novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

23

ned

11/14

Parfem, kokteli i dvije kune bakše.

diiiiiiinoooooo.blog.hr

Zalupila sam vrata taksiju jer sam bila pomalo ljuta i razočarana što je srednjovjekovni brko uporno plazio buljavim očima po mom dekolteu u trenucima kada je mislio da ga ne gledam. Htjela sam mu pojasniti da bi mu bolje bilo da pripazi na cestu pošto je u skladu s tradicijom koja je nalagala da usprkos Vakulinoj prognozi od ponedjeljka i najavi kako će gusti snijeg zapasti u subotu - bila prekrivena s bar 5 centimetara tvrdog bijelog pokrivača jer je zimska služba ostala zatečena, ali sam se prisjetila da bi me vjerovatno ismijao tvrdnjom da mi žene ionako ne znamo što su centimetri pošto su nas oduvijek lagali o tome.

Bojala sam se i pomisliti kuda bi takav razgovor skrenuo u datom trenutku.

Nasmijala sam se potom sebi, glupača, jer sam kao naivno vjerovala (a nisam) da sam sise stavila na izvol'te a pritom očekivala da će mužjaci smjerno gledati u reklamu na kojoj se djed božičnjak smješka nudeći onaj otrov od Coca-Cole glumcima koji vrlo vjerovatno piju skupu vodu iz flašice jer je to in.

Zapravo, mislim da si većina toči doma vodu iz pipe u flašicu od Eviana koju su drpili iz nekog kontejnera i onda to nosaju po gradu i cuclaju da ne bi nedajbože dehidrirali tih 14 minuta koliko im treba do špice gdje će lizati jednu kavu čitavo prijepodne i s podsmjehom komentirati one kojima nije bitno dići kredit da bi kupili logo nekog ekscentrika prišiven na obleku čije dijelove su sašili negdje u Bangladešu za koricu kruha i tanki namaz maslaca dnevno.

Mogu misliti s kojim podsmjehom taj ekscentrik gleda na te sljedbenike kulta mode što kad plaćaju za taj komadić tkanine čitavo bogatstvo da bi doma jeli isto što i jadno dijete-rob iz neke od država u kojima se proizvodi roba slavnog kreatora. Ja se sasvim dobro osjećam i bez slavnog loga. Al' jebote sise su mi i dalje na izvol'te. Žena sam i nekih se stvari ne mogu odreći.

Uostalom, tko je ikad vidio da muškarci za šankom komentiraju zgodnu ženu sa „Gle malu, kak' se čini inteligentna, pametna, perspektivna i dražesna. Iz očiju joj se vidi da je pročitala sva djela Dostojevskog u tjedan i pol.“

A ja si baš danas želim muškarca. Nekog tko će se zagledati u moje sise i pitati me bezobrazno jesam li za neku erotiku. Mora biti snažan, drzak, lijep i mirisan. Mora imati stila. Mora me oboriti s nogu, ali ne toljagom. Mora imati ono nešto, a da to nije Veyron, mada se ne bih bunila.

Zapravo, možda i bi, jer bi me taj bogati i razmaženi ljepotan vrlo vjerovatno ujutro ignorirao, bez obzira kakav mu doživljaj pružila. Većinom su to Playeri koji skupljaju recke na zidu iza kreveta i potajno uslikavaju žrtve kada zaspu. Osjećaji im traju sve do prvog orgazma, a nakon toga sve više gledaju u stranu i izmišljaju razne obveze, smrti bliskih rođaka, pa čak i tvrde da su oženjeni, ne bi li se lakše riješili usputne jebačice.

Jebote, trebam muškarca kojeg ću ipak moći kontrolirati. Ali ne, ne, za to mogu imati i psa. Isusati pa koji kurac ja uopće 'oću? Stojim pred ulazom noćnog kluba, izgledam ko skupi eskort bez logotipa i mislim si KOJA SAM GLUPAČA.

Marina još nije došla, a ja sam bila žedna. Odlučila sam ući sama pa do šanka. Redari su me propustili na lijepe oči mada su one bile gore, ali hu kerz?

U klubu i nije bila prevelika gužva. Par žena je plesalo, bilo je dosta ljudi za stolovima, a ljubičasti šank je očito čekao samo mene. Konobar mi se nasmiješio preko kurca što bi značilo da ga mrzi raditi u petak navečer ili je gay. Nijedna opcija mi se nije svidjela pa sam mu hladno priopćila da mi složi Zombie.

-Manhattan, bi Vam bolje stajao – reče on i podigne lijevu obrvu, kao da mi je upravo priopćio da sam naučila nešto važno od njega.

-Tebi bi smrt bolje pristajala – rekla sam hladnije nego što sam namjeravala, ali djelovalo je. Za minutu i pol sam dobila jebeni Zombie. Ostavila sam mu 2 kune bakše. Nije ih pokupio sa šanka. Ponosan neki lik.

Sviđalo mi se što muzika u klubu nije bila preglasna. Čula sam sasvim jasno kada je netko pomaknuo stolicu iza mojih leđa i kao bonus mi puhnuo dim za vrat. Okrenula sam se i ugledala Gregory Pecka s malo ipak modernijom frizurom. Popušila bi mu odmah tu, pred svima da ga je izvadio. I još bi mu dala svoje dvije mjesečne plaće za to. I oženila ga, otela i vezala za radijator, onaj stari, gusnati, neslomljivi.

