Sve kategorije po listama

VATROGASNA KARAVANA UGASILA"POŽAR"

vatrenevijesti49

SISAK

Pokazna vatrogasna vježba održana je povodom “Mjeseca zaštite od požara”, 11. svibnja u 10,00 sati u ugostiteljskom objektu “Mali Kaptol“ Sisak. Vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe Sisak i vatrogasci Stožernih vatrogasnih društava Mladost Sisak i Greda, u vježbi su prikazali spašavanje ugrožene osobe iz građevinskog objekta koji je zahvatio požar, te gašenje požara. U drugom dijelu vježbe pokazano je gašenje početnog požara zapaljive tekućine pomoću vatrogasnih aparata, gdje su u gašenju sudjelovali i građani Siska. Preventivna aktivnost i vježba je izvedena u organizaciji Vatrogasne zajednice Grada Siska u okviru akcije „Vatrogasna karavana“.

„Vatrogasna karavana“ je tradicionalna preventivna aktivnost vatrogasaca VZG Siska u okviru „Mjeseca zaštite od požara“, koja jednom godišnje prolazi kroz sva mjesta na područja Grada Siska. Tom prilikom vatrogasci daju savjete i preporuke usmenim razgovorom i pisanim letkom svim građanima, kako da ne dođe do požara u svakodnevnom životu i radu. Za sudionike „Vatrogasne karavane“ doručak i sokove darovao Ivica Sadak, pater župe Srce Isusovo Preloščica, a ručak i sokove darovao je Blagoje-Blagoš Prusha velečasni župe Sv. Katarina Komarevo, za što im vatrogasci od srca zahvaljuju. U ovoj akciji je sudjelovalo svih 18 Dobrovoljnih vatrogasnih društava sa područja Vatrogasne zajednice Grada Siska, Javna vatrogasna postrojba Siska i Vatrogasna postrojba Rafinerije nafte Sisak. U cjelokupnoj aktivnosti je sudjelovalo 100 vatrogasca sa 23 vatrogasna vozila. Cilj akcije je, pokazati organiziranost, kadrovsku i tehničku spremnost, uvježbanost vatrogasaca, te preventivno djelovanje sa stanovišta zaštite od požara i spašavanja ljudi i imovine ugroženih u požaru na našem području.…. pročitaj više

PROLJEĆE U TRI SLIKE

pingvinski

Gledao sam sinoć po ko zna koji put 'Novo novo vrijeme' a ne tako davno sam ponovno odgledao i 'Smrt Jugoslavije'. Gledati te dokumentarce je kao ponovno gledati prvu sezonu 'Game of Thrones'. Znaš što čeka sve likove i svako malo vrištiš u sebi: 'Ne radi to... to je glupo... imaš tako jednostavnu priliku izbjeći sva sranja... idiote... evo ti još jedna prilika... kako možeš biti tako glup...' Ali likovi te ne čuju i priča ide prema neminovnom kraju. A sinoć sam se gorko nasmijao Goranu Bari kada je prije već četrnaest godina izjavio kako je situacija u Hrvatskoj toliko loša da se gora teško može i zamisliti. E, Bare... Sve se može kad se hoće.

I tako gledam svoju malu zelenu oazu u moru betona, pregledavam Jubito tražeći izjave Christophera Hitchensa i Stephena Frya, da se prisjetim kako to zvuči kada postoje stvarni intelektualci, sa neplagiranom edukacijom i zanimljivim (ne nužno uvijek i dobrim) idejama. Rastužilo me u 'Novom vremenu' opet vidjeti Vladu Gotovca, starog i umornog, okruženim Čačićem i Jakovčićem koji su ga 'pojeli za doručak'. Samo još jedan pokazatelj kako je govno govno, bez obzira na politički predznak i kako će izmet uvijek progutati pjesnike i filozofe. Barem za života. Ideje mogu nadživjeti smrad ali prvo treba sve dobro isprati. Da se vratim na 'izgubljenog i nađenog pa opet izgubljenog' Bareta i citiram njega umjesto svih prijespomenutih mislilaca:

‘Došlo je vrijeme da mijenjamo svijest o sebi i planetu.
Došlo je vrijeme da se živi u boljem svijetu.’

Događanja kroz fotke

luki2

nedjelja, 12.05.13



Beogradski muški pjevački zbor u Katedrali Sv. Marka

Ugoda za dušu i uši - prekrasne duhovne pjesme; rastopiti se - malo je reći...


