novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

26

čet

02/15

FELER

huc.blog.hr

 photo reklama_zpsnnoopf6g.jpg

Spetljao sam se s tom mladom ženom na povratku iz Sofije. Zvala se Tina i radila je za Buga-Buga Co. Rado bih vam ovdje, upravo sada, načinio njezin blistavi portret od riječi da svjedoči o njezinoj krasoti, međutim kako sam vičniji kičici naznačit ću tek šturo da je bila savršenih proporcija, divne svilene kože te živahna i gipka u krevetu. Međutim, Tina je u čitavoj toj svojoj savršenosti imala jedan sitan, gotovo neznatan feler koji me je na kraju doveo do ludila. Vršak bradavice na njezinoj lijevoj dojci, ona famozna bobica što se ukruti pri nadražvianju redovito bi - ma što god ja činio – ostajala nezainteresirana, poput gnjecave maline utisnute u šlag torte nepažljivim pokretom domaćice. Uložio sam mnogo vremena i truda ne bih li je izmamio van. Činio sam to dugim i nježnim milovanjima vrškom jezika, poljupcima, lickanjem i na kraju snažnim cicanjem. Nekoliko puta poslužio sam se kockama leda, bezuspješno. Bio sam frustriran. Doživljavao sam to kao osobni neuspjeh. Jednog poslijepodneva, nakon što smo vodili ljubav upitao sam ju:
- Čuj, što ti je to sa bradavicom?
Pogledala me začuđeno, potom se osmjehnula.
- Ne brini, sve u je u najboljem redu, dijete će ju izvući.
- Što? O kakvom djetetu govoriš - zastravio sam se.
- Dijete, jednog dana, tako kaže doktor.
- Ali koristiš zaštitu, ne?
- Da, naravno.
- I to nije dijafragma?
- Pijem pilule.
- Uzimaš li ih redovito? Znaš, to je vrlo važno.
- Što ti je ludice, pa naravno, prerano je za dijete.
Odahnuo sam.
- Čuj, ako to može učiniti dijete valjda mogu i ja. Što kažeš da pokušamo ponovo?
Uzela je svoju grud veličine dinje i trunula mi je u usta.
- Dudlaj milo moje – rekla je nježno.
Te su me riječi skroz napalile. Počeo sam cuclati i povlačiti jače nego ikad dosad.
- Hej lakše, boli me – pobunila se.
- U redu, bit ću nježniji.
Dao sam sve od sebe i ponovo doživio fijasko. Splasnulo mi je optimizam, polna želja i na kraju vođa navale, mister Johnson. Svalio sam se na leđa i odsutno zurio u plafon.
- Znaš mora postojati način – progovorio sam nakon izvjesnog vremena.
Nije se oglasila.
- Tehnologija napreduje iz dana u dan...
- (...)
- Tu je i estetska kirurgija. Zahvat je vjerojatno mačji kašalj!
- (...)
- Čudim se da to već nisi napravila - prekorio sam je.
- Ne želim o tome uopće raspravljati – napokon izusti. - Ukoliko me voliš, voljet ćeš me u mojoj potpunosti, u mojoj prirodnosti, sa svim prednostima i manama. A njih je, priznaj, vrlo malo.
- Da, ali što je sa mojim potrebama? Ta urokljiva, zgužvana bradavica strovaljuje me u pakao očaja! Samo što nisam tresnuo o samo dno! Shvaćaš li to?
Šutjela je.
- Zašto ne odgovaraš? Ne zanima te?
- Ne.
Zaprepastio sam se.
- Ne?
- NE.
To odrješito ne zbilja me pogodilo u žicu.
- Čuj, mislim da je najbolje da završimo ovu priču - rekao sam umornim glasom.
- Slažem se – prosiktala je.
Crvena u licu, nervoznih pokreta brzo se odijevala. Uzela je torbicu i odtoptala do ulaznih vrata.
- I da znaš, baš si lauzi jebač – dobacila je drsko.
To naravno nije bila istina. Željela me je povrijediti.
Prije no što su vrata zalupila uspio sam doviknuti:
- Svaki put sam glumio orgazam...
Ništa originalno, traljav i nemušt odgovor, no to mi je prvo palo na pamet.
Ustao sam iz kreveta, prišao prozoru i priljubio čelo uz hladno staklo. Promarao sam kako pločnikom maršira iz mog života. Kraj moje glave zujala je metalik zelena muha. Dolje na ulici muškarci su zastajkivali, osvrtali se za njom, tom gordom arbitarkom elegancije, razorno razodijevali njenu dizajnersku odjeću pogledima i potom je silovali maštom. Radnik na skeli snažno je zazviždao kroz prste. Zatim je zamaknula za ugao. Fin. Ende. Kraj. Osjetio sam znatno olakšanje. Ovo je neminovno trebalo završiti daleko prije, pomislio sam. Varljiva stvarnost! Tina je zapravo bila poput nekog vrijednog izgubljenog predmeta koji sam našao usput i koji mi nije pripadao.
Pošao sam u kuhinju da skuham kavu i ustanovio da mi nedostaje šećera. Navukao sam frotirasti kućni ogrtač i spustio se kat niže do novih sustanarki. Dvije studentice antropologije iz Križevaca tek su nedavno unajmile stan.
Pozvonio sam. Otvorila mi je Đurđa, visoka i vitka plavuša.
- Dobar dan suseda – rekao sam – imate malo šećera za posuditi? Treba mi za kavu.
U rukama sam držao ispražnjenu posudu za šećer. Đurđine bradavice bile su ukrućene i na mjestu. Čovjek počne zamjećivati određene stvari tek kada ima stanovit problem.
Odmjerila me od glave do pete, drsko i samouvjereno, poput muškarca. Zatim se osmjehnula bisernim osmjehom.
- Kako da ne sused. Uđite.
Prošao sam fejs kontrol*. I ne samo fejs kontrol. No to je već posve druga priča.

---
*Face control refers to the policy of upscale nightclubs, casinos, restaurants and similar establishments to strictly restrict entry based on a bouncer's snap judgment of the suitability of a person's looks, money, style or attitude, especially in Russia and other former Soviet countries such as Ukraine.
Although a similar "velvet rope" policy exists in other countries, aiming to admit the right mix of "beautiful people" and keep out boring or unattractive would-be patrons, the Russian version is considered particularly harsh and unforgiving by Western standards.


Muzika za ugođaj: Skunk Anansie - Brazen (weep)

Uh, što vooolim

annaboni.blog.hr

Ne mogu odoliti pravom filmu




i volim kad se ljudi vole , pa makar i u politici




....a i kad se smiju bilo kome , bilo čemu , bilo kada..........






Ja nisam @pravednik , ali mislim pravedno

24

uto

02/15

Samopouzdanje vs. skromnost

igniss.blog.hr

"Kada spojite biološku predodređenost osjećaju više vrijednosti s kulturom dizajniranom isključivo za poticanje osjećaja više vrijednosti , što dobivate? Dobivate princezu napuhane glave."

"Činjenica da količina i intenzitet igre koja je potrebna za zavođenje žene snažno korelira s njenim samopouzdanjem zapravo znači da potrebna količina igre za neku ženu ovisi najviše o tome koliko se ta žena precjenjuje."

- Igniss, "Problem kod žena je višak samopouzdanja"
Nikada ne krijem da je narcisoidnost kod žena jedna od najdestruktivnijih mogućih osobina, te da muškarac mora od takvih žena bježati svim silama (tj. pod svaku cijenu izbjegavati bilo kakvo vezivanje dublje od neobaveznog seksa). Ali, što je to narcisoidnost?

Kod poimanja narcisoidnosti često dolazi do zabluda. Jedna skupina ljudi kod pojma narcisoidnosti ima pogrešan dojam da se radi isključivo o vanjski iskazanom visokom mišljenju o sebi, dakle da se narcizam svodi samo na hvalisavost i pokazivanje pretjeranog samopouzdanja. Druga skupina ljudi negira narcisoidnost isticanjem činjenice da hvalisavci duboko u sebi imaju loše mišljenje o sebi i ne cijene se, pa stoga automatski ne mogu biti smatrani pretjerano samopouzdanima.

Ključna pogreška ova dva poimanja proizlazi iz vezivanja pojma "narcizam" za pojam "pretjerano samopouzdanje". Možemo do besvijesti analizirati uzroke i načine pokazivanja tog pretjeranog samopouzdanja, ali zato što smo promašili osnovu narcizma automatski smo promašili i sposobnost njegovog prepoznavanja.

Narcizam u suštini nije imanje pretjerano dobrog mišljenja o sebi, već pretjerano razmišljanje o sebi (tj. egocentrizam).


Narcis nije zaljubljen u sebe zato što mu se svidjelo ono što vidi u jezeru; Narcis gleda u jezero zato što je zaljubljen u sebe.

Istovremeno, skromnost, pojam koji zbog njegovih povijesnih konotacija o predaji Bogu tipično smatramo ekvivalentom "niskog samopouzdanja", je zapravo samo "razmišljanje koje nije centrirano na sebi", tj. suprotnost egocentrizma. Skromnost ne bi trebala biti "imanje niskog mišljenja o sebi", već jednostavno "ne-razmišljanje o sebi"

Jednostavan primjer koji ilustrira ovu razliku je "sindrom flagelanta", nazvan po kršćanskom kultu Flagelanata iz 13. stoljeća, čiji su se pripadnici bičevali kako bi pokazali svoju pokornost. Flagelanti su time umjetno reducirali mišljenje o sebi kako bi mogli za sebe tvrditi da su "skromni", ali u stvarnosti je to bila potpuna suprotnost. Njihovo iskazivanje negativnosti o sebi je bio samo izgovor za samo-obožavanje, besramni attention whoring i ucjenjivanje drugih ljudi optužbama da ih je opsjeo Sotona inače bi se i oni bičevali. Drugim riječima, to je bila čista narcisoidnost prozirno zamotana u religijski ukrasni papir.


