novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

14

čet

03/24

Vrčinela

bubuleja.blog.hr

Mater mi je često znala reći da sam prava vrčinela. Ne bi u potpunosti znala objasniti riječ vrčinela niti ne znam da li se taj izraz upotrjebljava u još kojem kraju Hrvatske i kako bi se to prevelo na naški. Ali po mom Šušu prijevodu, vrčinela je ona ženska osoba koja ima više sriče nego pameti i koja ostvari sve što zamisli s lakoćom. I nazivajući me Vrčinelom bi se moja mater jako smijala što znači da je bila sritna što sam ja to nešto postigla, a opet bi se iščuđavala kako sam ja to postigla i na kraju bi sve to prepisala sriči koja me prati. Ima i u tome istine da me često sriča prati, ali ništa meni nije došlo samo tako i da sam postigla s lakoćom. Za sve sam se morala jako potruditi i uložiti nadljudske napore da bi došla do cilja. Tako i sada, postigla sam cilj. Dobila sam asistenta. Ali sam izrigala i svoju dušu dok sam to postigla. I to uglavnom sam sama ostvarila (99%) i sve uz pomoć interneta. God bless World Wide Web, Google and Gmail i mene munjenu što nikada ne odustajem.
Da, dobila sam asistenticu i to na osam sati. Baš sam prava vrčinela jer se još mnoge osobe s invaliditetom nisu ni izborile za asistenta tj. još nisu dobile ni Rješenje , a kamoli da su pronašle osobu koja bi im bila asistent. Nije ni čudo s obzirom koliko papirologije treba dostaviti i proći vještačenja i razne komisije. Ali opet ponavljam, što se mene tiče- meni je država majka, a u mnogim slučajevima je maćeha. I sve to vidim i ne mogu ništa, a i bolje da što manje pričam jer bi mogla ostati bez išta. Uglavnom, žao mi je što se mnogi nisu izborili za svoja prava i slažem se sa većinom osoba s invaliditetom da ovaj Zakon nije dobro napisan. Ali kako bi se to reklo u uličnom žargonu, mene je ovaj put posralo (glupog li izraza da se kaže da mi se ovaj put posričilo). No, i dalje mislim da će kod provedbe Zakona biti jako puno problema pa čak i mislim da će sve puknuti i ići k vragu. A ja sam odlučila da ću do tada uživati u blagodatima i pogodnostima koje su mi dali.
Dakle, imam novu asistenticu. Jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!
Ali to i nije baš samo tako jupi i super. Treba se naučiti na novu asistenticu, i ja na nju i ona na mene. Samo da kažem da kad mi je otišla stara asistentica Gospođa Goga da sam plakala punih 15 dana bez prestanka. Evo i sad pri samoj pomisli na nju mi se plaće. Ipak smo mi provele 8 i po godina zajedno.
I zajedno smo se smijale i plakale. Prošle smo zajedno i puno lipog, a bome i ružnog. Gospođa Goga (tako sam ju zvala, curu deset godina mlađu od mene) je znala i bez iti jedne moje riječi, što mi treba napraviti i kako se ponašati. Nikad, ali baš nikad se nismo naljutile jedna na drugu. Iako pretpostavljam da je bilo stvari koje nisu u redu ni sa moje ni sa njene strane. Nagledala se Gogamojih šporkih mudanata razbacanih po sobi, nije joj bilo teško ni sa mnom otići na grob i oprati ga, a bilo je situacija kad bi me netko uvrijedio da bi se ona bila spremna potući za mene i uvijek mi je čuvala leđa. Zajedno smo popile kava i kava po kafićima; nas dvije i Điđi kojeg je redovito vodila veterinaru i kojeg je obožavala. Cili kvart nas je znao kao nerazdvojne, a prijatelji su nam bili i susjedi i konobari i smečari i tete u dućanima, narkomani i ini osebenjaci. I još ću samo reći kako bi dočarala bliskost i privrženost koju sam imala s njom da je Gospođa Goga, više puta sa mnom išla i na dejt. Da, Da! I nikad me nije osuđivala za ništa, a znala je za sve moje zvizdarije koje sam napravila u tih 8 ipo godina. Ma Gospođa Goga je bila žena od povjerenja i veliki drug. Gospođa Goga bila je i je zmaj od žene!
No, sretna sam zbog Gospođe Goge što je otišla raditi u svojoj struci i onaj posao koji voli i obožava Ipak je Goga fitness instruktor. I neka joj je sve sritno u životu. I ne znam što dramim i plačem za njom, kad je Gospođa Goga živa i zdrava i živi svega nekoliko ulica udaljena od mene. Ali Gospođo, znaj da mi fališ i iako to ne znam na najbolji način iskazati. Ma znaš da mrzim rastanke i plačipi…ce. Aj nek' ti je sritno!
A onda me opet posralo…… (glupog li izraza)
Od 1.3. 2024. imam novu asistenticu. Sama sam ju birala mada ju nisam poznavala baš dobro. Još je rano za ikakve procjene i prognoze, ali zaista mislim da meni dragi Bog uslišava želje. Možda ne onda baš kad ja to želim, ali sve dođe na svoje. Anđela je čista suprotnost Gospođi Gogi po načinu života i životnim stavovima, a opet ima one vrijednosti koje posjeduje i Goga i još ima ono nešto što je meni falilo svih ovih godina. Samo ću reći da je u tjedan dana mog druženja s Anđelom, ona kuću mi dovela u red, ali baš onako pravo ženski (što sama ne mogu), a i pola Županije smo prešle đipajući njenim autom….. A jučer sam joj natuknula da bi ja jednom išla do Zagerba (u glavi mi blogersko druženje), a ona nije stala pitati kad idemo u Zagreb. A ne zna zašto bi išli....
Dakle, recite mi kad ćemo nas troje, Điđi, Anđela i ja, do Zagreba?