Nakon Katedrale, Subversive Film Festival-nešto potpuno drugačije - i Oliver Stone + Tariq Ali; voditelj: domaći; Srećko Horvat :))))



O Americi; o dvostrukom moralu; demokraciji, Grčkoj i raznim udrugama civilnog društva; o djelovanju i nedjelovanju......Uglavnom, o životu....


Ponedjeljak, 13.05.2013.

Mani kod Milane



U Klubu Kreativnih žena razgovarala je Mani Gotovac...O ljubavi; o faljenju iz srca; o nedostatku drugoga; tko je drugi za nas; što je značio gubitak djetete za nju, o "Gorkome" ili o ljubavi njezinog života; o teatru, o pisanju; o tome kako je lakše kad staviš dušu i srce na papir, jer se tek tada suočiš sa gubicima;o istini i da li je ona apsolutna; o Arsenu; o tome kako će čovječanstvo nestati ne zbog atomske bombe - nego zbog ne-ljubavi spram drugome.....Uglavno, zaključili smo da je pisanje kao najteže seciranje duše - i malo ih je i rijetki su oni, koji su spremni podvrgnuti se ovakvoj "operaciji". Mani trenutno piše novu knjigu o teatru.


Promocija nove knjige mog profa s doktorskog, između ostalih, Tvrtka Jakovine, koji me oduševio knjigom, posebno sljedećim citatom (pišući o Baršunastoj revoluciji):




"Šteta je samo što Havelov nasljednik, Vaclav Klaus, prvi ministar financija demokratske Čehoslovačke, bio toliki euroskeptik koji nije vjerovao da načela Građanskog foruma mogu biti poželjna i drugima, onima koji još nisu u Europi, koji se bore za bolje obrazovanje i vladavinu prava, svakako i blagostanje (moja opaska: želim vjerovati da je tu mislio i na Hrvatsku). I takvi narodi, kad već nisu imali baršunastu revoluciju, imaju pravo na svoje snove."

Volim takve slobdone studijske godine, koje rezultiraju odličnom knjigom. Hvala, profesore!


Oprostite što sam sve sažela u jedna post; svako bi događanje zaslužilo poseban post - ali, nemojte mi se ljutiti - ne stižem....Nadam se da sam bar malo uspjela približiti atmosferu svakog pojedinog događanja....


Sinoć, nakon Mani, trebala sam smirenje - otišla na zadnji kat nebodera na Trgu Bana Jelačića, odakle se pruža predivan pogled na cijeli Zagreb:



I još dobila i besplatnu masažu! Gore se, naime, otvara privatni klub - biti će bar, odlična živa glazba, šampanjac i jagode - ma, sve! :)))

Već je Zdenka Kovačiček otvorila sezonu - jazz obradama i koncertom...

Vole Vas L+B+G

U košnici

indijanka-vegetarijanka

Zavirila sam u košnicu. Košnice, zapravo. Fascinantno. Pčele rade punom parom. Čiste, prerađuju, čuvaju, jedu, piju, griju… Vidjela sam i kako se rađaju, tj. izlaze iz saća. Još fascinantnije! Ne da se najbolje opisati riječima, treba vidjeti! Našla sam i maticu. Troma i spora u usporedbi s ostalima, ali njima najdragocjenija. I trutove. I oni su dosta spori i tromi. Med curi na sve strane, saća niču kud god pogledaš. Ima peludi, legla zatvorenog i otvorenog, meda poklopljenog i otklopljenog…Misliš da će ti ići na živce toliko zujanje, a zapravo umiruje. I traži te da budeš miran s njima. Jer ako si ti miran, i one su mirne. Ako si ljut i imaš nagle pokrete, i njih naljutiš, hoće se boriti s tobom. Malene, a jake. Pčelinji svijet, svijet za sebe, neponovljiv i drugačiji. Silan svijet!

Asseria

broduboci

Mada nisam posve siguran je li to dobro ili nije, primjećujem kako me u posljednje vrijeme sve više privlače stare stvari. Gradovi, brodovi, mostovi i štošta toga staroga još. Hm, netko će reći - pa razumljivo je da te privlače vršnjaci. M'da. Ipak mi se čini da ovaj izraz "stari" i nije najprikladnije odabran, možda bi bolje bilo reći - dugovječni. Tako, to mi se više sviđa.