Pogledaj me kako sam skroman!!!

E sad, vjerojatno se pitate kakve ovo veze ima sa ženama i odabirom partnera. Isto kao što je i nedavni članak o djevicama objasnio da opasnost promiskuiteta ne znači da je djevičanstvo nešto super i što postaje sve bolje što ga ima više, tako i ovaj članak objašnjava da opasnost pretjeranog samopouzdanja ne znači da je nisko samopouzdanje nešto super i što postaje sve bolje što ga ima više.

U stvarnom životu će vam trebati određeno vrijeme kako biste prepoznali ovu pojavu, ali u online datingu je vrlo lako prepoznati curu koja od svog "niskog samopouzdanja" stvara narcisoidni kult. U opisu na svom profilima će sasvim sigurno spominjati svoje nisko samopouzdanje, anksioznost, sramežljivost, OCPD, traume ili tko zna što, uvijek u kontekstu zašto je ne bi smio dirati ili nešto pokušavati s njom. Naivni promatrač će pomisliti da se uistinu radi o tome i da s njome treba biti dodatno nježan i mekan. U stvarnosti, to je drama test kojim će se zabaviti na tvoj račun.


Gle kakve sramežljive okice imam!

Za primjer, evo što piše Čitatelj Z:

Upoznao sam ovu curu online. Malo smo se dopisivali. Pokušao sam nešto dogovoriti i rekla mi da je vrlo sramežljiva. Mislio sam da to nije problem jer sam inače vrlo dobar sa sramežljivim i tihim curama. Našli smo se i pokušao sam pričati s njom ali bila je jednostavno tiha. Što inače za mene nije problem jer sam ok s takvima, ne smeta mi, i mogu baljezgati o bilo čemu.

Ali ova cura je bila drugačija, bilo je nevjerojatno teško uspostaviti bilo kakvu komunikaciju s njom. Čak i jednostavna pitanja su nailazila na "ne" i "neću ti reći". Izbjegavala je kontakt očima cijelo vrijeme. Bilo koje pitanje koje bih postavio završilo bi odgovorom od jedne riječi. Bilo kakva otvorena tema na koju bi se ona mogla nadovezati bi naišla na "što god", "možda", "sve" ili "nemam pojma". Odveo sam je u bar misleći da će se možda tako opustiti. Pijuckala je jedno pivo. Provela je cijelo vrijeme gledajući ljude, televiziju, pokušavajući mi govoriti da je ne gledam ili izbjegavajući kontakt očima sa mnom. Tek povremeno bi me pogledala i kada bi nam se pogledi susreli bi rekla "stooooop" ili "to je zašto mi se ne sviđaš".


Na kraju smo se poljubili ali nije me pustila išta više i nisam navaljivao ni bio agresivan jer se činila tako povučenom i nisam je htio uplašiti.

Zatim smo otišli na drugi spoj. Napisala mi je da želi nekamo gdje je zabavno. Zatim je napisala da želi otići u bučni, mračni, disko gdje može gledati ljude. U šali dodaje da tamo ne mora pričati i uspostavljati kontakt očima.


Z je već odavno trebao shvatiti s kime ima posla, ali ne mogu ga kriviti zbog upornosti. I ja sam u mlađim danima bio sklon ignorirati alarme i iscrpljivati se do kraja pokušavajući bilo kakav znak naklonosti od cure. No ako netko ima razumnu količinu iskustva, trebao bi biti sposoban prepoznati patološke slučajeve narcisoidnosti.

Našli smo se i pokušao sam je zagrliti, ali nije pristala. Otišli smo u mirni kafić koji bi bio dobro mjesto za spoj i razgovor, pokušao sam je nagovoriti da igramo biljar ali je odbijala. Popili smo piće i rekla je da joj se tu ne sviđa jer nije dovoljno gužva. Zatim je bila ljubomorna zato što me neka cura za drugim stolom stalno gledala. Našalila se da bismo se trebali maziti kako bismo je učinili još ljubomornijom i napućila usne, ali se udaljila od mene.

Cijelo vrijeme dok smo šetali do druge lokacije se činila nabrušenom. Pitao sam je je li sve u redu i rekla mi je da mrzi kada je ljudi pitaju tako nešto jer ona i inače izgleda tako.

Došli smo u bučni, mračni disko, koji je inače katastrofa za igru na spoju. Naručio sam nam pića i pitao je za ples. Rekla mi je da ne pleše osim ako nije totalno pijana i da neće plesati. Nije htjela popiti išta više od piva.

Dakle, nalazili smo se usred diska, ja pored nje, a ona je samo zvjerala uokolo. U nekim trenucima se slučajnom promatraču uopće ne bi učinilo da smo zajedno, ili bi pomislili da me mrzi. Bilo je neugodno. Pokušao sam je neobavezno dodirivati, npr. po sredini leđa, ali odmah bi mi rekla da prestanem ili da je ne diram. Bilo kakav pokušaj da uspostavim bilo kakvu komunikaciju s njom je jednostavno automatski propadao.

Na primjer, rekla mi je da se sutra mora rano probuditi kako bi išla negdje sa svojom sestrom. Ja je pitam "što ćete raditi", a ona mi ne želi reći. Na bilo kakvo pitanje odgovara s "ne znam" ili "ne". Kao da pričam sa zidom. Posjetili smo još jedan disko gdje je ona nastavila samo stajati i gledati ljude, a ja izgubljen pored nje. Ponašala se kao da je između nas sve u redu, što me zbunjivalo još više.

Do kraja večeri je moja interna igra bila totalno uništena i osjećao sam se shrvano i očajno. Bila je nemoguće teška, ali svejedno sam joj se sviđao... nije mi bilo jasno. Rekao sam joj da bismo trebali ići. Otišli smo do parkinga gdje je bio njen auto i pozdravili se. Bio sam siguran da se možemo opet poljubiti, ali bio sam toliko loše volje da nisam ni pokušao. Nije mi bila jasna. To me nastavilo uznemiravati i nakon što smo se rastali, zato što mi se stvarno sviđala.
Evo što se ovdje dogodilo:

Na igru gospodina Z se ne može ništa prigovoriti jer je učinio sve što je mogao osim neandertalske igre. Cura s kojom je bio na spoju je tipičan primjerak narcisoidnosti koju sam opisao u ovom postu: ekstremno oštećena i puna sebe unatoč svojoj povučenosti. Umjesto da njena sramežljivost bude normalna karakterna osobina koja se manifestira kroz stidljivo smijuljenje i smješkanje, od nje je napravila sveobuhvatni kult kojemu se svi moraju klanjati kako ne bi povrijedili njene delikatne osjećaje.


Nemoj me dirat'!
Izvor slike

Muškarac koji bi se tako ponašao bi istoga trena bio proglašen za "psihaša" i izgnan iz društva, no budući da je ona u posjedu vagine, mnogi muškarci će pokušavati preskakati prepreke koje im postavi i ulagivati se njenoj bedastoći. Drugim riječima, njena sramežljivost je alat za besramno crpljenje pozornosti i ništa drugo. Stoga kod odabira i procjenjivanja uvijek imajte na umu:

Zdravo ljudsko ponašanje nije imanje posebno dobrog ili lošeg mišljenja o sebi, već ne-imanje posebnog mišljenja o sebi.

17

uto

02/15

Masturbacija za sretniji život?

junac.blog.hr

Čitao sam jučer tekst na Mufu: Drkati ili biti.

Nekad se i meni činilo da bi možda bilo bolje suzdržavati porive i samokontrolirati se jer bi to moglo rezultirati većom odlučnošću, hrabrošću i na kraju očajnošću koja bi me natjerala da agresivnije uletim curi, pronađem curu, što već. A i imao sam osjećaj da bi mi samokontrola dala osjećaj jačeg karaktera i "izgrađenije" osobe (što god to značilo). Autorica odbacuje teze u tom smislu (pročitajte sami, ne želim niti znam ulaziti u analiziranje članka tog tipa), ali uvjerila me i prije nego li je direktno rušila tu tezu već svojom prvom postavkom: "Kao prvo, drkanje nije alternativa seksu, već vrsta seksa." Ili, hajde da kažem, svidjela mi se misao (i da se u neku ruku konačno oslobodim od dogme koju sam, htio - ne htio, preuzeo kao klinac s vjeronauka).

No, od svoje ranije pretpostavke o "štetnosti" masturbacije odustao sam i sasvim sâm, točno se sjećam, u onoj epizodi kada mi je puknuo kondom i kada sam desetak minuta kasnije čvrsto odlučio da se više neću petljati sa ženskama, šta će mi to, još najbolje da zatrudni a uopće se ne volimo, izdrkat ću doma i stvar riješena, a sljedeći put ću se seksat u braku, nema seksa prije braka, sad vidim i ja da crkva ima pravo. Srećom pa čvrste odluke slabog čovjeka ne izdrže dugo pa sam "ubrzo" (koliko već jedan nejebač često dobiva priliku) upao u nove emocionalne potope - ili, da tako kažem, od tada sam se seksao još par puta.

Ipak, ono čega sam se trudio držati je bilo: seksat ću se s onima s kojima mi ne bi bio bed imati djecu. To mi je nekakva nit vodilja: znači da mi se sviđaju njeni geni (barem koje sam uspio vidjeti i upoznati).

