Sve kategorije po listama

Pileći paprikaš

luki2.blog.hr

HODANJE | Henry David Thoreau

penetenziagite.blog.hr

„Danas gotovo sav taj takozvani ljudski napredak, poput izgradnje kuća, sječe šuma i visokog drveća, izobličuje krajolik i sve više i više ga pripitomljuje i osiromašuje. Ljudi će početi paliti ograde i puštati šumu da preživi! Vidio sam napola uništene ograde, krajeva izgubljenih u preriji, i nekog svjetovnog škrca s nadzornikom koji je tražio svoju među dok se oko njega nalazio raj, i nije vidio anđele koji idu amo-tamo, ali je zato tražio staru oznaku za među usred raja. Kad sam opet pogledao, vidio sam ga kako stoji usred mračne močvare, okružen vragovima, i sigurno je pronašao svoju među, tri mala kamena uz koja je zabijen kolac. Pogledavši malo bolje, vidio sam da je Princ Tame njegov nadzornik.

S lakoćom prohodam deset, petnaest, dvadeset, bilo koliko milja, počevši od vlastitih vrata, a da ne prođem pokraj neke kuće, i da ne prijeđem cestu, osim tamo gdje je lisica i kuna prelaze: prvo uz rijeku, onda pokraj potoka, zatim livadom i šumom. Kilometrima uokolo nigdje nikoga. S mnogih brda izdaleka mogu vidjeti civilizaciju i ljudske nastambe. Farmeri i njihov trud jedva su primjetniji od drvosječa i njihovih šupa. Čovjek i njegovi poslovi, crkva i država i škola, trgovina i promet, manufaktura i poljoprivreda, čak i politika, najalarmantnija od svih – drago mi je vidjeti kako malo prostora zauzimaju u krajoliku. Politika je tek usko polje, a još uža cesta tamo u daljini vodi do nje. Ponekad onamo uputim putnika. Ako kanite poći u svijet politike, pratite veliku cestu – slijedite trgovca, neka vam njegova prašina bude u očima, i odvest će vas točno onamo; jer i taj svijet također ima svoje mjesto, i ne zauzima sav prostor. Izlazim iz njega kao što iz polja graha ulazim u šumu, i već je zaboravljen. Za pola sata mogu doći do dijela zemljine površine gdje čovjek ne boravi cijele godine, i gdje, dakle, nema politike, jer ona je poput dima cigara – tamo je, gdje su i ljudi.

Neki ne hodaju uopće; neki hodaju državnim cestama; malo njih hoda parcelama. Ceste su namijenjene konjima i poslovnim ljudima. Ne putujem njima često, vjerojatno zato što ne žurim stići u krčmu, dućan, štalu ili u skladište kamo one vode. Dobar sam konj za putovanja, ali cesta nije moj izbor. Slikar pejzaža koristi ljudski lik da označi cestu. Moj lik ne bi mogao iskoristiti za to. Ja ulazim u onakvu prirodu u kakvu su ulazili stari proroci i pjesnici, Manu, Mojsije, Homer, Chaucer. Možete je nazvati Amerika, ali to nije Amerika: ni Amerigo Vespucci, ni Kolumbo, niti ostali, nisu je otkrili. Postoji njezin istinitiji prikaz u mitologiji nego u bilo kojoj takozvanoj povijesti Amerike koju sam vidio.“

BEK (Besplatne elektroničke knjige)

Lignjasti petak

ffp2.blog.hr

Danas sam aktivna od ranog jutra.
Probudile su me mačke još prije budilice koja zvoni u 6 i 10, kao da idem okapati njive.
No drukčije ne ide kad namjeravaš prije posla otplivati kilometar i pol i još baciti par vježbi za koljeno u bazenu.
Ako nekoga zanima, video može pogledati ovdje:



Ovako se sve čini jednostavno, no pokušajte jednom iz fore uzeti onu spužvastu "zmiju" i stati na nju. Učinak je otprilike kao kad nogom dižete uteg od barem deset kila. A nije bogami lako ni održati ravnotežu dok jednom ne nagaziš zmiju kako treba.
Nekada sam obično plivala svoje staze u velikom bazenu.
Sada ga izbjegavam kada je god moguće, bojim se da me netko ne šutne u koljeno u prolazu, što mi se prošli tjedan dogodilo.
Srećom, lik me je tek malo zakačio nekim od svojih dugačkih krakova.
U sportskom bazenu puno je veća gužva a time i mogućnost fasati kakav neželjeni udarac od nekog nadobudnog plivača, dok je u malom bazenu uglavnom mirnija ekipa.



Uvijek par istih ljudi sa različitim ortopedskim problemima koji u njemu plivaju, hodaju ili vježbaju.
Tetu s plavom kapicom srećem ovdje svake srijede i petka ujutro, već bi polako mogle skupa otići i na kavu.
Kad bi kafić do bazena u to vrijeme radio.



Nakon 120 otplivanih staza treba nešto i žvaknuti.
Jaja na stotinu načina moj su omiljeni doručak.
Vjerojatno sam u prethodnom životu bila Nadalina.



U frižideru je ostalo par tikvica od prošlotjednog posjeta tjednoj tržnici, koje su kratku karijeru završile u fritati.
Dečki baš nisu ljubitelji tikvica, pa ih obično spremam samoj sebi onako kako Pantelija sam sebi ostavlja svoje nasljedstvo.



Neki su bili razočarani da danas nema ni šunke ni slanine uz jaja i samo su razočarano gledali u kuharicu dok doručkuje to bezmesno smeće.



Drugi su se bavili važnijim mačjim problemima tipa promatranja raznoraznih letećih objekata tamo negdje vani gdje se sve živo ovih dana probudilo.



Na fizioterapiju obično odlazim u dane kada je bazen zatvoren za javnost, no ovog kraćeg tjedna sve se pošemerilo, pa sam tako oko podneva imala sastanak sa Kurtom, njehovim biciklom i spravama.
Vježbali smo danas stajanje na jednoj nozi i čučnjeve.
Sada uspijevam izdržati pola minute na ozlijedjenoj nozi bez da izgubim ravnotežu
Bravo ja.



Na kraju vježbi čeka me vożnja bicikla, danas uz pogled na obližnje nogometno igralište.



U trgovini kod "Rusa" u kojoj ima i hrvatskih proizvoda, Ištvan je pronašao naše lignje, koje sam ovoga puta ispržila i servirala uz salatu od radića.



Pržene lignje nismo jeli valjda još od prošlog godišnjeg u našim krajevima. Ono što se ovdje dobije pod lignje obično su gumeni žilavi kotači umočeni u pivsko tijesto i to ne kupujemo ni pod razno.
Čak i u restoranima pod "calamari" serviraju to žilavo neukusno sranje.



Dobro da imam nešto sati viška i klizno radno vrijeme pa danas nisam morala nadoknadjivati vrijeme koje sam ovog tjedna provela izvan posla.
Danas više neću kukijem mrdnuti s kauča, dosta je bilo miganja za ovaj petak.
A vama pusić, kisić, standardni programčić do slijedeg javljanja.

USPON NA JAPETIĆ

huc.blog.hr

Uspon na Japetić

ta bukva
prepuna ljubavnih ožiljaka
mladosti što više ne postoji
ljubavnih svitaka noćnih bića
što trajala su jednu noć
krive ste
što niste odabrale one lijepe
gologuzane
koje ste voljele
- ana voli milovana -
urezana slova
perorezom u kožu
mlade bukve
ali ostarjelo drvo
još pamti
sad plaćajte
danak
turcima
ili bankama
ili kome već treba
platiti harač
i trpite udarce što slijeću
na vaše lice
ili ispovijedajte teške tuge
psihologu
on vam sigurno neće pomoći
s pravom naplaćuje 100 eura
da sluša vaša
sranja
krive ste i
amen

vaša sestra Gabrijela
korača, evo, s familijom po Žumberku
bukva još je tu
nisu je srušili
ni jake zime
ni divlji vjetrovi
probije sjećanje:
stisnutu uz to stablo
tucao ju je
žestoko
- mama, mama vidi daždevnjak!
viče najmlađe dijete
da, tucao ju je
a potom džepnim nožićem
urezao njihova imena
spojena plusom
pa ih uokvirio
vječnim
srcem