Zapravo, zadovoljan sam što promatrajući svijet oko sebe polako učim i to bez prisile i obaveze polaganja ispita, zapažam sve više i počinjem ga čitati kao otvorenu knjigu. I to ne onu običnu, s kioska, u mekom uvezu već pravu enciklopediju. Pa nije se zaludu ona "naša" enciklopedija nazivala upravo tako - Svijet oko nas. Potrebno je samo otvoriti oči, naćuliti uši, pustiti kožu neka upija, probuditi zakržljala osjetila.



S vremenom naučiš prepoznavati kako ona gomila kamenja na vrhu brežuljka ne stoji tu bezveze, već da se vjerojatno radi o nekoj gradini koju je možda i pojelo vrijeme, ali i danas označava mjesto s kojeg se pruža lijep pogled. U blizini uvijek vrluda i nekakav put, često podzidan i usječen u stijene, put kojima su nekada prolazili ljudi, ne odviše različiti od nas.

Općenito, zamantani širokim mogućnostima koje nam pruža naš suvremeni život skloni smo razmišljati kako ljudi koji su živjeli u dalekoj prošlosti nisu toliko putovali kao mi. Božemoj, a kako su i mogli, nisu imali jeftine letove po 99 eura, nisu imali nagibne vlakove i Costa Concordie, čak ni rezervacije internetom nisu bile baš uobičajena stvar.

Možda zvuči čudno, ali mislim da su bili daleko slobodniji nego mi, nije ih ograničavalo radno vrijeme ni radno mjesto, nisu morali čekati godišnje odmore ili spajati praznike da bi nekamo otputovali. Da ne spominjem velike seobe naroda! Sve to shvaćamo prilično zdravo za gotovo, ali možete li zamisliti situaciju da evo već sutra ujutro krene svih nas četiri i nešto sića milijuna na putovanje do štatigajaznam - Mozambika. I tamo se fino naselimo... Dobro, vjerojatno bi Mozambičani u početku malo i grintali, ali kad bi postali svjesni kakvu su zapravo sreću imali što smo im upravo mi došli, sve bi krenulo dobrim smjerom...

Dobrim smjerom smo krenuli i ovog jutra, bez namjere da naša seoba bude odviše epska i dramatična, ali sa željom da upoznamo Asseriu, stari grad nedaleko od Benkovca kojeg su osnovali Liburni, davnih stoljeća prije Krista.



Dok su vjetrenjače pokretane burom plesale sambu, polja se zelenila, a pufnasti oblaci milili nebom, zalomili smo ćošu iza šibenskog mosta (starog, naravno) pa vodičkim zaleđem preko Gaćeleza, Čiste male i velike sve do Vukšića gdje smo opalili prečicu do ceste koja od Knina preko Kistanja vodi prema Benkovcu.
Ugledavši putokaz prema Podgrađu i Lisičiću silno smo se obradovali, ali ne zadugo jer čim smo prešli stravično nepregledan prijelaz preko željezničke pruge, puteljak se bezobrazno suzio i ubrzo pretvorio u ništa!
Okej, malo pretjerujem, ali nakon što smo se malčice prodžombali makadamom i skoro zaglavili u vinogradima, skužili smo da smo trebali biti malčice strpljiviji, jer se samo kilometar dalje od našeg mjesta odvaja znatno pristojnije skretanje.
Mah, ko je to pogodija iz prve!



Slično kako i nedaleka Bribirska glavica, Aserija se nalazi na brežuljku za kojeg, gledajući iz podnožja nikad ne bi rekao da je nešto posebno istaknut, ali čim se popneš gore, mnoge stvari postaju jasnije. Otvaraju se široki pogledi prema svim stranama svijeta, sve do mora i zadarskih otoka, a pogotovo kad je vrijeme tako neobično kao danas pa se preko Velebita naslonila čitava planina cappuccina!





Kao što već rekoh, najstariji tragovi Asserie sežu do Liburna, ilirskog plemena koje je nastanjivalo područja između rijeke Krke na jugu i Raše na sjeveru. Nakon dolaska Rimljana, Asseria doživljava novu fazu razvoja i u tom je razdoblju izrasla u pravi grad opasan bedemima dugim čak dva i po kilometra. I tako sve do stoljeća sedmog kad su po vječnom modelu "došli divlji pa pot'rali pitome" u ove krajeve navrli ljuti Avari i upssss - Slaveni. Znajući za našu poslovičnu uljudbenost, nije se teško složiti s konstatacijom da su braća Avari bili nešto nestašniji pa su tako iz čistog nehata sorili sve gradove na koje su naišli, a mi smo tu zatekli više kao slučajni prolaznici...