Unatoč svom trudu bilo mi je u trenucima teško razlučiti motive zašto se počinjem viđati s nekom ženskom. Zašto što mi se sviđa ili zato što mi se seksa? Bile su sve to cure koje su mi se sviđale, no ubrzo sam skužio da me više privlači ideja o fizičkom zbližavanju nego o mentalnom - nisam se zaljubio. Shvatio sam to dosta rano, no premalo prilika za seks mi se pruža da bih bilo koju odbacio pa sam se upustio u te epizode i plakao na kraju što moram prekinuti s tako dobrim curama koje to nisu zaslužile.

Daj izdrkaj doma i sačuvaj svijet od sebe. Požuda pomuti razum, znam da to izlizano zvuči, ali se nakon seksa (bilo to u dvoje ili bila to masturbacija) um zbilja pročisti i te dvije ili tri minute nakon orgazma najbistrije su i najnevinije koje sam u stanju proživjeti. Puno bih sretniji bio i pametnije odlučivao kad bih mogao to stanje dulje zadržati kroz dan. No, čovjek sam pa jednim dijelom niti ne želim toliko nevino hodati svijetom.

Kako bilo, zbilja bih sljedeći put morao dulje odlaziti na nevine kave i prijateljska kina.

14

sub

02/15

Kontra ljubavi

diogenovabacva.blog.hr






Ne idi za izgledom, ne idi za novcem, ne idi za lažima – moto je Njegove strane priče, izvjesnog Deana. Stalo mu je naglastiti kako nije tipičan frajer današnjice, sumnjivog morala, koji bi se, kao ti drugi, tipični, hvastao kako hvata ''pičke'' po birtijama, pa ih ''riješi na fukiju'' i onda skoči do druge koja ga zove da se idu ''negdje grijati''. Poziva se na svoj dobar kućni odgoj, radi kojega mu je ''ponos i slava u drugačijem obliku, finijem, kulturnijem''. Jednom je curu odveo sve fino i kulturno u restoran, na ulazu otvorio vrata, uzeo jaknu, odveo do stola koji je rezervirao, primaknuo stolicu. Zaboravio se, doduše, pohvaliti da je za stolom rabio pribor, ne žderući prstima, a nije ni prdio ni podrigivao, no ja ne sumnjam u njegove dobre manire. Ni supu nije srkao, uvjeren sam. Izričito zato navodi kako je sirotu djevojku tjerao da si pišu pisma, ali ne mejl, ne facebook, nego prava pisma, što se šalju poštom (daj mi nešto što mogu opipati i pomirisati, nešto živo, tehnologiju ostavi za neke druge ljude) te bio pun ideja kako da uspiju, da joj pokaže da ima i drugačijih muškaraca od onih na kakve je navikla. Trebamo, osim toga, imati na umu da se i s vlastitom mamom lijepo ophodi, da mu nije problem nazvati je svaki dan, otići s njom u nabavku, popiti kavu, otići u šetnju. I nikad je ne zove ''stara''. Osim toga nam pokazuje da je i svjestan zašto je to dobro naglasiti: radi prezentiranja slike o sebi na način koji misli da će mu donijeti poene: puno toga o muškarcu možeš saznati iz načina na koji se odnosi prema svojoj majci. Stavlja nam pod nos kako – evo, dakle – možemo sve jako lijepo sad znati o njemu.

OK, ovaj istovar govana ne možemo uopće uzimati jako ozbiljno, jer teško da ga i sam autor uzima – to je ono što je Lou Salome okarakterizirala kao šalkovićevsko uvaljivanje ženama (''mentalno uvlačenje u gaćice ženske publike sa statusima tipa 'ljubav je sve', 'think pink' i slično'') da bi mu lajkale i kupovale ostale proizvode; saying all the right things papagajstvo. No, do te mjere prozirno, trash i preloše da je čak bezveze i razotkrivati kao preloše. Sadržava, međutim, jedno opće mjesto koje me podsjetilo na nešto drugo.

Prije nego je počeo izvoditi u restorane, dok još nije imao kinte u džepu, neku je curu Dean odveo u park da na ''rosnoj tek pokošenoj travi gledaju zvijezde'' – i jako mu se dopalo (bio je to vjerojatno najbolji spoj na kojem sam bio) – i ne, nije s njom odmah spavao, ne toliko zbog nje, jer ona je htjela nego zbog sebe (poštovanja prema sebi). Nisam siguran je li izgovarajući ovo bio do kraja svjestan što je zapravo rekao. Dok mu cijela ideja počiva na tretiranju djevojke s poštovanjem koje ona zaslužuje, primjenom istog kriterija po kojem mora ne spavati odmah s njom da bi poštovao sebe proizlazi da je ona nevrijedna poštovanja. Jer ako si spremna sa mnom spavati na prvom spoju, tko zna sa kolikima jesi spremna napraviti to isto. I sa kolikima to i jesi napravila. I tko zna koji ti je ovo prvi spoj po redu ovaj tjedan. Ne, ja nisam takav tip frajera. Ne, ni ne želim te ako si ti takav tip cure.

Ali ovakvo je razmišljanje, tvrdim, upravo pokazatelj manjka onoga što autosugestivno tobože potvrđuje: poštovanja prema sebi.



Na što me to sjetilo? Lani u ovo doba je blogerica Kontra svega prepričala raspravu s prijateljem, u kojoj mu je skrenula pažnju na unutarnju proturječnost onoga što govori: ono što mogu reći je da si sam sebi dosta kontradiktoran. Ako se damo prvu večer, kurve smo. Ako se "čuvamo", onda smo dosadne. Činjenica je da je ovo balkan i da smo još uvijek svi poprilično zatucani, htjeli to priznati ili ne i upravo zbog toga postoji strah od osuđivanja ako se nešto napravi prerano ili prekasno. Uostalom, ti si mi ispričao onu teoriju o bravi i ključu. Ako ključ otključava 5 brava, to je dobar ključ. Ako bravu otključava 5 ključeva, to je loša brava. Razumiješ kako je nama ženama teško na ovom brdovitom balkanu? Moramo naći savršenu sredinu između svega toga.

Kako sam pisao već prethodno tu i tamo o datoj temi, nadovezao sam se nečime od toga: podvlačenjem licemjerne naravi glorificiranja ženskog djevičanstva na općem planu i čežnje za razdjevičavanjem na posebnom, odnosno shizofrenosti navade mnogih da im se neka manje sviđa zato što im se više sviđa (kao znak poželjnosti i drugim muškarcima, čime biva na stanovit način ''uprljana'', obilježena defektom). Neurotsko nametanje samome sebi apriornog hendikepa: isturanje posesivne opsesije u prvi plan, kao glavnog faktora selekcije.1



Someone Like You - Van Morrison by Original Sound Track on Grooveshark



Naravno, čim je nešto o muško-ženskim odnosima, odmah je tu i guru Igniss radi davanja svoga pravorijeka. Imao je prigovor mom komentaru: ne mislim da itko zapravo smatra ženu koju je razdjevičio manje vrijednom zbog toga što ju je razdjevičio. Prigovor koji bi možda imao nekog smisla da sam ja govorio o intrinzičnom manjem cijenjenju djevojke zbog toga što smo je sami razdjevičili. Ta nisam shizofrenim i licemjernim proglasio sam čin razdjevičenja (daleko bilo), već taj zahtjev pri kojemu smo okej s time da sami razdjevičimo, htjeli bismo da ona spava s nama (poseban plan: na kojem ništa ne pitamo i okej nam je kad činjeno s nama), ali joj onda istu tu radnju upisujemo kao zamjerku, stavljamo to na njenu dušu, dajemo joj minus bodove – ako činjena (i) s drugima (opći plan: na kojem je kinjimo moralističkim džudom). A onda, projekcijom tog općeg plana i u naš poseban plan, ako i s nama liježe počinjemo je gledati podozrivim okom.

Čime igniss obrazlaže hipokriziju stava kojeg advocira? ''Utilitarističkim'' argumentom: ako se nije morala pomučiti/uložiti/žrtvovati da bismo je uzeli k sebi, nema garancije da neće i strugnuti prvom prilikom kad joj puhne ćeif. Možda je ona krasna osoba koja donira djeci u Africi, ali po trenutnim indikacijama ne čini se kao osoba koja bi mogla istrpjeti dugoročnu vezu i/ili brak bez da u nekoj točci ne odluči otići nekome drugome (ili još gore, da mu podvali kukavičje jaje). Stoga on razumno kaže ''passe''.2

Mašala, nisam ni očekivao nego škiljenje iz dva bijednička mentalna vizira.

Prvi bijednički vizir: moralizam kmeta.

Drugi bijednički vizir: moralizam sitnog trgovca.







add. 1) Moralizam kmeta. – Osobno, ne rukovodim se nikad logikom: ako mi se (pre)brzo (pre)dala, da bi to značilo da je žena ''laka'', da bi se jednako tako dala i bilo kome. Ma da? Zašto? To je rezoniranje karakteristično za veću ili manju dozu samoprezira, kako i rekoh: manjak poštovanja sebe. Jebešga, taman sam dovoljno narcisoidan i arogantan (ma dobro, malo se hvališem; stavimo ovako: poštujem sebe) za ne osjećati se kao Bilo Tko. Barem njenoj afekciji da nisam Bilo Tko. Ako se dala meni, izvodim iz toga jedino to što je i rečeno: da se dala – meni. Meni (na posebnom planu), ne nekom drugom, petom, desetom, ne Bilo Kome (na općem planu).

