novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

27

čet

11/14

Inat

annaboni.blog.hr



Otkopčaj svoje misli
onako spontano kako znaš
onako namjerno
meni u inat

i zatvori sve prolaze kroz koje bi mogle proći
neke nepoćudne misli
da tvoje otkopčane
preplave sve djeliće kože
od usana
preko ruke u kosi
do lijeve naramenice koja ti smeta.

Neka to tvoje sve bude namjerno
a ja ću odglumiti čudjenje
otimanje
sve tebi u inat
pretvoriti sebe
u tvoju
strast

26

sri

11/14

Saborski prasac

skrpun.blog.hr

Ne možeš birati mjesto gdje ćeš postavit šator za dom a kamoli ložiti vatru za večeru skuhat ili nedajbože roštilj učinit. Šta ti je nismo cigani, oš i kokoše držat. Mi smo uljuđena europska zemlja koja poštuje pravila 'bečke škole' i zna se ko ima pravo na šator.
Ne možeš šatorovat gdje ti se prohtije samo zato što nisi obranio svoj dom od banke i đavoljih odvjetnika. Nisi se obranio a time nisi branitelj i moraš čkomit ili činit kuco, moraš bit manji od mravlje džigerice. Umri od srama ili od muke svejedno je, ko te jebe nezaštićena vrsto bez čina i odore.
A opet, ovi pod malim šatorima ne čuje se da viču i ne prosipaju glomazne riječi, valjda su oguglali od velikog surfanja.
Niti što traže niti ih ko posjećuje. Ne dišu. A možebit da nemaju ni snage za to. Može bit da ih debulica drži pa ne trebaju ni zahod ni 'palomu' a od žeđi krepat neće jer vode bogufala ove godine ima.
Je, ima vode što odozgo toči ali ni ona nema prefiks 'hrvatska'. Ježuš i Marija, a što ako je to pravoslavna vodurina? Što ako je pijavica tu vodu povukla iz Moravu ili iz Drinu?
Što ako je to odgovor svećenika hrvatskom puku jer smo klicali Papi što im brani naplaćivat svoj proizvod za koji su već plaćeni od države?
Ne ne, ovoliko pitanja je previše za naš mali novčanik. (kilo mozga 2 marke. Milas)

Isto je to, radni čovjek, Radnik, ili onaj konj što lipše pod teretom drva po vrletima Velebita. Nema razlike jer nikad nisu bili zaštićeni niti će bit. A tako je malo potrebno da i oni budu zaštićena kasta samo valja dodati ono 'hrvatski'. Hrvatski Radnik, hrvatski Konj, hrvatski stožer, hrvatska tvornica, hrvatska bukva…ili je to već zauzeto.
I sad ti kupi drva a na cjepanici piše bosanska bukva ili, božeoslobodi još gore, jugoslovenska bukva? A što ako je ono po nekoj čukunbogtepita babi ili didu jugoslavenski konj?
Zato penkalu u šaku i unijeti u Ustav da se zna čiji je jer se može dogodit kao sa onim saborskim prascem.
Bit će vi i ne znate to sa krmkom. Bodul nazvao priku odozgora i pofalio se da mu je spremio debele ribe a neka on njemu zauzvrat donese jednog saborskog prasca.
Sreća da imamo Saborsko.

I dok je Kolinda prosula kuriozitet da je jedina žena u UN-u koja zna pomusti kravu (pomuzli su državu a kamoli neće kravu) dotle nam predsjednik nogometnog saveza ne zna di je. Dobiju oni njega na mobilni ali on ne zna u kojoj je državi. Ko će to, stabla ista, ceste, zgrade, rijeke…Kiša pada, močvara buja, ko se takne ubiće ga struja.
Sve nam je nogomet! I u toj ljepoti žuči i pljuvačke trebali bi jugomesnatom Šešelju reći veliko hvala.
Hvala ti četnički vojvodo što si nas bar na tren ujedinio.

U autobusu

lionqueen.blog.hr

Vraćam se danas s posla, umorna i pospana. Svi oko mene u busu isto.