Imao je neko odijelo bez loga, tamnoplavo, s jedva vidljivim uzorkom, bijelu košulju bez kravate, a mirisao je na duhan i pogađam, Guy Laroche nešto. Odijelo mu je toliko dobro stajalo da me sve bilo strah kako mu stoji samo kravata, ona koju nema, bez odijela. Povukla bi ga za tu kravatu i vodila do prvog zida da me pritisne i... (nadam se da sam se u tom trenutku samo u mislima oblizala) da mi prstima nacrta neku krivulju od vrata, preko sisa, trbuha i strgne tangice. Onako bezobrazno, sa sjajem u očima koji otkriva pobjednika.

-Ja bih Vas morao nešto zamoliti – reče on bez da se predstavio. Gledao je direktno u moje prave oči i skoro sam se rasplakala od sreće što mi se uopće obratio. Željela sam izgledati normalno u tom trenu.

- Nemojte mi samo reći da je večeras privatna zabava i da moram napustiti klub – pokušala sam se (spretno?) našaliti. Možda bolje da sam bila tiha, jer ovako sam otklonila svaku sumju u to da sam glupa. Kravetina. Možda da se malo više isprsim pa da zaboravi na moj izljev.

-Ne, ništa takvo. Nisam ja vlasnik kluba, niti voditelj. Zamolio bih Vas da mi otkrijete koji parfem nosite?

Koji lik! Jebote, on mi se upucava bez pardona! Kralj! Biti će ovo divna večer! Moram poslati Marini poruku da ne dolazi, da sam slomila obje noge i kuk. Ne, ne mogu to, htjet će me doći posjetiti u bolnicu. A ako joj kažem istinu, doći će vidjeti lika prije nego ga otmem. Zašto se sad ne mogu sjetiti koji parfem imam? Zablokirala sam.

-Fidji! – sreća pa mi je došla asocijacija jer osjećala sam se kao vulkan pored ovog stvorenja kojeg bi zajahala. Jebote kozo, skuliraj se.

-Hvala lijepa. To me je samo zanimalo. Moram kupiti poklon, a nisam do maloprije znao da postoji nešto tako dobro. Nisam baš neki poznavatelj ženskih parfema. – nasmijao se, a ja sam upravo shvatila da se ruše sve moje kule od karata, tonu sve barke i trebao mi je još jedan Zombie jer jedini muškarac kojeg sam poželjela nakon Javiera Bardema mora kupiti parfem curi, ženi ili ljubavnici.

Di je sad ta Marina? Glupača uvijek kasni.

Okrenula sam se od njega skoro pa suznih očiju tražeći pogledom konobara koji mi je namignuo i otišao u prostoriju iza šanka. Nije skužio da sam popušila i bez seksa.

-Mogu li Vas počastiti nečime? – upitao je Gregory očito s osjećajem da mi mora uzvratiti nekako za informaciju od neprocjenjive važnosti koju sam mu netom prije pružila.

- Ne hvala – rekla sam, ne želeći se petljati s nekime tko je u bilo kojem obliku veze, makar izgledao kao sam Otac svih muževnih muškaraca u svemiru.

-Inzistiram. Pomogli ste mi puno, mada toga niste svjesni.

Okrenula sam mu se spremna na rat i zagledala se opet u te jebozovne oči.

-Kupujete parfem za ženu, a mene želite počastiti u noćnom klubu? - Bilo je vrijeme da ga odjebem i da se na njemu iskalim za sav bol prouzročen onom židovskom „Dabog da im'o pa ne im'o“, jer tako sam se osjećala. Kao da sam ga imala, pa izgubila, a sve u samo par trenutaka. Ovo je gore od slučajeva kad su nesretnici zagubili dobitne listiće lota. Nikakvim novcima ne možeš osvojiti ljubav i strast ovakvog primjerka koji je bar na nekoliko sekundi izgledao kao da me želi. Mislim da ću na bolovanje par godina, jer ovo je za mene preveliki gubitak. Nisam sklona dramatiziranju, ali moje sise jesu. Pošto sam njihova vlasnica, to je nekim čudom sada prešlo i na mene. Sjebana sam. Opako sam sjebana pošto krivnju svaljujem na sise. Sad mi je bilo žao što imam jebeni dekolte.

-Za ženu? Pardon, Vi ste nešto pogrešno shvatili. Kupujem parfem sestrični kojoj je sutra rođendan, a večeras me pozvala na piće, ali očito kasni, kao i uvijek. – nasmijao se pogledavši na Omegu, jebeni James Bond stil. Bilo mi je malo neugodno sada. Puno zapravo. Stvar je spasila Marina koju sam vidjela kao dolijeće do nas lakog koraka. Sad će sigurno navaliti na lika i otjerati ga od nas.

Marina je doslovno skočila na njega i zagrlila ga, a meni je tog trena postalo neugodno zbog nje.

-Marina, pusti čovjeka, nije mi to dečko! – pokušala sam joj objasniti.

-Hahaha, jesi koza, pa to je Mario, moj bratić! Nisam ti rekla da će doći večeras? Pa pričala sam ti da mi dolazi rođak iz Engleske, jebote!
-Ne?
-A joj, upsić, to sam rekla Dariji, tebi sam zaboravila. Da vas upoznam ak' se vi niste stigli. Mario, ovo je Andrea, moja best frendica koju nikad nisi stigao upoznati, niti vidjeti pošto nema fejs, a ne da se slikati. – izrecitirala je svojim vječnim pjevnim glasom Marina.

Pružio mi je ruku i nasmijao se, s nekom vrstom olakšanja koja se ocrtavala u njegovom pogledu. Još uvijek nisam bila ziher jel' Mario single ili nije, pošto mi ovca od moje najbolje frendice nikad nije rekla da ima bratića u Engleskoj, a kamoli da je supermodel, i to straight. Bar sam se u tom trenu nadala da je.