- ne razumijem to, tu želju ljudi
da urezuju vlastita imena u koru nevina drveta
kaže njen suprug

o da, tucao ju je
stisnutu uz tu bukvu
i ona je svršila kao nikada prije
a zatim je zatrudnjela-pobacila

- niti ja, odvraća ona
i uspon se nastavlja

na vrhu, u domu, smazat će grah
s kobasicom

razmišljajući o jednoj drugoj
kobasici

TREBALO BI

andrea-bosak.blog.hr

Uvesti u Obiteljski Zakon da svatko tko se odluči može po da se uda ili oženi sam za sebe, s obzirom da sam sebe najbolje poznaje, najviše voli, poštuje i što je najbitnije ne može se nikako rastati sam od sebe.
Naravno ako želi imati dijete tada izabere partnera samo da si tu želju ostvari i zajedno sa djetetom živi miran i sretan život jer svoju ljubav prema sebi podijeliti će sa nekim tko joj stvarno u svakom trenu može uljepšati život.

Prva bih pristala na brak sa samom sobom jer od sebe se rastati ne mogu.

Zvjezdana noć...

dinajina-sjecanja.blog.hr

Mistral, vjetar nazvan desetom Muzom kovitla dolinom Rhone,
dotiče pjesnike, miluje slikare i sklada simfonije privida,
gradi nevidljive mostove među ljudima i obalama.
Naše proljeće u Avignonu, kupljen van Goghov
plakat i uspomena na zvjezdanu noć.

Rhona je pod navalom rasutih zvijezda,
oživjela ljepotu slikareva nadahnuća,
ozrcalila sttari night u punom sjaju.
Na mostu smo dočekali izlazak
neumoljivog sunca, lomilo je
zid tišine, darovalo nam
romor svitanja.
U vrbiku pored rijeke je mistral
kovitlacima krotke tmine i
plamsajima mjesečine
ispraćao noć zvonom
Papske palače,
pozivom na
zornicu. .



Dijana Jelčić

Vikendom sve više motora na cestama hehe..

eurosmijeh.blog.hr

25 RAZLOGA ZAŠTO JE MOTOR BOLJI OD ŽENE:
1. Motori traže samo da im zamjeniš ulje svakih 2000 kilometara.
2. Motori traju duže.
3. Motori ne mogu da zatrudne.
4. Motori nikad nisu opterećeni.



5. Možeš da voziš svoj motor u bilo koje doba mjeseca.
6. Motori nemaju roditelje.
7. Motori se ne žale, osim ako nešto zaista nije u redu.



8. Slobodno možes nogom da udariš svoj motor da se probudi.
9. Možeš da djeliš svoj motor sa prijateljima.
10. Ako tvoj motor pravi previše buke, uvijek
možeš da kupiš prigušivač.



11. Ako se tvoj motor izliže, samo moraš da uradiš je
da kupiš nove gume i lanac.
12. Motor ne brine o tome koliko si motora vozio.
13. Kada voziš, i ti i tvoj motor stižete u isto vrijeme.



14. Motor se nikada neće buniti ako gledaš druge
motore ili ako kupujes tisak o motorima.
15. Ako se tvoj motor probuši, uvek možeš da ga zakrpiš.
16. Ako je tvoj motor suviše labav, možeš da ga stegneš.
17. Možeš da piješ pivo dok voziš svoj motor.



