novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!

cool

Isključi prikazivanje slika

20

sub

12/14

Totalitarizam ćudoređa

modestiblejz.blog.hr



Zašto je pornografija (otvoreni prikaz seksa, seks) trn u oku i direktna prijetnja svakom totalitarizmu? Jer postulat slobode tijela i slobodnog raspolaganja svojim tijelom (da je netko svoga tela gospodar) ruši totalitarni koncept pojedinčeve neslobode, sputanosti, programiranosti.

Velika Britanija uvodi ZABRANU pristupa pornografiji na internetu

Plan koji je britanski premijer David Cameron dogovorio s britanskim pružateljima usluga interneta, danas će biti objavljen, a njime će svako kućanstvo u Ujedinjenom Kraljevstvu samo odlučiti želi li slobodan pristup online pronografiji, ili ne, prenosi BBC (Online pornography to be blocked by default, PM announces).

Zapravo će svima pristup online pornografskom sadržaju biti zabranjen, a pristup će moći dobiti oni, koji to sami zatraže i isto potpišu u ugovoru. Na taj način će se lakše voditi evidencija o tome tko je 'nestašan', a tko 'ćudoredan' na internetu.

'Želim govoriti o internetu i sadržajima koji mogu biti pogubni za našu djecu. Ne želim moralizirati, ali kao otac želim istaknuti da je sada pravo vrijeme da zaštitimo našu djecu i njihovu nevinost', obrazložio je svoj plan Cameron.
Cameron planira djecu zaštititi tabuiziranjem i zabranom pornografije na netu? Zanimljivo. Zar se zaštita djece od zlostavljanja (ne nužno seksualnog) postiže zabranom sveg seksa (ne nužno zlostavljačkog)? Što je sljedeće, micanje porn-časopisa sa svih prodajnih mjesta i uopće zabrana tiskanja takvih "nepoćudnih" sadržaja? A nepoćudnost bi trebao točno određivati tko? Državni odred za cenzuru, u srednjem vijeku znan i kao Inkvizicija?

No Cameron čini i korak dalje evidencijom / evidentiranjem korisnika / građana (praćenjem i sastavljanjem popisa) pornografskih sadržaja ?

Ponovimo - uvodi se evidencija (kontrola) građana koji ćire / gledaju nečije seksanje, gole spolne organe, guzice i sise. Praktički kontrola svih građana.

To Cameron na ne baš mala ćudoredna vrata beskrupulozno uvodi totalitarizam zbog djece?

Mda, pripadnici britanske političke, gospodarske i showbiz elite su nadaleko poznati po brizi za zaštitu dječje nevinosti.

Alleged U.K. Parliamentary Pedophile Ring Hushed Up for Decades
UK Politician Allegedly Murdered Boy in Pedophile Ring
Stravična otkrića: Na božićnim zabavama opijali su, zlostavljali i ubijali dječake
Jimmy Savile sexual abuse scandal
Otkriveni detalji: Britanski voditelj radio gnjusne zločine

Imenujmo stvari svojim imenom, Cameron (čitati: politička elita) besramno koristi izrazitu osjetljivost populacije na zlostavljanje djece (koje treba o/suditi) kao manipulativni izgovor (emotivni priziv) za uvođenje još jače kontrole države, preciznije - njene političke elite, nad vlastitim građanima (dakle za ono što nije potrebno, štoviše, zloćudno je, osim Cameronu i svim perjanicama tot-režima kojima je apsolutna kontrola u interesu).


16

uto

12/14

Gary Shteyngart: „Supertužna istinita ljubavna priča“

bookeraj.blog.hr

Konačno da i ja osvanem ponovno na blogu, i to s jednom supertužnom anti-utopijskom ljubavnom pričom, koja kao da je ispala Georgeu Orwellu iz torbe, kad bi George Orwell živio barem malo bliže ovim našim desetljećima i bio svjestan što ga sve čeka od davne 1984. godine.

O autoru, Garyu Shteyngartu (doista se tako piše, polomim osam prstiju preko tipkovnice dok odslovkam to nesretno prezime!), mogu reći samo to da se radi o američkom piscu koji je slavu stekao knjigom „Absurdistan“ i da je kao imigrant ruskog porijekla oženjen imigranticom korejskog porijekla (što će se pokazati važnim kasnije, kad budemo pričali o fabuli). „Supertužnu istinitu ljubavnu priču“ inače hvale svi – od Voguea do Wall Street Journala, koji tvrdi: „Konačno jedna zabavna knjiga o financijskoj krizi.“

Zamislite da je ljeto Gospodnje možda desetak godina udaljeno od ovoga – Amerika je na koljenima zbog financijske krize, blizu dužničkog ropstva koje joj nameće nemilosrdna Kina, a vrijednost svakog pojedinca mjeri se imovinom koju ima, odnosno iznosom kredita koje za svoju imovinu može dobiti. Svi su opsjednuti svojim aparatima u koje neprestano bulje (pametnim aparatima, ne?), kupujući i kupajući se u informacijama, a u međuvremenu privatno angažirane službe sigurnosti krše sva pravila o privatnosti i osobnim podacima.

Mi pratimo Lennya Abramova, 39-godišnjeg američkog imigranta iz Rusije koji se na početku radnje nalazi u Rimu, u koji je poslan od svoje kompanije, Korporacije Staatling-Wapachung, i to njezinog odjela za post-humane usluge, radi regrutacije poklonika vječnog života, odnosno vječne mladosti. Nažalost, regrutacija prolazi sa zanemarivim uspjehom, ali put nije bio sasvim uzaludan jer Lenny u Rimu upoznaje Korejku Eunice Park, desetak godina mlađu od sebe, i suludo se zaljubljuje u nju. Iako on njoj i nije baš nešto, nakon povratka u New York, Eunice se nađe gurnuta u Lennyev zagrljaj i oni započinju neobičan ples približavanja i povlačenja u kojemu se zapravo i ne zna tko biva više ranjen, a tko uspijeva profitirati od takvog odnosa.

Osobito zanimljiva ličnost sa stajališta opsjednutosti mladošću, je Lennyev šef Joshie Goldman, koji doista utjelovljuje izgarajuću strast za pomlađivanjem, čija se misija sastoji u djetinjastoj želji da što više održi mladenački izgled i mladenački način razmišljanja, smatrajući valjda da je u mladosti bit života, što se pokazuje kao potraga za besmislenim ciljem.