Ilustracija

Odjednom, iz pozadine cika i smijeh. Žena, očigledno sniženih intelektualnih sposobnosti i malo nacvrckana, ciči čovjeku do sebe seksualnu tematiku...te da ju je nazvala žena njenog ljubavnika...te da joj je ona rekla da će spavat s njim i opet i da ako joj ona dođe tamo na vrata da će biti svašta….bla, bla, bla.. Čovjek u busu valjda jedva dočekao, pa kad ona nešto kaže, a on još podbode i potpali. Onda ova još i više. Došlo je do toga, da kad je on nju pitao kad će ići dolje (misleći na bus) ova kaže da bi ona gore i da će biti gore. I tako...njen polupijani zvonki smijeh i njegov prigušeni, odzvanjaju autobusom.

A onda, u do tada utihnulom dijelu busa, krene priča. Jedna četrdesetgodišnja žena obrati se jakim glasom suputnici, koju vjerojatno nikad prije nije vidjela: „Joj, gospa, ste vidli kakvih sve ima? A moje je godište, poglečte je kako vrišti. Ah, gospa, nema danas građanskog štiha. (sve jačim glasom)… a znate kak je danas grozno. Nikad ne znate gdje možete nastradati. Znate, ja se svaki dan vozim autobusom, a ljudi ima raznih. Može sad netko ovdje izvaditi bombu, pucati iz puške, svi nose noževe... poglečte, izađete na ulicu, pa vas zgazi nekaj. Svaki dan u vijestima sve same nesreće, ovdje sudar, tam se netko ubio, netko nekoga upucao. (sve jačim glasom). Znate, kradu djecu. Priča se da u Zagrebu svaki mjesec nestane jedna osoba. Mlade kradu i odvode u roblje. Cvjeta trgovina ljudima. Svašta se može desiti. I dešava se po cijelom svijetu ….“ I tako je pilala i pilala i pilala, dok nisam izašla iz busa.

Pa recite vi što biste radije slušali u busu, da možete birati? Priče o seksu ili tragedijama?

(taxiiiii)


*************************************
you catch me and hold me
only rain

*************************************

25

uto

11/14

ko rano rani dvije sreće grabi

durica.blog.hr

reko mi je
jedan gnom
da ne može
bit sve po mom
nije život
med i mlijeko
tako mi je
lijepo reko
ja si mislim
ko te šljivi
život se
jednom živi
možda nije
uvijek cvijeće
al dok su moje
dvije sreće
tu kraj mene
žive, zdrave
sve je drugo
zabadave
zato se ja
gnomu smijem
i po svome
dalje brijem.
moj će život
biti pjesma
čak i kad sfali
krumpira i tijesta.

23

ned

11/14

Parfem, kokteli i dvije kune bakše.

diiiiiiinoooooo.blog.hr

Zalupila sam vrata taksiju jer sam bila pomalo ljuta i razočarana što je srednjovjekovni brko uporno plazio buljavim očima po mom dekolteu u trenucima kada je mislio da ga ne gledam. Htjela sam mu pojasniti da bi mu bolje bilo da pripazi na cestu pošto je u skladu s tradicijom koja je nalagala da usprkos Vakulinoj prognozi od ponedjeljka i najavi kako će gusti snijeg zapasti u subotu - bila prekrivena s bar 5 centimetara tvrdog bijelog pokrivača jer je zimska služba ostala zatečena, ali sam se prisjetila da bi me vjerovatno ismijao tvrdnjom da mi žene ionako ne znamo što su centimetri pošto su nas oduvijek lagali o tome.

Bojala sam se i pomisliti kuda bi takav razgovor skrenuo u datom trenutku.

Nasmijala sam se potom sebi, glupača, jer sam kao naivno vjerovala (a nisam) da sam sise stavila na izvol'te a pritom očekivala da će mužjaci smjerno gledati u reklamu na kojoj se djed božičnjak smješka nudeći onaj otrov od Coca-Cole glumcima koji vrlo vjerovatno piju skupu vodu iz flašice jer je to in.

Zapravo, mislim da si većina toči doma vodu iz pipe u flašicu od Eviana koju su drpili iz nekog kontejnera i onda to nosaju po gradu i cuclaju da ne bi nedajbože dehidrirali tih 14 minuta koliko im treba do špice gdje će lizati jednu kavu čitavo prijepodne i s podsmjehom komentirati one kojima nije bitno dići kredit da bi kupili logo nekog ekscentrika prišiven na obleku čije dijelove su sašili negdje u Bangladešu za koricu kruha i tanki namaz maslaca dnevno.

