novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

19

ned

04/15

veliki zavodnici - Davor Jerković

babl.blog.hr

- revitalizirani post od 23.5. 2010.

Moj krsni kum bio je odvjetnik Davor Jerković. Pripadao je grupi prijatelja iz djetinjstva mog oca koji su studirali i diplomirali u Zagrebu, a nastavili su se družiti i nakon što su se poženili. Nazivali su se "Krmci". Toj su grupi, pored njih dvojice, pripadali i Dinko Trokulo, Ivica Jerković, Ivo Lizatović i neki Boris kojem se ne mogu sjetiti prezimena. "Krmci" su se desetljećima redovno sastajali jednom sedmično, a u prigodama poput rođendana i novogodišnjih dočeka pridruživale su im se i supruge.

Davor mi je za krštenje poklonio poseban dar koji je kod svih izazivao ushićenje. U elegantnoj kutiji na plišanoj podlozi bili su srebrni pečat za poštanski vosak i držalo s perom. Drška pečata i držalo bili su prekriveni minucioznim ornamentima, a pečat je ostavljao trag mojih inicijala. Bilo je to toliko dragocjeno da su mi roditelji samo u rijetkim prilikama dozvoljavali da ih uzmem u ruke, pri čemu su me pomno nadzirali. Sa strahopoštovanjem sam razgledao ta dva predmeta koji su uvijek bili zanimljivi jer su ornamenti bili začuđujući, a nije ih bilo moguće zapamtiti, pa sam ih svaki put razgledao kao da ih prvi put vidim. Pitam se jesu li ti pokloni – pero za pisanje i pečat – na ikoji način utjecali na moju sudbinu.

Davor je preko dana bio ozbiljan odvjetnik, a noći je provodio u bančenju i proganjanju žena. Smatrao se boemom jer je pisao pjesme i družio se s Tinom Ujevićem, što je često završavalo tako da je noći završio na policiji, bilo zato što se potukao, bilo zato što su ga pijanog okrali. Vijesti o tome "što je Davor opet uradio, što se Davoru opet dogodilo" bile su najzanimljivije priče koje su si odrasli došaptavali misleći da ih ne mogu čuti. Briga da ga se izvuče iz nevolja i skandalozni prizvuk njegovih pustolovina bili su najuzbudljiviji sadržaj monotonih života njegovih prijatelja. Pitam se nije li na moju sudbinu više od darova za krštenje utjecalo što sam kao jedan od životnih uzora uvijek imao i svog krsnog kuma.

Kad sam imao otprilike desetak godina pukla je senzacionalna vijest – Davor se oženio! Svi su bili zapanjeni jer se to dogodilo preko noći, bez ikakve najave, a prijatelje je samo obavijestio o gotovom činu. Oženio se za ženu za koju nitko nije ranije znao ni da ju je poznavao, ali je to bilo u skladu s očekivanjima da ništa ne radi kao i svi drugi. U skladu s njegovim likom i djelom bila je i njegova izabranica – barem dvadesetak godina mlađa supruga bila je te godine prva pratilja jedne od prvih službeno izabranih Mis Jugoslavije.

Zapanjio sam se kada sam je prvi put vidio. Otac i ja došli smo im u posjetu u nedjelju oko podneva i zatekli ih kako izviruju ispod popluna, tako da je prvo što sam vidio od nje bio vršak nosa, nevjerojatno velike oči i mnoštvo sunčano blještave kose. Otišli smo u drugu sobu pričekati da se obuku. Ušla je za nekoliko trenutaka u najminimalnijim kratkim hlačicama koje sam do tada vidio (prva odrasla osoba koju sam vidio golih nogu) i majici oko grudi rastegnutoj do prskanja. Nisam mogao odvojiti pogled od nje. Imala je prirodno napućene usne, čaroban osmijeh, slap plave kose i izgledala je kao otjelovljenje Disneyevih princeza. Prijatelji su se ponadali da će se Davor uz takvu ženu napokon smiriti.

Kasnije sam se, pretvarajući se da se usredotočeno igram u svom uglu, trudio ne propustiti ni jednu riječ očeve priče majci o tome kako je Davor upoznao Zoru. Ona je još kao djevojčica, odrastajući u Makarskoj, slušala priče o fatalnom zavodniku iz Zagreba koji dolazi svakog ljeta i poharači među turistkinjama i lokalnim ljepoticama ono što se svježe nudi. Nakon što je izabrana za prvu pratilju Mis Jugoslavije prvi put je izašla (u novom kupaćem kostimu) s prijateljicama na gradsku plažu. Iznenada su se prijateljice uznemirile: "Eno ga! Eno ga!" Gledala je kamo su pokazivale i nije mogla vjerovati očima: "Zar je to čuveni Davor Jerković?!"

On je nespretno poskakivao hodajući bosim nogama po užarenom pijesku. Prvo je zamijetila tanke noge kvrgavih koljena i istovremeno trbušinu koja je izvirivala iz raskopčane košulje iznad nisko spuštenih kratkih hlačica. Pomislila je: "Nema nikakvih izgleda!"

On je, naravno, došao provjeriti koja i kakva je to mala u međuvremenu otkako ga nije bilo toliko stasala da je izabrana za prvu pratilju Mis Jugoslavije. Raširio je svoj ručnik desetak metara od njezinog društva i izvalio se poput morža, a od njega su lagano dopirala alkoholna isparenja i hrkanje. Nije je ni pogledao, a u nekoliko navrata kada joj se učinilo da ju je u djeliću trenutka odmjerio, zauzela je najodbojnije moguće držanje.