18. Tvoji roditelji se neće ljutiti ako nadješ crni motor.
19. Ne moraš da budeš ljubomoran na servisera
koja popravlja tvoj motor.
20. Ne moraš da imaš posla sa svecenikom i sa
testovima krvi da bi registrovao
svoj motor.
21. Ne moraš da ubedjuješ svoj motor da si ti motorista i
da su svi motori jednaki.



22. Ako opsuješ nešto svom motoru, ne moraš
da se isvinjavaš prije nego štohoćeš da ga ponovno voziš.
23. Motor se nikada neće buniti ako si ti loš vozač.
24. Motor ti nikada neće zamjeriti ako zakasniš.
25. Ako tvoj motor ne izgleda dobro,
uvijek možeš da ga ofarbaš ili da kupiš novi.

Sajam, Libertas, Poezija u drugom filmu

luki2.blog.hr

Od 4. do 20. travnja posjeti Frakturin proljetni sajam knjiga na Zagrebačkom Velesajmu, Avenija Dubrovnik 15 paviljon 7a, i pronađi knjige najboljih domaćih nakladnika po cijenama već od 3 eura!
Sajam posjeti od ponedjeljka do subote od 10 do 20 sati, a nedjeljom od 10 do 19 sati.
Uz sjajne naslove nakladničkih kuća Fraktura i Bodoni, na Frakturinom proljetnom sajmu pronađi i knjige Znanja, Mozaik knjige, VBZ-a, Profila, Naklade Ljevak, Planetopije, Fokusa na hit, Stilusa, Sandorfa, Petrinih knjiga, Srednje Europe, 24 sata, Fibre i Ibis grafike, Vuković&Runjić i Iris Illyrice.

Eto, Fraktura - posjetila sam danas Sajam i jao - kupila nekoliko knjiga...:(((( Kao, nemam ih dovoljno...:(((




Drugo događjanje: Panel povodom 75. godišnjice NATO-a i 15 godine hrvatskog članstva u NATO-u.
Panel se održao u 17 h 4. 4. 2024. u Kongresnoj dvorani Sveučilišta Libertas.

Savršeni i kompetentni govornici dali su sažet pregled NATO-a prije i za vrijeme Hladnoga rata, i NATO-a danas, s posebnim osvrtom na rat u Ukrajini.

Prof. Petar Popović je govorio prvi. Najviše je spominjao odnos Amerike i Europe, te plaćanje onih famoznih 2 posto (harač, rajo, harač) svake države koja se nalazi u sistemu NATO-a prema Americi - a posebno će na tome insistirati Trump, ukoliko ponovo dodje na vlast. Time je, zapravo, i sloboda svake zemlje dovedena u pitanje:((( Zapravo, to je američka liberalna hegemonija.

Prof. Mladen Nakić je uporedio NATO sada, koji pomalo gubi svrhu od završetka Hladnog rata. Hoće li umjesto prijema novih zemalja postati važnija procedura izlaska iz NATO-a? Može li NATO postati istinska globalna sigurnosna organizacija?

Prof. Božo Kovačević govorio je o tome da je NATO u krizi, jer je izgubio funkciju odvraćanja ratova. Americi je odgovaralo što je prekinuta energetska suradnja između Europe i Rusije (Putin je sve odradio umjesto Amerike, nisu morali ništa napraviti). Terorizam nije bio dovoljno uvjerljiv argument koji bi opravdao američka miješanja u sukobe diljem svijeta.

I opet je dosta toga krenulo i od ovih naših prostora ..Amerika je bombardirala dio bivse Jugoslavije, a Rusija se našla uvrijeđena jer je smatrala da nije dovoljno ispoštovana, jer se nju u tom slučaju nije pitalo ništa. Proširenje NATO-a prema Ukrajini Rusija shvaća kao osvajanje od strane Zapada i kao ugrozu. Međutim, ne postavlja si pitanje zašto sve te zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza jedva čekaju pobjeci od Rusije...Ne bježiš od nekoga s kim je dobro, zar ne?! Kako god, da - Zapad jest provocirao Rusiju i Putina, ali - to nije razlog za započinjanje rata.