Punih trinaest stoljeća, Asseria je tonula u zaborav, odnosili su njezino tkivo na sve strane, a tek je u najnovije doba ponovno poraslo zanimanje za ovo iznimno mjesto i to ponajviše zahvaljujući zadarskim arheolozima. Brojni su pronađeni artefakti pohranjeni u benkovačkom muzeju, vidio sam ih mnogo i u muzeju antičkog stakla u Zadru, a kakva li se sve još čuda kriju unutar zaboravljenog grada - tek ćemo saznati.



Pored baraka koje koriste arheolozi, uz nekoliko kamenih klupica i stolića na kojima se možete okrijepiti prije ili poslije obilaska kako vam drago, nalazi se nekoliko cipusa, neobičnih liburnskih spomenika.



Valjkastog su oblika i pomalo nalik na češere borova. Okej, nekima će najprije u oči, khm, upasti njihove falusoidne obline, ali dobro...
Prošavši kroz zapadna vrata grada našli smo se na prostranoj livadi prepunoj mirisnog cvijeća, a zapravo smo koračali unutar nekadašnjeg grada, osamsto metara dugog i gotovo dvjesto metara širokog, većeg od moga Trogira.



Aserija je nastala na potpuno logičnom mjestu, na samom dodiru krševite Bukovice i plodnih Ravnih kotara. Blizu izvora pitke vode i nalazišta kamena izvanredne kvalitete koji se lako "bere" i odvaja od zemlje u praktično već gotovim blokovima. Potrebno ih je još samo malo isklesati kako bi idealno sjeli jedan do drugoga.



Na mjestu nekadašnjeg rimskog foruma i upravo od njegovih kamenih ulomaka, u kasnijim je stoljećima podignuta crkvica Svetog Duha, a uokolo nje i danas se nalazi groblje.



Neobična crkvica, asimetričnog krova, gotovo da oslikava presjek više od dva milenija života na ovom području. Svaki kamen ugrađen u nju, mogao bi biti poseban spomenik.





Uronjeni u tišinu, obišli smo čitavo područje nekoliko puta. Pokušali osjetiti energiju drevnoga grada. Dok stojiš na istome mjestu kao i njegovi davni stanovnici, počnu te prožimati neobični osjećaji. I stotine pitanja. Kako su izgledali, što su oblačili, kakva su jela spravljali , koje su svetkovine slavili?



Vidjet ćemo što će nam donijeti vrijeme, ali ne mogu se oteti dojmu da je Aserija zaista serija A, naš as iz rukava i da će nakon trinaest stoljeća sna ovuda ipak projahati neki kraljević i poljupcem probuditi usnulu djevu bajnu.

FRANCUZI DAROVALI VATROGASNA VOZILA

vatrenevijesti49

IVANOVAC

Francuski vatrogasci donirali su jučer DVD-u Ivanovac dva potpuno opremljena vatrogasna vozila preko humanitarne akcije koju su organizirali s Donjomiholjčaninom Stjepanom Čerbom uz potporu čelnika Općine Antunovac.Čerba kaže kako su ta dva donirana vozila dio aktivnosti koje su se pripremale gotovo dvije godine, a dovezlo ih je u Ivanovac 16 francuskih vatrogasaca iz Montpelliera iz francuske provincije de l' Herault.- Francuzi su ta vozila do zadnjeg dijela pregledali i tehnički pripremili kako bi bila sigurna u vatrogasnim aktivnostima. Riječ je o dva vozila od kojih je jedno za gašenje požara u šumama i na otvorenom, a jedno je navalno vozilo za gašenje u naseljima. Uz ta potpuno opremljena vozila u Ivanovac je stiglo i pedeset kompleta osobne vatrogasne opreme i odijela - kazao je Čerba.Voditelji akcije Jean Claude Juste i tehnički voditelj Pierre Andrieux uručili su vozila predsjedniku DVD-a Ivanovac Marinku Klasanu, koji im je, kao i načelnik Općine Antunovac Ivan Anušić i donačelnica Nataša Tramišak, zahvalio. Anušić je kazao kako su planirali kupiti vozilo vatrogascima, a zahvaljujući francuskim dobročiniteljima, novac koji je bio planiran za to uložit će se u daljnje osuvremenjavanje vatrogastva u Ivanovcu.
- Prije pet godina sagradili smo novi vatrogasni dom i garaže koje su bile uništene tijekom rata. U manjim mjestima, posebice koja su pretrpjela ratna razaranja kao što je naše, uvijek nešto nedostaje, a riječ je o velikim ulaganjima. Ivanovački vatrogasci sada su zadovoljni kao i mi mještani jer znamo da su naši dobrovoljci dobro opremljeni za borbu s požarima u naseljima kao i na otvorenim prostorima - kazali su Anušić i Tramišak.….glas slavonije