Mogu misliti s kojim podsmjehom taj ekscentrik gleda na te sljedbenike kulta mode što kad plaćaju za taj komadić tkanine čitavo bogatstvo da bi doma jeli isto što i jadno dijete-rob iz neke od država u kojima se proizvodi roba slavnog kreatora. Ja se sasvim dobro osjećam i bez slavnog loga. Al' jebote sise su mi i dalje na izvol'te. Žena sam i nekih se stvari ne mogu odreći.

Uostalom, tko je ikad vidio da muškarci za šankom komentiraju zgodnu ženu sa „Gle malu, kak' se čini inteligentna, pametna, perspektivna i dražesna. Iz očiju joj se vidi da je pročitala sva djela Dostojevskog u tjedan i pol.“

A ja si baš danas želim muškarca. Nekog tko će se zagledati u moje sise i pitati me bezobrazno jesam li za neku erotiku. Mora biti snažan, drzak, lijep i mirisan. Mora imati stila. Mora me oboriti s nogu, ali ne toljagom. Mora imati ono nešto, a da to nije Veyron, mada se ne bih bunila.

Zapravo, možda i bi, jer bi me taj bogati i razmaženi ljepotan vrlo vjerovatno ujutro ignorirao, bez obzira kakav mu doživljaj pružila. Većinom su to Playeri koji skupljaju recke na zidu iza kreveta i potajno uslikavaju žrtve kada zaspu. Osjećaji im traju sve do prvog orgazma, a nakon toga sve više gledaju u stranu i izmišljaju razne obveze, smrti bliskih rođaka, pa čak i tvrde da su oženjeni, ne bi li se lakše riješili usputne jebačice.

Jebote, trebam muškarca kojeg ću ipak moći kontrolirati. Ali ne, ne, za to mogu imati i psa. Isusati pa koji kurac ja uopće 'oću? Stojim pred ulazom noćnog kluba, izgledam ko skupi eskort bez logotipa i mislim si KOJA SAM GLUPAČA.

Marina još nije došla, a ja sam bila žedna. Odlučila sam ući sama pa do šanka. Redari su me propustili na lijepe oči mada su one bile gore, ali hu kerz?

U klubu i nije bila prevelika gužva. Par žena je plesalo, bilo je dosta ljudi za stolovima, a ljubičasti šank je očito čekao samo mene. Konobar mi se nasmiješio preko kurca što bi značilo da ga mrzi raditi u petak navečer ili je gay. Nijedna opcija mi se nije svidjela pa sam mu hladno priopćila da mi složi Zombie.

-Manhattan, bi Vam bolje stajao – reče on i podigne lijevu obrvu, kao da mi je upravo priopćio da sam naučila nešto važno od njega.

-Tebi bi smrt bolje pristajala – rekla sam hladnije nego što sam namjeravala, ali djelovalo je. Za minutu i pol sam dobila jebeni Zombie. Ostavila sam mu 2 kune bakše. Nije ih pokupio sa šanka. Ponosan neki lik.

Sviđalo mi se što muzika u klubu nije bila preglasna. Čula sam sasvim jasno kada je netko pomaknuo stolicu iza mojih leđa i kao bonus mi puhnuo dim za vrat. Okrenula sam se i ugledala Gregory Pecka s malo ipak modernijom frizurom. Popušila bi mu odmah tu, pred svima da ga je izvadio. I još bi mu dala svoje dvije mjesečne plaće za to. I oženila ga, otela i vezala za radijator, onaj stari, gusnati, neslomljivi.

Imao je neko odijelo bez loga, tamnoplavo, s jedva vidljivim uzorkom, bijelu košulju bez kravate, a mirisao je na duhan i pogađam, Guy Laroche nešto. Odijelo mu je toliko dobro stajalo da me sve bilo strah kako mu stoji samo kravata, ona koju nema, bez odijela. Povukla bi ga za tu kravatu i vodila do prvog zida da me pritisne i... (nadam se da sam se u tom trenutku samo u mislima oblizala) da mi prstima nacrta neku krivulju od vrata, preko sisa, trbuha i strgne tangice. Onako bezobrazno, sa sjajem u očima koji otkriva pobjednika.

-Ja bih Vas morao nešto zamoliti – reče on bez da se predstavio. Gledao je direktno u moje prave oči i skoro sam se rasplakala od sreće što mi se uopće obratio. Željela sam izgledati normalno u tom trenu.