Roman je sastavljen od dviju naracija – jednu čine blogerski/dnevnički zapisi Lennya Abramova, koji je, kao stariji, ponešto arhaičniji u svom izričaju (što se može pripisati i tome da još uvijek čita knjige, iako knjige, kako saznajemo od nekih mlađih likova u romanu – navodno smrde), a drugu čini komunikacija Eunice Park preko Globaltina – globalne internetske komunikacijske mreže, sa svojim prijateljima i članovima svoje obitelji. Eunice je u svom izričaju pak prilično nemilosrdna i daleko površnije sagledava svijet oko sebe – konačno, prema njezinom pogledu na svijet, život se sastoji od seksa, privlačnosti, razotkrivajuće garderobe i muškaraca koje valja iskoristiti. I izgleda, dakako. No i to je samo naizgled, jer iako je Lenny posve otvoren, Eunice se također otvara, iako daleko sporije – o njoj saznajemo da su njezini obiteljski odnosi izrazito komplicirani s obzirom da je odrastala i da je ostala čvrsto vezana uz svoju patrijarhalnu obitelj, čija je glava nasilan muškarac, te da je to ostavilo posljedice i na njezinom odnosu s majkom i mlađom sestrom Sally.

Čovjeka zapravo uhvati jeza na pesimistično okruženje kakvo su neki pisci skloni ostvariti u svojim romanima, pa je i ovo dobar primjer toga u što se kao vrsta možemo pretvoriti ako ne budemo pazili s našim pametnim aparatima, našim kreditnim sposobnostima i našom besprizornom sklonošću tehnologiji.

Ako želite vidjeti kakve ljubavne priče mogu očekivati vaše potomke, ne propustite stoga pročitati „Supertužnu istinitu ljubavnu priču“.

Jadni muškarci ....

suncokreti11.blog.hr

Jadni ovi današnji muški, na neki način mi ih je stvarno i iskreno žao.

Htjeli mi priznati ili ne, ali vremena su se zaista promijenila u ovom muško ženskom svijetu, u muško ženskim odnosima i stvarno kad bolje pogledam pa nije više tim muškima baš lako s nama ženama.

Gledam mahom sve te moje prijateljice, neke su još u braku, neke su rastavljene s djetetom ili bez njega a neke su same, dakle, vrlo šaroliko društvo. Neke su zaposlene, neke su stambeno osigurane, neke još žive s roditeljima, neke su same u stanu ili žive u podstanarstvu, dakle, i po tom pitanju vrlo šareno društvo.

U svom tom šarenilu izgleda, karaktera, ponašanja i statusa sve imaju samo jedno zajedničko - toliko su zajebane prema tom jadnom muškom spolu da je to čudo jedno, u biti, možda čak i nisu toliko zajebane, ali one samo znaju što žele i što ne žele, i to je to, to što se dotični prestraše malo žena koje znaju što žele i što nemaju baš hrabrosti se nekako nositi s njima, to je već njihov problem...

U tom društvu gledam neke pojedinke, relativno su mlade, imaju posao, imaju klinca, imaju riješeno stambeno pitanje, imaju hobije, hendlaju svojim životima kao da igraju neki nizak level u video igricama, nemaju one problema u biti, imaju problema (tko ih nema), ali one ih nekako rješavaju s lakoćom, stvarno kao da igraju video igricu i onda mi samo kažu:

- Koji će mi klinac još i muško u životu? Šta mi on može pružiti što ja još već nemam? Iskreno, ako ga i trebam, trebam ga samo radi jedne stvari i to je to.....

Iako sve ovo zvuči malo brutalno i nikad ne gledam na odnos da bi mi netko trebao da mi još nešto pruži u materijalnom smislu već da ako treba da sami stvaramo nešto od početka i da množimo ono što imamo u bilo kom smislu.

A opet, koliko god nam život bio brz i koliko god imali beskonačno obaveza i luđački tempo života, zaista dugoročno nije lijepo biti sam koliko god se mi ufurali u priču da nam muškarci trebaju samo radi jedne stvari...

I stvarno, da muškarcima više nije lako pored žena zaista nije jer su se uloge totalno zamijenile, one su ti koje su postale lideri svog života, one su te koje rade, zarađuju, privređuju, odgajaju djecu, voze auto, vode tvrtke, farbaju zidove, mijenjaju gume, gletaju, kuhaju, same vode svoje živote, same se dignu kad padnu, jednostavno - žene su postale prejake u svom nastupu, prejake u svojim stavovima, presamostalne i neovisne i muškaci se toga čini mi se, plaše, jer pored jedne ovakve žene kakvu sam opisala malo gore, iskreno, koja je tu uloga muškarca, a muškarcu je nekako urođeno i upisano u genetskom kodu da bude lider?

Zaista, jadni muškarci, baš mi ih je žao, vremena su se stvarno promijenila...







Prednosti crno- bijelog svijeta, pločastog. Jelo Žužinek uz vas!

auzmish.blog.hr

Mili svijete podzemnih željeznica i erotičnosti, narode metroseksualni, poštovana gđo Jelinek,


svijet zaista ide u penis krasni, a buduća će pokoljenja odrediti, što je tu okruglo a što kosina i ima li krivica značaj.
Jer, eto, milanović s indignacijom neće u šešeljiju. Kamo nema problema da hrvatski barjak pronesu pusić et al. Ipak, uz neslaganje sa hrvatskim sudjelovanje i izjavu kako je on već bil i nikad niš tam, ipak dakle šalje ove. Za naše nam pare. To je, priznajem, dosljedno, jer osim o budĐetu o njegovom stavu prema civilizacijskim tekovinama govori isto toliko, koliko i on sam u nekom našem škveru nekidan, izrekavši otprilike, kako nema problem sa prodajom nekog brodića nekom tamo mračnom režimu te za pare radije prepušta drugima da komentiraju nedemokratičnost. Da je, ne daj blože, šešelj tako o nama, ne bi ni Pusićka Palilulu vidjela danas. Daleko su Turkmenistan i Beč...

Da okrugli svijet ide u penis krasni, dokazuje i javno mnijenje polovice američana/ju es of ej. Jer da je ok mučiti sumnjivce. Obzirom da te američane bije glas da su religiozni nacionalisti sa viškom oružja, a sad eto nemaju problem mučiti ljude, okrugli svijet svakako ide u penis krasni. Te sam po prvi put netužan, ovo tipkat sa računala mejd in prc, a ne mejd in jueseej.
A što je onomad hilarious clinton zaista radila u ernamha, vrag svakako zna.

Dovoljno puta ponovljena, izjava postaje istinom. Ispreplete se sa vlastitom logikom, poput mašte, poput sjećanja, i eto ga.
Svijet ide u penis, mili moji metrići i drago latentnovlje, jer evo i Otvoreni radio, to je onaj, u kojem cure zadnje slogove izgovaraju kao anal firsttimers, a samo kako bi nas probudile dobrim raspoloženjem… Dakle, ispočetka, Otvoreni radio sladostrasno mantra o navodnoj studiji, po kojoj su ipak dakle muški gluplji od žena. Ni da podrignu mortadelom o ravnopravnosti spolovlja. Ni da muški prdnu (pozdrav, Whoopi) o tome, kako su onda obespravljene.
Dapače, dđingl dana postaje glupača, koja, svršavajući na svoj umni glas u eteru, potvrdu tezi nađe taman u onom degeneriku, koji nije sam uspio došofirati na skijanje. Samoparno, barem.

