena Ivaninim pisanjem, jer u to vrijeme žene nisu imale pristup obrazovanju (osim osnovne škole), a bila je sramota da se žena bavi slobodnim zanimanjem, kao što je to pisanje). No, tu nije kraj Ivaninim mukama. Udaje se sa osamnaest godina, i rađa jedno dijete za drugim, neka djeca i umiru...:((( Ivana je bila jako vezana za djecu, koja su je povređivala emotivno i uništili financijski. Za svoje je junake i knjige bila četiri puta nominirana za Nobelovu nagradu....

Da li je Ivana uspjela? Vjerujem, ne do kraja...Da je živjela u neko drugo vrijeme, naklonjenije ženama, vjerojatno bi pisala još i još, i bila još ispunjenija u životu. Sada su mi puno jasniji i neki likovi i ideje i imena iz "Priča iz davnina".


Izuzetno j zanimljivo i ispreplitanje lutkarskog i "živih" glumica koz predstavu, a koji prikazuje unutarnji sukob u samoj Ivani - sukob između vlastite ljubavi i očekivanja i očekivanja okoline.

Na kraju predstave, publiku je čekalo i iznenađenje - razgovor sa glumicama i Sanjom Lovrenčić. Time je cjelina - predstava i razumijevanje - bila u potpunosti zaokružena.



Tri divne Ivane....



Druženje nakon predstave - glumice i Sanja.....

Fotografije: moje.

Ljubim

Veza sa sobom

kintsukoroi.blog.hr

Spremačica

konobarica123.blog.hr

Jednostavno je žurila.
Jer sve je uvijek bilo hitno. Hitno još jedan jastuk u 312, hitno veliki prozor u donjem restoranu, hitno muški wc u lobby baru, hitno uskoči na valjak za veš u praoni, hitno generalka u 415 na koju se zaboravilo, hitno u kantinu...
I ta zadnja stepenica na ulazu u kantinu i njena nova ortopedska radna papuča, iz serije sigurne ortopedske radne obuće od provjerenog dobavljača i pouzdanog proizvođača kojim ih je firma pred 3 mjeseca počastila, nisu pronašle sklad. A ona u tom prezadnjem radnom satu više nije razmišljala kako biti stabilna. Nije razmišljala da bi mogla otklizati, zapeti još dodatno u prečku koja dijeli nešto od nečeg i baš se tamo ispriječila. Mislila je kako je u kantini hitno potrebno pokupiti vodu i srediti pod nakon što je jutros vodoinstalater sanirao problem sa puknućem cijevi. I mislila je kako je još samo sat vremena dijeli do slobode od 40 sati u kojima se neće približiti ribanju kada, čišćenju kupatila, laštenju parketa, mijenjanjnu posteljine, ispiranju balkona, ni udisati reski miris vlastitog znoja koji bi pokreuo propusnost svih kožnih pora, nemilice klizio njenim tijelom i vlažio joj radnu uniformu. 40 sati u kojima će bol ispod desne lopatice mrvu popustiti, i u kojima će možda skočiti i do plaže ovaj put. Slobodan dan i još mnoge nakon njega provesti će u bolnici, potom na kućnoj njegi i na kraju na tko zna koliko sati rehabilitacije.
U tom trenutku kada je stopalo odlučilo skliznuti iz nove najpoželjnije ortopedske radne klompe ikada, u toj jednoj jedinoj skundi nije mislila ništa. Jednostavno je sletila na mokri pod kantine, stopalo se izokrenulo na stranu suprotnu onoj prirpodnog položaja, zapela je u prečku desnim ramenom i našla se u mraku.
Kad je mrak isčezao, osjetila je oštru bol, mokru kožu, kosu i odjeću. Polijevali su je vodom da se vrati.
Kasnije su joj rekli, oni što su proglasili hitnoću, da kuda je toliko jurila i zašto nije išla polakše.
I kako im je jako žao radi svega.
A još kasnije, puno puno kasnije, cijeli je kolektiv postao dodatno osiguran putem promo police respektabilne osiguravateljske kuće.
Polica je u konačnici koštala manje od odštete.
Ona će pauzirati još neko vrijeme.
I odraditi još nekoliko terapija.
A onda se
možda
vratiti na posao.

KRIŽNI PUT

tignarius.blog.hr

VIII POSTAJA

Isus tješi razplakane žene


27 Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. 28 Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. 29 Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’ 30 Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’ 31 Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?«
(Luka 23.)