Pitala sam vezano za Ujedinjeno Kraljevstvo - što su zaglumili sa Brexitom. Dobila sam odgovor da su oni stara imperijalna sila, i kada su shvatili da ne mogu dominirati u Europi i nad Europom - i tada su se maknuli, lažući vlastiti narod da će im kao samostalnima biti bolje.



S lijeva na desno: Božo Kovačević, Mladen Nakić, Petar Popović.

Treće događanje, da bi sve bilo zaokruženo: Poezija u drugom filmu.

"Počinju proljetni radovi" naslov je jedne pjesme pjesnika Ivana Babića, dobar uvod za najavu proljetnog izdanja pjesničke tribine "Poezija u drugom filmu" koja se održala u Kinoteka Baru u Kordunskoj.
Gosti ovog ciklusa bili su pjesnik i knjižničar, voditelj mreža knjižnica Sesvete, Ivan Babić te pjesnikinja, spisateljica kratkih priča i slikovnica koja u Vrbovcu organizira Zagorkine književne dane, Irena Skopljak Barić. Oboje autora aktivni su na više područja vezano uz književnost. Zajednička tema su im šume - iz različitih razloga...



S lijeva na desno: Irena Skopjak Barić, Sanja Baković - voditeljica, i sama odlična pjesnikinja i Ivan Babić.

I divna vijest za kraj: dočepala se karte za "Neke nove klince" u Saxu - ponovo, i biti cu u izbornom odboru na parlamentarnim izborima.

Može li bolje? Ne može!:))))

Ljubim!

Smak svijeta

konobarica123.blog.hr

Završavali smo treći ili četvrti razred osnovne. R je imao nove traperice i majicu sa maskotom svjetskog nogometnog prvenstva u Argentini. Školom se pronio glas da će za par dana smak svijeta. Tada sam prvi put čula za tu složenicu. Smak svijeta. U modnom trendu tada su bile treperice sasvim otkinutih ili otkinutih pa ponvno prišivenih, nešto niže od originalne pozicije, stražnjih džepova. Dan prije smaka svijeta R je došao u školu potpuno otrgnutih stražnjih džepova sa novih traperica. Pitala sam ga zašto je uništio nove traperice.
-Sjedim doma i gledam. Preksutra je ionako smak svijeta. Šta će mi. I frrr. Otrgnem ih.
Ležerno mi je objasnio, zavrtio košarkašku loptu na prstu i frknuo je prema koš tabli. Pojma nemam je li lopta prošla kroz obruč. No cijele se scene sjećam kristalno jasno. Narednog dana, na dan smaka svijeta, apsolutno se ništa smaknulo nije.
Pošlo je otada nekoliko desetljeća. Periodično se najavljivalo smakove svijeta nekoliko puta. I svaki put, blaženo nesvijesni zablude, očekivali smo rušenje svih građevina, grmljavine, poplave i potrese. Pogrom koji će uništiti i sa zemljom sravniti ljude, prirodu, floru, faunu, spojiti more s nebom i iza sebe ostaviti veliko ništa. Možda poneku tek amebu da se ispočetka krene sve graditi od teške nule.
Čekajući oduvijek tako taj trenutak gruvanja, urušavanja, potpunog zamračenja smicali smo i smičemo sve i sva. I svijet.
Strijeljali cijela sela, bombardirali gradove, mučili po otocima i gulazima, trpali u plinske komore, vadili oči, lomili udove, silovali spolovilima i svime što je ulazilo, gušili u vodi, palili žive.
A onda smo u jednom malom, maleckom trenutku stali. Iz petnih žila vikali da smo odbacili sve fašizme.
Osim onog jednog. Tog jednog malog fažizma.
Kad smo kao jedinka, svatko od nas počeil puštati da konformizam postane općeprihvaćen obrazac življenja.
Vrtiti glavom u nevjerici na svako nasilje i mostruoznost, nakon toga odmahnuti rukom uz uvjerenje da ionako ne možemo ništa tu promijeniti i krenuti dalje.
I ti su nam malecki fašizmi postali normalni.
Kada nam se to dogodilo i kako je to postalo normalno?
Kako dođeš do toga da odeš gledati utakmicu, a završiš paljenjem i čupanjem stolica sa tribina i nasrtanjem na svakoga tko ne nosi majicu istih boja kao ti?
Da ubiješ autom dvogodišnje dijete, zatrpaš ga na smetlištu pa se priključiš tražiteljima tog istog djeteta?
Da sa balkona bacaš vlastitu djecu, njih četvero, jedno po jedno, i gledaš kako pljuskaju i razbijaju se na betonu poput jaja?
Da u se u štivima lektire nađu supruge koje pijane muževe opravdavaju da su tek eto mrvičak slabi kad popiju pa zatuču vlastito dijete, a inače su baš dobri ljudi i nisu oni ništa krivi?
Moj se jedan smak svijeta dogodio danas kada sam zaokupljena dugačkim redom ispred boksova samoposlužne autopraone na pola uha slušala vijest sa Giornale radio Radio Rijeke o curici koju su pronašli. Hvatala sam komadiće talijanskog sa nedovoljno pažnje, jer
iznervirao me toliki red pred autopraonom. Odlučila sam se okrenuti i otići i svu pažnju usmjerila u to okretanje i odlaženje.
Ionako ne mogu ništa promijeniti.
Kada mi se, kada nam se, to dogodilo?