-Cure, jeste gladne ili pijemo? Mada, čini mi se da Andrea nije gladna – kimuno je glavom na moj drugi Zombie koji se odnekud stvorio nenajavljen, mada sam ga itekako željela. Uostalom, kao i Mario.

Popili smo dosta te večeri, ali nismo bili amortus. Marina je zabrijala s konobarom i pozdravila nas oko 2.30, jer je lik dao otkaz, pa su odlučili provesti noć negdje drugdje zajedno. Obećala nam je svečani rođendanski ručak sutra u 14h. Sumnjala sam da će za to biti sposobna.
Mario je pitao gdje ćemo dalje, pošto on ne poznaje grad.

-Idemo se kod mene izjebat' ko štuke – odgovorila sam mu u mislima, ali zapravo sam slegnula ramenima i rekla da mi ništa ne pada na pamet, što je i bila istina, jer, usprkos mom kvazi sexy izdanju, nemam volju često lumpovati pa samim time i ne znam gdje je dobro u petak navečer. Zamolio me da pozovem taksi pa ćemo pogledati jel' išta dobrog radi u gradu, nadajući se pomoći taksiste.

Onaj isti taksist brko od kojeg sam prije par sati 'pobjegla' nas je ničim izazvan počeo odgovarati od daljnjeg izlaska preporučivši nam da odemo u hotel, na što mu je Mario izrecitirao 'Arcotel', a meni je bilo drago što nije uzeo neki skuplji,jer bi se osjećala kao dama noći u svojoj obleki bez loga u predvorju recimo Esplanade.

Izašli smo ispred hotela. Nije mi bilo hladno, a bijela ulica mi je prizvala neka davna sjećanja, vratila me u djetinjstvo kada sam si u glavi vrtjela one crnobijele filmove i poželjela s odabranikom svoga srca hodati po ulici prekrivenoj snijegom, utopljena u njegovom zagrljaju. Moram se odlučiti hoću li biti romantična ili sexy večeras. Noćas.

-Hoćemo prošetati ?– iznenadio me Mario od kojeg sam u najmanju ruku očekivala da će me odnijeti do sobe, strgnuti s mene sve do zadnje krpice ili me silovati već na vratima. Iznenadio me zapravo jako ugodno, a to sam tek tada shvatila. Koliko god mi je bilo do dobre jebačine s najljepšim muškarcem ikada, zapravo sam u dubini duše trebala nekoga tko će me iznenaditi ponudom za šetnju. Čovjek uči dok je živ.

Uzeo mi je ruku i vodio me prema Glavnom, skrenuli smo na Zrinjevac i lagano koračali prema Trgu. Oči su mu upijale okolne zgrade, park, činilo mi se kao da uživa u svakom trenutku, pomalo stravična mi je bila misao da izgleda kao netko tko uživa u svemu onome što nije stigao za života, znajući da mu je danas posljednji dan i to želi iskoristiti do i iznad maksimuma.

U tom trenu sam se prepustila i steglo me je nešto u grlu. Shvatila sam da nikada nisam živjela tako, baš kao da mi je posljednji dan. Sjetila sam se one stare „Živi kao da ti je svaki dan posljednji, jer jednom ćeš biti u pravu“, te sam pustila suze da teku. Odlučila sam da me je baš briga ako sutra umrem. Sada mi je lijepo, najljepše.

Nije me ništa pitao. Pustio me je u svoj zagrljaj, a ja sam dugo sretna plakala.

Šok u bolnici

modestiblejz.blog.hr



Šok u bolnici - čistačica gura nos u tuđu intimu!

Poučak: Čistino otkriće seksa (moralističko zgražanje trudničkim seksom) dovelo je čak i do važnijeg otkrića da je u bolnici pacijent upravo čistunka čista.
Sve se češće po portalima može iščitati cijeli niz sličnih naslova gdje je netko nekoga uhvatio u seksu (i gdje se sam čin seksa na sva zvona proglašava skandalom, a njegove aktere baca na stup srama). Svi ti slučajevi jesu skandalozni, ali zbog bezobraznog zadiranja u tuđu intimu, izlaganja tuđe intime očima javnosti i proglašavanja nečeg prirodnog skandalom. U takvim je slučajevima red na stup srama izložiti upravo moralističke voajere.

22

sub

11/14

Pa zar ni kavu...?

mosor2.blog.hr

Znate one situacije u kojima se nešto naoko divno i uzvišeno u trenu surva u kič i grotesku? Ganutljiva svečana ceremonija pretvara se u cirkus. Netko uzbudljiv i privlačan ispadne šonjo. U osnovi, sve je ostalo isto, samo ste vi izmijenili kut gledanja. U vašoj glavi se desio klik. Moguće je da se desi se i obrnuto, naravno. Postoje trenuci u kojima nešto naoko trivijalno postaje vrhunski duhovito. Današnji primjer, djeco, vezan je uz pornografiju - žanr često i neopravdano potcjenjivan kao prilično predvidljiv i repetitivan - pogledajte kako usputna replika situaciji daje sasvim drugi smisao. Meni je taj primjer to komičniji, jer ovaj desni čovo silno sliči na mog kvartovskog poštara, koji je i sam duhovit lik. Zapravo, toliko mu sliči, da se pitam radi li u fušu...