Mapiranje Trešnjevke, program drugi: Poigrajmo se kod Remize!

nepoznatizagreb

Ovaj petak, 17.05.2013., u 18h vas očekuje drugi program iz serijala "Mapiranje Trešnjevke"! Sastanak je ponovo na Remizi, ovaj puta ispred trgovine "Kozmo", no sada vas ne očekuje šetnja znanim i neznanim stazama okolnih kvartova, već mala istraživačka igra za sve zainteresirane znatiželjnike oštra oka! Trajanje igre je 30 minuta, a igra je pogodna za sve između 1 i 101 godine!

Pravila je slijedeće: Očekuje vas papirić sa 20 zagonetnih pitanja, a odgovore možete naći pažljivim promatranjem svega oko vas u krugu 100 metara!

Najbolji i najznatiželjniji oštrookci će biti i nagrađeni, a svi zajedno ćemo se, vjerujem, i dobro zabaviti!

(Dođite čak i u slučaju lošeg vremena zato što se čak i tako može odigrati bar dio igre!)



A kao nadopunu ovoj najavi dajem vam jedan mali foto-štiklec s Remize! Da li ste primjetili otisak broja "85" na fasadi zgrade "Name"? Ako se dobro sjećam, tu je stajao natpis posvećen obljetnici "Name" ... uzevši u obzir da je "Nama" osnovana 1881., natpis bio iz 1976. godine što bi bilo u redu jer je "Nama" na remizi otvorena 1971. godine!
(nešto više o povijesti "Name" nađite OVDJE!)



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Radnici Komunalnog nezadovoljni jer nisu primili plaće za ožujak i travanj

vrgorac

Jučer nam se obratila nekolicina radnika gradske tvrtke Komunalno nezadovoljna činjenicom što nisu primili plaće za ožujak i travanj, već samo dio neto plaće za ožujak u iznosu od 1500 kuna, koji je isplaćen jučer. Radnici ističu kako zbog toga ne mogu plaćati svoje račune i kredite, te druge troškove vlastitih domaćinstava. Ističu kako im je rečeno da se novac od neplaćene vode neće sakupljati po domaćinstava prije lokalnih izbora po nalogu gradske uprave, radi socijalnog mira među građanstvom, pa da zato i nema dovoljno za plaće. Potaknuti žalbom radnika obratili smo se direktoru Komunalnog Borisu Ercegu sa pitanjem kada djelatnici mogu očekivati obje neisplaćene i je li gradska uprava zahtijevala da se do izbora prisilno ne naplaćuje voda, odnosno da se ne isključuje. Direktor Erceg nam je u vrlo kratkom roku poslao svoj opširan odgovor koji prenosimo u cijelosti.