Ako znas bilo sto by Azra on Grooveshark
ne znam što da radim sa sobom
na što misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno:
poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privij tik uz mene
i zapjevaj
ako znaš bilo što
želim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti šapućem na uho bisere
da pričam o slobodi
da se glupiram
i da kažem:
oh, ti ludo jedina

To me, konačno, jedino i zanima: da mi se žena dâ iz gotivljenja moje osobe, zato što je to sama poželjela, iz privučenosti i očaranosti, iz obostranog ushita jedno drugim. Svaka druga varijanta – u kojoj me neka hoće ne genuinom dinamikom međusobne afekcije kojom me hoće, nego (jer oštrica kalkulantskog, ''utilitarističkog'' morala se okreće i u obratnom smjeru) u ovisnosti o tome koliko sam to ''zaradio'', koliko sam se pomučio, uložio garancije, itd. – ohlađen sam. Pa onda i ona bivajući ''drolja'' ili ''dama'' u ovisnosti o tome daje li prema kriteriju da joj afekcijski došlo, tj. onima koji su je očarali onime što jesu, ili pak prema kriteriju ''zarađivanja'', tj onima koji su iskazali i dokazali ''poštene namjere''. U podtekstu potonje propisane ''damskosti'', koju se traži od žena, stoji shvaćanje po kojem je tjelesna ljubav za nju nešto što čini samo kao ustupak muškarcu, ako je zaslužio onime što je uložio i čime se obavezao. Jedino zato hoće imati posla sa mnom: ne što bi me sama htjela, zbog onoga što ja jesam, što je očarana mnome kao i ja njom, nego što sam ja htio nju, pa očekuje zavjet zauzvrat i mjeri je li dovoljno dobila. To je sranje, i upravo to ću nazvati droljastim, na ovaj način fundirano ne-davanje (u čekanju dok joj ne potvrdim čvršće garancije).





Volim ovaj video. Za početak, kako se gledaju. Kako mu približi ruku do brade i zavesla prstima. Kako joj stavi ruku na struk. Kako ona stavi srednjak na svoju bradu i spusti dlan, prijeđe si njime po ramenu, prsima, u pokretu predavanja i senzualnosti. Kako se približe jedno drugom, licima, dahom. Kako se opet udalje, a zatim joj on priđe usnama uz obraz, do uha, s jedne pa druge strane. Kako stavi čelo na njeno čelo. Kako se njišu u nježnoj priljubljenosti, nosom, okom. Kako otpozadi stavi ruke na njegova ramena, miluje ga, ljubi. Kako se uhvate za ruke. Kako si stavi vanjsku stranu njegovoga dlana na obraz, mazno, pa unutarnju stranu na drugi obraz, na dno vrata, na jamicu (''to vam je suprasternalni urez''), voleći mu dlan koji je voli. Kako se priljube licima, njegova ruka na njenom potiljku, njena na njegovom vratu. Kako se dodiruju nosevima. Kako sad on njoj zgrabi ramena otpozadi, draga joj kosu, vrat, spušta glavu do nje. Kako naposljetku plešu pretapajući se u zagrljaj i poljubac.

Pa dobro, pobogu, ako između nas ima ovakve afekcije i magnetizma, nježnosti i strasti, ako ima ljubavi – infatuacije – što će mi još i nekakve garancije?

Jer uvijek može takve ljubavi za mene u njoj nestati?

U redu, ali što bi mi onda trebala i dalje ona?



Kiss of Fire by Hugh Laurie on Grooveshark



Kako li je malo pouzdanja u ženu koja se dade uloviti u nekakvoj vjernosti. Ona je danas vjerna tebi, a sutra nekom drugom. Ima skoro pola decenije da sam pisao post u kojem sam se nastavljao na ovu Krausovu misao. Kada mi je neka žena posvećena i vjerna na previše zagrižen, zapjenjen, nakostriješen, krut način – razočaran sam. Znam zbrojiti dva i dva, jasno mi je da to tada ne govori ništa o meni. Moje ''ja'' je njenom vjernošću devalvirano; mogao bih komotno biti i netko sasvim drugi i drugačiji, ona bi mi svejedno bila posvećena i vjerna – jer ionako to nije radi mene, već iz uvjerenja, to je ideologijski zasnovano; više ima u tome apriornog refleksa nego srca.

I na Dylanovu pjesmu: dah ti je sladak, oči k'o dva dragulja na nebu, leđa ravna, kosa bajna, ali badava to sve...
But I don't sense affection
No gratitude or love
Your loyalty is not to me
But to the stars above

Ja sam u toj predstavi sporedan lik, zvijezda na sceni je svetinja njenog monogamnog Dostojanstva.



Our Love Is Easy by Melody Gardot on Grooveshark



add. 2) Moralizam sitnog trgovca. – Ljubomora je produkt straha, nepovjerenja, nesigurnosti u partnera, kada želimo da i dalje ostaje s nama osoba za koju primjećujemo ili barem sumnjamo da joj više i nije toliko do nas, da nas više ne voli ili ne želi, no mi nju još volimo ili želimo, i onda se zelenimo. U čemu je, međutim, smisao zadržavanja osobe kojoj nije do mene – zlopateći i jedno i drugo – zar je to ideja ljubavi kakvu si priželjkujem? Ljubomora je stoga nesuvisla, no ljudski razumljiva, jer nije čovjeku ni u sebi moguće po komandi izbrisati osjećaje koji postoje za nekoga tko ih za nas više ne gaji. Princip zavjetnosti, s mjerkanjem ''potencijala za monogamiju'', je ništa drugo nego kodifikacija anticipacijskog zelenjenja, ustanovljena da se preduprijedi mogućnost – no za to već nemam razumijevanja. Bijedničko i nakaradno u tome je činjenje iz zelenog besmisla moralnog principa. Ružan, vrlo analan instinkt kontrole i manipulacije nad futurom njene afekcije – hoćemo da joj odsad i nadalje i ubuduće igramo mi, jedino mi i isključivo mi (u protivnom je ona ''nekvalitetna'' ili barem ''drolja''). Možda je na drugim poljima krasna osoba koja donira djeci u Africi i slično, ali zajebi ti to ako ne bi mogla ''istrpjeti dugoročnu vezu i/ili brak bez da u nekoj točci ne odluči otići nekome drugome''. Jer poanta je u tome da istrpi jednom kad se upustila ozbiljno, sve i ako više ne osjeća prema nama infatuaciju, tj. ako dlan na obrazu želi ne više naš nego nekoga drugoga. Kako ćemo mi sitne duše isljeđivanja imperativne monogamije i kontrole s kime je dužna biti, najbolje moći u startu procijeniti je li ona materijal za takvo što? Ta jasno: ako je nešto žrtvovala, ako se morala potruditi. Pa dabome, nema gušta do nečijeg ostajanja s nama zbog toga što je držimo za jaja onime što je potpisala ili obećala ili žrtvovala/uložila ili dospjela u ovisnost i socijalne pritiske.

Ma marš, prostaci, antiromantici, istovarači govana, sentimentalci zavjetne veze, kenjatori monogamne vjernosti pretvorene u moral! Kakva samo bezdušnost u progonu ljubavi.






A u optjecaju je ista logika i u obratnom smjeru, među ženama. Sviđa ti se neki muškarac? Loša vijest, draga, nešto tu znači nije s njim u redu. @
Svodi stvar na procjenu koliko je cura pogodna za monogamni oblik vezivanja, preko usporedbe dva slučaja:
- U prvom slučaju (povijesnom) muškarac razdjeviči ženu nakon što se već zna da će s njom provesti ostatak života. Za uspostavu takvog dogovora su se sve uključene strane morale prilično pomučiti i uložiti nekakve garancije, što s njegovog stajališta upućuje na to da će se ona toga (zajedničkog života) pridržavati u budućnosti.
- U drugom (modernom) slučaju muškarac razdjeviči ženu zato što ju je našao u disku, njoj se svidjelo to što joj je rekao da mu ona izgleda kao da se tu najbolje zabavlja, i pri tome ju je dotaknuo po nadlaktici. Za uspostavu takvog dogovora se nitko nije nimalo morao pomučiti, niti su uložene ikakve garancije, tako da s njegovog stajališta nema nikakvih indikacija da će se ona toga (zajedničkog života) pridržavati u budućnosti.
Analizirajmo moderni slučaj. Zašto bi muškarac treban potencijal za monogamiju žene iz modernog slučaja procijeniti jednakim kao i kod žene iz povijesnog slučaja?
- Ako joj je bilo potrebno toliko malo da ona spava s njim, koliko će joj trebati da spava s nekim drugim? Dosadašnji dokazi kažu: malo.
- Je li ona osoba koja razmišlja i djeluje dugoročno? Dosadašnji dokazi kažu: ne.
- Je li morao išta uložiti da bi se dokopao njene vagine pa da bi se osjećao sentimentalno ili kao da je stekao nešto vrlo vrijedno što valja čuvati? Dosadašnji dokazi kažu: ne.
Je li njen potencijal za monogamiju jednak kao i kod povijesnog slučaja? Naravno da nije! Pa muškarac bi morao biti lud da misli da je isti. @

Samo...još jedna ljubavna

tazba.blog.hr



Raspustit ću kosu vezanu na potiljku.
Zažmiriti u tvojem naručju.
Šaptati ti stihove davno pročitanih knjiga.
Oživjeti pjesnike neke zaboravljene
samo za tebe.
Gledat ćemo kroz sjajno okno
okrenuto moru
kako se dan utapa u sivom srebru
zimskoga sutona.
Samo budi tu...

13

pet

02/15

treća, sreća

tarampana.blog.hr



nema ovaj post veze sa srećom, ali mu je takav naslov jer mi se sredstvo tipkanja do sada već dva put zamrznulo, negdje u po posta, pa eto... neću ni spomenuti da je danas petak, 13.
post se zapravo trebao zvati glede&unatoč&uprkos Valentinovu.