21

pet

11/14

treći sretan

durica.blog.hr

eto,
kako to već biva
kak sam neki dan cendrala
zbog love,
pa sam kukala kak me niko ne voli
i onda mene neko gore ipak čuje,
pa me podraga po glavi
onak milo
kad se najmanje nadam
tak je danas Č ošo titpla kredu
sa zadnjom lovom
i on isto cendra
da kak smo potrošli sve
pa na kaj smo potrošili
i kak već,
a ono, prije deset dana
bila cijela hrpa love
ubiti bila samo lova na hrpi
ko da je teško lovu potrošit
odeš triput u dućan,
po pelene i u ljekarnu,
pa još ak kupiš bon i cigarete
a i te cigarete vražje
ja razvlačim kutiju četri dana
naravno da bi trebala prestat
i ja velim
ne da mi se
fakat mi se ne da danas
razmišljat o lovi
plati kredit
imamo krumpira
i okej
ode on nezadovoljan
i šalje sms
mislim si
sigurno će nekaj jamrat
kak je gužva u banci
i kak su retardirane šalteruše,
al, kad ono
sjeo mu povrat poreza
gažerski
od čitave godine
ideš
- idemo u lidl - pitam
- idemo kam hoćeš - veli
i tak, u tom lidlu svega ima
i okusi zavičaja
paštete neke riblje s kozicama
i delux camembert
i mekane deke i termo čarape
i čokolade na akciji
jedino je naše bedasto dijete
uzelo kolutiće dehidrirane riže
i nosio na blagajnu
pa smo mu kupili i sok na slamku
i adventski kaledar s punjenim čokoladicama
čak smo si crno vino priuštili
i još je repriza eurosongova najgledanije epizode
tvojeg lica koje samo mi zvuči poznato
jedina koju nisam odgledala
i odslušala
e, to se zove početak jednog predivnog dugog vikenda.

20

čet

11/14

19

sri

11/14

Kara Lisa

skrpun.blog.hr



''RASPOZNAJEMO SE JEL''!?

18

uto

11/14

Vukovar

mosor2.blog.hr

Vukovar kao dokaz da se mala skupina motiviranih gerilaca može superiorno suprotstaviti višestruko snažnijoj vojnoj sili. Ujedno i potvrda mudrosti Titove vojne doktrine: armija koja je oslobodila Jugoslaviju od fašizma i stala na put Staljinovoj invaziji, moćna i impresivno naoružana JNA, urušila se u prašinu čim su je pokušali upotrijebiti za bratoubilački rat. (I u svojim samrtnim trzajima izrodila više do zuba naoružanih etničkih vojski - ali to je već sasvim druga priča.)

Nevažno.

Vukovar kao grad otet njegovim stanovnicima. Koji su većinski glasali protiv ratnog ludila samo da bi dobili srpske i hrvatske ekstremiste, sve te arkanovce, merčepovce i šešeljevce - što su pod okriljem noći izvlačili ljude iz kreveta i sprovodili ih u smrt. Zločince poslane da isprovociraju sukob od strane još gorih od sebe. Kolika zvijer moraš biti da bi mir pretvorio u rat? Koja pogrdna riječ postoji da bi opisala maligni, patološki um jednog Tuđmana ili Miloševića, njihovu bešćutnu, psihopatsku oholu nesposobnost? I sav moralni jad oficirskih plaćenika koji su naredili napad na grad?

Vukovar kao metafora nepotrebnog ljudskog bola, patnje, smrti i nesreće. Jedna nadrealna, sasvim iracionalna krvava epizoda u krivom kontekstu. Sav taj užas - bez ikakve svrhe i smisla. Osim za one koji broje koliko je od ubijenih vukovarskih mališana bilo Srba, a koliko Hrvata.

Vukovar kao živi simbol pogubnosti ljudske gluposti, kukavnosti i zloće.

Tko ide u Vukovar da bi se klanjao vojskama i zastavama još jednom ubija mrtvu vukovarsku djecu. Tko pristaje paliti svijeće po ulicama neka zna da samo sudjeluje u igrokazu - i da je ponovo iskorišten. Ulice su pune recikliranih ljudi.

Ne radite ono što vam političari kažu da radite. Ako već morate, svijeću za Vukovar upalite u svojim srcima.

I pomozite da se osvijetli ovaj jezivi mrak.

Manje od igre
Tomislav Marković

(Photo: Pascual Nuńez)


niko ne zna kako su klikeri
dospeli u tvrdu batajničku zemlju
tamo su sahranjeni u tišini, anonimno
bez počasti i bez obeležja
obični klikeri. staklenci. koji blistaju na suncu
sa raznobojnim perima u sredini
ni đulci ni malci. ništa posebno
mediokriteti među klikerima

niko nije prijavio nestanak

njihov slučaj ne postoji
u policijskim kartotekama

ašovi ih iskopali iz zemljice crnice
lopate ih vaskrsle

privatna istraga, pokrenuta za potrebe
pisanja ove pesme
utvrdila je da su klikeri
u beograd stigli hladnjačom sa kosova

dug put
navikli su na kraće relacije
od šake do rupe. od rupe do drugog klikera
od džepa do zemlje. iz ruke u ruku
nikada ranije nisu putovali tako daleko
mora da je za njih to bila prava avantura

šteta što usput nisu mogli
da razgledaju prirodne lepote

u kratkoj izjavi hladnjača je procedila
da se ničega ne seća
samo ponekad sanja ružne snove
i često ima zvučne halucinacije
u utrobi joj zveckaju višnje i maline

postoji osnovana sumnja
da su klikeri pripadali nekom dečaku
i da su bili nerazdvojni do smrti
i posle nje

trenutno čame u policijskom zamrzivaču
pretvoreni u dokazni materijal
njihova dalja sudbina je neizvesna

ni tri biserna zrna
ni oči srna
samo klikeri
u kojima više niko ne živi
suviše mali i beznačajni
da bi se za njih našlo mesto
u džinovskoj rupi srpske poezije

15

sub

11/14

U nekom drugom snu...

annaboni.blog.hr




Legenda kaže ......


ako noću ne možeš zaspati ,

to si onda budan u nečijem drugom snu.....