- Nemojte mi samo reći da je večeras privatna zabava i da moram napustiti klub – pokušala sam se (spretno?) našaliti. Možda bolje da sam bila tiha, jer ovako sam otklonila svaku sumju u to da sam glupa. Kravetina. Možda da se malo više isprsim pa da zaboravi na moj izljev.

-Ne, ništa takvo. Nisam ja vlasnik kluba, niti voditelj. Zamolio bih Vas da mi otkrijete koji parfem nosite?

Koji lik! Jebote, on mi se upucava bez pardona! Kralj! Biti će ovo divna večer! Moram poslati Marini poruku da ne dolazi, da sam slomila obje noge i kuk. Ne, ne mogu to, htjet će me doći posjetiti u bolnicu. A ako joj kažem istinu, doći će vidjeti lika prije nego ga otmem. Zašto se sad ne mogu sjetiti koji parfem imam? Zablokirala sam.

-Fidji! – sreća pa mi je došla asocijacija jer osjećala sam se kao vulkan pored ovog stvorenja kojeg bi zajahala. Jebote kozo, skuliraj se.

-Hvala lijepa. To me je samo zanimalo. Moram kupiti poklon, a nisam do maloprije znao da postoji nešto tako dobro. Nisam baš neki poznavatelj ženskih parfema. – nasmijao se, a ja sam upravo shvatila da se ruše sve moje kule od karata, tonu sve barke i trebao mi je još jedan Zombie jer jedini muškarac kojeg sam poželjela nakon Javiera Bardema mora kupiti parfem curi, ženi ili ljubavnici.

Di je sad ta Marina? Glupača uvijek kasni.

Okrenula sam se od njega skoro pa suznih očiju tražeći pogledom konobara koji mi je namignuo i otišao u prostoriju iza šanka. Nije skužio da sam popušila i bez seksa.

-Mogu li Vas počastiti nečime? – upitao je Gregory očito s osjećajem da mi mora uzvratiti nekako za informaciju od neprocjenjive važnosti koju sam mu netom prije pružila.

- Ne hvala – rekla sam, ne želeći se petljati s nekime tko je u bilo kojem obliku veze, makar izgledao kao sam Otac svih muževnih muškaraca u svemiru.

-Inzistiram. Pomogli ste mi puno, mada toga niste svjesni.

Okrenula sam mu se spremna na rat i zagledala se opet u te jebozovne oči.

-Kupujete parfem za ženu, a mene želite počastiti u noćnom klubu? - Bilo je vrijeme da ga odjebem i da se na njemu iskalim za sav bol prouzročen onom židovskom „Dabog da im'o pa ne im'o“, jer tako sam se osjećala. Kao da sam ga imala, pa izgubila, a sve u samo par trenutaka. Ovo je gore od slučajeva kad su nesretnici zagubili dobitne listiće lota. Nikakvim novcima ne možeš osvojiti ljubav i strast ovakvog primjerka koji je bar na nekoliko sekundi izgledao kao da me želi. Mislim da ću na bolovanje par godina, jer ovo je za mene preveliki gubitak. Nisam sklona dramatiziranju, ali moje sise jesu. Pošto sam njihova vlasnica, to je nekim čudom sada prešlo i na mene. Sjebana sam. Opako sam sjebana pošto krivnju svaljujem na sise. Sad mi je bilo žao što imam jebeni dekolte.

-Za ženu? Pardon, Vi ste nešto pogrešno shvatili. Kupujem parfem sestrični kojoj je sutra rođendan, a večeras me pozvala na piće, ali očito kasni, kao i uvijek. – nasmijao se pogledavši na Omegu, jebeni James Bond stil. Bilo mi je malo neugodno sada. Puno zapravo. Stvar je spasila Marina koju sam vidjela kao dolijeće do nas lakog koraka. Sad će sigurno navaliti na lika i otjerati ga od nas.

Marina je doslovno skočila na njega i zagrlila ga, a meni je tog trena postalo neugodno zbog nje.

-Marina, pusti čovjeka, nije mi to dečko! – pokušala sam joj objasniti.

-Hahaha, jesi koza, pa to je Mario, moj bratić! Nisam ti rekla da će doći večeras? Pa pričala sam ti da mi dolazi rođak iz Engleske, jebote!
-Ne?
-A joj, upsić, to sam rekla Dariji, tebi sam zaboravila. Da vas upoznam ak' se vi niste stigli. Mario, ovo je Andrea, moja best frendica koju nikad nisi stigao upoznati, niti vidjeti pošto nema fejs, a ne da se slikati. – izrecitirala je svojim vječnim pjevnim glasom Marina.