'Komunalno d.o.o. Vrgorac je uredno isporučilo vodu građanima i to čini stalno. Voda je propisane kvalitete i nije dolazilo do nikakve redukcije u isporuci. Prema tome, Komunalno d.o.o. Vrgorac je svoju osnovnu zadaću, a to je isporuka vode zadovoljilo. Građani su dobili račune po osnovi svoje potrošnje, međutim, isti ne plaćaju svoje račune što Komunalnom d.o.o. Vrgorac koje posluje na granici rentabilnosti i kad naplati sva svoja potraživanja stvara velike probleme. Prikupljanje novca od kuće do kuće nije propisana regula u funkcioniranju komunalnog poduzeća niti je to lijepo čuti ni vidjeti. Onaj tko je nešto potrošio to treba i platiti. Radnicima Komunalnog d.o.o. Vrgorac je isplaćen doprinos na plaću za treći mjesec kao i dio neto plaće u iznosu od 1500 kuna. Ostali dio bit će isplaćen po prilivu sredstava, a nadamo se da će to biti u ovih par dana. Plaća za četvrti mjesec treba biti isplaćena oko dvadesetog u mjesecu što će sigurno biti teško ali molimo naše dužnike da podmire svoje obveze prema Komunalnom i time podmirimo naše obveze prema radnicima i ostalim dobavljačima. Što se tiče bilo čijeg naputka vezano za iskapčanje neplatiša moram otvoreno kazati da nitko iz bilo koje političke opcije u Vrgorcu, pa prema tome i gradske vlasti nije poslao naputke da se ponašamo ovako ili onako. Jedno je sigurno, da tumačenje da li nekoga možemo iskopčati ili ne, pored jasnih stavova napisanih u Zakonu o zaštiti potrošača i Zakonu o vodama, pojedini suci u sporovima donose odluke da pravo iskapčanja građana sa vodoopskrbne mreže ne možemo koristiti kao metodu prisilne naplate. Prema tome, svi naši financijski problemi proizlaze iz loše kvalitete vodovoda, neredovitog plaćanja građana i naših unutarnjih slabosti. Radnici Komunalnog d.o.o. Vrgorac moraju biti svjesni da stanje koje sada imamo je bremenito i nekim općim stanjem u državi te da u svemu tome i kašnjenje plaće za 1 mjesec nije tragedija jer postoje građani koji nemaju nikakva primanja pa je onda upitno kako oni mogu podmiriti svoje obveze, pa rema tome i obveze prema Komunalnom d.o.o. Vrgorac. Važno je napomenuti da dio građana svoje račune prema Komunalnom, a i ostalima plaća po priljevu sredstava od prodaje poljoprivrednih proizvoda, nakon naplate istih, što znači šesti ili deseti mjesec, pa se i to očituje u postupku naplate', rekao je u svom odgovoru direktor Erceg.

Red dress

ar-ar

Ovaj outfit nosila sam prvu večer DFWZ. Iskombinirala sam Siren London crvenu haljinicu sa traper prslukom i bijelim sandalama sa Desire Clothing.

U posljednjih nekoliko dana dogodilo se mnogo stvari - od zabavnih intervjua za poslove do Dreft Fashion Weeka i druženja s prijateljima i Yvanom Rodicem. Više o svemu uskoro :)

Hvala Antoniji sa Croator.net na fotkama!

B.

Što sam nosila:

traper prsluk - Hrelić
haljina - Siren London
cipele - Desire Clothing
kožna šilterica - Hrelić
ruksak - poklon
ogrlica - Hrelić
sat - Seiko (vintage)
narukvica - Hrelić
dioptrijske naočale - A'marie (Ghetaldus)

VEDRANA PRIBAČIĆ

bablfotograf

Koen, putešestvija idealista

nachtfresser

Moj frend anarhist Vučko je negdje pretpostavljam gdje ga trebaju po neslužbenim informacijama u Španjolskoj ili Grčkoj. Masa mladih i manje mladih s misijama putuju svijetom. Imaju poznanstva i osjećaju se sigurnim u underground sceni. Mi koji smo se zabili u svoje gradove i zarobili u zidove logistički ih pomažemo.
Koen je jedan od belgijskih pirata koji je došao pomoći u EU izborima, viđali ste ga i u Zagrebu kako maše zastavom na Jelačiću. Jučer je iz vedra neba osvanuo za riječkim piratskim štandom. Drugarica ga je uz štand veterana Rubu pozvala na ćevape u Marun, pokupila usput Jina i mene i evo ga sad revolucija još spava u maloj sobi.
Sjedio sam jučer i razgovarao s Brankom Cerovcem, tko ne zna za njega njegov problem, kaže otprilike političke gnjide će za doručak smazati tvoje snažne tetovirane dečke, al svejedno bih rado sudjelovao u tom projektu da ste me na vrijeme kontaktirali, ne usuđujem mu se reći zašto nismo, mislim da je između redova pronašao put objašnjenju.
Složili smo se da se treba jače povezati s međunarodnom scenom da bi se eliminirao domaći provincijski unutarstranački jal, ideja, a ne pojedinci !
Inače život ide dalje, fotić opet sam snima, da se naš najmoćniji "pro familia" pokret ima nad čim zgražavati...

Zašto uopće

neptunka

... trčim





javna je stvar da sve doživljavam presnažno. da uzimam previše - k srcu.
i istina je... ja ne znam voljeti osobu, ili mjesto... ili uopće bilo što u dozvoljenim brzinama,
nego je to uvijek poput putovanja svemirom brzinom svjetlosti.
a to su putovanja koja ostavljaju ožiljke... zviježda u glavi, struju u stopalima
i taj osjećaj da bih se mogla rasprsnuti ili potpuno nestati uvučena u crnu rupu
... i da ne bih imala ništa protiv.

ja u stvari svakodnevno trčim da bih se usporila.