Nastojim zakopčati noć zadnjim dugmetom , oviti je poput plahte oko sebe , smiriti sve dnevno što mogu ne bi li
to bila još jedna noć sa snom bez snova.
Ponekad i uspijem . Stvorim umjetni mir koji godi.
Ponekad i ne ....
Pa nek' sam i u nečijem snu koji će jutrom dodirnuti dan.

Neke stvari koje nismo napravili u životu

1971.blog.hr

Jučer sam sreo čak dvije bivše, one koje ne srećem često. Prvu u banci, pozdravio sam ju rado, nisam ju vidio godinama. Ona mene - ne toliko rado. Razlog ne razumijem. Nije bilo velike svađe, nitko nikoga nije gadno povrijedio, jednostavno - ispalo je da nismo baš funkcionalan par.

Da se jasan gard nije osjetio u njezinom ponašanju jučer, pozvao bih ju na kavu. Čisto da čujem kako živi, šta ima nova... Jednu prijateljsku kavu, ljudsku. Bez ikakvih drugih primisli. Ali ajd... Ona je valjda izabrala da to ne želi.

Drugu samo vidjeh na ulici, u prolazu. Nije me vidjela. Prisjetih se nekih slika iz te 6-godišnje krevetske poluveze.

Sjetih se eksperimenta kojeg je upražnjavala na meni. Otprilike deset dana glumila mi je da joj kasni menga. Mogla je to jer ju je imala par dana prije, tih dana nismo bili skupa. Nakon što sam bio upoznat s "problemom", dolazio sam joj svakoga dana. Razmišljao o opcijama, pripremao se za rasplet, kakav god on bio. Tad sam bio spreman na sve. I oprostiti, lako, kad mi je priznala da me samo proučava. Htjela je vidjeti kako ću se ponašati. Da li ću odmah nestati.

Oprostio sam joj stvarno lako. Bio sam mlad i tolerantan. Nije mi žao ni danas, jednostavno - bio sam takav i to je bilo prirodno, spontano.

I tako, slika za slikom, osoba za osobom i došao sam i do nekih scena zbog kojih mi je i danas žao. Jer nisam napravio ono što sam u tom trenutku poželio, jer sam želio biti odmjeren, promišljen, odrastao, zreo, funkcionalan... Ili sam se samo previše bojao da ne požalim?

Bilo je to prije 6-7 godina. Moja je draga bila znatno imućnija i znatno obrazovanija od mene. Kad smo bili sami bili smo si OK, no čim bi se u blizini pojavila treća osoba, ponašanje moje drage se izobličilo. Sjećam se te večeri kad smo pokupili njezinu cjeloživotnu prijateljicu i otišli pucati bilijar. Išli smo mojim autom, autom niže klase, kojem šteka centralno zaključavanje. Bila je nervozna. Jer - što će sad misliti njezina jaranica? Zar nije mogla naći frajera s boljom pilom?

A fendica je bila savim OK. Niti u jednom trenutku nije pokazala da joj bilo što smeta. Žuna je kljucala samo u glavi moje drage. I nakon nekoliko upadica na račun mog auta tijekom večeri, u trenutku dok sam polagano vozio i opušteno razgovarao s njih dvije, začulo se graktanje: "Jel možeš ti još sporije vozit???"...

U tom trenutku osjetio sam snažnu želju da zaustavim kraj ceste i pustim ih da idu pješice. Nisam to napravio. I žao mi je. Jer veza ionako nije trajala još dugo poslije toga i jer je zaslužila te večeri ići pješice. Možda to nisam napravio zbog prijateljice koja to nije zaslužila.

Strašno mi je žao. Jer znam da bih osjetio silno zadovoljstvo kad god bih se sjetio kako bijesna izlazi iz auta i odlazi u noć.


Druga takva slika... Možda godinu dana poslije, na slici druga osoba. Mjesec dana mi je skakala po živcima, a ja tad još nisam znao zašto. Bio joj je rođendan, sjedili smo u bircu uz Jarun. I opet mi je bjesomučno turpijala živce. U džepu sam imao poklon za nju. Privjesak za lančić. Od srebra ili bijelog zlata, ne sjećam se. Ne sjećam se ni kako je izgledao. Stvari mi ne znače puno u životu, pamtim ljude i događaje.

I nikako ga nisam vadio iz džepa. Nije se dogodio takav trenutak da bih to poželio. Dok nije sama graknula da hoće vidjeti poklon, jer je znala da imam nešto za nju.

I opet ta žuta minuta... Snažan poriv da pred njom otvorim kutijicu, izvadim privjesak i odnesem ga do obale Jaruna. I zavitlam daleko, što dalje, na pol jezera ako je moguće. I opet - nisam to učinio. Dao sam joj jebeni privjesak.

I žao mi je. Obožavao bih sjećanje na taj "buć!" na Jarunu. Na trenutak kad sam učinio baš ono što sam tako silno želio. Na trenutak kada sam ispoštivao sebe.


Valjda je nada da će se stvari popraviti ono što mi ne da učiniti takvu stvar, jednim jednostavnim postupkom okončati i zapečatiti vezu. Iako ispada da je svaki put u tim trenutcima iz mene progovorio nepogrješiv instinkt.

Onaj "ja" kojemu je jasno sve što mu treba biti jasno.





13

čet

11/14

Kako prepoznati da te ona vara?

igniss.blog.hr



Ignissovo pravilo #19: Žene varaju najviše ovisno o svom karakteru. Muškarci varaju najviše ovisno o svojim opcijama.
- Igniss, Dobar Alfa/Loš Alfa
Mnogi muškarci, čitajući realne usporedbe prosječne muške i ženske moći na seksualnom tržištu, zapadaju u stanje očaja. Gotovo svaka žena sve dok nije došla do zida u svakom trenutku ima ogroman broj opcija samim time što postoji, i pristup njima je praktički neograničen.