Pružio mi je ruku i nasmijao se, s nekom vrstom olakšanja koja se ocrtavala u njegovom pogledu. Još uvijek nisam bila ziher jel' Mario single ili nije, pošto mi ovca od moje najbolje frendice nikad nije rekla da ima bratića u Engleskoj, a kamoli da je supermodel, i to straight. Bar sam se u tom trenu nadala da je.

-Cure, jeste gladne ili pijemo? Mada, čini mi se da Andrea nije gladna – kimuno je glavom na moj drugi Zombie koji se odnekud stvorio nenajavljen, mada sam ga itekako željela. Uostalom, kao i Mario.

Popili smo dosta te večeri, ali nismo bili amortus. Marina je zabrijala s konobarom i pozdravila nas oko 2.30, jer je lik dao otkaz, pa su odlučili provesti noć negdje drugdje zajedno. Obećala nam je svečani rođendanski ručak sutra u 14h. Sumnjala sam da će za to biti sposobna.
Mario je pitao gdje ćemo dalje, pošto on ne poznaje grad.

-Idemo se kod mene izjebat' ko štuke – odgovorila sam mu u mislima, ali zapravo sam slegnula ramenima i rekla da mi ništa ne pada na pamet, što je i bila istina, jer, usprkos mom kvazi sexy izdanju, nemam volju često lumpovati pa samim time i ne znam gdje je dobro u petak navečer. Zamolio me da pozovem taksi pa ćemo pogledati jel' išta dobrog radi u gradu, nadajući se pomoći taksiste.

Onaj isti taksist brko od kojeg sam prije par sati 'pobjegla' nas je ničim izazvan počeo odgovarati od daljnjeg izlaska preporučivši nam da odemo u hotel, na što mu je Mario izrecitirao 'Arcotel', a meni je bilo drago što nije uzeo neki skuplji,jer bi se osjećala kao dama noći u svojoj obleki bez loga u predvorju recimo Esplanade.

Izašli smo ispred hotela. Nije mi bilo hladno, a bijela ulica mi je prizvala neka davna sjećanja, vratila me u djetinjstvo kada sam si u glavi vrtjela one crnobijele filmove i poželjela s odabranikom svoga srca hodati po ulici prekrivenoj snijegom, utopljena u njegovom zagrljaju. Moram se odlučiti hoću li biti romantična ili sexy večeras. Noćas.

-Hoćemo prošetati ?– iznenadio me Mario od kojeg sam u najmanju ruku očekivala da će me odnijeti do sobe, strgnuti s mene sve do zadnje krpice ili me silovati već na vratima. Iznenadio me zapravo jako ugodno, a to sam tek tada shvatila. Koliko god mi je bilo do dobre jebačine s najljepšim muškarcem ikada, zapravo sam u dubini duše trebala nekoga tko će me iznenaditi ponudom za šetnju. Čovjek uči dok je živ.

Uzeo mi je ruku i vodio me prema Glavnom, skrenuli smo na Zrinjevac i lagano koračali prema Trgu. Oči su mu upijale okolne zgrade, park, činilo mi se kao da uživa u svakom trenutku, pomalo stravična mi je bila misao da izgleda kao netko tko uživa u svemu onome što nije stigao za života, znajući da mu je danas posljednji dan i to želi iskoristiti do i iznad maksimuma.

U tom trenu sam se prepustila i steglo me je nešto u grlu. Shvatila sam da nikada nisam živjela tako, baš kao da mi je posljednji dan. Sjetila sam se one stare „Živi kao da ti je svaki dan posljednji, jer jednom ćeš biti u pravu“, te sam pustila suze da teku. Odlučila sam da me je baš briga ako sutra umrem. Sada mi je lijepo, najljepše.

Nije me ništa pitao. Pustio me je u svoj zagrljaj, a ja sam dugo sretna plakala.

Šok u bolnici

modestiblejz.blog.hr



Šok u bolnici - čistačica gura nos u tuđu intimu!