E sad, da je milanović umjesto pussychcat sa Kinezima u Srbiji, morti bi mu Kitajci ponudili i školu sigurne vožnje za ministre. Zamisli Kinu onoliku, njihovi ministri da ne znaju vozit morali bi mlažnjacima na skijanje. MiGovima. Samo da se čitavi vrate. O dublu za na skijama da ne govorimo.
Evo dođe mi se žrtvovat da umjesto ministra uz pokrivene troškove ja sam odvezem sebe na skijanje i odskijam, te se živ vratim.
Mislim, žene iz Kamenskog (bivša tvornica), iz RIZ-a (bivša tvornica), oni mogu sami riskirat glavu u torbi na cesti u autu. I na skijanju. Ali ne i ministri presvetli.
Kad si u osnovcu, za ne bit na satu trebaš ispričnicu. Kad kao takav budeš ministar, ispričnicu ne trebaš, na službenom si putu. Još u kameru zamahneš balonerom i šiškom (Dreiwettertaft) - dovdđžmrlj!

Ponovimo naučeno. Okrugli svijet ide u kur…. Ups. Krasni.
A da nije okrugao, da je ploča, istim bi ga trebalo zatuć ovakvog. Kao tuđim po gloginjama.

Prije glavne teme – varga, bruko, nestani. I tko te drži nad veceom. I svi okolo. PUF! Aajmoooo!ajmoooo!

Tema glavna, mili moji sladostrasnici i bezrepe susestre i polubraćo:

Nekidan, slika. Na slici, pazuh, indigoplav. Pomislim, opet nešto o obiteljskom nasilju, opet pijana Kata nasrnula na svog Ivana, a u bruci da panično kuca na vrata Ženske kuće, ovaj nije imao kamo i fasovao šljagu.
No ne.
Veli tekst, to je nova moda.
Pazušne dlačundre u boji. Plave, zelene, riđe.
Da se fura po Americi.
Ima li to neke veze sa stanjem te nesretno stvorene nacije, ne znam, iako...
Ali svakako, ja sam taj, koji ljubi unutrašnjost stakala svoj personalnog osobnog vozila na motorni pogon. Jer jednom prečesto sam vrhom nosa u jezi, vrhom želuca u grču, njuškao van iz oblaka znoja žestokog, nesenzualnog, oštroljutogorkog, ne bih li se dočepao oblaka dima cigarete vozača, ili barem luka od ćevapa u smotuljku papira dva reda ispred, u busu.
Pa sad još i da su u boji te dlačundre. Ono, ušla Jaga u Kravarskom, vani plus trispet, a tebi pred očima zeleno. Ništa manje, prekopulozgodna Mirhunisa, konobarica u Klari, dobaci ti onaj kes boje krezubosti, radi kojeg ju obično zamišljaš poleđice, pa još na pozdrav digne ruku i pokaže kapavo slijepljeni žbun pod pazuhom, zeleni.
Iđeš!
A ja se taman krenuo raspitivat', kako protiv svrbeža kad nesretan dlake na prsima potkratiš, pa se tjednima češeš kao majmun koji gleda ljude iza rešetaka. Sad valja puštat' runo i sa ženom dijelit Syose i Garniere.
Hebat će me keramičar kad vidi zelene i pink fleke po pločicama.

Tako da…
Mili moji, gospođo Jelinek, okrugli svijet definitivno ide u penis krasni.

A vi mi stojte dobro.

Jelo Ž.

15

pon

12/14

Snovi su na cloudu

junac.blog.hr

Čovjek ne može birati snove i njima upravljati. Može se tek nadati da će ga zapasti nešto lijepo: letenje, gol u finalu Lige prvaka, ljubljenje ili, kamo sreće, seks. Kada se to napokon desi, preostaje ti samo uživati tih par minuta.

No, mene čak i u snovima nešto vuče nazad, nešto mi ne da naprijed, ne da mi uživati. Ni u snovima ne dozvoljavam si biti sretan. Kakav život, takvi snovi?

Pisao sam vam kak ne mogu jebat ni u snu.

Jednom sam sanjao da se samo ljubim s jednom curom. Jednom koja me, čini mi se, simpatizirala i, pisao sam vam, bila naklonjena intenzivnom sms-anju. San je bio pristojan, samo smo se ljubili, ništa više. No, umjesto da uživam i potegnem možda korak dalje, ja sam samo razmišljao da se ne zaljubi u mene i nadao se da joj je valjda jasno da se radi samo o ljubljenju i ničemu više. To je bilo u doba kad se jedna cura nesretno zaljubila u mene što na mene pada jednako nesretno. Možda sam preempatičan, a možda si i dajem previsoku cijenu. (Imam u planu priču o tragičnom superjunaku kojeg krasi beskrajna empatija. Umire od tuge plačući prije spavanja.)

U doba kad imam curu sanjam žensku, putenu, strastvenu, otvorenu, nasrtljivu. Ali umjesto da se prepustim užicima i nastranostima, potpuno gol, na valu uzbuđenja skupljam svu moguću snagu i odlučnost i odbijam je, samo da ne bih prevario curu. "Ne bih mogao živjeti sa sobom", kažem polugoloj tamnoj brineti u rastvorenom crnom ogrtaču. "Kako hoćeš", kaže i zatvara ogrtač, "pogledaj se, sav se cijediš." Koji kreten.

Par dana kasnije u sličnu me kušnju uvukla kovrčava plavuša, no tu se moja odlučnost pokazala mekšom, a ja sam shvatio da bih i mogao živjeti sam sa sobom. Nisam ipak bio presretan, vidio sam samo komplikacije i niz razjašnjavanja. Bilo je lijepo probuditi se i shvatiti da sam ipak vjeran i moralno... (integralan?)

Ne znam. Brijem da se lagano bojimo snova. Bojimo se da su to naše želje, da smo podsvijesno nastrani, zli ili bilo kako negativni. Dok je san samo iz svijesti uzeo neku misao ili sliku i odvrtio je tek toliko da vidi što je na vrpci i spremi u odgovarajući folder. Bez opasnosti da će ikada biti izvađena iz foldera. Možemo mi po danu brisati fileove i formatirati diskove, ali svijest back-up-ira na cloud u taj tren. Konstantan real-time update.