Kako će se on, muškarac prosječne visine, prosječne mišićavosti, osrednjeg samopouzdanja i bez ogromnog iskustva u zavođenju, držati u korak s time? Nije li on potpuno u njenoj milosti, te se može samo nadati da ga ona neće varati čim je ostavi nasamo 5 minuta? To vodi u Jednoitis, i loša, očajnička igra curi iz njega, što drastično povećava šanse za varanjem.

Ipak, ovaj urođeni nesrazmjer nije toliko crn. Ista ta biološka podloga koja ženama daje toliko prilika za varanje istodobno čini i njihovo varanje ili približavanje varanju vrlo laganima za prepoznavanje. A jednom kada je isto prepoznato, puno je lakše poduzeti preventivne mjere nego kada muškarac samo buba naslijepo ili, još gore, sluša što mu žena govori.

Biološki gledano, muškarci su stvoreni za imanje harema - zadržavanje puno žena u neobaveznom seksualnom odnosu. Žene su stvorene za serijsku monogamiju - skakanje iz jednog monogamnog odnosa u drugi čim se ukaže povoljnija prilika. Dakle, žene imaju biološku sklonost monogamnom odnosu, koliko god on bio krhak i podložan promjenama.

Drugim riječima, muškarcima šaranje uokolo dolazi prirodno. Iako će muškarac u braku ili vezi vrlo lako posijati nešto sa strane, to neće nužno značiti da on ne voli svoju trenutnu partnericu ili da odbija nastaviti odnos s njom. Jednostavno utažava svoju potrebu za raznolikošću. Spavanje s nekom drugom u većini slučajeva neće uzrokovati raspad njegovog odnosa s prvom.
(Ovo nije neko opravdanje za muško varanje, naravno, no biološka podloga je takva kakva jest.)


Izvor slika

Kod žena važi dijametralna suprotnost. Žena u vezi ili braku koja ima ljubavnika pronaći će da joj je izuzetno teško nastaviti voljeti i dobro tretirati svog trenutnog partnera. Ona jednostavno nije stvorena za istovremeno osjećanje strasti prema dva muškarca istodobno. I ne samo to - njena motivacija za varanjem ne dolazi sama od sebe, kao kod muškarca, dakle nije sama sebi cilj - već je rezultat njenog nezadovoljstva trenutnim partnerom. Varajući svog partnera, ona bježi iz problema u svojoj trenutnoj vezi u ruke prvog pogodnog muškarca koji je u tom trenutku više privlači.
(Nećemo sada ulaziti u to je li njeno nezadovoljstvo opravdano ili nije, no to je svakako glavni motor koji pogoni njeno varanje.)

Gdje je muškarcu relativno lako dobro tretirati ženu koju vara, ženi je dobro tretirati partnera kojeg vara najteža stvar na svijetu.
aka
U očima žene koja te vara, ti predstavljaš prepreku njenoj novoj ljubavi.
aka
Jednom kada te prestala voljeti, žena će se prema tebi ponašati kao da si najodvratnija stvar na svijetu.
Stoga, znakovi da te tvoja cura/žena/djevojka/supruga vara su:

1. Stalno se svađa s tobom

2. Ignorira te / Izbjegava te

3. Odbija spavati s tobom, ili ako si vrlo uporan spava s tobom bezvoljno i poput mrtve ribe


Izvor slike

4. Nakon dugog vremena zapuštanja naglo radi na uljepšavanju (teretana, mršavljenje, puštanje kose, kozmetika)

5. Ne priča o vašoj budućnosti

6. Ne zanimaju je detalji iz tvog života ili o čemu razmišljaš

7. Spominje mogućnost "pauze" ili "otvorene veze"

8. Dodiruje te manje nego ti nju.

"Ali Ignisse," reći ćete sada, "pa ovi znakovi obuhvaćaju skoro sve žene koje su trenutno u vezi na cijelom planetu! Ne misliš li da su to malo oštri kriteriji?"

To što ogroman broj veza u svakom trenutku ima barem jedno od navedenih obilježja ne znači nužno da se varanje događa u svakoj od njih. Naposljetku, za varanje je potrebno određeno vrijeme dozrijevanja nezadovoljstva dok se žena ne ohladi, ovisno o okolnostima i njenim preferencijama. No ovih osam pojava čine ključne indikatore da je veza zabrazdila u teritorij gdje je dozrijevanje u tijeku, te da su potrebne brze korektivne mjere kako bi se spriječilo varanje.

Ako iz toga izvlačite zaključak da ženskog varanja ima puno više nego što se na prvi pogled čini ili puno više nego što žene same priznaju, držim da je to također zdrav način razmišljanja, koji će mudar muškarac uvijek imati na umu. Meni se osobno čini da je glavna pouka da se varanje rijetko događa tiho i neprimjetno, te da će stoga rijetko koji muškarac biti prevaren bez da mu to prethodno bude nagoviješteno.

Napomena: ove mjere Beta muškarcima koji žive u ružičastim oblacima ispunjenim feminizmom ne mogu pomoći, jer oni navedene znakove ne bi uopće smatrali zabrinjavajućim, već bi rekli da je to super i da se upravo tako i treba ponašati jedna "emancipirana" i "snažna" žena. Nekim ljudima jednostavno nema pomoći.

12

sri

11/14

Jedan pravi muški post... i kako to izgleda kad muškarac razmišlja drugom glavom

rudarka.blog.hr

O da. Naslov je sasvim prikladan tekstu koji slijedi.