Poučak: Čistino otkriće seksa (moralističko zgražanje trudničkim seksom) dovelo je čak i do važnijeg otkrića da je u bolnici pacijent upravo čistunka čista.
Sve se češće po portalima može iščitati cijeli niz sličnih naslova gdje je netko nekoga uhvatio u seksu (i gdje se sam čin seksa na sva zvona proglašava skandalom, a njegove aktere baca na stup srama). Svi ti slučajevi jesu skandalozni, ali zbog bezobraznog zadiranja u tuđu intimu, izlaganja tuđe intime očima javnosti i proglašavanja nečeg prirodnog skandalom. U takvim je slučajevima red na stup srama izložiti upravo moralističke voajere.

22

sub

11/14

Pa zar ni kavu...?

mosor2.blog.hr

Znate one situacije u kojima se nešto naoko divno i uzvišeno u trenu surva u kič i grotesku? Ganutljiva svečana ceremonija pretvara se u cirkus. Netko uzbudljiv i privlačan ispadne šonjo. U osnovi, sve je ostalo isto, samo ste vi izmijenili kut gledanja. U vašoj glavi se desio klik. Moguće je da se desi se i obrnuto, naravno. Postoje trenuci u kojima nešto naoko trivijalno postaje vrhunski duhovito. Današnji primjer, djeco, vezan je uz pornografiju - žanr često i neopravdano potcjenjivan kao prilično predvidljiv i repetitivan - pogledajte kako usputna replika situaciji daje sasvim drugi smisao. Meni je taj primjer to komičniji, jer ovaj desni čovo silno sliči na mog kvartovskog poštara, koji je i sam duhovit lik. Zapravo, toliko mu sliči, da se pitam radi li u fušu...











21

pet

11/14

treći sretan

durica.blog.hr

eto,
kako to već biva
kak sam neki dan cendrala
zbog love,
pa sam kukala kak me niko ne voli
i onda mene neko gore ipak čuje,
pa me podraga po glavi
onak milo
kad se najmanje nadam
tak je danas Č ošo titpla kredu
sa zadnjom lovom
i on isto cendra
da kak smo potrošli sve
pa na kaj smo potrošili
i kak već,
a ono, prije deset dana
bila cijela hrpa love
ubiti bila samo lova na hrpi
ko da je teško lovu potrošit
odeš triput u dućan,
po pelene i u ljekarnu,
pa još ak kupiš bon i cigarete
a i te cigarete vražje
ja razvlačim kutiju četri dana
naravno da bi trebala prestat
i ja velim
ne da mi se
fakat mi se ne da danas
razmišljat o lovi
plati kredit
imamo krumpira
i okej
ode on nezadovoljan
i šalje sms
mislim si
sigurno će nekaj jamrat
kak je gužva u banci
i kak su retardirane šalteruše,
al, kad ono
sjeo mu povrat poreza
gažerski
od čitave godine
ideš
- idemo u lidl - pitam
- idemo kam hoćeš - veli
i tak, u tom lidlu svega ima
i okusi zavičaja
paštete neke riblje s kozicama
i delux camembert
i mekane deke i termo čarape
i čokolade na akciji
jedino je naše bedasto dijete
uzelo kolutiće dehidrirane riže
i nosio na blagajnu
pa smo mu kupili i sok na slamku
i adventski kaledar s punjenim čokoladicama
čak smo si crno vino priuštili
i još je repriza eurosongova najgledanije epizode
tvojeg lica koje samo mi zvuči poznato
jedina koju nisam odgledala
i odslušala
e, to se zove početak jednog predivnog dugog vikenda.

20

čet

11/14

19

sri

11/14

Kara Lisa

skrpun.blog.hr



''RASPOZNAJEMO SE JEL''!?

18

uto

11/14

Vukovar

mosor2.blog.hr

Vukovar kao dokaz da se mala skupina motiviranih gerilaca može superiorno suprotstaviti višestruko snažnijoj vojnoj sili. Ujedno i potvrda mudrosti Titove vojne doktrine: armija koja je oslobodila Jugoslaviju od fašizma i stala na put Staljinovoj invaziji, moćna i impresivno naoružana JNA, urušila se u prašinu čim su je pokušali upotrijebiti za bratoubilački rat. (I u svojim samrtnim trzajima izrodila više do zuba naoružanih etničkih vojski - ali to je već sasvim druga priča.)

Nevažno.