14

ned

12/14

Jako, jako ljubavna

annaboni.blog.hr



Ona nije moja, a imao sam je. U tom nemanju imao sam i previše
Uvek je bila negde tu…U mislima…U uzdahu…Na
korak od mene, a opet daleka…Nikada je nisam
dotakao, ali mi je dušu dodirivala…
Nikada ničega medju nama nije bilo…
Mi nismo imali nešto….Ali smo imali…Nas…

Ja znam da me želiš.. znam da maštaš.. znam da
čuješ moje uzdahe...
I noćas ćeš osećati moje usne.. moj dah..
tamo gde najviše voliš.........kaže Arči


.................krivi smo mi : priča mora imati svoj početak
i od samog početka duše su se dodirivale , tijela nikad. Ali, i duša zna biti jača od tijela
moćnija od moći zbog čega i jesmo imali nešto . Nismo imali nas , istina .
I noćaš moraš zaspati s uzdahom kojeg sam ti davno poklonila
za kojega znam da voliš
da postojim iza tebe , uz tebe , pokraj tebe
nadomak tebe ...........da ćeš se okrenuti i mislima spustiti poljubac
....tamo gdje naviše voliš.....kažem ja

10

sri

12/14

Mali cvijet je podloga sreći

annaboni.blog.hr





A ja sam pronašao sebe u njoj, jesam. I sretan sam što sam nju sreo, nju koja je sve mogla razumijeti. I bilo je nešto između nas što drugi nikad razumijeli ne bi, to sigurno. A silno smo željeli da to uspije.
Vjerovali smo u nešto van svijeta, u nešto nepojmljivo i nedokučivo i to nam je bilo dovoljno. Jer kad se dvije duše ljube, tijela ne mogu ništa protiv toga.

Sve one prije bile su samo priprema, za tebe. I kažu da najbolje uvijek dolaze na kraju. I eto te, tu si, daleko najbolja od svih...../ Arči /

Ti si mi se ukorijenila u srce...


..................da ti samo nešto kažem : volim to svoje ukorijenjeno srce , tu iznenadnu moć nad sobom, pobjedu nad svima koji nisu u nas vjerovali. U svemu onome što nas je dijelilo uvijek smo pronalazili nit jaču od ikakve diobe i naša tijela, kako kažeš, niti su mogla niti su htjela biti protiv toga.
I još nešto da ti kažem: rukama kad me privučeš sebi nemam osjećaj sputanosti : postajem tek toliko nepokretna u zagrljaju da shvatiš, da si ti jedini obruč koji me smije i želi toliko stisnuti i učiniti svojom...

09

uto

12/14

Kompetitivnost

junac.blog.hr

Ja sam kompetitivan. Tko nije? Da, naravno, ima hrpa ljudi koja će na ovoj trci ili onom nadmetanju, bilo ono profesionalno, amatersko i sasvim rekreacijsko, reći da im je sasvim svejedno koji su, mogu biti i zadnji ako se njih pita. Takvo je razmišljanje okej, možda i vrlo zdravo, ali i - prilično dosadno. Ne moram biti prvi, nemam problema biti ni osamdeseti, ali ako sam već tamo, u trci, pa što ne bih volio prestići tog sedamdeset i devetog, možda i osmog ako je blizu. U principu - moram biti prvi. Reći ću da ne moram zato što mi je jasno da ne mogu. Kompetitivne sam prirode. I nisam jedini. Puno nas je takvih.

Da nije, ne bi bilo toliko sportova, natjecanja i suludih disciplina što razumljivih što potpuno besmislenih (poput sprinta s čašom punom vode po stepenicama ili puhanja mjehurića sapunice za vrijeme trbušnjaka).

Više-manje što god da kompetitivan čovjek radi, ako već ne želi biti najbolji, želi biti bolji - ili ne ako procijeni da to zahtijeva preveliki trud kojeg nema želju ulagati - ali uvijek želi naći svoje mjesto na top listi, odrediti razinu izvrsnosti, pozicionirati se na ljestvici.

Lako je pozicionirati se u lako mjerljivoj djelatnosti. Trčanje, plivanje, biciklizam, veslanje, bilo koji sport - rezultata i statistika kao u priči: odmah znaš gdje ti je mjesto i imaš li kvalitetu. S umjetnostima i aktivnostima koje ne daju egzaktno mjerljive rezultate malo je teže: gluma, slikanje, pisanje, plesanje, sviranje air-gitare, spravljanje pizze - standardi su dosta subjektivni, ali iako puno toga ovisi o volji ljudskog žirija, uz dosta iznimaka, dobri pojednici će se ipak prije ili kasnije probiti kvalitetom.

No, što je s nekim aktivnostima za koje ne postoji mogućnost direktne usporedbe, a nema ni nikakve relevantne iole ozbiljne standardizacije (makar bila i subjektivna) po kojom bi se čovjek mogao vjerodostojno samoocijeniti? Koliko si dobar vjernik, primjerice, koliko si dobar učitelj ili recimo - koliko se dobro seksaš?

Da, da, literatura svašta navodi, od veličine do trajanja, no sve su to relativni faktori koji se mogu vrlo lako krivo interpretirati. I kod drugih disciplina može se reći da su podložne subjektivnoj percepciji, ali sliku ipak možeš pokazati većem broju ljudi dok tvojem seksu svjedočiš samo ti i partner. Ponekad i samo ti :D

Kako onda znati koliko je seks dobar? Procjena ovisi o osobnom doživljaju koji je po samoj prirodi diskutabilan. Rijetko kad možeš točno znati kako je partner doživio tu "eksploziju strasti i požude". Na kraju krajeva, najbolji seks je onaj kojeg ima pa su svi u tim trenucima najviše radosni samom činjenicom da se - evo, dok neki trate vrijeme u kazalištu ili kinu - oni seksaju. Zato je većina uvijek zadovoljna; neki zato što zbilja jesu, a neki zato što "može biti lijepo i bez orgazma".

Usporedbe s bivšim partnerima dobre su samo kada je sadašnji partner bolji od prethodnih. Bilo što drugo, prešutjet će se.

Ako će se davati ikakvi komentari, biti će to komplimenti, ali i oni najčešće dolaze za vrijeme predigre pa se samim tim ne mogu uzeti za ozbiljno. Ako čak i komplimente partnera moramo odbaciti zbog nemoći ispravnog odlučivanja u trenucima pomućenog uma, što nam ostaje? Ništa, baš ništa. Možemo se samo nadati da je partner jednako uživao.

Objektivnost ocjenjivanja kvalitete bilo čega, dobiva se proširenjem kruga svjedoka odnosno sudaca. Više ocjenjivača - manja subjektivnost.

Zato za vjerodostojnu ocjenu seksa, seks treba podijeliti s drugima, sa širim krugom ljudi. Zato postoje PornHub ili YouPorn. Zato postoje kamere. Zato sam kupio stalak. Zato sam se snimao. Uploadao. I prepustio ocjenu drugima. I sad znam gdje sam, nakon 50 tisuća pogleda - 55% pozitivnih ocjena. Što i nije tako loše. Bolje stojim nego na blogu. Bar imam više komentara.