Ali, vrag ne spava! Nakon kupanja otišla se presvući u kabinu i propustila da se zaključa. Da li slučajno ili namjerno (interpretacije su se razlikovale), on je otvorio vrata kabine kada je stajala u njoj potpuno gola. Ona je vrisnula, ali on – odvjetnik i pjesnik – samo je ukipljeno stajao držeći otvorena vrata i odmjeravao je. Zatim, umjesto da zatvori vrata i ode, unišao je u kabinu i zatvorio vrata za sobom. I tako je počelo.

Iz te sam priče izvukao nekoliko pouka. Prvo – za pravog zavodnika nije važno kako izgleda. Kasnije životno iskustvo pokazalo mi je da je to istina. Drugo – dovoljno je vidjeti ženu golu i ona je osvojena. To se pokazalo vrlo uvjetno i samo otprilike istina. Treće – za nas, mog kuma i mene, samo je najbolje dovoljno dobro. Od te treće pouke sam se godinama oporavljao i trebalo je ispiti mnogo gorčine da bih se od toga izliječio. Što je "najbolje", a što "dovoljno"?

Davor je pokojni, a za Zoru ni ne znam da li je još živa. Ostali su mi pero i pečat, ali ne znam što bih s njima. Niko više ne šalje pisma zapečaćena crvenim voskom, a pero je zamijenio kompjutor. Jedino je uzor još živ i preostaje mi samo proslijediti ga narednim generacijama, pa neka se oni bakču s njim.


17

pet

04/15

Da pop....š !!!

suncokreti11.blog.hr

Eto, baš danas pričam s jednom poznanicom.

Razvedena, s malim djetetom, podstanarka, primanja ima takva kakva ima, alimentaciju prima kakvu prima (nie baš i neka). Uglavnom, sve do jedne stvari ide samo i isključivo preko njenih leđa, tate kao da i nema, ustvari kao da ne postoji.

I tako mi ćakulamo, jebi ga, teško joj je, sama je s djetetom - nije to lako ponekad, nije baš da pliva u lovi i kažem joj, u stilu, pa šta ne traži sudskim putem veću alimentaciju ukoliko za to ima osnove?

A ona meni, ni dva,ni tri, nego ovako.

- A ne znam, nije ti ni njemu lako, teško mu je (???), ima dobra primanja ali, znaš kako je to.... Pa šta ja znam, ima i on svojih problema i ta nova žena itd., itd., itd..

Majko mila, valjda da mi je tada pljusku zapalila bilo bi mi lakše nego da slušam ovakve riječi.

U času mi je munja prošla kroz glavu.

Pa mislim si, draga moja ti, bolje šuti jer ovo neće dobro završiti za tebe i tvoj tlak.

Žena me fakat navela na razmišljanje o tome kako bi neke ljude trebalo zaista dobro i pošteno napljuskati, ali ne zato što ih ne voliš, nego baš suprotno, zato što ih voliš i zato jer im želiš dobro, želiš im da se probude iz svog jebenog sna u kojem štede onog nekog drugog koji zanemaruje sve što bi trebao odraditi, i po zakonu i po moralu.

Mislim si ja tako putem, ženo moja svaka čast ako možeš biti tako cool na sve to i k tome još i njega sažaljevati jer ne da ne bih mogla već bih okrenula zemlju naopačke u tvojoj situaciji.

Često se pitam u takvim situacijama, zašto treba žaliti onu drugu stranu, u ovom slučaju njegovu?

Njemu je teško! Da i?

Pa šta da je njemu teško, briga me kako mu je. Ne zanima me kako mu je.

Tko tebe jebeno pita kako ti svaki mjesec živiš i koliko ti možeš i kako ti sama sve hendalš? On sigurno ne!
Pitaju li te ovi ako ne platiš tri rate struje kako si? Pita li te gazda ako ne platiš dvije stanarine kako si? Pita li te itko išta osim kad ćeš platiti struju, kad ćeš platiti stanarinu i sve druge stvari?
Svi znamo, ne platiš li struju ide opomena pa poslije iskopčanje, ne platiš li stanarinu, gazda će zatvoriti oči možda jedan mjesec i sačekati, ali drugi neće, a treći još i manje. A šta ćeš onda?

Pita li te on uopće da li ti je ta alimentacija koju dobivaš dovoljna? Treba li ti još nešto? Treba li djetetu nešto?

Ruku na srce, svi znamo koliki su troškovi oko djece - sve, ali ne mali.

Ma moš si misliti šta pita, sve je lud od pitanja i podpitanja i onda ga se još žali. Ma na osnovu čega treba nekog toliko žaliti jer tamo nekom, konkretno njemu - teško!

Želim reći, strašno me dira kad je netko tako indiferentan prema životu, kad nema onu iskru u sebi da se ponekad treba pokrenuti, kad nema onog nečeg u sebi što se zove - borim se za svoje mjesto pod suncem, jer zaista često je potrebno ono nešto pokrenuti, izazvati neku akciju koja će uroditi reakcijom.
Možda bih čak to nazvala i ne voljeti sebe jer ako voliš sebe onda ćeš sve učiniti da tebi bude u ovom životu lijepo, da ti bude ugodno i koliko toliko lakše.

A možda se i žena previše voli pa se ne želi upuštati u sva popratna sranja koja idu skupa s time jer uvijek ih bude, čim nekom ne ideš niz dlaku uvijek nastane kaos. Ali opet, radiš na svoju štetu i to ne baš malu.
Ali opet nekako mislim da treba, treba se izboriti za sebe, treba se znati izboriti za sebe na bilo koji način, pokušati lijepo pa kako završi.

Ma nije da mislim nego sam sigurna u to jer ako se sam ne izboriš za sebe i za svoje mjesto od suncem i u obitelji i na poslu i u društvu i svugdje, pitam se ja - a tko će drugi to učiniti umjesto tebe?