Sv. Valentin, dakle, šteta što nije državni blagdan, i šteta što ne pada danas. jer da je danas, i da je blagdan, mnogi bi od malobrojnih zaposlenih imali danas slobodan dan, i imali bi uz to produženi vikend. nekolicina bi možda od tih malobrojnih imala čak i romantični produženi vikend i i i sve to na petak, 13.

da ne pilim, imam prigodni poklončić.
više savjetić...
jednostavno je: operite noge!

u lavoru napravite otopinu morske soli u slatkoj vodi tako da postignete salanitet što sličniji onome Jadranskoga mora, te svoje, njegove ili njene noge uronite u istu.
sastrane prethodno pripremite šaku sitne morske soli i žličicu, dvije, tri sode bikarbone.
nakon namakanja nogu, iste si, mu, joj jednu po jednu, pospite finom solju i nježno izmasirajte. sol vam dođe kao piling, antibakterijsko i antiskeptično sredstvo.
zatim isto ponovite na obje noge sa sodom bokarbonom (ne znam točno čemu to, ali ugodno je).
u pet minuta vaše, njegove, njene bolne, umorne i otečene noge će postati lagane kao perce.

čemu to, moguće se pitate?

pa bit je u tome da je sutra Valentinovo, i da vi možda uopće niste zaljubljeni, i da čak niste ni u vezi.
moguće je da ćete se odlijepiti od bloga i otići negdje među žive ljude, na kakav valentinovski ivent, u nadi da...eto pa...iz očaja jel,
i da će vas netko ugledati i ludo se zaljubiti baš u vas baš na prvi pogled. ali no međutim, taj netko vam se ne sviđa, i davi vas i gnjavi i ne pušta. savjetujem - bježite, bježite glavom bez obzira s obzirom na noge vaše lagane kud god da vas nose.

drugo, moguće, da ste vi taj netko tko će se u nekoga sutra ludo na prvi pogled zaljubiti, možda baš u ovu trčeću osobu iz prethodnog pasusa i, kako ćete je, za boga miloga, uloviti ako su vam noge umorne, otečene i bolne?


ako ste pak u sretnoj vezi, ljubavnoj no, i ne morate za nikim trčati, niti od ikoga bježati, operite noge, svejedno.

ugodno je to i korisno, trast mi.





Valentinovo: što ljubav ima s tim?

homoludens.blog.hr



Četrnaestoga se veljače obilježava Dan svetoga Valentina. Rijetki je to blagdan Rimske crkve kojega prihvaćaju i oni koji se ne drže njezina kalendara, a kamoli nauka. Dapače, među njima ima i onih koji bi crkve najradije zatvorili, a kler poslali na njive. Osobno ne volim ispade koji pokušavaju biti blagdanima niti blagdane koji se pretvaraju u ispade zbog pogrešna tumačenja nekog samoprozvanog glasnika koji masama, poput zakašnjela vjesnika, donosi histeriju. Za koliko ste svetaca zapravo čuli? Možda tri ili četiri i uspijete nabrojiti, no teško da ćete moći reći kako su živjeli i zbog čega su proglašeni svetima. Naravno, tu će prazninu ispuniti oni koji se najviše vesele eksploziji kiča - trgovci i trgovčići svih profila. Ponekad se čini da upravo oni spomendane održavaju živima, no znamo da nije tako jer pozadina njihovih priča zaudara na profit, što, istina, jako dobro pristaje uz hinjenu stvarnost koju živimo. Pitamo se što istina danas uopće znači, koliko vrijedi i koga predstavlja: slom titana? Ako padnu najjači, tko će pronositi vrijednosti života i štititi one što ne sikću i ne reže na plemenitost i dobrostivost? Tko će zauzdati neznanje što se poput bijesna ata preprečuje objektivnu promišljanju i sagledavanju svijeta u njegovoj raznolikosti i punini? I konačno, kako da i tu nesretnu ljubav, koja je već odavna zbijena u jeftinu ambalažu, izvučemo iz bezdana površnih tumačenja i spasimo od laži?

* * *

Da danas, kojim slučajem, nekom vlastodršcu, ne nužno narcisoidnu primatu, kažete da je demon, vjerojatno biste bili sudski gonjeni, no sveti Valentin, liječnik i svećenik, nije živio u doba suvremene demokracije pa ga je njegova izjava da su rimski bogovi demoni, za koju je skupština tražila smrtnu osudu, stajala glave. Ipak, kako ne bi izbila pobuna zbog ovakve drastične odluke, car Klaudije II., koji je inicirao susret s Valentinom, a želeći upoznati osobu koju su jednako štovali i pogani i kršćani (složit ćete se da je danas teško naći takav uzor jer je prevladao miris pokvarene konzerve), istu je prebacio na gradskoga prefekta koji je odlučio da se Valentina išiba i odrubi mu glava. Bilo je to 269. godine. Od tada se pa sve do 15. stoljeća svetog Valentina neće štovati kao zaštitnika zaljubljenih. A po čemu i bi?, mogli bismo se pitati. Kao liječnik, liječio je mnoge, bio predan Kristu i zaglavio zbog svoje iskrenosti u doba kada se na kršćane gledalo s prezirom. Nikada i nigdje nije se bavio ljubavlju u smislu tjelesnosti, a još manje zaljubljenima. Dakako, ima raznih priča o njegovoj ulozi, no to su samo priče (barem po tome što ih Crkva prva nije priznala), tako da 14. veljače, na dan umorstva svećenika Valentinusa, gorljiva kršćanina, blagdanomani veličaju ljubav mašući laticama kao da su fabricirani u bajci od jedne stranice. Jedna stranica, jedan dan...Čini li stranica knjigu? Čini li dan život?
Što se uopće slavi 14. veljače? Ništa i svašta pomalo, dovoljno da se kršćanski svetac Valentinus i rimska božica Juno, zaštitnica braka, nađu na istoj stranici kalendara i da je malo antičkog, malo kršćanskog, malo božanskog, malo mučeništva i puno raznoraznih osobnih i neosobnih interesa našlo svoje okrilje. No riješivši ovu nedoumicu, zapeli smo u novoj: čemu poseban dan za ljubav kada on ne može pružiti ono čega nema, ali ni povećati vrijednost onome čiji je svjedok? Tko voli i poštuje drugoga činit će to i bez sumanuta traženja posljednjeg cvijeta pred kraj radna vremena kvartovske cvjećarne ili preznojavanja što je zaboravio na svoje "obveze". Ljubav nije obveza, već potreba svih istkanih iz milosrđa nepogrešive majke prirode. Tjeranje na dužnost čini nas nesigurnima u sebe same pa se često damo u zbjeg i bivamo u toj kretnji dok nas opet netko ne uhvati u svoje mreže. Ne, ljubav nije plitka lokva koju je skrivila slaba kiša, ni usamljeni list kojega je prizemljio zalutali povjetarac, ona je dublja od ljudskoga pogleda, veća od svakog nadahnuća i postojanija od života. Zašto je krotimo slabošću i obezvrjeđujemo materijalnom vrijednošću?

* * *

Četrnaesti je veljače još samo jedan dan u kalendaru života koji ne živi bajke, a htio bi. Vabljen zabludama i neistinama, odbacuje ljudskost kako bi pripadao njezinoj slabosti, skitao duhom i zametnuo odgovornosti. Ima li boljeg puta od onoga koji vodi među maske i uprizorenja o svijetu kojemu ne pripada? O svijetu u kojemu stanuje ljubav. A sutra? Sutra će se vratiti u sporednu uličicu svijeta u kojemu ljubav tek navraća i nije uvijek dobrodošao gost. Nekada kao kršćanin među Rimljanima, danas kao čovjek među ljudima.
Ne želim vam sretno Valentinovo, nego pokoj vječni svima koji su, poput Valentinusa, iskrenost platili životom jer uvijek je bilo i bit će opasno demone nazvati pravim imenom.

--------------------------

Ukoliko članak prenosite u cijelosti (ili tek dio članka), molimo da prethodno obavezno kontaktirate autora.

12

čet

02/15

Valentinovski

tazba.blog.hr

Zarumenjen... zamantan...zavodnički....

I već čujem: "Američka izmišljotina,
marketinški blagdan ....kao da je samo taj jedan dan
stvoren za ljubav!?"

Ma, nisam to nikad ni pomislila..... i baš me briga...

ljubim....

svakoga dana....
oblake,
valove,
usnice slane,
priču ... tvoju,
moju....
svejedno....

Ostavljam .... neka putuje mojom glavom...
Il ricordo di un amore;....

baš kao i sjećanje
na dragog mi P.D. koji više ne dijeli s nama ovu modru planeticu,
njegovo napoletansko promuklo tugovanje,
virtuozno prebiranje po strunama....

I zato.... budite stalno zaljubljeni, ali toga dana ,
tog valentinovskoga četrnaestoga
budite baš mahniti od ljubavi,
beskrajno nježni,
opsesivno strastveni,
nezaboravno zavodljivi....
romantični.....

10

uto

02/15

5 minuta Alfe vrijedno je 5 godina Bete 2: Drolje napadaju

igniss.blog.hr

Dragi čitatelji, jučer se dogodilo nešto spektakularno: bio sam na spoju sa Severinom. Počelo je tako da sam je odveo na večeru u VIP sekciju elitnog restorana, te sam je nakon bogatog niza jela i šampanjca (koja sam naravno ja platio) otpratio do izlaza iz restorana i pobrinuo se da se sigurno ukrca u taksi (koji sam isto ja platio). Ona mi na kraju naravno nije dala ni pusu, ali rekla mi je da sam krasan momak i da se nada da ćemo ostati prijatelji.