Uvod - ako se sjećate ovog ili prošlog ljeta bilo je novinskih natpisa o tome kako su neki Englezi, u Dubrovniku ili Splitu, nakon "lumpanja" sa nekim curkama dobili višebrojčani račun za nekoliko cugica. E da. Onda takvo nešto pročitate i čudite se kako a) nije moguće, b) nek im bude kad su se zaletjeli... naughty

Zaplet - ode lijepo Rudarka u cik zore početka tjedna prema jednoj od naših europskih (čitaj: Austro-Ugarskih) prijestolnica. O tome kako se na granici (ima jedna pravo dobra birtija na kamionskom graničnom prijelazu - grijanje je na drva kad se ista raspale u peći nut) čekalo na Rudarkinu putovnicu (i dalje ne znam gdje mi je osobna) - nije dio ove priče. zubo

Nakon napornih predavanja i nešto saune, teretane i namakanja u jacuzzi-u (Rudarka je oma zgiljala u centar grada), dečki se lijepo otprave u grad. Jerbo je hotel u ne-centru grada. Kod same mjenjačnice ulete komadi - domaći - i stvar završi u nekom kafiću aka PUBU (čitaj kako piše). Tu negdje ulete i Rudarka i njezin pratioc (prije toga ganjali dućan MAC-a jer je dotični dobar suprug, kum i prijatelj, pa nakupovao po spisku pola dućana thumbup). Doduše, dotični Pub se nalazio u glavnoj ulici, no u nekom podrumu - lijevo, desno, lijevo pa je Rudarka komentirala kako nije dobro na tom se mjestu napiti jer ne bi pogodio izlaz. Kako je bila blizu istine.. no

Uglavnom - komadi hihi hihi, konobarica sa malo jačom četvortkom koja vuče na peticu (rekli mi dečki zujo), dvojica zajapurenih (oni najmlađi) već vide fino... a runde stižu - od domaćeg šnapsa, pivica, malih "šampanjaca"... ludilo...

Nakon jedno kratkih dvadesetak minuta, te negdje između treće i četvrte runde zaključih da je vrag odnio šalu i da bi trebali stati na loptu. Osim ove dvojice (koji su mislili biti učetvoro) ostatak nas ostalih četvoro koji smo pocuclaci svaki po dvije malecne pivice (više-manje bez šnapsa) odlučio je da bi bilo vrijeme da se podvuče crta i zatraži račun.

Kulminacija: Rudarka traži na šanku od sisate konobarice (naravno s V izrezom majice) račun. Gospodična se čudi kao puran dreku (kako bi to rekla moja Sveki, apropo Sveki ima i o njoj nova priča, no to ćemo elaborarati drugi put), ali sluša naputak dotične. Stiže račun. Rudarka bulji u šesterocifreni račun i ne može si pojmiti koliko je to u nekoj njoj bližoj valuti.

Rasplet: Račun se brzo preračunava u nekonvertibilnu domaću valutu. Ispada da su gorenavedeni šnapsevi cca 150 kn, mala bočica pocuclane pivice 50 kn, a to što su domaćini (dotične dvije Hihi hihi curke) popile svaka po tri cuge odjednom pa puta tri/četiri runde - to se ne računa.

Rudarka glasom najiskusnijeg kolege dotičnim dečkima objašnjava kako je red da sad lijepo podmire dotični račun. Jebiga, kad im se već jeb*** nek sad i plate ceh. I nek vele - Rudarka hvala. Jer smo mogli račun dobiti nakon još nekoliko rundi. Hm. headbang

Cure pak svadljivo mašu s nekoliko novčanica lokalne valute i tvrde kako one plaćaju što su popile (šatro). Mi plaćamo svoja pića (bez obzira što ih nismo naručili tj. potegnuli rundu). Dvojica jebača kreću, zajedno sa curama i konobaricom (koja se - gle čuda - pojavila u jakni i krenula s njima u smjeru bankomata) obračunati ostatak duga.

Naravoučenije:

1) Ne ići za lokalnim curama u lokal koji one odaberu, pogotovo neki bez prozora (i skoro bez vrata).
2) Ne razmišljati s doljnjom glavom (to se odnosi na nosioce dvije glave oliti muškarce).
3) U pravo vrijeme tražiti račun.

I da - svi smo bili svijesni navlakuše. No, mislili smo da se radi o količini cuge, a ne i njezinoj nominalnoj (prestrašnoj) cijeni. Ja sam pozvala račun jer smo tu negdje gubili matematiku broja boca, bočica i šuteva. A priča sa početka djelovala je kao neko čudo (pre)bogatih Engleza koji nisu pazili što piju. Kako daleko od istine....

Guzdini savjeti sveli su se na slijedeće: avion - pravac Makedonija, najbolja jebaljka, najbolji hotel i još posjetiš grob pokojnoj Toše. (čovjek se nedavno vratio iz dotične) smijeh

Anyway, odlučili ostaviti priču "u Vegasu". Ovo što ste pročitali zaboravite.

Uz rudarski pozdrav, R. cerek

Update: Prihvatih napomenu Ribe (kako se nekom drugom ne bi desila ista stvar). Radi se o Vaci utc. (tzv. "Tkalča" ili "Ilica"), Budimpešta - strogi centar grada, a na ulazu je samo pisalo bijelim slovima PUB, pa direktno u podrum.