Nitko, ama baš nitko to neće učiniti, znam da je često lakše ići linijom manjeg otpora ali u konačnici gdje to vodi?

Nigdje, ama baš nigdje.

Nekad je taj put teži, ali dugoročno djelotvorniji i učinkovitiji, barem u mojoj glavi i mom životu...

Koliko dugo pokušavati nešto s curom prije odustajanja?

igniss.blog.hr



Jedno od najčešćih pitanja koje dobivam je od ljudi kojima se sviđa određena cura, pokušali su nešto s njom i nisu baš ni uspjeli ni ne uspjeli, te se sada pitaju koliko dugo trebaju nastaviti pokušavati i do kada se sve to isplati. Područje je to do srži prožeto Jednoitisom i deluzijama o vlastitoj vrijednosti na seksualnom tržištu. Područje lažnih nada i glađenja svog ega. Područje je to koje predstavlja Skilu i Haribdu igre: koliko dugo se isplati truditi oko cure?

Za svrhu ovog posta riječ "pokušavanje" NE ZNAČI bivanje nepomičnim objektom u njenoj blizini u nadi da će ona odjednom shvatiti kakav si ti super tip i skinuti se gola pred tobom. Isto tako ne znači odgađanje, prijateljsko druženje i čekanje u nedogled bez ikakvih pokušaja eskalacije.


Samo je pitanje vremena...!

Također, za svrhu ovog posta riječ "odustajanje" ZNAČI isključivo prekid komunikacije i nastavak sa svojim životom kao da ona uopće ne postoji. Ne prijateljstvo, ne druženje, ne dopisivanje na Faceu. Prekid komunikacije. Točka.

Unatoč ovim rigidnim odredbama na samom početku, usuđujem se reći da je ovo relativno sivo područje koje će u barem nekoj mjeri ovisiti o tvojoj osobnosti, stilu igre, razini igre i životnim okolnostima (dobi, mjestu prebivališta i sl.). Poredat ću stoga opcije bez nekog posebnog reda sa njihovim plusevima i minusima, pa neka svatko sam sebi odabere koji mu stil najviše odgovara:

A) "Prošla baba s kolačima"

S curama si relativno izravan i pokušavaš eskalirati umjereno do brzo. Ako te u bilo kojem trenutku odbiju (bilo to kod davanja broja bilo kod ugovaranja spoja bilo kod poljupca), prekidaš kontakt s njima i smjesta prestaješ pokušavati išta više. Kod nekih će to proći sasvim neprimijećeno i bez rezultata, dok će kod malog broja to izazvati nuklearni udar na hrčka i ponukati ih da počnu trčati za sobom.

+: Vremenski efikasno, brzo obrađuje i crpi stečene opcije
+: (pretpostavljajući odgovarajuću disciplinu da ti cure ne nedostaju nakon što ih se riješiš) dobro za živce.
+: Daje zadovoljavajuće dobre rezultate uz minimalno ulaganje vremena.
-: Izvedeno na pogrešan način lako se može pretvoriti u ogorčene ispade kalibra "najgora telefonska poruka ikada".
-: Ako živiš u relativno malom mjestu lako je potrošiti potencijalne prilike i ostati na suhom.
-: Potencijal za ponovni kontakt ako se predomisliš vrlo slab, potpuno se prepuštaš njenoj reakciji.
-: Zbog bržeg osipanja potrebno brže prikupljanje opcija nego kod drugih pristupa.

B) "Za odjavu s mailing liste molimo upišite kod '52/)(%&)/%&"/)GFSUHGFIS&#/&)/$&)/"&)%&W)&W'"



Jednom kada je cura dospjela u kontakt s tobom, pojam "odustajanje" ne postoji. Dodavanje na popis blokiranih brojeva je izgledan način bijega od tebe. Tvoj pristup je bezumno neumoljiv. Nastavit ćeš joj se javljati u nedogled sve dok te izričito ne odbije.

+: Maksimalno iskorištavanje prilika. Nikada nećeš propustiti curu koja je bila zainteresirana zato što si prerano odustao.
+: Prilično efikasno; pod pretpostavkom da imaš uhodan pristup jednak za sve (i, još bolje, način za maslovno slanje poruka), možeš ponovno obraditi ogroman broj prilika u vrlo malo vremena.
-: Ako živiš u malom mjestu s ograničenim brojem prilika, možeš doći na (loš) glas.
-: Potrebna određena psihopatska crta za potpunu nebrigu o tome što dosađuješ ljudima i ukopavaš se sve dublje kod onih cura koje uistinu nisu zainteresirane.
-: Teško je pratiti što komuniciraš s kim i tko je ta cura koja ti nije odgovorila na niti jednu poruku u dvije godine, ali sad odjednom jest; igra postaje previše automatizirana

C) Procjena od slučaja do slučaja

Kada čovjek usporedi A (efikasno - brzo i često odustajanje) i B (efektivno - nema odustajanja), vjerojatno će mu se učiniti da je C kao hibridna opcija super. "Bolje odi dvajst nego tamo stodvajst", zar ne? Baš i ne. Iako procjena od slučaja do slučaja rezultira optimalnom i (još važnije) održivom stopom uspjeha, ona ima i neke prilične slabosti. Pogledajmo:

+: Individualni i prilagođeni pristup u prosjeku daje najbolje rezultate.
+: Možeš vraćati cure iz kategorije B u A ako dođe vrijeme za to; rješavaš ih se na A način samo ako su beznadne
+: Iznimno održivo iskorištavanje prilika, bez obzira na broj stanovnika tvog mjesta
+: S curama ostaješ u dobrim odnosima čak i nakon što se prestanete čuti i ostavljaš potencijal za budućnost puno više nego kod prošlih pristupa. Ovo je vrlo korisno ako tvoja igra uključuje društveni krug.
-: Mogućnost pogrešne procjene zbog koje ćeš se kasnije gristi
-: Drastično povećana šansa za Jednoitis kada se za neku curu opet i opet budeš uvjeravao kako "njoj treba samo još malo" i jurio za njom u nedogled

Večera

civordnaratep.blog.hr

Taman je stavila podgrijati večeru kad se on, došavši s posla, zavalia na stolici, strunia duplu brlju i poput voajera skenirao svaki detalj njene pozadinske logistike. Doduše nisu oči bez razloga milovale raskošnu pupu i jedre bokove što su se ispod litnje majice tresli kao bocuni prsate vozačice dok prelazi ležeće policajce.
Oči su svakog trenutka bivale veće a usta se otvarala ispuštajući neartikulirane zvukove slične konjskom rzanju ili magarećem njaku.
Vatala ga je plamenjača ka lozu, zato se loza i sumporaje, vrtio je glavom i istezao vrat a ruka mu je kliznula naniže do gnijezda pa je gnječeći ih ustao sa stolice i uputio se k njoj.
Bez riči, raširenih nosnica, zadignia je majicu što je pokrivala bujnost i šakom poduvatia vrelu mekotu.
Strast mu je isključila prisebnost kao kad povučeš šteker iz zida pa je ka tovar o 'đurđevdanu' iskezia zube i krenia tapunavat.

Njoj pak nije bilo do igre na takav način. Nije volila biti zaskočena a pogotovo ne u pola večere koja će ili zagorit ili je mora isključit a u oba slučaja njezin trud je bagateliziran.
No, bila je realna, zna da muža ne smi odbit.
Da, sića se babinih riči: 'ćerce moja, muža nikada, bilo to u podne ili ponoća, ne smiš odbit pa taman grmilo i lampalo jer kokotić je uvridljive race i dugo panti! Ama baš nikada, upameti'!
A babe su bogufala uvik znale šta govore jer takva znanja sticala su se decenijama i nesebično su ih prenosile s kolina na kolino kao savjet curama i mladim ženama a napose unukama.
I šta će, malo je zaloptala logistikom ali i njegovim možjanima jer se užgao ki šuferin.
No ipak je napomenula: 'a večera'?
- Ma ti si moja večera!- zarzao je i orao ki sivonja.

Ti su mu se prepadi ostraga aman omilili i ma koliko da je umoran sidao za stol dok je žena podgrijavala ili pripremala večeru njemu bi se pomutila pamet i onako napaljen uzea bi je na stolu ili sudoperu.

Nakon nekog vrimena puka joj je film, dojadilo joj je klizanje po trpezi, razbijanje pijata i propadanje u sudoper a jedanput se natakla na pinjur pa je zaškrikala ka pravo žensko što je Dragi protumačia ka vrhunac slasti, ljubavni krik pod pravim pastuhom.

No Ona se nije mirila s takvim izljevima ljubavi i smišljala je što učiniti, kako mu reći da joj se ne sviđa sudoperski seks. Što učiniti kako bi prekinula ove guzolomije među pinjurima i žlicama a opet, da ga ne povridi. Onda joj u prilog 'oslobođenja' došlo na um; 'nedajbože što da mi se ručica od batića za šnicele utakne u tetku'?
Stresla se od grozne pomisli ali je i ideja brže došla.

Jednu večer prija nega će On doći s posla prikladno obuče trenirku i krene rekreativno trčati oko kuće. Oduševila je ova genijalna solucija i taman je obigravala drugi krug kad eto njega na balkonu.
- Maco, Maco…a moja večera? Ja gladan, stol prazan a mačak spava na špakeru. Šta je, šta se dešava?
- Evo Dragi evo odma ću ja, upravo ti podgrijavam večeru!- zacvrkutala je.

16

čet

04/15

prisnost i privatnost

babl.blog.hr

- revitalizirani post od 21.5. 2010.

Mnogima se dogodi da kad-tad nalete na neku srodnu dušu, pa se zbliže, uživaju u novostvorenoj bliskosti, otkrivaju svoju i zadiru u tuđu intimu, povjeravaju si ono što nikome drugome ne bi, isprepliću živote u zajednički život, postaju ono što nazivamo „par“.

Da li na žalost ili na sreću, o tome se može diskutirati, ali mora se priznati kao činjenicu – koliko god se stopili u jedno, ipak to stapanje ne može ići do kraja jer ne kraju ipak ostaju dvije osobe. Dapače, ako u vezi netko počne gubiti osobnost, to je znak da s vezom (ili nekim u vezi) nešto nije u redu. Neki iskusni i mudri ljudi upozoravaju da i u najsretnijim, najidiličnijim vezama uvijek mora postojati barem nešto što će svaki član para nužno mora zadržati za sebe, nešto što nikada neće reći, često zato jer ni sebi nije sposoban ili se ne usudi priznati. Kao što partija karata završava kad se sve karte prostru po stolu, tako i razotkrivanje svega bez zadrške često označuje da je svemu kraj.

Koliku god bliskost i povjerenje dvoje ljudi međusobno izgradili, da bi veza bila zdrava i zadovoljavajuća, mora se poštovati privatnost. Dovoljno sam odrastao da znam da i najuzvišenija bića svakodnevno moraju ići na zahod. Čak i ako oni koji sami žive u stanu i razviju naviku da pri tome ne zatvaraju vrata, to ne znači da trebaju jedno drugome čeprkati po drekovima. Čak i ako koji put iz znatiželje i zafrkancije netko zatraži da izbliza promatra onog drugog u najintimnijem trenutku, to ne znači da se to treba nadalje obavezno i svakodnevno događati. Čak i ako dijele istu keficu za zube, to ne znači da trebaju koristiti i isti komad toalet-papira.