Ok, zezam vas. Nisam bio ni na kakvom spoju sa Severinom, to je bilo samo da vam privuče pozornost. Ali da se pohvalim kako sam financirao bilo kakav bogati provod sa ženom koja me na njegovom kraju brutalno ubacila u prijateljsku zonu, zaslužio bih vaš podsmijeh. Bio bih budala par excellence, niži Beta (TM) jadnik koji se ne samo ulaguje ženama u nadi da će mu one udijeliti barem mrvicu svoje nježnosti, potpuno po njihovim uvjetima i pod njihovom kontrolom, već se i hvali time. Takvih očajnih nižih Beta (TM) tipova kod nas ima vjerojatno nekoliko tisuća, a u zapadnom svijetu nekoliko milijuna.

Veselit će vas čuti, dragi čitatelji, da očaj i deluzionalno hvaljenje tim istim očajem kakvo sam hipotetski opisao gore, nisu samo domena neuspješnih muškaraca. Naime, u isto ponašanje upuštaju se i (nekvalitetne) žene. Pogledajte:


"Upravo sam jebala Edelmana, nije šala"
(Julian Edelman je poznati igrač tima američkog nogometa New England Patriots)

Attention whoring u varijanti hvaljenja o svom seksualnom "uspjehu" sa slavnim muškarcem je isključivo domena zgodnih ali ne istinski lijepih žena, tj. onih koje bismo na skali od 1-10 smjestili oko broja 7. Gdje vrlo lijepa žena nema što dokazivati i može pustiti svojoj ljepoti da govori u njeno ime, žena koja je samo zgodna ima dokazati puno toga. Žena koja je istinska ljepotica stalno uživa u pozornosti naj-Alfa muškaraca; žena koja je ljepotica samo s određenom šminkom snimljenom pod određenim kutom i osvjetljenjem tu pozornost dobiva nepredvidivo i na kapaljku. Ljepotici upad creme-de-la-creme muškarca nije ništa posebno; zgodnoj ženi je takav upad poput ušmrkanog heroina.


6.5?

A tamo gdje ljepotica nema potrebu naglašavati kako joj se udvaraju najelitniji muškarci, tu zgodna žena osjeća neodoljivu potrebu za attention whoringom, tj. za trubljenjem kako je "upravo jebala ". Naravno, to trubljenje djeluje jednako otužno kao i kada se tip hvali kako je ženi platio skupu večeru i nije dobio ni pusu: prvi osjećaj koji promatrač ima prema toj osobi je sažaljenje, a malo nakon toga i gađenje zbog predočene slabosti, nesposobnosti i kiselog grožđa.

Ignissovo pravilo #20: Droljaste žene i Beta muškarci su slični po tome što oboje besplatno dijele svoje glavne adute.
Naravno, da se cijeli slučaj svodi samo na ovo, ne bi bio vrijedan detaljne obrade na blogu. Pravi dragulji leže u intervjuu koji je poslije objave slike i posljedične zabrane pristupa u diskače diljem Bostona dala portalu TMZ:

"Pogriješila sam," rekla je Sabrina.
+ Ignissov univerzalni prevoditelj hrčka =

"Ja sam kurva za pozornost i htjela sam da svi vide što sam postigla."

"On je bio u nesvijesti i bilo mi je dosadno, pretpostavljam."
+ Ignissov univerzalni prevoditelj hrčka =

"Točno sam znala što radim, zato što sam bila željna pozornosti."

"Ne znam hoću li uskoro opet izlaziti van - ali to je MOJ odabir."
+ Ignissov univerzalni prevoditelj hrčka =

"Osramotila sam se i zabranjen mi je pristup u sve diskače u Bostonu, nemam izbora nego kloniti se javnosti dok se ovo malo ne stiša."

Dodaje: "Neki od igrača su mi poslali poruke da su stvarno razočarani. Očito sam napravila pogrešku i ne mogu je povući."
Ček ček ček... drugi igrači imaju njen broj i u stalnom su kontaktu s njom?



Pa to znači...

+ Ignissov univerzalni prevoditelj hrčka =

"Moja uloga je biti 'ispušni ventil' za cijelu nogometnu momčad ali sam previše droljasta za obavljanje čak i te dužnosti."

Ali vjerujte mi, kada bi sve ostalo na tome, to i dalje ne bi bilo vrijedno izlaganja u postu. Slijedi najukusniji detalj:

Sliku "upravo sam jebala Edelmana, nije šala" Sabrina je objavila na online dating aplikaciji Tinder kao "Tinder moment", tj. kao jednu od svojih slika na online dating aplikaciji čija je glavna svrha opisati sebe potencijalnim partnerima koji pregledavaju tvoj profil.

Dakle, osim toga što je Sabrina drolja super-teške kategorije, ona se time hvali upravo na društvenoj mreži na kojoj trenutno traži partnera. Teško mi je zamisliti nešto besramnije od toga i što je više označava kao "ženu koju treba izbjegavati u svakom smislu osim seksualnog". Htio sam napisati par ekvivalentnih primjera koji bi jednako odbili svakog normalnog muškarca i/ili muškarca s opcijama, ali iskreno njene eskapade je teško nadmašiti. Ništa mi ne pada na pamet.



Ipak, kada razmotrim takvu destrukciju seksualnog tržišta i neke od njenih društvenih posljedica, nimalo me ne čudi me to što neki Omega muškarci s 0 igre s vremenom potpuno polude kada vide s koliko su lakoće i seksa okruženi, a nikako ne mogu do njega, slično Tantalu koji umire od gladi i žeđi stojeći u vodi koja se povuče čim je pokuša srknuti i okružen granama sa sočnim voćem koje vjetar ponese uvis čim posegne za njima. Jedina stvar koja za već nestabilni um može biti gora od same izolacije mora biti izolacija pomiješana sa stalnom napašću.

Naravno, svi dobro znamo da će naša Sabrina za 5-10 godina kada se približi barijeri početi jadikovati zašto više nema džentlmena i gdje su nestali svi dobri muškarci.

Puno sreće s time.

08

ned

02/15

07

sub

02/15

Djevice nisu svete krave

igniss.blog.hr

Mnogi muškarci (bili oni moji čitatelji ili ne) su instinktivno svjesni da je promiskuitet jedna od najgorih osobina koju žena može imati i da s takvom ženom nikada ne treba imati ništa ozbiljno, inače bi čovjek mogao gadno nagrabusiti. Iz toga zatim logično zaključuju da su najbolje žene čiji je promiskuitet na minimalnoj razini, tj. koje su još uvijek djevice. Himen za njih postaje poput signala svjetionika, garancija da je to prava žena za njih, inače se ne bi čuvala sve dok ih nije upoznala. Što je žena imala manje partnera, tj. štoa je ona bliže djevičanstvu, te posljedično što je dulje ostala djevicom, to je žena kvalitetnija.



Nažalost, moram vam reći da je to pogrešno. Suprotno općem vjerovanju, odluka bi li muškarac trebao imati nešto ozbiljno sa ženom ili ne nije izbliza tako jednostavna, te fiksacija na djevičanstvo može muškarca odvesti na stranputicu velikom brzinom. Pogledajte ovu usporedbu:

Ceteris paribus (pretpostavljajući sve druge faktore istima), evo kako treba gledati na ženu s puno partnera:



Ali, Ceteris paribus (pretpostavljajući sve druge faktore istima), iz toga NE slijedi da bi na djevicu trebalo gledati ovako:


Izvor slike

Ne, Ceteris paribus (pretpostavljajući sve druge faktore istima), iz toga slijedi da na djevicu treba gledati ovako:


Izvor slike

Drugim riječima, djevica je samo žena koja još nije imala priliku otkriti svoj pravi karakter.

Razmotri dvije moguće situacije i što ti one govore:

A) Mlada djevica

Svaka žena, bila ona promiskuitetna ili ne, kvalitetna ili ne, počela je svoju karijeru kao djevica. Njeno djevičanstvo u dobi od 17 ili 19 godina ti ne govori apsolutno ništa. Jednostavno nije prošlo vremena da bi iz kombinacije toga i njenog seksualnog (ne)iskustva bilo moguće zaključiti nešto konkretno. To što ti je ona danas "poklonila" svoje djevičanstvo ne znači da ona neće skočiti na sljedećeg muškarca tjedan dana nakon što se sutra rastane od tebe. Jednostavno ne znaš. Bez daljnjeg konteksta, njeno djevičanstvo ne znači baš ništa.

B) Stara djevica

Gdje bi muškarac, kako je gore opisano, bio sklon pomisliti da je djevičanstvo = dobro pa je stoga dugotrajno djevičanstvo = još bolje, to jednostavno nije istina. Djevičanstvo nije nekakav magični eliksir kojega treba imati što više i od kojega glava ne boli. Kod žene koja je ostala djevica nakon svojih najboljih godina, ta činjenica ti govori samo jednu stvar: nešto ozbiljno ne valja kod ili njene sposobnosti vezivanja za muškarca, ili kod njenog odabira muškaraca, ili oboje. Pojasnit ću na primjeru:


"Često sam bila u napasti. Od muških sam više puta čula "Hej ako se seksaš to će ti pomoći trčati brže", otkrila je američka olimpijka Lolo Jones (30), prije otkrivanja svog odgovora: "Svakako, ako me oženiš."

Teško je vjerovati da Lolo Jones, zgodna bogata plavuša sa utegnutim tijelom, u proteklih 10-ak godina (uključujući sve njene najprivlačnije godine), nije naišla na baš niti jednog muškarca koji bi je bio voljan oženiti i čekati sa seksom prije braka. Takvih (pogotovo danas) ima milijun. Je li to zato što je ona vrlo čedna i seksualno suzdržana? Očito ne; kada tu mogućnost odvagnemo s njenom tetovažom na intimnom mjestu i radošću kojom se kurva za pozornost slikajući se gola za razne časopise, jasno nam je da nije ni stidljiva ni aseksualna.