Na slici; Gospođa Goga i ja u doba Korone .....

320

Buđenje

ljubavjejednostavnoljubav.blog.hr

Podno kristalno plavog neba, razigrani bijeli oblaci.
05fc9d4751f900dfcf631061af2be139.jpeg

Na toplom proljetnom suncu, usnula šuma se budi.
9f61dce4208914e8c6bdc6f507993bce.jpeg

Zeleni tepih proljetnicama prošaran.
dade35046f12757b0e30e2df2be3d744.jpeg
596ee4eadaaae053b35c1d8715a0c7fa.jpeg

16. kolovoza redovito

donabellina.blog.hr

" Naučio sam da čovjek ima pravo gledati na drugoga odozgo samo onda kad mu hoće pomoći da se ustane. Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti, ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to ću zaboraviti.
Nitko nema sigurno sutra - ni stari, ni mladi", Marquezova misao

Vidimo se u kolovozu pripovijeda o ženi na pragu pedesete koja svakog 16. kolovoza odlazi na karipski otok kako bi položila gladiole na grob svoje majke i tom prigodom se upušta u kratke ljubavne veze. Njezin inače sretni obiteljski život ostaje neokrnjen, jer na put odlazi sama, a njezin suprug i djeca ne znaju ništa o njezinom iskakanju iz granica konvencija. Ovaj roman izvanredan je prikaz ženstvenosti, seksualnosti i žudnje te je savršeni "grand finale" opusa Gabriela Garcíje Márqueza.

Prije nego se dotjerala, skinula je vjenčani prsten i muški sat koji je nosila na desnoj ruci , stavila ih na toaletni stolić i brzim pokretima oprala lice kako bi se očistila od putne prašine , kako bi odagnala poslijepodnevni san.
Kad se obrisala, pred ogledalom je odmjerila svoje čvrste grudi još uvijek uzdignute unatoč dvije trudnoće.
Rubovima dlanova je razvukla obraze prema natrag da se prisjeti da se prisjeti, kako je izgledala kad je bila mlada....


Ovo je zadnji Marquezov roman napisan prije smrt i ne izdan za života , tek nakon deset godina i drugog čitanja njegovi sinovi su odlučili izdati roman i zaokružiti očevo bogato stvaralaštvo. Već u vrijeme pisanja romana, Marquezov bolest je uznapredovala i mozak polako popuštao u visprenosti i pišući ga, u trenucima sabranosti, dvojio je objaviti ga ili ne. Ostalo je NE , ali ne i zauvijek što je dokaz objave zahvaljujući sinovima.