Privatnost znači da se ne otvaraju tuđa pisma, ne prisluškuju telefonski razgovori, ne prekapa kuća u potrazi za starim dnevnicima, ne razvaljuje lozinka e-maila, ne prati se potajno onog drugoga kroz grad, ne primjenjuju inkvizicijske metode da bi se sve saznalo. Ionako se, ako je veza dobra, sve kad-tad sazna i ako je iole važno ili zanimljivo kad-tad izađe na vidjelo. Treba prepustiti onom drugom da sam odabere čas i raspoloženje kada će se povjeriti, pa ako se slučajno i otkrije nešto prije vremena, uviđavan partner će to prešutjeti. Nitko ne može izdržati da mu onaj drugi neprestano diše za ovratnik i svatko treba makar trenutak predaha. Bez vode i zraka ni biljka se ne može razvijati, bez privatnosti osoba postaje ispražnjena ljuštura.

Umijeće života je često u pronalaženju delikatne mjere. Između prisnosti i privatnosti mora ostati granica. Ako se znatiželja, zainteresiranost i briga pretvore u špijuniranje i potpunu kontrolu, a bliskost u tiraniju, ako se ne ostavi prostor privatnosti, prisnost iščezava i ostavlja samo dvoje ogorčenih ljudi.


15

sri

04/15

Lako je danas

civordnaratep.blog.hr

Kad se sjetim kako smo nekad birali glavara sela odmah me 'glava zaboli'.
To se raspravljalo, dogovaralo, prvo se tražilo da je kandidat pošten (doduše žene rjeđe) da je školovan, da ima kliker, da zna divanit, da je pojava, da nije svađalačke naravi, da ima što reć i da to zna pojasnit.
Te bi rasprave potrajale danima po grupicama, po tovernama uz karte, šijavicu i bukaru, a kad bi tema nekako sazrela onda bi se okupili u društvenom domu i glasovanjem bi okrunili dotičnog.
Čestitali bi mu, tražili da plati piće i kasnije slušali što nam ima pametno za reć i voditi akcije za uređenje mjesta.
Izabranika se poštovalo i slušalo a ako se nekad dogodilo da smo falili u izboru nije se trebalo puno dvoumit. Novi sastanak i birali bi drugoga.
Mislim da bi se to danas zvalo 'neposredna demokracija' jer nije bilo ni stranaka ni lobiranja.
Današnje lobiranje prije se zvalo potkupljivanje pa bi se to smatrao nečasni čin a činitelj bi bio obilježen i prezren.

Danas je to puno lakše. Imamo stranaka u mjestu više nego prstiju na udovima i svaka ponudi 9 članova pa ti biraj. Radi primjera, nasumice sa spiska.
1. Xxxxxxxxxx, Hrvat, Borajska 1, 18.10.1980.,40778853754, M
2. Xxxxxxxxxx, Hrvat, Vrpoljački put 16, Šibenik, 25.9.1963.,74406800133,M
3. Xxxxxxxxxx, Hrvat, Borajska 2, Šibenik, 12.10.1974.,74406800133, m
4. Xxxxxxxxxx, Hrvat, Ulica hrvatskih rodoljuba 5, Šibenik9.7.1986.,00142236220,M
5. Xxxxxxxxxx, Hrvat, Ulica hrvatskih rodoljuba 27, Šibenik 1.6.1982.,26461302700,M
6. Xxxxxxxxxx, Hrvat, Borajska 40,Šibenik 8.4.1970.,41966020387, M
7. Xxxxxxxxxx, Hrvat, Put kamenjaka 64, Šibenik, 19.6.1992.,63431308372, M
8. Xxxxxxxxxx, Hrvatica, Ražinska 3, Šibenik, 27.7.1976.,25209635860, Ž
9. Xxxxxxxxxx, Hrvat, Ulica hrvatskih rodoljuba 2, Šibenik, 2.7.1961.,78274548737, M

Na listi uz kandidata pišu njegove 'karakteristike i stručnost' (hrvat) i ne moš falit.

03

pet

04/15

orhideja

durica.blog.hr

i baš zato
što nisi savršen
volim sve tvoje pukotine
kojima popunjavaš moje
nerviranja zbog besmislica
gubljenje važnih papira
i ključeva
zaboravljanje mobitela
nespretno razbijanje staklovinja
vješanje veša u grude
koje više nisam u stanju ni raspetljati
a kamoli speglati
i to što jednako kao i ja
ne podnosiš hladnoću
( pa ni onu u srcu )
pa jedini razumiješ taj moj osjećaj
i onaj kada smo bezglasni
ujutro prije kave zajedno
a ipak najviše volim
to što mi ljubav uvijek poklanjaš
pogledom i dlanom
prstima i zagrljajem
nikada samo s one dvije
( besmislene ) riječi

01

sri

04/15

Knjiga "Umijeće Farme"

igniss.blog.hr

Dragi čitatelji, ako se sjećate, prije nekih pola godine sam najavio da radim na novoj knjizi. Neki su vjerojatno pomislili da se radi o knjizi sa savjetima za žene, no to je bila samo kamuflaža za pravi projekt koji će biti proglašen revolucionarnim i spektakularnim. Knjiga je to koju sam spremao već godinama, te u čije sam istraživanje ulagao toliko truda da je zbog nje kasnilo i samo "Umijeće igre". No, čekanju je napokon došao kraj.