F*** dich ins Knie

ffp2.blog.hr

Prije nezgode nisam baš razumjela njemačku možda i najveću kletvu: "Fick dich ins Knie!" iliti u doslovnom prijevodu: Jebi se u koljeno!
Nakon punih 6 mjeseci (jučer bila godišnjica) ne čini mi se više tako benignom kao prije.
Drugim riječima, može ju se slobodno izreći samo najgorem neprijatelju.
A našlo bi se par takvih primjeraka.

Danas sam bila kod ortopeda, zapravo ortopedkinje.
Mladja jedna žena, dobro, nije sad prva mladost ali u odnosu na mene definitivno je.
Bilo je to prvi put da netko od svih mogućih liječnika koje sam sretala u zadnje vrijeme baš onako pravo uzme vremema za sve pregledati i o tome popričati.



Općim stanjem mene i koljena je zadovoljna.
Obzirom na težinu ozljede koljeno je u dobrom stanju.
Sve one fizioterapije i plivanje dali su rezultate.
Oporavak će potrajati još najmanje pola godine a glupa kompresijska čarapa pratiti će me i duže. Pogotovo vrućih dana moram ju nositi.
Also, dakle, bitte molim, ljetne haljine mogu zaboraviti.
Najbolje će biti da prijedjem na islam pa se zamotam od glave do pete.
Tako nitko neće primjetiti čarapu, svi će njurgati radi marame.



Dobro da doma imamo klimu.
Kad bude vruće izlaziti ću van samo još do bazena i fizioterapije a posao ću prebaciti u home office 24/7.


Dobila sam i uputnicu za neurologa zbog prsta na nozi u kojem nemam pravi osjećaj još od operacije.
Kada sam iz bolnice došla doma, smetalo me svako doticanje svih 5 prstiju, sada je čudan osjećaj utrnjenosti ostao samo još u drugom prstu od palca.
Moj kućni liječnik je držao da još nema smisla ići kod neurologa jer može potrajati dok se živci regeneriraju. Ortopedkinja kaže (a na tl nisam ni pomislila) da mi slobodno može dati uputnicu jer će ionako potrajati dpk dobijem termin za pregled a bolje je to rasčistiti prije nego kasnije.