08

pon

12/14

Prekid

junac.blog.hr

Pokazao sam joj uokvirenu kartu za brod kojim smo zajedno otplovili s otoka. Bila je to jedna karta za nas dvoje. U četverokutu naslovljenom "Broj osoba" stoji: "2".

Razočarano me pogledala: "Dvije? Mislila sam da smo jedno." i otišla.

04

čet

12/14

Plavi šugaman , dio drugi

annaboni.blog.hr


Kušao sam te vrhom jezika.

Nisam mogao izdržati i samo malo sam ti,
kada nisi pazila, liznuo rame.

Bilo je slano i vrlo toplo ( inž. Marko )



………………da i nisi ovo napisao znala bih o kojem se danu radi . O vrućem ljetu godine nebitne na šljunčanoj plaži popodneva žarkog i umirućeg. Čitala sam nešto za ” prolazak vremena ” a ti si , kao uvijek, klizio pogledom po površini mora koja je ” zbonacala”. Čekalo nas je još jedno mirno uranjanje , igra tijela pod morem ( je li more ispod mora još uvijek postoji) i večernji dio našeg žvota.
A onda si mi iznenada liznuo rame. Kažeš, ne možeš izdržati gledati oblinu tamnu od sunca i zbunio me.Oči su nam se srele na istoj razini. Moje, kao da pitaju….što ti je sad , a tvoje , kao da govore….volim dodir soli s tvog ramena. Jesmo li nešto govorili uz to, ne sjećam se više, ali znam da sam ti usnama dodirnula usne i skupila s njih najsladju sol koja postoji
--



01

pon

12/14

Tupper traži Makitu - Jelo Žužinek je uz vas!

auzmish.blog.hr

Čitam nekidan, austrijska sveučilišta pod prijetnjom kazne nalažu studentima da u radovima moraju koristiti gender-korektno izražavanje, koje uključuje oba spola.
Ne mogu, nemati upitnike nad glavom. Upitnjače nad glavcem.
Zamišljam jadnog strojara, kako blijedo gleda svoje jagodice, dok tipka nešto poput „temperatura/c zavara/zavarice u trenutku/trenutčici …“

To sa zakonskim kvotama već je zanimljivije.
U DDR-u su za posebno produktivne simentalke pisali članke, premašena kvota i to. Krava nadkvotna.
U Njemačkoj, kvota gerijatrije koja gluha i ćorava vozi je nezanemariva. I višestruki problem.
Kvotom žena u stranci milanović riskira da ga B.a.B.e. opletu da implicira da žene treba posebno štititi jer da ih očito smatra tupavima da same … stand their man… (pardon; hang their woman)
Naravno, o tome svemu post nije.

Tupperware, naime.
Mili moji metroseksualci i machočadi, koja u pritaji kupaone eksperimentira sa plug-inima i strap-onima, Tupperware!
Znate već; nju je primila i pustila faza Zeptera, Goldena, Kolektive, pa tako i Tuppera. Primala. I puštala.
Malo kao sa stranputenostima; nikad se nije posve imuno, ponosu i predrasudama unatoč.
I dobro da ju je Tupper pustio. Jer, nikad niste bili na čistu, kako plastičetina posude za kruh ubija plijesan i održava kruh, a vama ne šteti. O plijesni u kontekstu sira i piva da ne pišem; dobri Trapisti bi izgubili licencu, da im je o samostanske zidine vo drvo čuknula nabrijana oficiruša Tupperwarea.
Pa plus, te seanse. Kao Jehovini svjedoci. I svjedokinje.
Prvo se – pazi to! – glanca kuća, pa to kolači, meze, cvjetići, cvrkut. Sve što si i muško u svoja četiri zida želi u vantupperovskom rasporedu.
Naravno, idealno je da muščad kidne iz vlastitog doma, dok seansa traje. Jer da uglavnom kvari atmosferu sprdanjem i pitanjima.
Krotko izvršavjući tankoćutne želje slabijeg spola, mi muški se dakle, čuđenje iznimkama, evakuiramo iz vlastita četiri zida; šetamo pse po kiši, usisavamo u autu, pospremamo podrum. obiđemo punicu, živu ili mrtvu.
Recimo.

Ali problem sa gabaritima ostaje.
Jer kad ljubljena bezrepa družica, koja zapravo više ne želi tupperirati, ali ne može odbiti susjedin poziv, pa ga uzvratiti i time opet upasti među Tuppersvjedokinje, u mjesec, dva navuče par kubika posuda, zdjela, žlica za bijeli sladoled i drugih za crveni i držača za ove i one žlice za ove i one sladolede, i antibakterijsku zdravu posudičicu i posudicu i posudu i posudičetinu, pa isto to za mamu („nek' Te ne smeta tu u kutu, odnijet ću joj… ) Jer da, kakav bi dojam ostavila da nije ništa kupila, trepttrepttrept.
Ali problem nije sve to do tu.
Kao što nisu ni posve umuzgane kuhinje od demonstracije miksera tostera blendera šejkera crushera.
("Ma daj; oprat će SE!" Ovime molim svjedoke samopranja ikad i igdje da mi se jave na mail...)
Ne; problem je drugi.
Vaša vas je družica – ili vaš bezrepi drug, u ime austrijske univerze! – davno ubijedila, da su vansezonske gume od auta problem prostora. Vaš bicikl. Šarafciger u ladici. Jedna turpija za deset noževa. Smotuljčić žice – ili smotuljica žičca – u gepeku auta. To sve uzima mjesto; smeta, iritira. I ona – ili on – tako više ne može; to je tiranija, sadizam, hebanje u zdrav mozak, čujete za svaki takav predmet.
Periodično.
Periodično, poput vaše Tupper – evakuacije.

I onda mi samo ostaje maštati…

Maštam o solidnoj gajbi solidne pive, o desetak muških sa sjajnim okicama i o kombiju nekog zastupnika alatom, recimo, koji u kuću donese desetak kofera sa bušilicama, brusilicama, trafoe za zavarivanje; lance za snijeg, sajle za otčepljivanje (super stvar kad žena jednom tjedno podlogom za orhideje ubije slivnik, ljuteći se što ju pravite glupačom, tjedno moleći da to ne čini)…
I onda krene Makita Party; Bosch tulum; Einhell dernek. Muški se kuže; varijabilna kutna brusilica se prezentira odmah na ogradi terase uz Staropramen i kulen; čačkalice frcaju; toalet postaje hram slabog ciljanja.
Pneumatski čekić zaista u tren skine pločicu.
Prebrzim protekom večeri, oko ponoći, taman kad pokisla i promrznuta ženica smije doći kući, vi ozareno pokazujete dva, tri kubika kutija sa turboalatima i rekvizitima, za koje vam apsolutno nije jasno, da ste dosad živjeli bez njih.
Vi, naravno, razmišljate za dvoje; dom, sloga, poboljšanje kvalitete življenja.
...
I maštam dakle, kako vaša družica ili družičac sa razumijevanjem kima glavom, zagrli vas i kaže a) super, to nam zaista treba /evo, sad ću ja pospremiti kuću poslije vas/, te b) ok, dokupit ćemo par kredenaca, ali nipošto i c) koliko je to sad sve koštalo ili, ne daj blože, d) ma marš i ti i to i …

Maštam, dakle – jesam.