Neobičan život žene koja je samo jedan dan u godini, 16. kolovoza imala život kao avanturu . Ostale dane u godini ne.
knjiga-Marqueza

Interludij...

dinajina-sjecanja.blog.hr







Albert Einstein ... 14. ožujka 1879. ... 18. travnja 1955.
Einstein je u svojoj autobiografiji napisao da je u vremenu rada na teoriji relativiteta neprestano bio vođen "nečim" što nemože objasniti drugačije nego riječima, osjećaj "nečega" što se u njemu nagomilavalo. To "nešto" je uplitalo u njega uvijek novi osjećaj koji ga je nosio ka "nečem" opet novome, a to "nešto ", za njega nepoznato, danas nazivamo "osjećanje osjećaja".





Ernst Peter Fischer je odlično smislio objašnjenje o nastajanju Moderne umjetnosti dodirom znanosti i slikarstva, susretom Einsteina i Picassoa u našem vemenu. Picasso je kistom slijedio Einsteinovu četvrtu dimenziju, vrijeme. Čitajući knjigu u kojoj se isprepliću i ljubavi dvojice velikana napisah


Ljubav ili je ipak sve zbog Einsteina i njegovih snova...

Proljeće je na vidiku. Sunce se javlja ranije, usrećuje nas osmijeh neba.
Volim taj valcer svitanja, interludij tmine i svjetlosti. Osjećam ples
sna i zbilje, tankoćutnost vretenice koja strunama lazura
sklada bijelu rapsodiju jutrenja.

U ovom jutru se rodio otac formule koja je promijenila
našu misaonost i našu osjećajnost. Energija je
masa puta kvadrat brzine svjetlosti, reče Einstein.
Masa i energija su istost naše zbilje.
Prelaženje jednog u drugo
ostvaruje relativnost našeg trajanja u vremenu.

Osluškujem glazbu sa radija. Einstein je volio glazbu, svirao je violinu.
Ljubav je bila pokretačka snaga njegova uma, njegova kreativnost
je pobila apsolutnost prostora i vremena i osmislila dimenziju,
svjetlošću zaobljeno prostor- vrijeme naše svjesnosti.
Ljubav je akt kreativnosti koji pokreće mašineriju
naših htijenja, želja, čuđenja i znatiželje..





Ovom knjigom nam je autor darovao niz kratkih, poetičnih priča povezanih
motivima sna i vremena. U interludiju, u međuigri srca i uma se širi
prostor i nastaje vrijeme, tajanstvena dimenzija Einsteinovog sna.

Dijana Jelčić

Pukotina

kintsukoroi.blog.hr

Rasplakala se bila ko kišna godina.
Taj je čovjek imao snage i za sebe i za svoju ženu.
Razumio je onu neku pukotinu, vremensku crvotočinu u koju svi lako upadnemo poistovjećujući se sa svojom prošlošću, dajući joj pretjerano na važnosti.
I onda nastavljamo živjeti u toj rupi, kao da vani života više nema.
Jednom dijelu sebe uvijek treba dozvoliti da se obnavlja. Bila to ruka, noga, vlas kose. Ako te poštedilo i ostavilo živim, za to postoji neki valjani razlog.
Lucas je došao s jabukama. Pas Španjolac veselo je mahao repom i vrzmao se oko njenih nogu, dok su ribali jabuke i slagali kolač za pećnicu.
Sve su to obavljali s lakoćom, kao da pitu slažu zajedno oduvijek. Koja pošalica, red pjesme i smijeha i već je došlo vrijeme za pogledati stričevu kuću.

20240313-114353

Izvinite gdje je Toalet hehe

eurosmijeh.blog.hr



Sto je RIZIK?
Kad prdnes a imas Proljev.



Bolje dobit sidu pa umrijet ko jebač
nego dobit proljev pa krepat ko govnar.



Dao ti bog da imao proljev i štucavicu u isto vrijeme.



Što treba dati slonu ako ima proljev?
- Puno prostora.



Pita Perica mamu:
-Da li je tatu prosao proljev?
-Kakav crni proljev sine?
-Pa cuo sam da si sinoc pitala tatu:
"Kad ce ti se vec jednom stvrdnuti to tvoje govno?"