Bez obzira što nas smatraju patrijarhalnim ognjištarima, vjeru moje Hercegovine su sačuvale žene, od mojih baka do moje matere.
Zato drage blogerice prihvatite ulogu koju vam je Bog namjenio.
Budite gospe a ne nabrijane feministice, biudite suptilne dame i brižne mame.
Tako će i muškarci biti bolji!
Pripremite im ručnike ako su znojni vaši muževi.
(Naravno, pod uvjetom da vas oni vole a ne da ko majmuni vise u kladionicama, po birtijama i psuje Boga!!!)
Novi Zavjet daje stvarno upečatljivu sliku žene kroz ovaj prizor gdje ga žene prate a "junaci" se posakrivali po sinekurama.

Klaić i rječnik

morskamorska.blog.hr

Nikad nismo zatomljivali emocije. Kod nas se u kući uvijek jasno čulo volim te, ljubavi, srećo, srećice i tko bi sve inačice nabrojao. I tako se to udomaćilo i s djecom koja su odrastala u "rječitom" okruženju. Redovito sam uz živi zagrljaj ili porukicu na mobu dobivala i srce, love you, ljubim, grlim...

Onda je ON, inače sklon namjernom iskrivljavanju riječi, umjesto srce izrekao čuče moje. I tako se to "čuče moje" već godinama, u obitelji, provlači kao najviši stupanj izražene emocije koja je i više od volim te. Ušunjalo se to u obiteljski rječnik u svakodnevnoj komunikaciji i često se primjenjuje na drage nam ljude ali i van obitelji. Baš svako dijete je čuče malo. Svaka bliska i draga nam osoba je naše čuče. Kućni ljubimci su čuča mala. Primjena se proširila na sve strane.

Onda je Mlađa upoznala svog budućeg muža. Prije nego li smo ga upoznali dobili smo ozbiljno upozorenje da se ni slučajno ne prelivamo u emocijama jer kod njegovih toga u obitelji nema. Za šestero djece nije bilo vremena za mazukanje. Trebalo je to podignut, odgajat, othranit, školovat i uza sve odlazit na posao i radit. Primili smo obavijest i prihvatili to saznanje kao objektivnu činjenicu da svi nisu kao mi.

Krenulo je upoznavanje. Potom nekoliko zajedničkih druženja. Kad smo dobro ispipali teren, procijenili budućeg novog člana obitelj, posve spontano i neposredno smo i zeta glasno stavili pod nazivnik "čuče naše." I dok je Mlađa kolutala očima, zet se u hipu navukao na naš rječnik. U početku mu je to bilo smiješno, ali tako se lako navukao na dobro i meko. Sad se to "čuča naša mala" svakodnevno čuje za najdraže mališe.

Nema ovih riječi u Klaićevom rječniku. Ne marimo mi baš za to. A tek kad bi nabrojala sve naše druge nepostojeće riječi teško da bi vi, koji čitate, prepoznali na kojem jeziku uopće pišem post:-)

Nema naslova

y-complicated.blog.hr

Malo mjuzike

Dok sam ostavljala link, @kupus mi je prošao kroz glavu.
.......
Stalno je tu na blogu, uz mene, a nema ga.


E moj @kupuše...

za koga

andrea-bosak.blog.hr

Ovo što sada radi oporba po potezu predsjednika Milanovića je dobro, ali to su po mom mišljenju trebali napraviti prije četiri godine i tada se izboriti da oni budu vladajući.
Voljela bih da na svim listama budu neka nova lica, naravno biti će na svakoj izbornoj jedinici možda dvoje.
Bilo bi dobro da nam svi oni koji se bore za ulazak u Sabor i saborsku plaću i sva ostala davanja, nama laicima na izbornim skupovima objasne kako će riješiti ekonomsku politiku, jer jedino sa dobrom ekonomskom politikom se može popuniti proračun i imati sredstva za sve stavke koje se odvajaju iz proračuna.

Proizvodnja je prva stavka ekonomske dobiti, raspodjela druga, potrošnja treća,

a ni ne proizvodimo ništa, pa tako ništa ne možemo izvesti, a trošimo ono što uvezemo (naravno to uvezeno je slabije kvalitete i visokih cijena jer imamo veliki porez i sve trgovine gdje kupujemo imaju visoku maržu pa je s toga roba u našim trgovinama skuplja od iste robe u Sloveniji, Italiji ili negdje drugdje.

Turizam je izvor prihoda koji puni proračun ali to nije dovoljno i to svi političari znaju ali nitko od njih ništa ne poduzima da bi poboljšali poljoprivredu koja bi bila korisna nama i ne bi morali plaćati uvoz hrane koja je koliko u zadnje vrijeme saznajemo hrana koju bez računa možemo vratiti tamo gdje smo je kupili zato što je neispravna.