30

ned

11/14

David Lodge: „Razmjena“

bookeraj.blog.hr

Prvi ulov s ovogodišnjeg Interlibera, humoristični roman Davida Lodgea, pod naslovom „Razmjena“ (u izvorniku: „Changing places“), nosi i podnaslov – „Priča o dva kampusa“. O autoru znamo da je „svestrana literarna osoba – plodan pisac, te vrstan poznavatelj, pasionirani proučavatelj, i, do 1988. sveučilišni predavač književnosti“ iz Birminghama.

(Moram reći da sam se za ovu knjigu odlučila samo zbog šarene naslovnice i ničega drugog – tako da, ja sam saker za šarene naslovnice).

Stoga nije čudno što je tema ovog romana međunarodna razmjena između dvaju sveučilišnih profesora – profesor Phillip Swallow sa Sveučilišta u Drljinghamu mijenja mjesto sa Morisom Zappom, sveučilišnim profesorom na američkoj Zapadnoj obali, odnosno na Sveučilištu Euforija (Kalifornija, jel?). Swallow ostavlja suprugu Hillary i troje svoje djece u vlažnoj viktorijanskoj kući punoj propuha i status predavača u kojemu se ogleda manjak ambicije (trčeći ka suncu, moru i mladosti koja ga čeka u Euforiji), a s druge strane, Zapp ostavlja suprugu Desiree, koja mu je već najavila mogućnost razvoda, i blizance koje ima s njom (da ne spominjemo niz ranijih bivših supruga i djece kao i sijaset izvanbračnih afera), kako bi se obiteljska situacija malo ohladila i Desiree porazmislila o svojoj odluci.

Obojica se iznenađujuće dobro uklapaju u postojeći Zeitgeist – početak je 1969. godine, u Euforiji hipiji preuzimaju vlast nad Sveučilištem, dok do Drljinghama ne uspijevaju prodrijeti nikakve novotarije iz zemlje i svijeta. Moris upoznaje Hillary, Phillipovu suprugu, a Phillip upoznaje Desiree, Morisovu suprugu. Kad su već zamijenili karijere, nije li moguće da će zamijeniti i štošta drugo u svojim životima?

Osim Morisa i Phillipa i njihovih supruga, upoznajemo i niz drugih zanimljivih likova – Phillip se već u zrakoplovu susreće sa svojim bivšim studentom Charlesom Boonom, udavom koji je ometao nastavu u Drljinghamu i na jedvite jade diplomirao, da bi se sad ispostavilo da je upisao poslijediplomski studij u Euforiji i da vodi radijsku emisiju koja će se pokazati najvažnijim medijem za jačanje hipi-pokreta na sveučilištu. Moris pak upoznaje svoje stidljive kolege, a osobito svog nadređenog, profesora Mastersa kojega više od književnosti zanimaju lov i oružje, dok u zrakoplovu (igrom slučaja, radi se o zrakoplovu koji prevozi trudne Amerikanke) upoznaje Mary Makepeace, svoju bivšu studenticu, također trudnu.

Ovaj roman, u vremenu kad je pisan i objavljen (1975. godine) predstavlja zoran dokument o stanju u sveučilišnim i studentskim krugovima, stoga iako se radi o satiričnom romanu, može se čitati i kao povijesna kronika jednog vremena i jednog duha (u tom smislu, ova je knjiga za današnje studente i sveučilišne profesore pomalo izgubila na aktualnosti). Međutim, bez obzira na implikacije, radi se o pitkom, satiričnom, ali ne naglas-se-smijem štivu, koje možete pročitati bez obveze, samo radi zabave i kraćenja dokolice.

29

sub

11/14

Vodič za dobar seks

igniss.blog.hr

Već smo utvrdili da na tvoj uspjeh u romantičnom životu to je li ona svršila ili nije i to je li seks bio neponovljiv ili jednostavno ok neće imati puno utjecaja. Iznimno su rijetke veze koje su se, ceteris paribus, raspale samo zbog "lošeg" seksa. Ali iako to pravilo i dalje ostaje na snazi, svejedno postoji još nekoliko razloga zbog kojih bi ti moglo biti važno i njeno zadovoljstvo (mala napomena: zadovoljstvo !=! orgazam):



A) Seksualno te uzbuđuje gledati ženu kako uživa
B) Pokušavate napraviti dijete i pouzdajete se u nedokazanu i špekulativnu teoriju da ženski orgazam uvlači spermu dublje u sebe
C) Žena koja je zadovoljnija seksom se više trudi zadovoljiti te i manje je sklona drami, ili kako je Vuco jednom rekao, "kad ima pravog je**ča nikad neće ić u feminizam, nego su sritne žene i kuvaju ručkove..."
D) Ti si suosjećajan pojedinac kojemu se sviđa usrećivati druge (Je li ovo Beta?)
E) Osjećaš se velikodušno u tom trenutku

Kako doći do toga? Počnimo s kako ne doći:



Ovo neće iznenaditi nikoga tko je živio u stvarnom svijetu dulje od godine dana, ali slijedi činjenica koja će uznemiriti bijele vitezove, feministice i ostalu puritansku rulju koja svakodnevno galami protiv "objektivizacije žena": žene najviše uživaju u seksu i najviše svršavaju kada ih muškarac seksualno objektivizira.

Drugim riječima, dominantni, agresivni muškarci su ono što najviše napaljuje žene.

Slijedeći tu misao, evo nekih konkretnih savjeta.

OPĆI SAVJETI:

1. Budi snažan. Pazi, nisam rekao "velik", ni gore ni dolje. Rekao sam "snažan".

Koliko snažan? Idealno što više, ali najmanje toliko da se nećeš brzo umoriti, da je možeš premjestiti u drugi položaj bez da je moraš moliti za to, te da je možeš držati na način da se ona osjeća bespomoćno (je li zapravo bespomoćna je već sasvim druga, BDSM stvar).

2. Imaj dobru igru. Kada se kaže da je predigra pola seksa, time se uglavnom misli na iščekivanje, a ne na ljubljenje i maženje.