Obavila sam danas i godišnji "Mitarbeitergespräch".
Bolje rečeno onaj od prošle godine koji sam propustila zbog dugog izostanka sa posla.
Loša vijest je da se firma seli 15-ak kilometara dalje i kad se preseli do kraja firma mi više neće biti pred nosom kao dosada.
Dobra vijest je da ću kad do selidbe dodje dobiti službeni auto.
Dosad ga nisam htjela ali zašti ne iskoristiti mogućnosti koje se pružaju.
3 dana HO na tjedan ostaju do kraja godine, dalje ćemo vidjeti.



Najvažniji zaključak doktorice sam skoro pa zaboravila napisati.
Kaže da slučajeva ozljeda mog tipa većina ortopeda ne vidi kroz cijeli svoj radni vijek i da ljudi u pravilu u tom slučaju izgube nogu.
I da sam imala jakog andjela čuvara.
Kaže Ištvan da su se svi oni moji gore udružili u tom pothvatu, da im se još ne pridružim i napravim im pičvajz od raja u kojem su se sad već nekako udomaćili.
Tako će me umjesto njih gore morati još malo trpjeti neki od onih s početka teksta, kojima ovim putem šaljem tubu vazelina da im jebanje u koljeno lakše padne.



Otkači se do daske
Idi nek te ljudi časte
Otrovni anđele
Otkači se do daske
Skini s lica svoje maske
Otrovna vještice

Očekivati

potok42.blog.hr

Očekivati da će se ispuniti sva očekivanja.
Očekivati pružanje snažnijeg otpora nezadovoljstvu.
Očekivati plitki udisaj i izdisaj tjeskobe.
Očekivati da će iščeznuti osjećaj usamljenosti.
Očekivati kako se spasiti od poplave tuge.
Očekivati da bolesti budu do nogu potučene.
Očekivati da će mi se vratiti sva izgubljena sjećanja.
Očekivati proglašenje neambicioznosti vrlinom.
Očekivati da ne ovisim o ultimatumima satova.
Očekivati potrebne namirnice za moje kuharsko umijeće.
Očekivati prijateljstvo od prijatelja - do kraja.
Očekivati redovno pojavljivanje lijepih iznenađenja.
Očekivati nastavak života kao godinu s blagom zimom.
Očekivati da nikada neću dospjeti i skončati u staračkom domu.
Očekivati da djeca moje djece imaju svoju djecu.
Očekivati da moja biblioteka završi u rukama sličnim mojima.
Očekivati da ću umrijeti u istom danu kad i ona.
Očekivati kako će se od mene sve manje očekivati.
Očekivati da ću sve manje očekivati.

Moj svijet:))

star-rose-bloger.blog.hr

Ljepota je u jednostavnosti...
Prava tajna života leži u traženju lijepoga. Ona je poput zlata uronjena u dušu. Traži što voli, gleda, osluškuje ono lijepo i fino. Oku drago, srcu milo. Jednostavno ne bih mogla bez toga, bez toga nema ni mene. To je poput moje sjene. Uronjene školjke u srcu mora. Hobi iz srca, na fotke koje me inspiriraju u trenutku. Ništa nametnuto a potpuno moje. Pisanje u svijetu boje. Ono što slučajno dođe, meni najbolje je. Puno puta ljudi ne razumiju ali idem ja svojim putem, onim što volim. Srce koje okom lovi. Dani ispisuju sunce, cvrkut ptica ton a ja fotkom album s riječima kao knjigu da ostavi trag, crtom crticom nekom točkom vječan. I slika i riječi ton. A težinu nosi svoju, svatko cipelu u koju je korak teži od nekog drugog ali za koju ništa se ne zna a svaka pod teretom čovjeka.. korak ostaje dug a tako i težak i lak jer život piše priče a one su poput poze ovisi kako mu se postaviš a slika učini nešto svoje. U riječima je lijepo jer tu je sve lako zato volim tu po svom, a u riječima letim, maštam a mogu i apstraktno da se izražavam. Kako hoću..