...

Ovu knjigu... nju sam trebala ja napisati.
I možda i bih da se nisam toliko popikavala, padala, iskretala nogu,
pa onda koristila "gležanj" u krivom padežu.
Nikada me ni jedan naslov sam nije pogodio kao ovaj.
U (trkačko) srce i klecava koljena.






tessa k

Malo se zasladite hehe

eurosmijeh

Porodila se u dalmatinca zena i rodila sina. Naide susid i pita ga:
- "A ca ti je zena rodila?"
Kaze njemu dalmatinac: "A sina, rodila, sina..."
Prosla godina dana opet se kod Dalmatinca porodi zena ali ovaj put je rodila kcerku.
Naide opet isti susid i pita ga:
- "A ca ti je zena ovaj put rodila?"
Kaze njemu Dalmatinac:
- "A dite, a ca ce bit' nego dite..."

(ruska cokoloda sa ljesnjakom)hehe:


Red ispred saltera u apoteci...
Dolazi mladic, vadi iz dzepova prezervative i pocinje da galami:
- "Kakvi su vam ovi kurtoni, nista ne valjaju. Stalno pucaju, cjepaju
se, a jedan mi se cak i istopio!"
Tek ce ti Mujo iz reda:
- "Da, da, i spadaju!"



Kupio Mujo dva konja al nikako da ih razlikuje, pa pozva Hasu u pomoc.
Mujo: - "Daj pomazi Haso, Alaha ti. Kako da ih razlikujem kad su isti
ko da su blizanci?"
Gleda Haso oba konja i misli se sta im ciniti.
Haso: - "Nema druge, nego da odsjeces rep jednome pa ces tacno znati koji
je koji.
Poslusa ga Mujo, i odmah odsjece rep jednome, al nocu se konji potukose i
onaj bezrepi odgrize rep drugome. Sta ce Mujo, opet pozva Hasu.
Haso: - "Eh, oba su bez repa, al ako odsjeces uho jednome lako ces ih
razlikovat'."
Odsjece Mujo uho jednome, al nocu se konji potukose pa i onaj drugi
ostade bez uha. Sta ce Mujo, ne pitavsi Hasu odluci da odsjece i
drugo uho jednom konju. I sve bi u redu, al konji se ponovo potukose
i ostadose oba bez usiju. Ponovo se Mujo naso na muci (sta sad da im
odsece?), pa zatrazi pomoc od Hase.
Mujo: - "Haso ti si mi jedina nada, pomazi kako znas.."
Nakon duzeg razmisljanja, pazljivo zagledajuci konje sa svih strana
Haso rece:
Haso: - "Znas sta Mujo, meni se cini da je ovaj bijeli ipak malko visi
od onog crnog..."



Dodje mali Perica jednog dana ranije no inace iz vrtica i pronadje na krevetu
u spavacoj sobi tatu kako lezi na maminim ledjima i radi neke cudne pokrete.
Roditelji, u strahu da mu taj prizor ne ostavi traumu, odluce nastaviti s onim sto su cinili,
u nadi da će Perica izgubiti interes i sam otici.
“Mogu li se i ja s vama igrati konjica?”, upita Perica.
“Ovaaj.. naravno da mozes”, zateceno ce otac.
Perica se na to popne ocu na ledja i kaze:
“Ali znas tata, moras se cvrsto drzati, zadnji put se mama tako bacakala
da smo pali i ja i poštar!"



Jednoga dana u daleku vukojebinu drzave BiH doputuje,glavom
i bradom nadasve poznati RAMBO.On okupi sve seoske zene,te ih odvede u sumu
s namjerom hm.. kako bih se izrazio : DA IH IZJEBE! Cuvsi to njihovi muzevi
popizdili, pa dodju ravno u sumu da se obracunaju s Rambom.Odvazi se jedan
pa rece Rambu:"Sirovino jedna glupa nemeres ti nase zene jebavat!" Vidno
iznerviran Rambo izvadi svoju nozinu,povuce crtu na zemlji i povika:"Ko ovu
crtu predje,ili je pogazi-zaklat cu ga!"Nato on ode zene jebavat,a seljaci
ostadose gledat uz crtu.Kad je ovaj sa zenema zavrsio dodje do crte i
seljaka,a ovi padaju,valjaju se od smijeha.Sav zbunjen Rambo njih
upita:"Pizda vam materina seljacka,sta se koji k.. smijete,a ja vam upravo
pred ocima izjeba zene!"Nato ce oni:"A jesmo te zajebali,dok si ti nama
zene jebavo MI TI GAZILI PO CRTI!"