Dame i gospodo, predstavljam vam...



"Umijeće farme" je dugo očekivani Ignissov uradak: potpuni vodič kroz užitke koje pružaju naši četveronožni prijatelji. Knjiga je podijeljena u 7 glavnih dijelova:

- Interna igra: samopouzdanje i odlučnost potrebni za uspjeh, s opisima 4 najveće zablude o farmama
- Pasivna igra: neverbalne osobine koje se sviđaju životinjama, savjeti o postavljanju prioriteta
- Rana igra: prelasci ograde, upoznavanje i stjecanje povjerenja, podijeljeno na noćnu, dnevnu i tranzitnu igru. 10 jasno definiranih i isprobanih izgovora za bivanje unutar granica poljoprivrednog imanja, 20 poslastica koje životinje najviše vole, prosječan tok jednog posjeta farmi, studije slučaja
- Srednja igra: komunikacija sa životinjama. Savjeti za uvjerljivo mukanje, blejanje, njakanje, lajanje i kokodakanje. 6 tehnika koje izazivaju požudu u životinji. Izbjegavanje ozljeda.
- Kasna igra: poslije uspješnog posjeta, kako ga prevesti na intimniju razinu, savjeti za ublažavanje opiranja. Savjeti za uspješan bijeg u slučaju naprasnog prekida posjete farmi.
- Završna igra: prestani posjećivati tuđe farme i osnuj svoju! Tipične pojave i zakonitosti uzgoja životinja. Tehnike za brz i zdrav rast, pravilan odgoj životinja, i još puno, puno toga.
- Post-mortem igra: što poduzeti u slučaju ugibanja životinje i zašto još nije sve izgubljeno


Život prepun uzbuđenja i užitaka čeka na tebe!

Knjiga teče poput jedne velike priče koju je vrlo lako slijediti od početka do kraja. Modularna struktura s preko 40 uokvirenih dodataka omogućava brz i jasan pregled stvari na koje treba paziti, iznimki i neobičnih slučajeva, te izvlačenje korisnih stvari bez obzira na prijašnju razinu iskustva i karakterne osobine odabrane životinje.

"Umijeće farme" je knjiga jednako primjenjiva i za žene, te predstavlja i prigodan dar prijateljima i članovima obitelji oba spola.

Šta reći? Kliknite ovdje kako biste naručili knjigu!

p.s. također, ova knjiga očito ima podršku portala blog.hr, s obzirom na nevjerojatno prikladno pitanje koje su mi postavili prilikom zaključivanja ovog posta!



I kao Grand Slam, ovo prilikom objave... kiss

31

uto

03/15

promašaj prekinutog snošaja

babl.blog.hr

- revitalizirani post od 27.11. 2007.


Preživjevši parlamentarne izbore hitno mi je zatrebalo nešto čime bih povratio balans unutar objektivne stvarnosti i ponovo uspostavio mentalnu ravnotežu. Uključio sam se na internet i otišao pravo na www.youporno.com . A ondje - čuda svakojaka i razne divote! Sve dokumentarni zabavno-poučni filmići. Što je najbolje, bilo koji da otvoriš i pogledaš, ne trebaš strepiti da ćeš spaziti ni Jadranku Kosor, ni Antu Đapića, ni ikoga iz te bulumente. Štoviše, kada bi se i naišlo na koga od njih, to bi napokon tek bilo nešto!

Pogledam jedan filmić, pogledam drugi, a ovaj ovdje mi se posebno svidio. Za vas koji ste prefini da bi sami pogledali tako nešto, moram ukratko prepričati. Negdje u nekoj sobi našli su se Ona i On. Nisu profesionalci koji glume osjećaje i uzbuđenje, ni marionete koje poput robota odrađuju zadanu koreografiju. Ne, mladi su i zgodni i djeluju autentično. Veselo se tucaju i pri tome snimaju videokamerom što rade, za uspomenu i dugo sjećanje. Sve pet. I tata bi, sine. No na kraju, kao hladan tuš, preciznije - kratko prije kraja, njih se dvoje razdvajaju, vadi on motku svoju mesnatu i izdaleka šprica po njoj.

Hej, mladiću, što ti bi? Curo, što je s vama?

Coitus interruptus, prekinuti snošaj, diletantsko-amaterska metoda kontracepcije nepouzdana je i bezvezna. Ništa lakše nego da strast ponese i razdvojite se prekasno. Pored toga, ako niste znali, mali bijeli komandosi iskaču cijelo vrijeme dok ste spojeni, izvidnica provjerava put glavnini koja će nahrupiti na kraju, a dovoljan je samo jedan da obavi posao. Vrijednost te metode kontracepcije u načelu je minimalna, svodi se na ono "bolje išta nego ništa" i nužno ju je nadopuniti s paljenjem svijeće na Kamenitim vratima.

Prekinuti snošaj izravno proturječi svrsi onoga što se radi. Nema boljega nego kad partneri dosegnu vrhunac što više isprepleteni, što dublje jedan u drugoga zabodeni, što spojeniji. To je cilj prema kojemu sve vodi. Umjesto toga, kada bi trebalo biti najbolje, prekinuti snošaj zahtijeva razdvajanje. To je kao kad bismo žvakali zalogaj, pa kad ga sažvačemo, umjesto da ga progutamo, da ga ispljunemo. Moglo bi se reći da smo nešto radili, ali ne da smo išta obavili.

Partneri koji su već isprobali sve i svašta mogu si dozvoliti nešto takvo radi raznolikosti, u šali, tek da se proba i to, ili ako im se slučajno dogodi, ali uvrstiti prekinuti snošaj u redovni repertoar seksualnih susreta je kljaštrenje i osiromašivanje, eventualno čak i znak dublje poremećenosti.