Vukovar kao grad otet njegovim stanovnicima. Koji su većinski glasali protiv ratnog ludila samo da bi dobili srpske i hrvatske ekstremiste, sve te arkanovce, merčepovce i šešeljevce - što su pod okriljem noći izvlačili ljude iz kreveta i sprovodili ih u smrt. Zločince poslane da isprovociraju sukob od strane još gorih od sebe. Kolika zvijer moraš biti da bi mir pretvorio u rat? Koja pogrdna riječ postoji da bi opisala maligni, patološki um jednog Tuđmana ili Miloševića, njihovu bešćutnu, psihopatsku oholu nesposobnost? I sav moralni jad oficirskih plaćenika koji su naredili napad na grad?

Vukovar kao metafora nepotrebnog ljudskog bola, patnje, smrti i nesreće. Jedna nadrealna, sasvim iracionalna krvava epizoda u krivom kontekstu. Sav taj užas - bez ikakve svrhe i smisla. Osim za one koji broje koliko je od ubijenih vukovarskih mališana bilo Srba, a koliko Hrvata.

Vukovar kao živi simbol pogubnosti ljudske gluposti, kukavnosti i zloće.

Tko ide u Vukovar da bi se klanjao vojskama i zastavama još jednom ubija mrtvu vukovarsku djecu. Tko pristaje paliti svijeće po ulicama neka zna da samo sudjeluje u igrokazu - i da je ponovo iskorišten. Ulice su pune recikliranih ljudi.

Ne radite ono što vam političari kažu da radite. Ako već morate, svijeću za Vukovar upalite u svojim srcima.

I pomozite da se osvijetli ovaj jezivi mrak.

Manje od igre
Tomislav Marković

(Photo: Pascual Nuńez)


niko ne zna kako su klikeri
dospeli u tvrdu batajničku zemlju
tamo su sahranjeni u tišini, anonimno
bez počasti i bez obeležja
obični klikeri. staklenci. koji blistaju na suncu
sa raznobojnim perima u sredini
ni đulci ni malci. ništa posebno
mediokriteti među klikerima

niko nije prijavio nestanak

njihov slučaj ne postoji
u policijskim kartotekama

ašovi ih iskopali iz zemljice crnice
lopate ih vaskrsle

privatna istraga, pokrenuta za potrebe
pisanja ove pesme
utvrdila je da su klikeri
u beograd stigli hladnjačom sa kosova

dug put
navikli su na kraće relacije
od šake do rupe. od rupe do drugog klikera
od džepa do zemlje. iz ruke u ruku
nikada ranije nisu putovali tako daleko
mora da je za njih to bila prava avantura

šteta što usput nisu mogli
da razgledaju prirodne lepote

u kratkoj izjavi hladnjača je procedila
da se ničega ne seća
samo ponekad sanja ružne snove
i često ima zvučne halucinacije
u utrobi joj zveckaju višnje i maline

postoji osnovana sumnja
da su klikeri pripadali nekom dečaku
i da su bili nerazdvojni do smrti
i posle nje

trenutno čame u policijskom zamrzivaču
pretvoreni u dokazni materijal
njihova dalja sudbina je neizvesna

ni tri biserna zrna
ni oči srna
samo klikeri
u kojima više niko ne živi
suviše mali i beznačajni
da bi se za njih našlo mesto
u džinovskoj rupi srpske poezije

15

sub

11/14

U nekom drugom snu...

annaboni.blog.hr




Legenda kaže ......


ako noću ne možeš zaspati ,

to si onda budan u nečijem drugom snu.....




Nastojim zakopčati noć zadnjim dugmetom , oviti je poput plahte oko sebe , smiriti sve dnevno što mogu ne bi li
to bila još jedna noć sa snom bez snova.
Ponekad i uspijem . Stvorim umjetni mir koji godi.
Ponekad i ne ....
Pa nek' sam i u nečijem snu koji će jutrom dodirnuti dan.

Neke stvari koje nismo napravili u životu

1971.blog.hr

Jučer sam sreo čak dvije bivše, one koje ne srećem često. Prvu u banci, pozdravio sam ju rado, nisam ju vidio godinama. Ona mene - ne toliko rado. Razlog ne razumijem. Nije bilo velike svađe, nitko nikoga nije gadno povrijedio, jednostavno - ispalo je da nismo baš funkcionalan par.

Da se jasan gard nije osjetio u njezinom ponašanju jučer, pozvao bih ju na kavu. Čisto da čujem kako živi, šta ima nova... Jednu prijateljsku kavu, ljudsku. Bez ikakvih drugih primisli. Ali ajd... Ona je valjda izabrala da to ne želi.