Činjenica da je Lolo Jones djevica u dobi od 30 godina nam govori jedino da seks shvaća kao oružje čijim će uskraćivanjem lupati muškarca po glavi sve dok joj se on ne pokori, te da ima dobru samokontrolu. Nije zadržala svoje djevičanstvo toliko dugo zato što je to ispravno, već zato što je to efikasno. Odreći se svog djevičanstva značilo bi odreći se vrijednog komada naoružanja koje ti omogućava privlačenje pozornosti i ucjenjivanje potencijalnih partnera. Lolo Jones možda nije nikada prevarila muškarca, ali sigurno mu nikada nije ni bila lojalna.

Žena čiji himen u trideset godina nije posjetio niti jedan muški spolni organ imat će jednake probleme s osjećanjem iskrene naklonosti prema muškarcu kao i ona koju je posjetilo previše njih. Da se poslužimo jednostavnom analogijom, isto kao što kuća nečista poput svinjca pokazuje da je njen vlasnik lijen i neodgovoran, tako i sterilna kuća u kojoj je sve podređeno čistoći pokazuje da je njen vlasnik živčan i opsjednut kontroliranjem okoline.

Znači li sve ovo da nije važna ženina prošlost? Naravno da ne znači. Prošlost je uvijek bila i ostala vrlo važan indikator ženskog karaktera, kao i putokaz budućnosti. Ali bez dodatnog konteksta, njeno trenutno seksualno stanje ne znači baš ništa

06

pet

02/15

Ima izlaza iz deračine oooo daaaaa IMA !

jasnabudisin.blog.hr

NEĆETE POŽALITI AKO BUDETE IMALI STRPLJENJA PROČITATI DO KRAJA....
TIČE SE VAŠIH ŽIVOTA, IMOVINE I BUDUĆNOSTI VAŠE DJECE......
Dragi moj Blogerski svijete....evo me natrag. Rekla sam da ću pisati onda kada imam što za reći, e pa imam i to jako puno. Počinjem, počinjem....... Vi ZNATE i DOŽIVLJAVATE da Vas svali dan deru i pljačkaju na sve strane...a ne činite ništa, boli vas želudac i tako preživljavate od prvog do prvog...ako preživite.
Za prvi dan mog nastavka blogovanja, pisat ću vam o tome da je ova naša Vlada preplaćena, a da Vas građane ove države sustavno nastoje osiromašit, a one koji još nešto i imaju, uništit. Dakle, novi tip BRATSTVA I JDEINSTVA leži u jednakosti u siromaštvu i oskudici. Ja bih se radije složila, i nemojte me špotati jer ima smisla, sa Tuđmanovih 200 bogatih obitelji i da ostatak građanstva bude DOBROSTOJEĆI SREDNJI SLOJ. Ma živo me ne zanima što netko tamo ima dvije kuće, jahtu, love do krova (taj sigurno ima više briga i neprospavanih noći zbog toga) ako ja mogu kao dobrostojeći srednji sloj lijepo živjeti a to bi značlo slijedeće....krov nad glavom koji nije pod otplatom i hipotekom, auto srednje klase, pristojna plaćica s kojom ne moram misliti kako sastaviti kraj s krajem mjeseca, mogućnost da od te plaćice nešto i uštedim te da imam dovoljno za ljetovanje i zimovanje i poneke ekstra kupovine kad me zasvrbi novčanik. Pa što mi više treba???? A ako mi i zatreba, trebala bi postojati mogućnost dodatne zarade za one koji baš hoće biti još bogatiji pa će raditi umjesto 8 sati dnevno, 12 ili više...al to je njihova volja.
E sad da bi se to postiglo, što trenutno nije moguće, potrebno je napraviti temeljite izmjene u sustavu. I sad krećem sa idejama:
1. DOPRINOSI NE MOGU BITI U POSTOTKU NA PLAĆU NEGO FIKSNI
Moj poslodavac obračunavao bi fiksni iznos u državni proračun koji bi bio vezan uz minimalnu osnovicu za
obračun doprinosa. Budući da imamo JOPPD ove s razradom koliko novca gdje ide, ne vidim razloga da se
taj iznos nebi mogao uplatiti na jednim jedinim nalogom za prijenos. I onda nek se unutar državnog proračuna
cifre raporede prema JOPPD obrascu.
Obrazloženje moje za ovakvu ideju je da trenutno plaćamo doprinose kojim smo nepravedno pokriveni. Npr.
na minimalcu (plaća 454,43kn I stup i isto toliko HZZO ) i radnik na visokoj osnovici nejednako uplaćuju u I stup mirovinski, a on..nemojmo se lagati služi za plaćanje mirovina sadašnjim umiovljenicima i tome treba stati na kraj. Zdravstvo isto tako plaćamo nejednako, ali...ali..tu je još gore...radnik na minmalcu ima ista prava kao i radnik na čiju se plaću izdvaja iznos od.npr. 2000 kuna....i ovaj drugi još ima za platit participaciju.
Ni jednom poslodavcu nije u interesu preko radnika hranit nezasitnu državu i zato je većina radnika na minmalcu....a ostatak...ne moram vam pričati. Dakle fiksiranjem doprinosa, poslodavac bi imao više razloga za isplatu veće plaće jer bi sva ta lova išla VAMA a ne državi. Nisam jednom čula poslodavca kojije pitao koliko mora dati državi novaca ako napr. djelatniku poveća plaću za 1000 kuna....kad ima kažem cifru....odmah odustanu od ideje.... I nadalje, kada bi se to reguliralo, onda bi radnici imali pristojne plaće od kojih bi s dobrovoljno odlučivali sklapati ugovore sa osiguravajućim kućama za dodatno mirovinsko i zdravstveno osiguranje već prema željam i potrebama. Jer do sada sve ono što se u prvi stup i zdravstvo uplati preko iznosa minimalca....POJ'O VUK MAGARCA....

2. POREZNI RAZREDI BI SE TREBALI U POTPUNOSTI PROMIJENITI, a stopa od 40% bi bila stopa za bogate s
godišnjim prihodom većim od 250.000 EUR-a, kao u Njemačkoj. Pa da pojasnimo.....
Trenutni neoporezivi iznos plaće je 2600 kuna i onda se gradi koeficijentima ovisno o tome imate li članove obitelji na skrbi ili nemate. No osnovni trošak života člana obitelji koji nosi npr. koeficijent 0.5 odn. 1300 kuna iznosi puno više. Dakle....neoporezivi iznos bi morao biti cca 4000 kuna za osiguranje nekog pristojnog života...a porezni razred od 12% iznosio bi bar 4x neoporezivi iznos, dok bi porezni razred od 25% trebalo smanjiti na 20% (koliko iznosi porez na dobit) i on bi trebao iznositi daljnjih 5x4000 kuna.
Da rezimiramo, s tim dohotkom ni u snu nećemo biti blizu onih gore napomenutih 250000 EUR-a, nego će to iznositi cca 63000 EUR-a godišnje po normalnim stopama oporezivanja prije nego uletimo u 40% što je rezervirano za bogataše u pravom mislu riječi.
Ajmo sad obračunati jednu takvu plaću po starom modelu i ovu po mom modelu na primjeru radnika koji nema članove obitelji na sebi i živi u negdje gdje nema prireza ..a Minimalna plaća je trenutno 3.029,55
Doprinosi iz plaće su 20%, a doprinosi na paću su 17,2% a isplatit ćemo 40.000. kuna brutto tek zato da zastupimo sve osnovice.... pa krenimo....

**************************************************************************************************************XXX
Obračun A- 40.000-20% iz plaće =8000,00 =osnovica za oporezivenje 32.000,00
17,2% na pl.=6.680,00

Porez 2600 neoporezivo................ispl. 2600,00
2200 12%.....264,00............ispl. 1934,00
11.000 25%..2.750,00...........ispl. 8.250,00
16.200 40%.6.480,00...........ispl. 9.720,00
-----------------------------------------------------------------
32.000,00 - 9.494,00............ispl.22.506,00

Vidite li ovo...dakle ukupan trošak plaće ovog ranika je 46.680,00 od kojeg on dobiva 22.506,00 kn a 24.174,00 ide ravno u džep državi...ni orala ni kopala da bi kupovala audije. I još nešto...taj isti poslodavac mora zaraditi marže i sl. 46.680,00+PDV25%11.670,00 =58.350,00 Dakle, jel vama jasno tko najviše profitrira od rada vas i vašeg poslodavca.....

*************************************************************************************************************************

A SADA NOVI PRAVEDNJI OBRAČUN:

B. Doprinosi iz plaće na minimalac iznose 605,91kn, a na plaću 521,08kn.... i krećemooooo
40.000,00 - 605,91 =osnovica za oporezivanje.....39.394,09

4000......neoporezivo..................isplata 4000,00
16.000,00 12%.....1920,00..........isplata 14.080,00
19.394,09 20%.....3.878,82........isplata 15.515,27
--------------------------------------------------------------------
39.394,09 - 5.798,82........isplata 33.595,27 kn

Ukupan trošak plaće ovog poslodavca iznosi 40.521,08 kn a državi ide samo 6.925,81 kn.....