Da mi oduzmu pogled na sunce, oblake, zelenilo krošnja ili livade, modro koje sa smislom očara me.. to mi dane boja, kao i misli rađa iz nova. Ljepota po svuda pleše, u krajoliku već se stvara nešto novo neko slovo ili već stih a priča u priči ka tanka nit. Samo od sebe proradi, jer srce uvijek nešto novo stvara. Vidik ogroman pejzaž otvara a tu srce nema zaborava. U fotki, u riječi doznat ćeš a ono će ti puno reći. O tome mogu u nedogled a to stvara savršen pogled.

A u prirodi najljepše boje:))


Malo figura srca

Foto moje**

40 dana od danas

donabellina.blog.hr

“Quattro aprilanti, quaranta duranti”,

ovako glasi stara talijanska poslovica koja u slobodnom prijevodu znači: kakvo je vrijeme tijekom prva četiri dana u travnju, takva će nas vremenska prognoza pratiti i idućih 40 dana.
A bilo je vrijeme svakakvo : od fortunala juga, do sivog neba i snažnog pljuska.
Izmijenili su se dani a meteropati su otrpjeli svoje glavobolje i zlovolje .

Depresije zbog vremena su već klasika koliko god se radovali proljeću, toliko promjenjivost vremenskih prilika ima utjecaja na nas, raspoloženje pa i radnu aktivnost.
Stari Dubrovčani u davna vremena Dubrovačke Republike imali su propis, da se za vrijeme južine ne smije ni vijećati, ni donositi odluke .
Čak i zločini počinjeni za vrijeme juga su se blaže kažnjavali zbog vjetra koji utječe na psihu.
E, sad malo "zbiljske šale" :
jesu li vremenske prilike utjecale na naše kandidate koji hodočaste gradovima i bespućima Hrvatske obzirom na sve ono što nam se prezentira vijestima naše dalekovidnice i
je li vrijeme utjecalo na Đimija Stanića da u 95.godini života na listi Domovinskog pokreta hoće " spasiti Hrvatsku" kako kaže današnja naslovnica Slobodne Dalmacije ?

Inače, vi ste dobro , nadam se

Tekst je moj, a slika s neta
https://postimg.cc/21csdPwM

* Sendvič od jetre bakalara ... 330 kcal

minus40kg.blog.hr

5 dag graham peciva ... 110
5 dag jetre bakalara ... 200
10 dag kisele miješane salate ... 20
sol, papar

Rijetko prisutna namirnica u našim dućanima. Veli proizvođač: Jetra bakalara u vlastitom ulju od islandskog bakalara punog proteina i zdravih masti. Ovakve namirnice definitivno nisu za svakoga, pa je moj prijedlog da dobro promislite želite li ovakvo nedvojbeno specifično iskustvo. Ne odnosi se ovo samo na okus, nego i sigurnost da je želudac dovoljno snažan da podnese ovako nešto. Eto, jedna od rijetkih namirnica koju ću maknuti iz svog jelovnika. Jednostavno mi je premasna, a nije da mi je neki nezaboravni okus, dapače, zato sam i stavio toliko papra, čak i dosolio. Ni kisela miješana salata nije uspjela anulirati 40 % masnoće u ovoj jetri bakalara.

P.S.
Objavljujem samo kao podsjetnik da se ovdje radi o realnoj svakodnevnoj kuhinji gdje sva jela nisu prolazna, a kamoli reprezentativna.

Glazbena podrška

dvitririchi.blog.hr

pain(t)list

Ja farbam zidove, a ljudi pobjegoše.
Što bi bilo da farbam ljude?
Zidovi bi pobjegli??

(post koji opravdava moj top blogerski status, a napose urednikov izbor avatara)

Stay tuned.