Nasuprot tome što je coitus interruptus u stvarnosti uvelike ili potpuno bezvezan, svi porno uradci na koje se može naići gotovo obavezno kulminiraju upravo s njim. To proizlazi iz medijskog karaktera pornografije. Kako drugačije prikazati orgazam? Da duboko penetrirani muškarac u jednom trenu iskolači oči i počne kolutati njima? To bi bilo vizualno nedovoljno zamjetljivo. Da partnerica u istom trenu počne vikati "Uh!" i "Oh!" nije dovoljno razvidno jer ona ionako cijelo vrijeme stenje i uzdiše. Jedini način da pornografija prikaže muški orgazam jest da se spolovilo izvuče na vidjelo kada ejakulira. To da pri tome zalije partnericu upravo po licu samo je dramaturški dodatak za naglašivanje katarze.

Stvarni akteri pornografskih scena ne mogu pri tome biti zadovoljni. I ona i on bi radije da su završili kako su započeli, kako Bog zapovijeda. Onaj koji bi u stvarnosti zaista iskreno uživao u tome morao bi biti tip koji likuje u simboličnom (i stvarnom) ponižavanju partnerice ili u iskazivanju svoje moći nad njom, makar na uštrb stvarnog užitka.

Pornografija pretendira da dokumentaristički prikazuje stvarnost. Da bi je prikazala, podvrgava je svojim medijskim zahtjevima. Medijski zahtjevi produciraju iskrivljenu sliku stvarnosti. Onaj tko o spolnosti uči kroz pornografiju, a to je danas - kada je ona dostupnija od solidnog upućivanja - raširen slučaj, lako može povjerovati da treba upravo tako i nikako drugačije. Onaj tko je nebrojeno puta masturbirao raspaljujući se buljenjem u pornoglumce koji se zašpricavaju od glave do pete, kada se i sam nađe u prilici lako će se povesti za jedinim znanim primjerom.

I zato mi je na kraju žao ovo dvoje dragih mladih ljudi na filmiću koji sam opisao. Odgledavši mnoštvo porno uradaka i sami su poželjeli snimiti svoj, sa sobom u glavnim ulogama, što je sasvim razumljivo. Dvojbeno je koliko su pametno postupili pustivši ga u javnost, ali i to je, sa svim mogućim ogradama, hm, prihvatljivo. Ono što je žalosno jest da su toliko potpali pod utjecaje koje ne razumiju, da čak i u trenutcima kada bi trebali biti najslobodniji, najviše ono što jesu, oni glume glumce koji prikazuju ono što ne valja.




28

sub

03/15

Igra može spasiti živote 3: Pilot srušio avion zbog problema s djevojkom

igniss.blog.hr



Nedavni let 4U9525 Germanwingsa u čijem je padu poginulo 150 ljudi na prvi pogled ne djeluje iznimno. Iako vrlo rijetko u odnosu na broj putnika i udaljenost koju ih prenose, avioni se ipak ruše svako malo iz razloga koji mogu varirati od nepravilno zašarafljenih dijelova do ptica koje su uletile u motor pa sve do pogrešaka pilota.

Danas na taj popis možemo dodati još jedan razlog: manjak igre.

Podaci iz crne kutije leta 4U9525 pokazali su da je zrakoplov udario u obronak Alpa i raspao se u komadiće nakon što se sa svoje planirane visine leta od 11 km polagano i neprekidno počeo spuštati brzinom od jednog kilometra visine po minuti, slijedeći svježe unesene postavke autopilota. Zrakoplov tijekom tog spuštanja nije poslao nikakvu poruku o problemu ili opasnosti. Tijekom svih deset minuta spuštanja, kopilot Andreas Lubitz je bio pri svijesti i čulo se njegovo mirno disanje.



Njegov suradnik, pilot Patrick Sondenheimer, koji je bio upravo izašao iz kabine kako bi otišao na WC, vratio se iz WC-a i našao zaključana vrata. Kako su vrata kokpita zrakoplova drastično ojačana nakon 11/09, nije ih uspio otvoriti lupanjem, guranjem, sjekirom ili uporabom posebnih kodova za otključavanje, i tako je zrakoplov sam nastavio padati prema planini s Andreasom Lubitzom staloženo za kormilom. Od početka do kraja, to je bilo pomno planirano i precizno izvedeno masovno ubojstvo i samoubojstvo.

Zašto je kopilot odlučio ubiti se? Podaci do kojih su razni mediji došli o njegovom privatnom životu otkrivaju da je to osim dugogodišnje borbe s depresijom bilo i zbog ozbiljnog manjka igre i kroničnog Jednoitisa. Naime, Lubitzova depresija zbog koje je čak i dobio bolovanje od psihijatra (doznaka nikada nije stigla do poslodavca jer ju je Lubitz poderao i ostavio u svom stanu) bila je u posljednje vrijeme drastično pojačana njegovim nedavnim prekidom višegodišnje veze s curom.

Lubitz je bio u "krizi veze" sa svojom curom, za koju su Njemački mediji spomenuli da su bili skupa 7 godina i živjeli zajedno u njegovom stanu u Dusseldorfu, te se u tjednima prije nesreće pokušavao nositi s prekidom. Detektivi žurno istražuju mogućnost da je slomljeno srce stajalo iza pilotovih užasnih djela. Policija je rekla da će djevojku detaljno intervjuirati i da je trenutno kod svojih roditelja.
Ne mogu komentirati kakva je bila njihova veza i zašto su prekinuli, ali jasno je da se muškarac sa zabavljenom vještinom neće ubiti zbog prekida. Ljudi zbog straha ili deluzije pogrešno govore da je mentalitet obilja nešto namjenjeno samo okorjelim igračima koji spavaju s dvadeset cura godišnje, ali zapravo je mentalitet obilja najkorisniji za veze. Lubitz očito nije bio potpuno neprivlačan Omega kao npr. Elliot Rodger - naposljetku bio je s tom curom 7 godina - no opet je sve to bilo uzalud. Kada je došlo do krize, pokazalo se da je sve što je imao bilo poput kule od karata: bez dobrih temelja, lomljivo i neotporno na potrese.