Drugu samo vidjeh na ulici, u prolazu. Nije me vidjela. Prisjetih se nekih slika iz te 6-godišnje krevetske poluveze.

Sjetih se eksperimenta kojeg je upražnjavala na meni. Otprilike deset dana glumila mi je da joj kasni menga. Mogla je to jer ju je imala par dana prije, tih dana nismo bili skupa. Nakon što sam bio upoznat s "problemom", dolazio sam joj svakoga dana. Razmišljao o opcijama, pripremao se za rasplet, kakav god on bio. Tad sam bio spreman na sve. I oprostiti, lako, kad mi je priznala da me samo proučava. Htjela je vidjeti kako ću se ponašati. Da li ću odmah nestati.

Oprostio sam joj stvarno lako. Bio sam mlad i tolerantan. Nije mi žao ni danas, jednostavno - bio sam takav i to je bilo prirodno, spontano.

I tako, slika za slikom, osoba za osobom i došao sam i do nekih scena zbog kojih mi je i danas žao. Jer nisam napravio ono što sam u tom trenutku poželio, jer sam želio biti odmjeren, promišljen, odrastao, zreo, funkcionalan... Ili sam se samo previše bojao da ne požalim?

Bilo je to prije 6-7 godina. Moja je draga bila znatno imućnija i znatno obrazovanija od mene. Kad smo bili sami bili smo si OK, no čim bi se u blizini pojavila treća osoba, ponašanje moje drage se izobličilo. Sjećam se te večeri kad smo pokupili njezinu cjeloživotnu prijateljicu i otišli pucati bilijar. Išli smo mojim autom, autom niže klase, kojem šteka centralno zaključavanje. Bila je nervozna. Jer - što će sad misliti njezina jaranica? Zar nije mogla naći frajera s boljom pilom?

A fendica je bila savim OK. Niti u jednom trenutku nije pokazala da joj bilo što smeta. Žuna je kljucala samo u glavi moje drage. I nakon nekoliko upadica na račun mog auta tijekom večeri, u trenutku dok sam polagano vozio i opušteno razgovarao s njih dvije, začulo se graktanje: "Jel možeš ti još sporije vozit???"...

U tom trenutku osjetio sam snažnu želju da zaustavim kraj ceste i pustim ih da idu pješice. Nisam to napravio. I žao mi je. Jer veza ionako nije trajala još dugo poslije toga i jer je zaslužila te večeri ići pješice. Možda to nisam napravio zbog prijateljice koja to nije zaslužila.

Strašno mi je žao. Jer znam da bih osjetio silno zadovoljstvo kad god bih se sjetio kako bijesna izlazi iz auta i odlazi u noć.


Druga takva slika... Možda godinu dana poslije, na slici druga osoba. Mjesec dana mi je skakala po živcima, a ja tad još nisam znao zašto. Bio joj je rođendan, sjedili smo u bircu uz Jarun. I opet mi je bjesomučno turpijala živce. U džepu sam imao poklon za nju. Privjesak za lančić. Od srebra ili bijelog zlata, ne sjećam se. Ne sjećam se ni kako je izgledao. Stvari mi ne znače puno u životu, pamtim ljude i događaje.

I nikako ga nisam vadio iz džepa. Nije se dogodio takav trenutak da bih to poželio. Dok nije sama graknula da hoće vidjeti poklon, jer je znala da imam nešto za nju.

I opet ta žuta minuta... Snažan poriv da pred njom otvorim kutijicu, izvadim privjesak i odnesem ga do obale Jaruna. I zavitlam daleko, što dalje, na pol jezera ako je moguće. I opet - nisam to učinio. Dao sam joj jebeni privjesak.

I žao mi je. Obožavao bih sjećanje na taj "buć!" na Jarunu. Na trenutak kad sam učinio baš ono što sam tako silno želio. Na trenutak kada sam ispoštivao sebe.


Valjda je nada da će se stvari popraviti ono što mi ne da učiniti takvu stvar, jednim jednostavnim postupkom okončati i zapečatiti vezu. Iako ispada da je svaki put u tim trenutcima iz mene progovorio nepogrješiv instinkt.

Onaj "ja" kojemu je jasno sve što mu treba biti jasno.





Statistika

Zadnja 24h

21 kreiranih blogova

451 postova

928 komentara

384 logiranih korisnika

Trenutno

16 blogera piše komentar

51 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se