Dodje baba kod doktora i zali se:
-,,Doktore imam proliv vec tri dana trebaju mi neki lijekovi".
Doktor da babi lijekove.
Za tri dana ponovo dolazi baba kod doktora:
-,,Evo,ja pijem ove vase lijekove i nista"
Doktor:
-,,Dajte mi da pogledam te lijekove"
Baba da i doktor joj kaze:
-,,Gospodjo ovo su vam krivi lijekovi,to su tablete
za smirenje".
l baba ce na to:
-,,Vidim ja se usrala,a mene briga"



Pitala uciteljica ucenike u skoli da nabroje lijekove
koje znaju i za sto sluze. Javio se jedan i kaze:
- "Andol, sluzi za prehladu."
Javi se drugi:
- "Brufen - kad bole ledja."
Kaze treci:
- "Viagra - za proljev."
Uciteljica zacudjeno pita:
- "Kako za proljev, pobogu?!"
Mali odgovori:
- "Kod nas mama uvijek govori ocu: Popij tu viagru
vec jednom, mozda ti se to govno stvrdne."

Praznik poezije

stella.blog.hr


U Društvu književnika Beograda promovirana je izuzetna
pjesnička zbirka "Cvet na Tisi" Nevenke Bošnjak Čolić.
1

viber-image-2024-03-04-11-12-04-244
Nevenka je profesor književnosti i lektor. Objavila je
tri knjige pripovjedne proze "Plave oči trave", "Sofkine unuke"
i "Čovek koji je dvaput živeo".
6

Iako je ovo njega prva knjiga pjesama, mogla bi mnogima
pokazati kako se piše poezija.
3

19
U predstavljanju knjige pomogle su lektorice Olivera
Šestakov i Olga Blažova.
8

10
zatim pjesnikinja i slikarka Gordana Rusinkov Marković
9

i moderator Anka Stanojčić, pjesnikinja i prozaista.
7

U divnu poeziju odlično se uklopila Megumi Teshima Kalman
s vanvremenskom muzikom za violinu,
16

Prepuna sala i pažljivi slušaoci uz odličnu diskusiju
nakon nje pokazali su da nam za ovakav praznik poezije
treba veći prostor.

22
Svi su htjeli da ovu divnu knjigu ponesu kući, pa je
autorica dugo potpisivala.
28

Geni su geni!

krizar.blog.hr



Imala sam 31- jednu godinu kad mi je dijagnostiran poremećaj rada desnog bubrega..zbog kamenja u njem. Moja baka je ostala bez bubrega' zbog istog' u pedesetoj' moja majka u četrdesetoj. Genetika!

Upućena sam u Osijek' na razbijanje kamenja i nešto je krenulo po zlu ( ha' to sam ipak JA) i nakon godinu dana' završim' ponovno' u istoj bolnici s dijagnozom' malog' okamenjenog bubrega kojeg treba odstraniti..operativno! OK! Priroda je il Bog' kako vam drago' namijenila nam dva' s tim da čovjek može živjeti' normalno ( ???) tek s polovicom jednog'bez dijalize.

I zakazan' termin na isti dan' kad je moja šogorica trebala roditi. I ja ' ha nisam' al jesam sujevjerna..pomislim..jedno se rodi..drugo umre i molim se da rodi dan prije..onda sam ko sigurna. I stvarno' naša Lucija ( koja btw i sama sad čeka prinovu) rodi se dan prije. Mojoj sreći nema kraja! Preživjet ću' jeeee!

I noć prije operacije' čitam knjigu gdje je neki doktor' okrenuvši naopako' rengensku snimku' pacijentu..izvadio zdrav bubreg. Ma jebote' cijelu noć nisam spavala i kad je ujutro došla vizita' reko ja glavnom- Ne do Vam Bog' da mi zdrav bubreg izvadite' moja djeca su 14 i 9 godina' trebaju me najviše sad!

Umiri mene glavni ' - ne baš! I odvezu me u opercijsku salu..u mraku. Podigoh pogled i ugleda prelijepe plave oči' anesteziloginje i predstavi joj se i rekoh - Ćerce' pazi na mene' ja imam razloga živjeti!-

Probudila sam se omamljena' nadrogirana' šta već' odvratan je osjećaj kad ti izvuku onu plastiku iz tebe' dušu sam ispovraćala' u šok sobi' ŽIVA ejjjj' s pacijentima postoperativnim' s HIVOM' hepatitisom etc..