E sad i vi i poslodavac imate interesa raditi...a ko od vas želi od ove cifre plaćati dodatne doprinose za starost i komociju u zdravstvu...eto ima prostora. Drugo, kad bi se zdravstvo trgalo za ovakve platiše...bolja bi bila usluga.....a kontrolirala bi je osiguravajuća kuća.....
Ili još bolje....mnogi građani bi mogli imati svoje male obrte i pružati usluge drugm fimama...i lijepo paćati doprinose i porez na ovaj način.
A Država kaže....a ne ..time bi se osiromašio Državni proračun i propali bismo.
A ja KAŽEM, da..u početku bi bilo dlakavo....ali samo u početku. Jer...svi oni koji danas žive na državnim jaslama kao socijalni slučajevi koji imaju besplatno zdravstvo jer su nezaposleni i još i primaju naknadu za nezaposlenost....samozaposlli bi se jer bi imali interesa, budući da uz današnje namete to nema šanse. Samozapošljavanjem tih istih Država nebi toliko izdvajala za potrebite...nego bi ti današnji potrebiti postali poduzetnici i plaćali Državi i zapošljavali nove radnike. Cifre jesu male, ali nije isto kad dobiješ u državni proračun SIGURNIH 1000 kuna od velike mase poduzetnika ili ako ti šačica preopterećenih DUGUJE stotine tisuća kuna koje NIKAD nećeš naplatiti i koje će ući u APSOLUNU ZASTARU za 10-tak godina. A naš narod...ko narod...kad ima veće plaće, više i troši..pa će država dobiti lovu od pedevejića za tu dodatnu potrošnju. Neće biti sivila, jer nema potrebe za njim..pa će BDP biti istinitiji....građani će biti kreditno sposobniji.....itd.itd.
********************************************************************************************************************
A državni proračun neće trebati FINU da mu knjiži prenjiženja koja joj godišnje plaća u desetcima milijuna kuna, nego će sve imati u svom operativnom sustavu. Umrežavanjem svih institucija u državi, bit će nepotrebni toliki statističari koji trenutno obrađuju neistinite podatke..sve će biti dostupno na državnoj mreži....
Puno je lakše živjeti kad nema crnila....a na to crnilo je prisiljena velika masa ljudi...ne da bi se obogatili, nego da bi preživjeli zaobilazeći namete kojima nema kraja. I još nešto...ovu državu ne mogu voditi neznalice....treba je zamijeniti znanstvenicima i sposobnim ljudima...a ne političarima koji nisu sposobni uspostaviti raspodjelu sredstava Državnog proračuna, nego nekoliko puta godišnje rade REBALANS.
A ne pitaju ni znanstvenike, niti ljude koji čitav život rade obračune doprinosa, poreza i inih podataka za njihove podanike i znaju gdje treba liječiti rane..... Osnovna postavka uspjeha u Ekonomiji za mene je manji a omasovljen dobitak , a ne pojediačno i jednokratno zgrtanje bogatstva. A POHLEPA JE VRAG.....
I kao što sam već jednom rekla....stavila sam to i u postavke ovog posta pod Seks/Ljubav.... odakle siva ekonomija....Vlada nas svaki dan hebe u zdrav mozak pa su ljudi dobili nezakonite misli......
Toliko za danas..........i ne zamjerite na pokojoj pogreskici...jer.....poantu ste nadam se shvatili.....

Dr. Stanislav Feldman: Sudbina Evinih kćeri, ženska povijest patrijarhata

indijanka-vegetarijanka.blog.hr

Odlična i opširna knjiga koja gotovo na 300 stranica govori o tome kako su žene, nekad ravnopravna bića s muškarcima došle do toga da su potčinjene, zanemarene i maltretirane. Autor je skupio nevjerojatnu povijesnu građu kojom sve navedeno iscrpno dokazuje, kako iz istraživanja o pravopovijesnim zajednicama, tako i i iz zapisa iz novije povijesti. Zanimljiva je teza koju iznosi, a ta je da su žene bile prvi poznati robovi u povijesti. Također, iz knjige saznajemo gomilu podataka o ženama kroz povijest, ali i u novije doba. Na kraju zaključuje da su na zapadu danas žene po zakonu ravnopravne, ali još uvijek nisu jednake, s čime se apsolutno slažem. Današnji je svijet skrojen po mjerilima i zakonima muškaraca.

Inače, Feldman je bio psihijatar u bolnici Vrapče u Zagrebu te je radio i u Švicarskoj, a u knjizi nudi i primjere iz svoje bogate prakse te otkriva kako njegovu psihološku pomoć uglavnom traže upravo žene.

Evo još nekoliko zanimljivih podataka iz knjiga:

-u staroj Grčkoj koju smatramo primjerom u povijesti, pravo glasa nisu imali robovi i žene, prema ženama su se posebno loše odnosili, uglavnom su živijele zatvorene u stražnjim dijelovima kuće. U starom Rimu na jednak se način mučilo i žene i robove.

-kod muškaraca postoji podsvijesni strah od ženske seksualnosti i zato ih zarobljavaju na sve moguće načine, a najgori su naravno sakaćenja spolnih organa koja postoje i dan danas.

-u nekim dijelovima povijesti žene su se strogo kažnjavale za nevjeru, dok se kod muškarca to smatralo – kavalirskim deliktom.

-Vještičji čekić bila je knjiga u kojoj se sudcima davalo upute kako suditi vješticama, odnosno ženama.

-veliki Leonardo da Vinci smatrao je muškarce premoćnima te je čak govorio da sperma nastaje u mozgu te kičmom dolazi do penisa.

-iako Biblija uči da je žena nastala od muškog rebra, zapravo je tragikomično da smo svi na svom začetku bili žensko jer je embrij do 5. i 6. tjedna ženski, a mozak u embriju je i dulje ženski, čak do 8. tjedna te se tek kasnije pod djelovanjem kromosoma razvija u muški.

-danas muškarci zahvaljujući medijima imaju besplatnu pornografiju, više za nju ne trebaju plaćati.

CITATI:

Mnogi se autori slažu da su u početku mlađeg kamenog doba žene pridonosile prehrani grupe više od muškaraca. One su se zbog brige za djecu zadržavale blizu nastambe i skupljale biljnu hranu, dok su muškarci odlazili u lov. No lov muškaraca nije bio redovit., niti uvijek obilan pa je stalna prehrana ovisila o svakodnevnom prinOsu žena.

Zanemaruje se i činjenica da je sve do mlađeg kamenog doba prinos žena prehrani zajednici bio veći od Prinosa muškaraca: računa se da je oko 70 posto hrane sačinjavala biljna hrana koju su skupljale žene.

Kain je bio ratar, a Abel stočar. Stočarstvo je pokrenulo promjenu matrizma U patrijarhat , ali je onda ratarstvo postalo važnije za daljnji razvoj društva, osobito nastankom obitelji. Ipak, unatoč većoj važnosti Kaina, bog je preferirao Abela, jer mu je on pridonosio životinjske žrtve.

Muškarcima ništa nije pomoglo niti ih je do danas oslobodilo straha i nesigurnosti pred ženama. Najjasnije to dokazuje test koji svaka žena može izvesti. Nepobitna je sociološka činjenica da osoba koja prva dotakne drugu osobu dobiva nesvjesno dojam nadmoći nad njom, a to osjećaju oboje. Ako se neka žena to ipak usudi učiniti još i danas se muškarac potpuno zbuni jer ne zna je li još uvijek premoćan i bolji od nje kako je do tada vjerovao. Jednako tako su mnogi muškarci zbunjeni ako žena preuzme inicijativu u razgovoru ili nekom poslu, što se danas sve češće događa.

NASTAVIT ĆE SE….

05

čet

02/15

Pokloni za Valentinovo

sapunerija.blog.hr

Ako ste se pitali što pokloniti dragoj, ovdje čeka odgovor! Puno je koncerata za Valentinovo, ali za svaki se mora oprati. Zaljubljeni, tu sam za Vas. Učvrstite moju vjeru u ljubav i pokažite da dvanaest sapuna nije previše za udomiti na ovaj dan ljubavi.

Što ako ste sami na Valentinovo? Prošetajte se sa ovim divnim sapunom par puta po špici i možda Vas uslikaju oni šta uslikavaju modno osviještene. Nakon toga će Vas suprotni spol sigurno zapaziti. A ako mi pošaljete sliku sa mojim sapunom na špici, slijedeći dobivate gratis.

 photo Poklon_Valentinovo__zpsk5mfwzbh.jpg

Imam ograničenu količinu od dvanaest veličanstvenih srdaca-sapuna na zalihi. Valjda ovaj blog čita barem pola sretno zaljubljenih muškića koji misle na svoje cure/žene. Ovi sapuni su sa eteričnim uljima cedrima i kadulje koje neki nazivaju afrodizijacima.
***Cijena: za zaljubljene sitnica, samo 30 Kn po jednom srdašcu.***

Poklon_paket_Valentinovo photo Poklon_Valentinovo_zpscnnoxntx.jpg
A imamo i poklon paket za još zaljubljenije od zaljubljenih. Možete izabrati koje proizvode u njega želite staviti. Moj izbor je:
- macerat od smilja
- podložak za sapun od bračnog pardon bračkog kamena
(natpis je Sounds, colors and fragrances echo each other)
- specijalni sapun za Valentinovo; srculence
- ambalaža sa ukrasnim sapučićem također u obliku srca kojeg kasnije možete iskoristiti za pranje

(info o ambalaži: Ova kartonska ambalaža je napravljena od recikliranog
materijala i u potpunosti je DES-ov proizvod.
http://www.des.hr/index.php/proizvodnja/kartonaza.html. DESov grafički pogon je specifičan po tome što svih 43 radnika, (osim rukovoditelja i voditelja proizvodnje) čine osobe s invaliditetom i to s najtežim oblicima. Većina osoba s invaliditetom radi na doradnim (ljepljenje, savijanje, sortiranje, slaganje,.. i poslovima pakiranja čime ih čine dijelom svijeta proizvodnje i rada. Ukrasi na paketu su napravljeni od naših sapuna, što znači da se i s njima možete oprati, a možete ih koristiti i kao dekoraciju za Valentinovo.)

***Cijena paketa uz popust: 100 Kn**

Statistika

Zadnja 24h

10 kreiranih blogova

415 postova

944 komentara

366 logiranih korisnika

Trenutno

2 blogera piše komentar

12 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se