Dođe čovijek u bar i kaže:
- "Dajte mi jedan viski."
Dade mu konobar viski. On ga popije, pogleda u đžep i kaže:
- "Dajte još jedan."
Popije on viski, pogleda u džep i naruči još jedan
viski. I tako 6-7 puta i ode čovijek kući. Ali konobar ga upita.
- "Oprostite što pitam ali zanima me zašto uvijek gledate u đžep?"
Kaže on:
- "Ja imam sliku žene u džepu i pijem dokle god mi ne poćne izgledati lijepo."



Zašto plavuša nosi naočale na stomaku...Zato što ima slijepo crijevo!!!

Kako 4 plavuše sjede na jednoj stolici...Okrenu je naopačke


SLADOLED

INTERVJU: Teofil Pančić

knjigoljub

Teofil Pančić jedan je od najpozvanijih gostiju 6. sajma knjiga i festivala autora »vRIsak« progovoriti o kontekstu balkanskih (književnih) veza, koje su tematska okosnica sajma. Pisac koji piše o knjigama autora sa svih strana granica, u svojoj novoj knjizi, predstavljenoj na Sajmu i dosad najautobiografskijoj, bavi se doduše kompleksima koji su mnogo širi od toga.

Ovaj je srpski autor rođen u Skoplju, trenutno živi u Beogradu, ali formativne je godine proveo u Zagrebu, na adresi Aleje Viktora Bubnja, što je onda postalo i naslov ove važne knjige u izdanju Naklade Ljevak. Odlazak iz Zagreba 1991. bio je za njega tektonski poremećaj koji je odredio ne samo ton knjige, nego i sve ostalo što se nakon toga dogodilo u njegovom životu.

S autorom je razgovarao Davor Mandić - intervju dostupan OVDJE

Budilica moja

civordnaratep

Odužio se dan kao radna subota, ne vidi mu se kraja niti na horizontu pa ga volim prekinuti i jednu uru ubiti oko.
Nakon ručka i čaše crnoga otežalo klonem a oko jedno po jedno se zaklapa kao na daljinski. I taman kad sam utvrdio eto mobača s 'nostalgijom' vrag mu ćaću nosi, uporniji je od vrućeg 'crvenog telefona' u doba Karter-Brežnjev.

- Alo Taa.
- Aaa.
- Es doma?
- Ček da vidim…aha.
- A biće spavaš.
- Nije više.

Zna Ona potrefit pravo vrijeme pa i onda kad nikako ne bi trebala.
Jednom prilikom kad sam bio kod prijateljice u 'Ninovoj županiji' začinila mi je večer kao 'Nada muzgavce'.
(Nada je rezala lešane muzgavce i solila ih a od iza se došuljao dikan i pritaka se. Ona je solila, solila, solila i na koncu iskrenula čitavu solnicu)

Legli smo oko 22h i uvatili se ćićili-mićili onako penzionerski kad zadrnda 'nostalgija'.
Pokušavam ga ignorirat a Ona veli: 'javi se'.
- Ček možda stane.
Ma je, da ne bi.
- Ne prestaje.
I doda mi ga!
- Alo Taa…ja više ne mogu ovako ja ću joj pinjurom oko izvadit ja ću je…
Maknem po metra od uha, a od bijesa samo što zubi iz mobitela ne iskaču. Naravno u pitanju je svekriva!
Onda ja mirujem i slušam ne smijem je prekidat da ne bi sve ispočetka pa kad predahne pokušam je smirit. Kad mrvu dođe k sebi duboko uzdahne i veli:
- Ja stvarno više ovako ne mogu.
- Evo sad više ni ja ne mogu.
- A biće ti večeraš…ajme oprosti.

Bit će da me sjećanje duže držalo pa će:
- Alo alo, es tu?
- Tu sam tu.
- Ae dobro je kad ne spavaš samo san ti se tila javit pa ćemo sutra doć po kauč.
- A e, sutra je mobitelima neradni dan.