10

pon

11/14

Dogovor

peekaboo.blog.hr

Loše navike.
Stare loše navike - jer čim su navike, moraju biti i stare.
U doba otrovnog žalca, kada se skrivena dvorišta zažute i pokopaju bistu mrtvog, ali nikad otišloga, djeda.
U tvojem gradu, kada je sve na mjestu - jer koje drugo mjesto postoji, osim onog gdje je sve na mjestu, u tvojem gradu?
I moj odraz u podnim pločama, drugačije tužnih očiju, ali opet tužnih - onakvih kakve ne želiš u svojoj kuhinji ni u kojem trenutku dana. Težina koja ne dopušta postaviti po stanu male vaze ukusno ukrašene svijećama i kamenčićima s plaže; čija svrha nikad nije objelodanjena i koja ometa već desetljećima razne ljude u tvojoj blizini.
Manje; unutrašnje; i gledajući prema brzim valovima kojima sam u tom trenutku pripisala zadaću odnošenja prevelikog mnoštva misli, zabavljenih, možda, banalnih svakodnevnih sitnica, veliko otkriće.
Vječno traženje druge osobe, srodne duše, velike ljubavi, potraga je za svojim vlastitim blizancem. Nevidljivim, iz kraljevstva smrti, svakim korakom u ovom svijetu ušutkanim; čija je osveta konačno smrt.
Tko je, doli njega, naš tihi savjetnik? Naš snivani drug?
I koji je tok podzemnih rijeka? Netko nam mora znati reći.

09

ned

11/14

Bilo jednom... i nikada više

goga-mario.blog.hr





BILO JEDNOM…

Sjedila je u kafiću pored prozora i dok ga je nestrpljivo očekivala, promatrala je kapljice kiše na staklu kako zavodljivo stižu jedna drugu i nestaju. Bila je pomalo zbunjena neobjašnjivim emocijama koje su je preplavljivale, no kad ga je ugledala kako joj dolazi u susret i sjeda za stol, osmijeh je bio jedina njena reakcija. Osmijeh koji je zračio toplinom, a vragolasti pogled odavao je želju da se okupa u njegovim očima. Bio je njeno zabranjeno voće, misao koja joj je stalno lebdjela iznad glave kao aureola, ne, ne smije….i što je više isticala to NE, sve više joj je bio drag. Krenuli su s ugodnim čavrljanjem, letjeli s teme na temu, čas se smijali, čas samo promatrali u tišini hraneći duše pogledima jedno na drugo. Bio je visok, atletski građen, imao je pogled koji bi uvijek iznova rasplamsao ugodnu toplinu u njenom krvotoku i usne o čijim je dodirima samo maštala. Znala je da je on u sretnom braku i nimalo mu nije zavidjela na tome, iako, prisjetivši se svog propalog braka, pogled joj prekrije tuga. Poznavali su se kratko, ali dovoljno da bi osjetili raspoloženje i kako se ono drugo osjeća.

Vrijeme je odmicalo, a kiša je i dalje pljuštala, no u njeno uho dopirao je samo njegov glas. Ipak, kada je predložio da se idu provozati i popiti još po koje piće, trgnula se. Uvjeravala je samu sebe da nije dobro čula, u glavi je već vrtila izgovore samo da pobjegne od njegove blizine koja je opijajuća. Nije imala vremena, nije ni izustila, a već se je našla sklupčana u njegovu autu tik do njega. Ok, krenuli su sa startne pozicije, dakle više nema povratka, neka avantura počne. Odagnala je sve misli iz svoje glave, prepustila se trenutku i osjetila olakšanje, odlučila je u svoju svakodnevicu pustiti malo sreće samo za sebe. Osjećala se kao princeza u kočiji koja prelazi iz bajke u bajku i dok joj je mislima letjela ona poznata „i živjeli su sretno do kraja života…“ palcem je nježno dodirnuo njene usne. Zadrhtala je i nesvjesno ih rastvorila kao da će izreći najmudrije riječi, no u magli između jave i sna osjetila je samo toplinu, toplinu njegovih usana na svojima. Prstima je mazio njen vrat, nježno se igrajući kosom dok su im se jezici isprepleli kao da su oduvijek jedno.

Da li je to sudbina protkana željom ili želja vođena sudbinom? Kako god, nije ni bitno, nalazili su se na parkiralištu obiteljskog hotela u malom mjestašcu za koje su već znali da im je priraslo srcu.


...I NIKADA VIŠE

Ugledao ju je, nije ga još primijetila. Promatrao ju je par sekundi prije nego što joj je prišao. Pogled joj je bio nestrpljiv, gledala je kroz prozor ili u prozor, tko će ga znati? Odabrala je dobar stol, udaljen od šanka i središta kafića, bez blizine drugih gostiju. Ljepša je u stvarnosti, pomislio je, prelijepa. Krenuo je prema njoj skrivajući iza leđa desnu ruku u kojoj je držao crvenu ružu. Pogledala ga je svojim zelenim očima i široko se osmjehnula. Osmijeh joj je očaravajuć, tako godi srcu da je automatski uzvrat neminovan. Pružio joj je ružu i sjeo za stol.

Uzbuđivala ga je svojim pogledom, govorom, gestama... Njegova želja da je istog trena stisne u naručje i strastveno poljubi bila je neodoljiva. Vidio je vatru strasti i u njenim očima, osjetio njenu želju da je uzme. Kako se to dogodilo? Nedužno druženje preko fejsa završava kao ljubavna avantura, s njegove strane i kao preljub. Voli svoju ženu, ne namjerava ugroziti brak. Ali, njoj ne može odoljeti, kao da ga je začarala. Kad ju je napokon poljubio osjetio je nevjerojatno ispunjenje, zar mu je ipak nešto nedostajalo? Nije bitno, ovo će ionako biti samo jednom... i nikada više.





Statistika

Zadnja 24h

18 kreiranih blogova

410 postova

776 komentara

361 logiranih korisnika

Trenutno

12 blogera piše komentar

44 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se