Kako znam da je Lubitz bio okorjeli Beta? Evo što je pokušao poduzeti kako bi je vratio (pogodili ste, ni izbliza ne sliči Ignissovom prokušanom savjetu za postupke nakon prekida):

Štoviše, za Lubitza se sumnja da je kupio dva Audija od zastupnika na širem području Dusseldorfa, blizu apartmana gdje je živio sa svojom curom - i planirao joj dati jednoga. Jedan od automobila je isporučen prošlog vikenda, samo tri dana prije tragedije.

Habibalah Hassani, vlasnik pizzerije pored njihovog stana, rekao je da je često viđao par. "Bili su lijep, prijateljski mladi par. Ona je bila pristojna i privlačna žena. Svraćali bi dva puta tjedno. On je davao velike napojnice i bio vrlo ljubazan."
Kolika je šansa da je okidač za paklenski plan bio to što joj je on uručio Audija naivno misleći da novac ima nekakvu urođenu privlačnost, te se nakon njenog odbijanja razjario i umjesto da počne čitati Roosha zaključio da je došlo vrijeme za kaputt?



Da slučaj bude još tužniji, Lubitz je osim dovoljno para za kupovinu Audija i izgledao u redu (no homo), bio u izvrsnoj formi, i ništa mu nije nedostajalo što se tiče izgleda. Ostajanje bez cure nije bilo kraj svijeta, niti imalo blizu toga. Ali ono što mu je očajno nedostajalo bila je interna igra.

Da je Andreas Lubitz imao igru ovih 150 ljudi bi i dalje bilo živo.

Dokazi se gomilaju i gomilaju. Odsustvo igre je opasno stanje koje može uzrokovati ili potencirati gubitak imovine, mentalne bolesti, ubojstva, samoubojstva, pokolje, padove aviona, pa čak i genocide.

27

pet

03/15

" Čarobna Frula "

durica.blog.hr


kao klinka
htjela sam svirati flautu
zato kaj mi je bila prekrasno elegantna
držeći ju onako sa strane
dok se svjetluca srebrno,
ipak
stari me uspio zapričati
kako je gitara najatraktivniji instrument
jednako na tulumu, plaži i glazbenom zavodu.
kako sam je samo mrzila
tegljati je prvo na autobus,
pa na tramvaj ( onda još nisu postojali moderni niskopodni ).
ne znam jel mi je bilo teže držati je, vježbati ili nositi.
izdržala sam čitavu punu godinu
grčiti ruke
vidajući žuljvite prstiće
uz pomoć profesora Malića koji je smatrao
da djevojčice i gitare nisu sretna kombinacija za njega,
istina je da nisam ni prštala od talenta
pa sam se prebacila na klavir
i dobila ogroman koncertni klavir
pod kojim su mnogi parovi ljubeći se
dočekali onu neku devedeset i neku.
i dandanas
flauta je moja jedina prava
nikad prežaljena ljubav.

26

čet

03/15

Bivša

junac.blog.hr

Ovo je ustvari prvi puta da sam u poziciji neku curu, po svim standardima, nazvati bivšom. Prije su se lomila koplja mogu li curu nakon samo dva mjeseca ili čak dva tjedna smatrati „svojom“ da bi nakon prekida postala „bivša“. No, sigurnih pet mjeseci mi daju svako legitimno pravo za retrospektivnim posvajanjem i korištenjem „bivše“.

No, to „bivša“ mi je tako deprimirajuće. Tako direktna asocijacija na prekid. Čim izgovoriš, u trenu ti se pred očima izvrti cijela priča, zapecka rana. Usto i kao da „bivšom“ svaki puta naglašavam svoj neuspjeh: imao sam nešto, sada više nemam. Izgubio si.

Naravno da je ovo samo stvar ega i da ne bih to doživljavao kao neuspjeh da sam ja bio taj koji je prekinuo... no, tko je bitan ako nisam ja, ja, ja, ja...

25

sri

03/15

Želim želju...

annaboni.blog.hr








Lorca :

...mislim na Vaše tijelo , crveni ljiljan , svježa trska.

Crnko punog mjeseca-što želite od moje

želje ?.

*******


Želim želju - kažeš , i riječ ostane lebdjeti kao i svaka izgovorena negdje nad nama , sudarajući se sa zvukovima naših prigušenih glasova , jer, ovakve želje šapatom izrečene ne trpe zvuk.
Zvuk ih umanjuje : šapat povečava .
Stvara prostor za dvoje u osami koju bi, izrečena glasom želja , pretvorila u stvarnost , a mi to ne želimo. U tišini osame dvaju bića , najsnažnija želja se ne izgovara: ona se dodiruje očima i znam , vrlo dobro znam , da početak i kraj želje počiva samo u tvom pogledu koji, najnježnijom grubošću izašlom iz zatomljene strasti ,počiva na mojim grudima. One su počivalište tvog čela i željena želja.

Statistika

Zadnja 24h

15 kreiranih blogova

445 postova

962 komentara

331 logiranih korisnika

Trenutno

5 blogera piše komentar

42 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se