Ako si izvan kreveta molećivi priljepak vjerojatno nećeš ni stići do kreveta, a ako stigneš morat ćeš nadoknađivati penale. Dobra igra ti omogućava da joj se seks čini prirodnim nastavkom uzbuđenja koje je počela osjećati već prije, tijekom spoja ili tijekom veze.



3. Biraj ženstvene, vitke i lijepe žene.

Iako i one druge jednako vole grubost, potrebno ti je nešto što će te inspirirati. Ako seksualni čin radiš preko volje, to će se itekako osjetiti, i patit će i tvoje i njeno zadovoljstvo.

4. Čuvaj svoju "alatku". Mišljenja o tome koje prehrambene namirnice ili dodaci prehrani pomažu kvaliteti erekcija su i dalje podvojena, no postoje vrlo snažne indikacije o tome što joj šteti. Preporučam kloniti se pornografije.

POJEDINAČNI SAVJETI:

1. Ne boj se vući je za kosu. Nemoj čupati, ali uhvati što veći pramen, što bliže korijenima (nikako na samom kraju jer bi to moglo ozbiljno boljeti) i upotrijebi blagi ali konstantni pritisak unatrag.

U pravilu postoje dvije situacije kada je ovo prikladno: predigra, kada time možeš okrenuti i nagnuti njenu glavu dok je ljubiš, i doggy style seks odostraga, gdje možeš vući njenu glavu više unatrag (i time kralježnicu više dolje, a guzu gore) i time ostvariti još bolji kut pod kojim ulaziš u nju.



Ovaj isti savjet vrijedi i bliske srodnike vučenja za kosu: držanje za vrat (eng.: choking), držanje njenih ručnih zglobova pribijenih na neku površinu, ugrize, te držanje za grudi. Nekim ženama će se jedno sviđati više od drugoga.

2. Mijenjaj ritam. Nema ništa gore od monotonosti.

U seksu postoje dvije glavne osobine "zamaha" dok si u njoj: brzo-sporo i plitko-duboko.



Što ovo znači? Znači da bi trebao početi jednim tempom i dubinom penetracije, te zatim promijeniti ili jedno ili drugo ili oboje kako bi dobio potpuno novi ritam seksa. Kombinacije su neograničene. Recimo, možeš početi žestoko ali ne duboko u njoj, pa kako ideš kraju biti sve nježniji. Ili možeš za svaku poziciju imati nekakav ritam koji ti najbolje odgovara. Recimo:



Pusti mašti i svom penisu na volju, ne boj se isprobavati, i ugodno ćeš se iznenaditi. Svatko ima svoj stil, ali važno je da ga ima.

3. Mijenjanje pozicija je dobro, ali ne iz očitih razloga. Meni je osobno mijenjanje pozicija kako-tako; mogu i ne moram, a za žene nisam primijetio da to posebno vole. Po mom iskustvu, oko polovice žena voli tijekom cijelog seksa ostati u jednoj poziciji, oko trećine voli napraviti jednu promjenu, a tek mali dio voli stalno mijenjanje.

Zašto bi onda u kontekstu ovih savjeta htio mijenjati pozicije? Meni se sviđa razlog zato što se između njih penis odmara i time udaljava od svršavanja. Opet, kombiniraj s ritmom gore i vidi što ti se najviše sviđa.

4. Ne traži njene savjete. Svakako je dobro pratiti što se događa i uživa li ona više ili manje od nečega što radiš, ali radi to sam za sebe. Ništa neće ubiti atmosferu u krevetu brže od diskusije za okruglim stolom sviđa li joj se nešto, zašto joj se ne sviđa, i što bi trebao napraviti da to ispraviš. Ako ti baš želi nešto poručiti ne brini, poručit će ti.

Dakle, promatraj, ali promatraj privatno. Osim ako ti ona ushićenim glasom vrišti "molim te, nemoj prestati!" ili "još još još!", nemoj se previše pouzdavati u njeno mišljenje.

5. Oralni seks je stvar izbora.



Iako je istina da neke žene ne mogu svršiti bez vanjske stimulacije klitorisa, to ne znači da je oralni seks nekakav čarobni štapić kojim ćeš je dovesti do vrhunca, kao ni da je dobar seks manje dobar zato što nije završio orgazmom. Umjesto usmjeravanja lizanja i ljubljenja samo na klitoris poput žednog psa, prelazi svojim ustima svugdje preko nje. Igraj se s njom. Ljubi i liži njen vrat, grudi, trbuh i noge. Liži je zato što se tebi sviđa njen okus, ne zato što misliš da je to nužno.

Najgore što možeš učiniti je podrediti svoje zadovoljstvo njoj; žene imaju izvanredan radar za takve stvari i to će, ironično, umanjiti njihovu šansu za dolaskom do orgazma.

6. Njoj je najdraže kada svršiš u nju.

Skoro svakoj ženi s kojom sam bio sam morao objašnjavati da ne mogu svršiti u nju i da je to jednostavno prevelik rizik, što mi govori da je ženi najdraže kada svršiš točno tamo gdje si je i penetrirao. Nije ni čudno; jako joj se sviđaš, pa zašto te onda ne bi uhvatila na uzicu uz pomoć potomstva? Ali siguran sam da postoji i nekakva psihološka zakonitost koja to ženama čini ugodnim. čak i ako svršašvaš u kondom pa te uopće ne može osjetiti.

Ako ne svršavaš u nju, već negdje na nju, većini žena se sviđa na grudi ili na leđa, ovisno o tome u kojoj ste poziciji bili. S obzirom na univerzalno neugodan okus sperme, većina žena će htjeti da im svršiš u usta više kao uslugu tebi nego kao nešto što ih uzbuđuje. S obzirom na nevažnost ovog faktora, mislim da bi trebao svršiti tamo gdje je tebi to najdraže, osim ako se njoj to izričito ne sviđa.

7. Postoje žene koje ne vole polagani seks, ali ne postoje žene koje ne vole grubi seks. Suprotno uvriježenom mišljenju o ženama kao nježnim cvjetićima koji žive u strahu od muške grubosti, realnost je da prosječnoj zapadnoj ženi grubosti nedostaje, pogotovo u krevetu. Isto vrijedi i za lagani BDSM, kao što su udaranje po guzi, povezi za oči ili svileni konopci.



Ako se pitaš je li nešto previše prljavo ili grubo za nju, uvijek oklijevaj na strani odvažnosti. Isprobaj, i mogao bi se ugodno iznenaditi.

28

pet

11/14

Okej Kupid

junac.blog.hr

Ovo više nije normalno.