I kako sam žilavo čeljade' već sutradan su me premjestili u " normalnu" sobu. Aleluja! Ko da sam došla " doma"!

I konačno sam spavala. I otvorim oči' nakon okrepljujućeg sna i ugledam...časnu sestru kako moli iznad mene. U šoku ( jer ne znam niti jednu' a i ne volim ih) pitam je - Jesam umrla?-

Ona se nasmije' i veli - Nismo ni ti ni ja. Ja sam rođaka' rođake tvog supruga i došla sam ti u posjetu!
Hvala ti BOŽE' Svemiru. I am alive!

U postoperativnom razdoblju' zbog svega čim su me kljukali' nekretanja' nabila sam 20 kg. Bila sam ko buhtla!

I onda sam odjebala to sve' živim ko da mi je zadnji dan' muvit- muvit i imam opet kilažu' ko iz srednje škole. Iskreno' bilo bi mi draže' da imam 5 više jer znate onu..ko bubreg u loju. ......

...... Moj otac' jedne godine' nakon pečenja pečenice za Božić' pao je nasred dvorišta ( vjerojatno hladnoća' dim' a nikako alkohol BC#)i zamro. Mama i ja' oteglimo ga u kuću' nazovemo hitnu' drečimo. Dođe hitna' doktor Sirijac '( btw prekrasan čovjek i liječnik) i moj otac dođe k sebi' proškilji i upita ga' onakog " garavog" - Jesi ti vrag? Jesam rikno?-

Geni' šta ne?

Sorry' što je post duži' ali..ijujuju
Ja sam' još uvik ..TU!

13

sri

03/24

Ana i Lovro

luki2.blog.hr

Danas sam bila na dva lijepa događanja.
1. Prvo, Udruga umjernika "August Šenoa" upriličila je umjetničku večer svestrane umjetnice Ane Narandžić. Ana je ovoga puta govorila i o svom slikarskom i skulpturalnom radu, a prestavila je i zbirku kratkih priča "Što je život bez stereotipa" i zbirke pjesama: "Moja zbirka", "Između ravnodnevnica" i "Abeceda magneta".
S Anom je uvijek lijepo i emotivno.
Gošća večeri: glumica Senka Rupić, koja je interpretirala monolog Laure Lembach (Krleža).
Glazba - gitara: Stjepan Andjel Stiv.

20240313-173955-2

Senka u zelenome, odmah do nje Ana...

20240313-174034-2

Stjepan Anjel Stiv

Događanje br. 2

Sićušna retrospektiva naziv je izložbe kojom Lovro Artuković u ""Galeriji Kranjčar predstavlja samo tri rada. Posrijedi su dvije slike i jedna prostorna instalacija nastale u vremenskom rasponu od trideset pet godina. Premda posve različito intonirana i slikarski izvedena, ta su tri rada povezana zajedničkim nazivnikom - pojmom tuluma.

20240313-193625-2<

20240313-193713-2

Prostorna instalacija - baš nešto posebno za vidjeti....

20240313-193917-3

Ljubim!

KRIŽNI PUT

tignarius.blog.hr

2. POSTAJA

Isus nosi svoj sveti križ

Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. 21 Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« 22 On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« 23 Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača.
24 Pilat presudi da im bude što ištu. 25 Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.


O kako mi je teško nositi svoje "torbe" natovarene raznim glupostima a još sam luđi kad mi drugi uvale svoje!
Doduše, kad sam se jednom žalio, svećenik mi je rekao; Imaš ti pleća, samo nosi.
Moram priznat da ih ne nosim baš s ljubavlju!
Znam da po ljudsjkoj naravi to nije moguće, zato molim Isusa da mi pomogne.
Jesmo li svi poput one "Svi mi imamo dovoljno snage, iztrpjeti tuđe nevolje"



Drži ono što je ostalo

bez-obzira-109.blog.hr

Znam da su mlađima ovo riječi za podsmijeh i odmah se povlači ona
poznata..., "šta ova gerijatrijska skupina još hoće" što je i razumljivo.
Kako objasniti (ako uopće treba objašnjavati) nekomu kako se kuhati
u loncu u kojemu nisi bio i ne kaniš uskoro. Bože daj da tako ostane,
da u životu ide nekim redom, da ne moramo brinuti za mlađe koji su
u goroj situaciji i ne daj Bože oplakivati mlađe. Događa se, svjedocima
smo svakog dana i to su vrlo loši osjećaji, oni nas izjedaju i stanje kakvo
je čini još gorima, a htjeli bismo baš mi, takvi, načeti, biti od pomoći.