Moramo izaći na izbore, ali kome dati glas još uvijek ne znam.

Litaniae

izgubljenaugalaksiji.blog.hr

njemu je tako lako reći
još dvije magle
i
dvije kiše
i
nema me
više

uz smijeh
koji njoj čupa organ po organ
oduzima sva osjetila
i
potiče bolno pulsiranje u sljepoočnicama

ništa ti ne bude,
velika si cura

rast je u oprostu
jer
u praštanju smo najveći

tugujem za utopljenicima vlastitih razočarenja
tugujem jer ne osjećaju tuđu
bol i patnju

oni ne vide rasute komadiće po zemlji

biti dobar čovjek se uči
od prvog
do posljednjeg daha

na kraju,
nosiš sa sobom
isključivo ono što si
drugima dao

ja,
grješnica
prvi put vam se obraćam

in Sanctissimo Corde Jesu

Sasvim uobičajeno, skoro normalno

donabellina.blog.hr

živimo na mrvicama
oboje
svatko nad svojim stolom
blizu i daleko
šutnjom ili kratkim rečenicama
bez dodatnih objašnjenja jer se (kao)
trebamo razumjeti u tišini
koju smo stvorili nakon prebučne buke
red je da se naviknem na običnost
jer, neobičnost bilo čega nije prihvatljiva
ljudi okrutno mjere svatko svojim aršinom
a mi zapravo, dišemo zajedničku tamu čak i dnevnog svjetla
ništa neobično : navikneš se na mračni dio i upijaš ga
kao koprenu, lijek prema svemu viđenom a manje željenom
unutrašnjost je svake kuće pa i naše
tama, zidovi, šutnja i poneka rečenica
onda kad treba
pa makar i ne zvučala zvonko..



https://postimg.cc/hzdp2JQF

Osjetljivost

star-rose-bloger.blog.hr

Neka proljeće u tebi nikad ne prestane


U proljeću osjeti se pupanje, izbijanje, probijanje u svijetlost, rađanje sunca, cvjetanje cvijeća.. ljepota protiv svih ružnoća.. osjeća se da ljubav želi moć, da zlo gine pa makar u ponoć.. osjeća se u zraku, priroda nam to govori iako je i ona dosta zbunjena i mačuje se da se za sebe izbori. Hoće li se dobro izvući, ona uzmahuje a toliko lijepih boja poziva na mir, i da se vrati suština ne izgubi miris cvijeća, parfema i oboja duša dubina. Pusti sve što te dole vuče, obuci snagu i buđenje, milinu proljeća i pokaži svijetu borbu poput izbijanja, rasta i bujanja pupoljaka..
Osjetljivo vrijeme.. čuvaj i neka diše kao i čovjek s njim..

Osjetljivost je primjetna kada govorimo, ali prije svega kada šutimo.

Tko promatra zna..


Promatraj i osluškuj prirodu.. koliko toga govori.. kao i kod djece tako i priroda veselo za nas raste i živi cvijeće..

My moment in fotos**

Veliki tjedan...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Sviće, srce titra zornicu velikom tjednu, na prozoru maslinova granćica
najavljuje uskrsnuće davno odsanjanog privida, dnevna putanja zora i suton
u nezaustavljivom nadmetanju, misao i osjećanje u kovitlanju mjesečevih mjena,
u vječno ponavljajućem prizoru početka našeg vremena u beskrajnosti božjeg sna…

Svijet se rađa u mojim očima, prasak, raspuknuće ništavila i sjedinjavanje tisućljeća,
u razvalini budnosti vidim potop, porinuće i plov bespućem grijeha i bijelu golubicu
koja objavljuje oprost. Na dnu oceana krhotine razlomljene boli, amfore u kojima,
od sebe same, skrivah grijehe, iza zjenica se događa ono očima ne vidljivo,
staza na kojoj oplakivah neučinjeno, put na kojem padah pod križem
sudbine i uzdizah se ka uskrsnuću mlade zore, da čujem rijeći
spasitelja… oče oprosti im, oni ne znaju što čine...





Jučer je bila cvjetnica, znamen Njegova ulaska u svetu zemlju i svetkovine cvijeća,
bratić, sestrićna i ja smo brali cvijeće, a onda ga preko noći ostavljali u vodi da
ujutro umijemo lica, nisam kao u djetinjstvu brala cvjetove, dobila sam strućak
pupoljaka trešnje, umila lice vodom bijelih latica, zamirisalo je proljeće i
objavilo vrijeme Gospodinovih muka do uskrsnuća i ulaska u
zlatno doba našeg vremena.




Dijana Jelčić