Sve donedavno nisam probao nikakav online servis za dejtanje. Desilo se da sam zapao u dosadnih tjedan dana, sjetio se davnog savjeta da bih trebao probati takvo što, da bih mogao biti dobar u tome, pa potražio što se nudi u ovo vrijeme modernih i jednostavnih aplikacija. OkCupid mi je zazvonio u uhu, dizajn je bio okej i eto me ulogiranog. Čak mi se i sistem svidio: klasične rubrike za popuniti, tko si, što radiš, što tražiš, pitanja za računicu podudarnosti gdje osim što biraš svo odgovor, biraš i koji odgovor druge strane priželjkuješ te koliko ti je važan. Tako sam, recimo, na pitanje jesam li sretan, odgovorio da jesam, ali sam kao odgovor koji priželjkujem od druge strane odabrao "ne" (nesretni ljudi su često zabavniji). Bio sam prilično iskren i direktan. Na pitanje što na siteu tražim, odabrao sam: "casual sex" i "long-term relationship". Ruku na srce svi ostali odgovori su besmisleni: "new friends", "short-term relationship" i slično. "Short-term" - što je to? I koliko moraš biti neiskren da staviš "new friends"? Ili dosadan da ti ni ovi frendovi koje imaš u stvarnom životu već ne idu na kurac ;)

Popunio sam profil, odgovorio na pitanja, stavio fotku s koje me, netko tko me ne zna uživo ili s fb, ne bi mogao prepoznati na ulici, no netko tko me zna, lako bi skužio. Prozujao sam udavače (većinom traže "new friends") i zapravo... više niš... prošlo je tih dosadnih tjedan dana i skoro sam i zaboravio na aplikaciju. Dok mi se nije javila jedna cura s kojom sam dijelio prilično nizak postotak podudarnosti: 47%. Čudno je bilo i da se meni, koji tražim casual sex, javlja netko tko traži "new friends". Teško je bilo prosuditi kako točno izgleda, imala je fotku glave i gornjeg dijela tijela okinutu s leđa. Profil uz to nije bio nimalo intrigirajući, čak bih rekao da je bio dosadan (zabavlja je teorija relativnosti!?). (Još bih samo rekao općenito, nevjerojatno koliko se tamo cura pali na Hermana Hessea, nisam imao pojma da ga itko uopće čita). No, hej, profil za zaborav, ali ona se meni javila, tko zna, možda je samo od onih koje se srame ili nisu dovoljno odvažne kliknuti casual sex. Ispituje me svakakve stvari, malo se zajebavamo, što se meni sviđa kod cura, što me odbija, što fizički, što po osobnosti, sve to uz malo koketiranja, a ja tih dana, vezano za tu našu dopisku ili ne (ne znam), neviđeno napaljen i očajan. Znate kakva su ta dopisivanja - na blogu ste, jednom ste sigurno probali :D - svatko ti se može svidjeti preko tipkanja, pogotovo kad i ne pričate o puno toga konkretnog nego većinom flertate i svaku temu zaokružujete s nekakvim dvosmislenostima. Čovjekova imaginacija je snažan alat i lako je zamisliti bilo koga s druge strane mreže, a sve izrečeno interpretirati u smjeru kojim bismo željeli krenuti. Ako nemate nikakvu konkretnu sliku, naravno da ćete zamisliti najzgodnije lice i najbolje dupe. Teško je biti realan u takvim situacijama i zamisliti osrednje lice i viseću guzicu. I tako, jedno uz drugo, malo mašte, malo koketiranja, što ću drugo nego namirisati seks?

Nakon tjedan dana dopiska se nakratko ugasila, oživila opet nekon tjedan dana pauze, no slabijim intenzitetom, svega nekoliko poruka kroz cijeli tjedan.

I, i!

Pita ona mene neki dan svidi li mi se netko odmah ili katkad tek na drugu. Desi li mi se da zamijetim nekoga tek nakon nekog vremena? Ona nikako da se zaljubi, htjela bi vatromet, nekad opet samo seks, ali baš tad bi on htio više pa joj, žali se, kako je to komplicirano. Pa se pojadam i ja, pa ona na kraju još i više dečke žali; to je strašno kako je teško samo do seksa doći. Pa ja se ja povjerim jedno, drugo pa onda i da sam baš sinoć, evo, po prvi puta pričao s jednom curom koja mi inače ide na živce. Ta u uskoj majici, sise strše, još od prije mi se čini da je zainteresirana za mene, i pričamo sad po prvi puta, ostao sam dulje s njom jer samo računam da bih njenu zainteresiranost možda mogao "unovčiti" kakvom avanturom, ona priča nešto, a ja samo razmišljam može li se curu tek tako, ovako nakon pola sata razgovora, samo pitati za seks, direktno. Krene se dopisnica tad raspitivati o toj curi, kakva je, kako izgleda. Kratko odgovorim: glupa... kao pametna, ali glupa, faca okej, sise i debele noge... s "no, hej" završim opis želeći zapravo reći: za seks ni ne treba više. Šuti nešto ona pa kaže: "kako znaš da se pali na tebe? možda te samo cima, da vidiš što propuštaš". Ne vjerujem, kažem, brijem da prolazim. Pročitaj ponovo poruku, napiše ona. Napiše tako tri puta, pročitaj ponovo i razmisli. Meni ništa nije jasno kad eto nje da razbistri, a meni umjesto da se sve rasvijetli padne mrak na oči: "Pa to sam ja", otipka ona. I baš onak: mrak na oči.

Ta s kojom sam se dopisivao bila je ta glupa s velikim sisama i debelim nogama. Naravno da je to napisala tri puta: glupa s debelim nogama. Glupači je bilo zabavno kad me našla tamo pa je pomislila da se bolje upoznamo. Tako što ćemo se dopisivati, ona će znati tko sam ja, a ja neću.

Ispričavati se nisam htio, ali morao sam objasniti prirodu usputnog opisa treće osobe u sažetom stilu kakav je chat. Napisao sam onda i pomirljujuće, kak mi je frendica rekla, da je baš ovo prilika da se bolje upoznamo, a na kraju nadodao da se u principu baš sada, kada sve znamo, možemo neopterećeno prasnuti.

Pisano u 7. mjesecu 2014.

27

čet

11/14

Inat

annaboni.blog.hr



Otkopčaj svoje misli
onako spontano kako znaš
onako namjerno
meni u inat

i zatvori sve prolaze kroz koje bi mogle proći
neke nepoćudne misli
da tvoje otkopčane
preplave sve djeliće kože
od usana
preko ruke u kosi
do lijeve naramenice koja ti smeta.

Neka to tvoje sve bude namjerno
a ja ću odglumiti čudjenje
otimanje
sve tebi u inat
pretvoriti sebe
u tvoju
strast

Statistika

Zadnja 24h

19 kreiranih blogova

373 postova

599 komentara

318 logiranih korisnika

Trenutno

7 blogera piše komentar

35 blogera piše post

Blog.hr

impressum

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se