Hvatati se za slamku, činiti sve da održimo ovo malo što je ostalo, ne
zbog pošto poto ostanka u ovoj suznoj dolini, održavamo se ne bi li
bili slamčica najbližima koji su zaribali prije roka.

Kako se može osjećati čovjek koji bi trebao biti od pomoći svojim bližnjima
koji su "u punoj snazi" a snaga ih izdaje, a samima je pomoć potrebna.
To su osjećaji koji kožu dovode do puknuća da bi izišli iz nje ali ne ide.
Što tada radite, dozvolite da vas otpreme po proceduri u "kuću spasa",
moleći se da vas ne vrate kao biljku koju neće imati tko zalijevati, molite
se da nipošto ne budete na teret onima koji imaju i previše svojih tereta.

To su želje nemoćnika, a želje i jesu tu da se ne ostvare, vrlo često.
No, da sad ne ispadnem nekakav negativac..., ne, ne, ostalo je u meni
toliko duha da i u najcrnjim situacijama lovim onu zraku da me bar na
trenutak obasja i ulije ludu nadu, jer dobro je znano kako se kaže za nadu.

Svima vama kojima sunce nije uvijek na "prozorčiću", pokušajte ga dozvati,
u mislima, možda se i pojavi. Eto sam ga danas dozvala, čak i buru, a bura
se potrudi da pročisti sve živo i neživo, a mi smo još živi i trudimo se to i
ostati do pozifa šefa svih šefova, kažu da je ON nestranački.

* Bjelanjak, špinat, grah i lukovice ... 280 kcal

minus40kg.blog.hr

202403121905

10 dag tekućih bjelanjaka ... 50
10 dag špinata ... 30
10 dag kuhanog graha ... 90
5 dag lučica ... 20
0,1 dl bučinog ulja ... 90
sol, šareni papar, aceto balsamico

- pomiješaj špinat i bjelanjak, ispeci u pećnici
- serviraj uz grah salatu s lučicama i bučinim uljem

Samo jelo ispalo je vrlo ukusno,
a nutritivno je izvrsno.

P.S.
Finije mi je kad se špinat malo zgnječi.

VIKEND

sewen.blog.hr

Da je vikend barem duži
Da se fešta i zaruži.
Dobra spiza, društvo ludo
A vinom se stvara čudo.

Da je vikend misec ipo
I da svima bude lipo,
Bit će vrimena za radit!
Ne'š se nikad moć pomladit!

Da je vikend da se gušta,
I da traje, ne popušta,
Život ovi kratko traje,
Luduj i biž' od promaje!

Autoportret s kvakom

nepoznatizagreb.blog.hr

520
Prečko, polazak na posao. Snimio: Vanja

Jesmo li apsurdni?...

dinajina-sjecanja.blog.hr







Sjedili smo u Bokaru, promatrali zabludu
zagrljaja mora i neba, privid bezgranićja
i igru vjetra i oblaka. Bio je to izazov
našem razgovoru o zvijezdi Sirius.
Tamo je ostao trag naših koraka
prije našeg vremena, rekao si.

Moj prostor, rekao je Göthe, to je vrijeme.
Tada je to bio besmisao apsurdnog čovjeka.
I tema naših dijaloga je često baš besmislena.
Možda smo sudjelovali u izgradnji podzemnog
svetišta, a ti bio akustičar odaje proročanstava
koji je ženske vapaje pretvorio u jecaje tišine.

Na pješćanom žalu plima donosi nove školjke.
U njima šumi more i odaje nam tajne drevnih
oceana o svijetu izgubljenih utopija, o tajni
izdržljivost u potrazi za staklenim perlama
koje skrivaju igru života i neumitne smrti

Jesmo li apsurdni jer ponekad svjesno,
bježeći iz zbilje, odlutamo putevima
bez znakova, uzaludno tražimo
utočište bjeguncima, a onda
svjesni sebe se vraćamo u
mir naše dnevne sobe.





Dokazujemo li tako hrabrost življenja?


Dijana Jelčić

Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum