Stil
cool
Uključi prikazivanje slika18
subota
svibanj
2013
Odlikovanje zagrebačkih kanonika
hrvatskanumizmatika
Decoration of Zagreb Priests
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Na portretima nekih zagrebačkih kanonika zapazio sam odlikovanje u obliku reda (ordena), koje im je visjelo oko vrata, a koje mi je u prvi mah - kod površnog promatranja - sličilo na komanderski križ austrijskog reda cara Leopolda, odnosno na ugarski red sv. Stjepana. No, pošto sam isto odlikovanje vidio i na portretima nekih zagrebačkih kanonika koji se nisu posebno istaknuli ni u crkvenom ni u javnom djelovanju svojega vremena, posumnjao sam odmah da bi manje poznate ličnosti mogle posjedovati i nositi te visoke redove. Budući da odlikovanje koje razmatramo nije sličilo ni jednom od ostalih austro - ugarskih odlikovanja, zaključio sam da se radi o nekom redu koji je podjeljivan samo višim crkvenim dostojanstvenicima.
Tu moju hipotezu potvrdio je pronalazak lijepog crteža toga reda u knjižnici „Recensio episcoporum, archiepiscoporum, praepositorum et canonicorum...“koju je 1887. godine u Zagrebu publicirao zagrebački kanonik Stjepan Matković (umro 1889.). Iz bilješke koju je dodao ispod crteža saznaje se, da je red podijeljen Zagrebačkom kaptolu 1802. godine od cara i kralja Franje II. Razloge zašto je baš 1802. godine došlo do te podjele nisam mogao utvrditi. No prema tvrdnji povijesničara Zagrebačkog kaptola i najautoritativnijeg poznavaoca njegove povijesti dr. Ljudevita Ivančana izgleda, da je za tu podjelu bio najzaslužniji tadašnji zagrebački kanonik Antun Mandić (1740. - 1816.), koji je 1806. godine bio imenovan đakovačkim biskupom. Ivančan ne navodi razloge za tu Mandićevu inicijativu, no u Mandićevoj biografiji, koja se nalazi u Ivančanovom standardnom djelu, kaže se, da se u doba dovršenja toga djela u kaptolskoj vijećnici nalazila slika prepošta Mandica s kanoničkim odlikovanjem u lijevoj ruci (koje Ivančan neopravdano zove kanoničkom zvijezdom) i komanderskim križem sv. Stjepana o vratu.
Početkom XIX. st. uvriježio se običaj podjele križeva poglavarima crkvenih redova odnosno samostana. Tako su nam poznati križevi podijeljeni poglavarima nekih austrijskih samostana, no ti su križevi po svom obliku znatno jednostavniji od križa zagrebačkih kanonika, koji su po likovnim karakteristikama mnogo bliži nekim redovima koje je tada podjeljivao car i kralj Franjo II.
Red zagrebačkih kanonika sastoji se od osmerokrakog kriza grimizne boje koji je optočen srebrnim rubom. U središtu križa nalazi se krug iz kojega, između pojedinih krakova križa, izlaze plamičci izmjenično zlatne i srebrne boje. Na aversu je u krugu lik ugarskog kralja sv. Ladislava s krunom na glavi, koji jaši na konju okrenut desno te udarcem koplja (ili mača?) izmamljuje vrutak vode iz pećine koja se nalazi s njegove desne strane. Na reversu u središtu kruga su slova F. II. M. T. koja razrješujemo imenima FRANCISCUS II. (Franjo II.) i MARIA THERESIA. Ovo posljednje ime ne odnosi se na baku cara Franje II. caricu Mariju Tereziju (1723. - 1780.), nego na njegovu istoimenu ženu caricu Mariju Tereziju Sicilsku (1770. - 1807.). U kružnom vijencu oko središnjeg kruga na reversu teče natpis ispisan crnim slovima: FRANCISCI ET MARIAE THERESIAE PERPETUA MEMORIA. Nad križem ovoga reda nalazi se kruna sv. Stjepana, koja je s njime spojena malim metalnim lančićima između kojih su učvršćena metalna slova C. i Z. kao inicijali naslova Canonicus Zagrabiensis. Kruna simbolizira zajedništvo Ugarske i Hrvatske. Križ se nosi oko vrata na svilenoj vrpci zelene boje, kojoj po sredini teče grimizna pruga razdijeljena uskom srebrnom prugom. Na vrpci istih boja nosio se i red sv. Stjepana. Likovnom kompozicijom ovo se odlikovanje oslanja na visoke austrijske i ugarske redove cara Leopolda i red sv. Stjepana. Od njih se razlikuje umetanjem plamičaka između krakova križa, čime dobiva određeno duhovno obilježje.
Najinteresantniji motiv, koji je prikazan na tome redu, je svakako lik ugarskog kralja Ladislava (1040. - 1095.), koji svojom simbolikom ulazi u hrvatsku povijest, pa kao takav ima značenja i za povijest grada Zagreba.
Ladislav je poslije smrti hrvatskog kralja Zvonimira, kao brat njegove udove Jelene, postao pretendent na hrvatsko prijestolje, te je nakon upada u Hrvatsku oko 1094. osnovao u Zagrebu biskupiju. U vezi s njegovim pohodom u Hrvatsku nastala je legenda, da je u Zagrebu ili negdje u blizini na udarac njegova koplja u pećinu probio vrutak žive vode. Prema jednoj predaji taj vrutak bi bio identičan s vrelom Manduševcem, koji je izbijao negdje iza današnjeg Trga Republike. Manduševacki izvor prikazan je, prema tvrdnji ravnatelja Državnog arhiva i poznatog heraldičara Emila Laszowskog, u srcu grba kojeg je 1759. godine carica i kraljica Marija Terezija podijelila Zagrebačkoj županiji, iako se u tekstu pri podjeli toga grba ne kaže o kojem se vrelu radi.
Postoje i druge srodne legende u kojima se spominje događaj o izbijanju vrela. Poznati hrvatski povijesničar Baltazar Adam Krčelić donosi također jednu, u kojoj se kaže, kako je zagrebački biskup Augustin Kažotić za neke suše motikom zahvatio zemlju i na torn mjestu počela je izvirati voda, na što je on povikao „zagrabite“ - pa je otud nastalo ime Zagreb! Druga priča govori o nekom banu, koji je, prolazivši zagrebačkim krajem zario svoj mač u zemlju iz koje je počela izvirati voda. Upravo je ova legenda vrlo bliska prikazu na aversu reda zagrebačkih kanonista, a bit će da je nastala prepričavanjem one izvorne o kralju Ladislavu, u kojoj se mjesto kralja pojavljuje ban, a mjesto koplja mač. Naglašavam da je opisani likovni prikaz u središtu kanoničkog križa do sada najstariji poznati prikaz legende o kralju Ladislavu u Zagrebu.
Iako za sada, nažalost, nisam mogao pronaći tekst povelje kojom je car Franjo podijelio ovaj red, a ni njegove statute, mogu priličnom sigurnošću ustvrditi, da je postojao samo u jednom razredu, te da su ga mogli nositi samo zagrebački kanonici od imenovanja u status kanonika do eventualnog avansiranja u viši crkveni čin. Pošto je taj red podjeljivao vladar iz kuće Habsburg, njegova upotreba prestala je otcjepljenjem Hrvatske od Austro-Ugarske monarhije 1918. godine.
Literatura
1. Matković Steph., Recensio episcoporum, archiepiscoporum, praepositorum majorum et canonicorum, Zagrabiae 1887. Slika reda između str.CXLIX - CLI.
2. Ivančanin Ljudevit: Podaci o zagrebačkim kanonicima, III. knj. str. 882, 1014. (Laszowski Emilij): Grbovi Jugoslavije. Izdanje Kava Hag (1932.), str. 18, 19.
3. Laszowski Emilij: Grbovnice hrvatskih županija. Starine JAZU, knj. XXX, Zagreb 1898, str. 230.
Summary
The author describes the decoration conferred to Zagreb canons in form of an order which the Emperor Francis has bestowed, in 1806, upon the Zagreb Cathedral Chapter. A picture of such a decoration is to be found on many portraits of Zagreb canons. A very fine drawing and its precise description is enclosed to the present article. For the history of the City of Zagreb is very interesting the figure in the medallion in the centre of this decoration. It is a rider with a crown on his head who by blowing a rock with a spear induces a water spring. The author analyses several versions of the meaning of this figure which represents for some the Banus (civil governor of Croatia, Slavonia and Dalmatia), resp. Bishop Augustin Kažotić. At any rate, the most convincing opinion is that of S. Matković, to which agrees also the author of this article, i.e. he sees in the crowned rider the figure of the King Ladislaus. This would be, at the same time, the oldest representation of the arrival of the King Ladislaus to Zagreb.
Autor: B. Zmajić
Izvor: Numizmatičke vijesti br. 32, Zagreb, 1974.
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
Otkup obavlja numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. - www.monetalis.hr
111
17
petak
svibanj
2013
Orden jugoslavenske zvijezde
hrvatskanumizmatika
Order of Yugoslavian Star
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
POVIJEST I ZAKONODAVSTVO
Pored već postojećih ordena za građanske zasluge: Ordena junaka socijalističkog rada, Ordena narodnog oslobođenja, Ordena zasluga za narod, Ordena rada i Ordena bratstva i jedinstva, ukazala se potreba za utemeljenjem jednog ordena, koji bi se dodjeljivao za zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive suradnje i prijateljskih odnosa između naše i drugih zemalja; za naročite političke, naučne i kulturne zasluge.
Dana 1. II 1954. svojom Odlukom Predsjednik Republike FNRJ Josip Broz Tito utemeljio je Orden Jugoslavenske zvijezde (1):
„...Na temelju člana 71. Ustavnog zakona o osnovama društvenog i političkog uređenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije i saveznim organima vlasti Predsjednik Republike donosi
O D L U K U
o ustanovljenju ordena Jugoslavenske zvijezde
1) Ustanovljava se Orden jugoslavenske velike zvijezde. Ovaj se orden dodjeljuje šefovima stranih država za naročite zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive suradnje i prijateljskih odnosa između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i drugih zemalja.
2) Ustanovljava se Orden jugoslavenske zvijezde I., II. i III. reda.
Ovaj se orden dodjeljuje za naročite političke, naučne i kulturne zasluge, ili za zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive suradnje i prijateljskih odnosa između Federativne Narodne Republike Jugoslavije i drugih zemalja.
3) Ova odluka stupa na snagu odmah.
Br. 161
Beograd, 1. veljače 1954.
Predsjednik Republike
Josip Broz Tito, s. r.
Zakon o odlikovanjima FNRJ od 14. XI 1955. (2) članom 8. stavlja Orden jugoslavenske velike zvijezde na prvo mjesto, a Orden jugoslavenske zvijezde I, II. i III. reda na četvrto mjesto među ordenima za građanske zasluge. U članu 10. istog Zakona o međusobnom rangu ordena FNRJ, na prvom je mjestu Orden jugoslavenske velike zvijezde, dok se Orden jugoslavenske zvijezde I. reda nalazi na šestom mjestu, II. reda na petnaestom mjestu, a III. reda na dvadesetičetvrtom mjestu.
Slika 1. zvijezda Ordena jugoslavenske velike zvijezde
„... 1) Orden jugoslavenske velike zvijezde
2) Orden slobode
* * *
1) Orden narodnog oslobođenja
2) Orden jugoslavenske zvijezde I. reda
3) Orden ratne zastave
* * *
14) Orden za vojne zasluge I. reda
15) Orden jugoslavenske zvijezde II. reda
16) Orden jugoslavenske zastave II. reda
* * *
23) Orden za hrabrost
24) Orden jugoslavenske zvijezde III. Reda
25) Orden jugoslavenske zastave III. Reda (3)“
Dakle Orden jugoslavenske velike zvijezde postao je prvi u rangu i kao takav najviše jugoslavensko odlikovanje.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o odlikovanjima, od 2. III 1963. godine, Orden jugoslavenske zvijezde I, II. i III. reda mijenja naziv i glasi, kako slijedi:
„...Orden jugoslavenske zvijezde I. reda - Orden jugoslavenske zvijezde s lentom
Orden jugoslavenske zvijezde II. reda - Orden jugoslavenske zvijezde sa zlatnim vijencem
Orden jugoslavenske zvijezde III. reda - Orden jugoslavenske zvijezde na ogrlici...“ (4)
Slika 2. Orden jugoslavenske velike zvijezde
Prema ovome Zakonu svi ordeni jugoslavenske zvijezde zadržavaju svoje mjesto u generalnom rangu, osim dosadašnjeg ordena jugoslavenske zvijezde III. reda - sada Ordena jugoslavenske zvijezde sa zlatnim vijencem; koji se mjesto na petnaestom sada nalazi na četrnaestom mjestu.
Zakon o odlikovanjima od 20. IV 1964. godine, kao i Zakon o odlikovanjima SFRJ od 13. VII 1973. godine u pogledu ovoga ordena zadržavaju iste odredbe.
OPIS ORDENA
Za Orden jugoslavenske velike zvijezde i Ordene jugoslavenske zvijezde s lentom, jugoslavenske zvijezde sa zlatnim vijencem i jugoslavenske zvijezde na ogrlici donijeti su Statuti od 7. XI 1957. (donijelo je Savezno izvršno vijeće) i od 20. XII 1973. (donio je Predsjednik Republike).
Slika 3. vrpca Ordena jugoslavenske velike zvijezde
Slika 4. minijatura Ordena jugoslavenske velike zvijezde
I. ORDEN JUGOSLAVENSKE VELIKE ZVIJEZDE
Orden se sastoji od zvijezde i lente.
Zvijezda Ordena jugoslavenske velike zvijezde izrađena je od srebra i zlata. Sačinjava je petokraka perlasta zvijezda od srebra (biserasta prema Statutu od 7. XI 1957.), s promjerom od 90 mm, sa 10 ugrađenih. S vanjske strane ornamenta nalazi se pet geometrijskih raspoređenih ispusta na rubu, u vidu vrhova petokrake zvijezde (prema Statutu iz 1957. ornament je promjera 54 mm).
Srednji dio zvijezde ordena uokviren je plastičnim zlatnim krugom, promjera 34 mm, koji je ukrašen sa 40 rubina. U središnjem dijelu na tamnoplavoj podlozi nalazi se zlatna buktinja, okružena dvjema zlatnim maslinovim grančicama. Na donjem dijelu središnjeg kruga, ispod buktinje nalazi se plastično izrađena petokraka zvijezda od rubina, promjera 14 mm, obrubljena zlatnim rubom. (slika 1)
Slika 5. zvijezda Ordena Jugoslavenske zvijezde s lentom
Lenta je ljubičasta, od moarirane svile, široka 100 mm. Krajevi lente završavaju mašnom na kojoj se nalazi znak ordena. (slika 2)
Znak ordena na lenti po kompoziciji je istovjetan zvijezdi ordena, no razlikuje se od nje po tome, što:
a) oko znaka nema srebrne perlaste petokrake zvijezde sa zracima
b) petokraka zvijezda u dnu središnjeg dijela nije od rubina, nego od crvenog emajla
c) plastični krug oko središnjeg dijela nije obložen dijamantima (slika 2).
Vrpca (španga) ordena je od ljubičaste svile moarirane, široka 36 mm, na čijoj se sredini nalazi minijaturni znak ordena od istog materijala kao i orden, promjera 11 mm. (slika 3)
Minijatura ordena promjera je 20 mm, po obliku i opisu ista kao i zvijezda ordena. Prednji i stražnji dio isti. (slika 4)
Zvijezda ordena nosi se na lijevoj strani grudi, a lenta ordena sa desnog ramena prema lijevom boku.
II. ORDEN JUGOSLAVENSKE ZVIJEZDE S LENTOM
Orden jugoslavenske zvijezde s lentom sastoji se od zvijezde i lente.
Zvijezda ordena izrađena je od srebra i zlata. Čini je petokraka zvijezda od srebra. Na vanjskom rubu ornamenta nalazi se pet geometrijski poredanih ispusta u vidu petokrake zvijezde. Središnji dio zvijezde uokviren je zlatnim reljefnim krugom, čiji promjer na donjem rubu iznosi 27 mm. Na tamnoplavoj emajliranoj podlozi središnjeg dijela nalazi se zlatna buktinja okružena s dvije zlatne maslinove grančice. Ispod buktinje nalazi se zvijezda petokraka od rubina, promjera 14 mm, oivičena zlatnim rubom. (slika 5)
Lenta ordena je od moarirane svile, ljubičaste boje, širine 100 mm (prema Statutu iz 1957. god. 105 mm). Krajevi lente završavaju mašnom na kojoj je znak ordena. (slika 6)
Znak ordena na lenti je po kompoziciji istovjetan sa zvijezdom, ali se razlikuje od zvijezde po tome:
a) što nema petokraku zvijezdu sa zracima
b) što je petokraka zvijezda u središnjem dijelu od crvenog emajla
c) što je promjer ornamenta 56 mm (slika 6).
Vrpca (španga) ordena je od ljubičaste moarirane svile širine 36 mm, s minijaturnim znakom od srebra promjera 11 mm u sredini. (slika 3)
Minijaturni znak istovjetan je zvijezdi ordena, promjera 18 mm. (slika 5)
Slika 6. Orden Jugoslavenske zvijezde s lentom
Orden se nosi na lijevoj strani grudi, a lenta sa desnog ramena prema lijevom boku.
III. ORDEN JUGOSLAVENSKE ZVTJEZDE SA ZLATNIM VIJENCEM
Orden se sastoji od zvijezde na grudima i zvijezde o vratu. Zvijezda ordena po kompoziciji i materijalu je ista kao i zvijezda Ordena jugoslavenske zvijezde s lentom. (slika 5)
Slika 7. Orden jugoslavenske zvijezde s lentom
Zvijezda koja se nosi o vratu ima lice i naličje ovalnog oblika. Središnji dio lica i naličja ima oblik pravilnog kruga, dok je ornament koji ga okružuje ovalan s promjerom od 52 mm u vodoravnom i 60 mm u okomitom pravcu.
Lice: središnji krug je tamnoplavo emajliran sa zlatnom buktinjom, dvije maslinove zlatne grančice oko nje a ispod buktinje zvijezda promjera 14 mm u zlatnom okviru, s rubinima.
Naličje: središnji krug je bijelo emajliran, na njemu se nalazi zlatni grb SFRJ promjera 18 mm. Buktinje i petokraka zvijezda u grbu su od crvenog emajla.
Orden visi na plosnatoj kanili dugoj 24 mm, kroz koju je provučena lentica širine 36 mm, ljubičaste moarirane svile. (slika 7)
Vrpca (španga) ordena je od ljubičaste moarirane svile, širine 36 mm, s minijaturnim znakom od zlata, promjera 6 mm.
Minijaturni znak je istovjetan zvijezdi ordena promjera 16 mm.
Orden jugoslavenske zvijezda sa zlatnim vijencem nosi se na način, da se zvijezda nosi na lijevoj strani grudi, a druga zvijezda na lentici oko vrata.
IV. ORDEN JUGOSLAVENSKE ZVIJEZDE NA OGRLICI
Orden jugoslavenske zvijezde na ogrlici je po kompoziciji, materijalu i obliku jednak ordenu jugoslavenske zvijezde sa zlatnim vijencem, samo je nešto manjih dimenzija.
Veličina ordena u vodoravnom promjeru je 46 mm, a u okomitom smjeru 53 mm.
Promjer plastičnog kruga središnjeg dijela iznosi 27 mm, a petokraka zvijezda od rubina ima promjer 12 mm.
Vrpca ordena (španga) je kao kod ordena jugoslavenske zvijezde sa zlatnim vijencem, iste veličine, samo je minijaturni znak od srebra. (slika 8).
Minijaturni znak je isti kao i orden, promjera vodoravno 13 mm, a okomito 16 mm.
Orden se nosi na ogrlici od ljubičaste moarirane svile, o vratu.
Slika 8. vrpca Ordena jugoslavenske zvijezde s lentom
PRIVILEGIJE I DUŽNOSTI
Osobi odlikovanoj ordenom jugoslavenske velike zvijezde, ordenom jugoslavenske zvijezde s lentom, ordenom jugoslavenske zvijezde sa zlatnim vijencem i ordenom jugoslavenske zvijezde na ogrlici, šef Kancelarije ordena izdaje uvjerenje o odlikovanju.
Predsjednik Republike može odrediti da se za najviše odlikovanje izda povelja, koju potpisuje Predsjednik Republike ili na osnovi njegova ovlaštenja šef Kancelarije ordena.
Navedene ordene smije nositi samo odlikovana osoba, u odgovarajućoj prilici i na doličan način. Neovlašteno nošenje ordena povlači za sobom krivičnu odgovornost.
Jedna osoba može biti ponovno odlikovana istim ordenom.
Posebnih privilegija odlikovani nemaju.
Prema podacima, koje sam dobio ljubaznošću Kancelarije ordena pri Kabinetu Predsjednika Republike iz Beograda, od 26. V 1969. godine, Ordenom jugoslavenske velike zvijezde odlikovane su zaključno s godinom 1968. 44 ličnosti, i to
1954. 5 lica
1955. 1 lice
1956. 3 lica
1960. 1 lice
1961. 8 lica
1962. 1 lice
1963. 5 lica
1964. 6 lica
1965. 4 lica
1966. 3 lica
1967. 2 lica
1968. 5 lica
odnosno slijedeće ličnosti:
1. Josip Broz Tito, predsjednik SFRJ 1954.
2. Haile Selassie, car Etiopije 1954.
3. Dželal Bayar, predsjednik Republike Turske 1954.
4. Pavle I., kralj Grčke 1954.
5. U-Ba, predsjednik Burmanske Unije 1954.
6. Gamal Abdel Naser, predsjednik UAR 1955.
7. Ahmet Sukarno, predsjednik Republike Indonezije 1956.
8. Rene Coty, predsjednik Francuske Republike 1956.
9. Norodom Suramarit, kralj Kambodže 1956.
10. Mohamed Zahir, kralj Afganistana 1960.
11. Seku Ture, predsjednik Republike Gvineje 1961.
12. Mohamed Ajub Kan, predsjednik Pakistana 1961.
13. Dr. Kvame Nkrumah, predsjednik Republike Gane 1961.
14. Silvanus Olimpio, predsjednik Republike Togo 1961.
15. William Tabman, predsjednik Republike Liberije 1961.
16. Habib Burgiba, predsjednik Tuniske Republike 1961.
17. Modibo Keita, predsjednik Republike Mali 1961.
18. Hasan II., kralj Maroka 1961.
19. Leonid Ilič Brežnjev 1962.
20. Adolfo Lopes Mateos, predsjednik SD Meksika 1963.
21. Urho Kekkonen, predsjednik Republike Finske 1963.
22. Joao Goulart, predsjednik SD Brazila 1963.
23. Jorge Alessandri, predsjednik Republike Čile 1963.
24. Victor Paz Estenssoro, predsjednik Republike Bolivije 1963.
25. Ahmed Ben Bela, predsjednik Alžira 1964.
26. Vladislav Gomulka, prvi sekretar CK Poljske ujedinjene radničke partije 1964.
27. Zavadski Alexander, presjednik državnog vijeća Poljske 1964.
28. Ištvan Dobi, predsjednik Predsjedničkog vijeća Mađarske 1964.
29. Janoš Kadar, predsjednik Revolucionarne radničko seljačke vlade Mađarske 1964.
30. Antonin Novotny, predsjednik Čehoslovačke i prvi sekretar CK KPČ 1964.
31. Olaf V., kralj Norveške 1965.
32. Walter Ulbricht, predsjednik Državnog vijeća Njemačke Demokratske Republike i prvi sekretar CK JSP 1965.
33. Georgi Trajkov, predsjednik Prezidijuma Narodnog sobranja Bugarske 1965.
34. Todor Živkov, predsjednik Ministarskog vijeća Bugarske i prvi sekretar CK BKP 1965.
35. Nicolae Ceausescu, generalni sekretar Centralnog komiteta Rumunjske komunističke partije 1966.
36. Chivu Stoica, predsjednik Državnog savjeta SR Rumunjske 1966.
37. Mohammad Reza Pahlavi, Shahinshah Irana 1966.
38. Franz Jonas, savezni predsjednik Republike Austrije 1967.
39. El Hadj Ahmadon Ahidjo, predsjednik SR Kamerun 1967.
40. Princ Norodom Sihanouk, šef Države Kambodže 1968.
41. Hirohito, car Japana 1968.
42. Jumžagin Cedenbal, prvi sekretar CK i predsjednik Savjeta ministara Mongolske Narodne Republike 1968.
43. Žamsrangijn Sambu, clan Politbiroa CK MNRP i predsjednik Prezidijuma velikog narodnog hurala Mongolske Narodne Republike 1968.
44. Moctar Ould Daddah, predsjednik Islamske Republike Mauritanije 1968.
* * *
45. Dr. Keneth Kaunda, predsjednik Republike Zambije 1970.
* * *
46. Moamer Gadafi, predsjednik Republike Libije 1973.
47. Veljko Vlahović 1974.
48. U Ne Vin, predsjednik Socijalističke Republike Burmanske unije 1974.
Na žalost s drugim podacima ne raspolažem.
Fotografije ordena izradio je slikar Jozo Vranić iz Zagreba, a ordeni potječu iz zbirke Dr. Veljka Malinara iz Zagreba.
Ordeni na fotografijama umanjeni.
BILJEŠKE
1)“Službeni list FNRJ“, 6/54
2) „Službeni list FNRJ“, 55/55
3) „Službeni list FNRJ“, 55/55
4) „Službeni list FNRJ“, 10/61
LITERATURA
1. Odluka o ustanovljenju Ordena jugoslavenske zvijezde, „Sluzbeni list FNRJ“, 6/54
2. Zakon o odlikovanjima,“Službeni list FNRJ“, 55/55
3. Statuti ordena i medalja, „Sluzbeni list FNR“, 47/57
4. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odlikovanjima „Službeni list FNR“, 20/61
5. Zakon o odlikovanjima, „Službeni list SFR“, 16/64
6. Zakon o odlikovanjima SFRJ, „Službeni list SFR“, 40/73
7. Statuti ordena i medalja SFRJ, „Službeni list SFRJ“, 71/73
8. „Jugoslavenska narodna armija“, brošura
9. „Lijepo stoji partizanska bluza“, brošura, Banja Luka 1973.
10. Handbuch europaischer Orden in Farben, Paul Ohm Hieronymussen, Kopenhagen 1966. str. 196
11. Pismo Kancelarije ordena 10-450/69, od 26. V 1969.
12. „Fron“, br. 18./5. V 1972. - članak „Dvostruki heroj Tito“, Đorđe Jorhur, Miša Mustapić i Slobodan Vukadinović
13. „Fron“ br. 24/14. VI 1968., Beograd
14. „Naša odlikovanja“ - „Plavi vjesnik“ br. 950, Zagreb od 11. XII 1972.
15. „Titova odlikovanja - priznanja odasvu“, članak Joze Vlahovića, VUS od 23. V 1973, Zagreb
16. „Kako, kome i zašto koje odlikovanje“, „Fron“, članak Živomira Stankovića.
strong> SUMMARY
17
petak
svibanj
2013
Dizajn, ambalaža, vječnost
sapunerija
Moja francuska kolegica iznijela mi je zanimljivu misao:
Za tisuću godina kad naša civilizacija nestane, što će za nama ostati? Koje naše predmete će arheolozi iskapati?
Što ako nestane svih elektronskih zapisa i svi papiri propadnu, na osnovu čega će se učiti o nama?
Koji uporabni alati će svjedočiti o našem životu?
Mi ne ostavljamo zapise u kamenu, ne ostavljamo ništa trajno.
Ostavljamo plastiku.
Za tisuću godina će zasigurno preživjeti plastične bočice detergenata. Onih jačih sa kojima peremo suđe, robu, podove i ubijamo bakterije, i onih slabijih koje nazivamo kupkama, šamponima, aftershaveovima...
Svakodnevno radim sapune da budu nježni prema koži, da pomognu ljudima tako da im neće izazvati alergije, i da mirisom pružaju radost osobama koje ih koriste.
Međutim, trudim se i da sapuni izgledaju ko mali dekorativni filigranski predmeti. Pa ih ljudi često drže na policama umjesto da se njima peru, što je zapravo nepravda prema funkciji takvog predmeta.
Ali sva moja dekoracija, svi moji "umjetnički" radovi nestaju brže što se ljudi više kupaju. I tako sve moje vješto smišljene šare odlaze kroz kadu u odvodne cijevi i nalaze svoj put do voda koje će ljudi opet jednog dana konzumirati.
Može li se zvati umjetnošću nešto tako privremeno? Ili je moj doprinos budućnosti upravo u tome što smanjujem količinu plastike. Izrađujem nešto vrlo male trajnosti, stvaram predmete koji ne posjeduju trajnost ni trajnu ambalažu.
Sapun sa uljem avokada za zrelu kožu i eteričnim uljima ružmarina i naranče
Osvježavajući sapun sa eteričnim uljem limunske trave i bora.
16
četvrtak
svibanj
2013
Nogomet je bio igra u kojoj su uvijek pobjeđivali kino-operateri
marole
Sjajni kolumbijski napadač Radamel Falcao Garcia Zarate prelazi u Monaco! Naslov je to vijesti koja ovih dana iznenađuje nogometni puk.
-Ide na ljetovanje? – pita se jedan nogometni znalac.
-Ne. Ide igrati nogomet – odgovara mu drugi.
-A gdje taj Monaco igra nogomet? - opet će ovaj.
-U drugoj ligi, ali dogodine će u prvu!
Mislim ono, nemojte me krivo shvatiti – Monaco jest veliki klub, ali poput Nottingham Forresta ili Borussije Moechengladbach, godinama nije na velikoj sceni. Međutim, sad se to iz temelja mijenja. Klub iz Kneževine kupljen je od strane ruskog milijardera i preko noći je postao konkurentan svome rivalu Paris Saint Germainu koji je prošao još bogatiju tranziciju.
Nije to ništa nelegitimno i nenormalno, dapače, to je proces koji već godinama gledamo u nogometu. Rezultat uljevanja ogromnih novaca u svega nekoliko klubova je taj da – nema rezultata. Bar ne uzbudljivog i neizvjesnog koji je zaštitni znak nogometne igre. Ako nekome još uvijek nije jasno zašto je nogomet sport broj jedan, a nije, recimo, rukomet, vaterpolo, košarka ili odbojka, odgovor je poprilično jasan – u nogometu doslovno svatko može pobijediti svakoga dok u ostalim sportovima, pobjednik se zna unaprijed. Jedino ako nastupaju klubovi slične snage, rezultat je neizvjestan, ali ako igra slabiji klub protiv jačeg, on za razliku od nogometnog mu rođaka, nema šanse.
Međutim sva ta izvjesnost koja ne krasi vaterpolo ili rukomet, prelila se i na zelene travnjake. Šeici, Rusi i Amerikanci od nogometa su napravili finale rukometnog kupa Zagreb – Poreč.
Navijači poprate svoj voljeni klub dva-tri kola, a onda izgube svaku nadu, jer se već negdje tamo oko Božića znaju prvaci svih europkih liga: Juventus je pobjegao 10 bodova, Manchester 8, Barcelona 11, Paris Saint Germain 7, a Bayern 39 bodova (lige poput naše da i ne spominjemo). Ako ti se neki klub slučajno igrama približi i zaprijeti u osvajanju naslova – recimo Borussia Dortmud – lijepo pričekaš kraj sezone i prijelazni rok pa pokupuješ sve - od Goetzea preko Lewandovskog do čistačice - tako da one juniore koji su ostali igrati za nekoć kompetentni klub, sad u svlačionici dekocentrira prašina. Dogodine nemaš stresa – prvak si prije blagdana Krista Kralja i početka adventa. Prva nedjelja došašća, a već si spremio prvi trofej u vitrinu. Druga nedjelja došašća, a tebi se smiješi drugi trofej - njemački kup – juniori iz dortmundske Borussije upravo su ispali od 'zehcigera'.
Rezultat ogromne love koja se zavrtila travnjacima je da je nogomet postao dosadan poput vaterpola. Čekaš finale Prvenstva Hrvatske Jug – Primorje, isto kao što u nogometu čekaš polufinale Lige prvaka. Dotad se sve zna, čak i to da nema gubitnika. Loš si u Ligi prvaka, ispadneš, ali nema veze, brate, igrat ćeš Ligu UEFA-e. Trebalo bi uvesti novo pravilo zvano nogometni determinantni kaos - ako i od tamo budeš eliminiram, opet nema veze – igraš finale svoga kupa. Pravilo nogometnog determinantnog kaosa uvelo (bi) se kako bi bogati klubovi poput Chelsea, kad ispadnu, i dalje mogli vraćati novac svome bogatom gazdi. Odakle god su eliminirani, opet su u nekakvom finalu.
Nogomet je postao predvidljiv, čak i na reprezentativnom nivou, jer su se transferi počeli događati i tamo. Još samo nedostaje da dođe neki bogati ruski šeik i kupi reprezentaciju Hrvatske, pa za sitnu lovu privoli sve one Brazilce i Argetince koji ne mogu igrati u prvoj postavi svoje matične zemlje, i eto novog izvjesnog natjecanja – Mundial Katar 2022. – s šeicima kao izbornicima reprezentacija. One bi jasno gubile, jer ne bi bilo nacionalnog žara, koji je, u nedostatku velikih novaca u izabranoj vrsti, glavni motivator.
A još prije samo dva desetljeća – tamo u osamdesetima – nogomet je bio igra koju su igrala 22 igrača i u kojoj su uvijek pobjeđivali - kino operateri.
To je bila plaća većine igrača uključujući i engleske i francuske i jugoslavenske prvoligaše, a ako ćemo malo pretjerati i europske prvake. Engleski koljač Vinnie Jones sredinom osamdesetih igrao je za Wimbledon i primao tjednu plaću u iznosu od 100 funti – što hoće reći da mu je mjesečna plaća bila manja od prosječne hrvatske. Ali što mu je nedostajalo: išao je u kino, bilo mu je fino, kad bi se vratio iz nogometne škole, otišao bi na čašu Coca-Cole.
A u pauzama između tih rabota, sa svojim je 'tenisačima' osvojio FA Cup pobjedivši u finalu najbolju momčad osamdesetih – slavni Liverpool na čelu s Ian Rushom. Shvatili ste, nogomet je tad bio neizvjestan, pobjednik se nije znao, isto kao što se nije znalo hoće li poslije utakmice Vinnie Jones ići gledati Mad Maxa ili Rockyja.
Na kraju bi pošao gledati akcijske filmove i kako to opaki momci rade - jer što će jadan Vinnie - mora i on poslije nogometa nešto radit, ne može se živjeti od osvajanja FA Cupa. Ostalo je povijest – Jones se proslavio ulogama u filmovima Guya Ritchieja.
Bio je to nogomet koji je palio mase, sport u kojemu je prvak Španjolske mogao biti Atlethic Bilbao, igra u kojoj se europski prvak Crvena Zvezda bojao doći igrati u Nikšić ili Vinkovce, natjecanje u kojem je David Vinnie Jones mogao pobijediti Golijata Ian Rusha.
A što tek reći za slavnu utakmicu između Norveške i Engleske odigrane u Oslu 9. rujna 1981 u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo? Englezi predvođeni Glenom Hoddleom, Kevinom Keeganom i Bryanom Robsonom izgubili su od Matice sindikata Norveške 2-1.
Pogledajmo sastav predaka Johna Arnea Riisea: na vratima je bio vratar IKEA-e, bekovski par Konobar – Kuhar, centarhalfi Mesar – Izbacivač, krila Zoolog – Botaničar, spojke Zavarivač – Tokar i napad Vojnik – Postolar.
Englezi su poveli golom Robsona, ali Norvežani preko Konobarsena i Postolarsona preokreću rezultat u svoju korist, a legendarni spiker norveškog javnog servisa Bjoerge Lilleilen ispaljuju u orbitu legendarni ep, preteču hip-hopa, godinama prije pojave Run DMC-a i Dr. Drea:
"We are the best in the world! We are the best in the world! We have beaten England 2-1 in football!! It is completely unbelievable! We have beaten England! England, birthplace of giants. Lord Nelson, Lord Beaverbrook, Sir Winston Churchill, Sir Anthony Eden, Clement Attlee, Henry Cooper, Lady Diana - we have beaten them all. We have beaten them all.
"Maggie Thatcher can you hear me? Maggie Thatcher, I have a message for you in the middle of the election campaign. I have a message for you: We have knocked England out of the football World Cup. Maggie Thatcher, as they say in your language in the boxing bars around Madison Square Garden in New York: Your boys took a hell of a beating! Your boys took a hell of a beating!"
Amateri iz Norveške uzeli su hell of a beating Engleskoj, domovini divova. Doba u kojem se pobjednik nije znao unaprijed, doba u kojem su i profesionalci poput engleskih reprezentativaca, ustvari, bili amateri koji su igrali za kino-ulaznice, pa su i iznenađenja poput ovog bila moguća.
Ali danas je to nemoguće i na klupskom i na reprezentativnom nivou. Ne može Athletic Bilbao, momčad u kojoj ne igra nijedan Španjolac, a kamoli stranac, više biti prvak Španjolske, europski prvak Crvena Zvezda ne može uopće ući u Ligu prvaka, a amateri iz Luksemburga se mogu samo nadati da neće primiti trocifrenu brojku...
Vinnie Jones, spasi nas ovakvog nogometa! Vinnie Jones, can you hear me? Ah da, glumi, pa ne čuje.
The rich have beaten us. The rich have beaten us all. We boys took a hell of a beating!
14
utorak
svibanj
2013
Laža i paralaža
ergarac
Haso kaže Muji:
- Joj, jarane, kakav mi je vic ispričala tvoja Fata juče.
- Čekaj, ba, otkud moja žena sa tobom, nije mi rekla.
- Ma u autobusu bolan, slučajno se sreli, ali kad mi je ispričala vic umal'
nisam pao sa kreveta od smeha!
14
utorak
svibanj
2013
nedoumica
staklenozvono
U prošlom postu, pokazala sam vam ovaj stolac.
Nakon dosta šmirglanja starog, zaostalog laka, tri premaza bijele akrilne boje i odabira motiva, dobila sam ovo:
Sad slijedi barem tri sloja prozirnog laka, ali nisam je završila jer nisam sigurna da je ovaj motiv na sjedalu dovoljan.
Dvoumim se bi li trebalo staviti kakav detalj na naslon ili ne.
Eto, sad da čujem mišljenja.
Samo me nemojte još više zbuniti !
p.s. eto mi ga na ...
Pitam sina: Jel ti se sviđa stolica ?
Samo je prošetao uz nju i rekao: Fali ti, tu nešto, gore.
I ode ...
Update:
Jel more ?
13
ponedjeljak
svibanj
2013
12
nedjelja
svibanj
2013
Da li se i vama događa ...
staklenozvono
... da si divno isplanirate vikend i da sve padne u vodu ?
Doslovno.
Petak je bio divan, sunčan, topao. Navečer sam spremila sve da bih subotu mogla provesti na moru. Cijeli dan.
Negdje u noći, probudila me migrena. Popila sam otrov u nadi da će do jutra proći.
Kako da ne.
Dakle, preležala sam od petka navečer do nedjelje ujutro. Dizala sam se samo da bih povraćala.
O tome neću pisati, ne bojte se. Onaj tko nije povraćao žuč, ne zna što to znači.
Sutra moram nazvati liječnika koji mi akupunkturom rješava te probleme.
Mjesecima ne mogu do njega.
Nadam se da je počeo raditi, jer ako nije, ne piše mi se dobro.
Jedina utjeha mi je bila što je vani bilo takvo neopisivo nevrijeme i pljuštalo je gotovo cijeli dan.
A ni danas nije ništa bolje.
Eto ... vikend propao.
Zato ću danas raditi na ovome:
09
četvrtak
svibanj
2013
Što krije jedan običan kuhinjski rukohvat
100bofora
Iako na prvi pogled i izgleda vrlo bucmasto i podebljano… nije ni neočekivano da skriva u sebi nešto posebno.
Kao i flizelin, i ovaj bi materijal spadao u kategoriju međupodstava. Iako su vatelin međupodstave najčešće poliesterske i na žalost vrlo, vrlo rijetko čisto pamučne… (nadam se da netko od hrvatskih trgovaca ovo čita – nabavite pamučni vatelin!!! op.a.).
Ova posebna međupodstava se sastoji od dva sloja poliesterskog vatelina između kojih je sloj mylara. Mylar je trgovački naziv za materijal od kojeg su na primjer rađeni baloni punjeni helijem, svemirski pokrivači (termalni, toplinski pokrivači za nuždu), solarni filtri i evo sada moji kuhinjski rukohvati. Materijal je 60ih godina prošlog stoljeća razvila NASA.
Ovaj poliesterski film daje visoko vrijednu barijeru koja reflektira toplinu ili hladnoću. Ona doduše nije toplinski ili vatro otporna – ona samo zadržava trenutnu temperaturu objekta kojeg pokriva. Zato je izvrsna primjerice za međupodstavu torbi za užinu, izlete ili za na plažu (osim za spašavanje života unesrećenih, skrivanje toplinskog traga vojnika... je l...)
Kada se rade rukohvati ili podlošci za lonce, onda se preporuča i dodatni sloj običnog vatelina.
Vrlo lako se prošiva kroz sve slojeve, a ovi rukohvati su također jednostavni za izraditi.
Princip šiavnja je standardni „sendvič“ – sloj termo međupodstave, sloj običnog vatelina, unutrašnji sloj rukohvata, džepovi (mogu biti prošiveni po rubu) i tako poslagani sendvič pričvrstimo štipalicama i prošijemo.
Na to stavimo vanjsku tkaninu prošijemo još jednom, ostavljajući rub otvoren za prevrtanje. Prošijemo još jednom sve i zvana i viola! Kuhinjski rukohvati sa svemirskom tehnologijom su spremni za nove kulinarske avanture!
Da se ogradim: ovdje pišem o stvarima za koje sama smatram zanimljivim ili me je netko nešto slično pitao i da bi bilo od općenito od koristi. Ovo o čemu pišem nije moja profesija niti sam učila takve škole. Ovo pišem sve u dobroj namjeri iz svog iskustva.
08
srijeda
svibanj
2013
Kroz Basaričekovu
zagrebancija
Serbus.
Znate li ko je bil Đuro Basariček? Đuro je bil hrvatski političar koji je ubijen u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. godine. Onom istom atentatu kada je ubijen Pavle Radić, a smrtno ranjen Stjepan Radić. No, iako ovaj tekst nije namijenjen politici, moral sam dati malo uvoda da znate kam Đuru smjestiti.
Po Đuri Basaričeku na Griču jedna je ulica dobila ime – znamo ju kao Basaričekova. Uzel sam tu ulicu jer sam primjetil da dost ljudi ne zna kaj se u njoj “skriva”. Pa krenimo redom.
Kad dođete na Gornji grad i stanete između crkve sv. Marka i zgrade Sabora, te pogledate prema sjeveru, vidite ispred sebe ulicu – e to vam je Basaričekova. Ona spaja Trg sv. Marka i Demetrovu ulicu. Paralelna je s Opatičkom i Mletačkom. I ovo sam napisal jer su me neki tražili orijentacijski da im kažem di se ta ulica nalazi, pa reko ak se još neko pita di je, da objasnim.
Iako su mnogi prošli tom ulicom, nisu primijetili interesantan detalj na koji bi vam rad skrenul pozornost. Na svim pločicama za kućne brojeve stoji Basaričkova (umjesto Basaričekova).
Prije se Basaričekova zvala Pivarska jer je tu na broju 4 bila otvorena prva pivnica u gradu. U njoj se od sredine 17. stoljeća, otprilike od 1650. godine, točila i proizvodila piva. Na toj kući stoji i spomen-ploča na pivovaru.
Dvije zanimljivosti iz Basaričekove su vezane za jedan od najboljih (ak ne i najbolji) hrvatskih filmova – „Tko pjeva zlo ne misli“. U dvorištu kućnog broja 11 snimao se taj kultni film (ak nekog zanima slobodno more zaviriti u dvorište).
(Dvorište na broju 11, snimil:Ivan Brnčić)
Na kućnom broju 9 stoji i radi najstariji kafić (birtija) u gradu – “Pod starim krovovima” gde vam sviraju zagrebačke pjesme dok ispijate kavicu. Birtija je otvorena još daleke 1830. i popularno se zove “Starci” ili “Žnidaršić” – zbog filma je dobil to ime jer su u toj birtiji Šafranek i Fulir ispijali gemište (sjećate se rečenice: “Perica, idi k Žnidaršiću po jednu litricu”).
("Pod starim krovovima", snimil:Ivan Brnčić)
Nedavno ste se u toj birtiji mogli družiti sa glumcima iz gore spomenutog filma jer je bila organizirana “Večer filma Tko pjeva zlo ne misli”, gdje su osobno prisustvovali Ana Šafranek (Mirjana Bohanec), Gospon Fulir (Relja Bašić) i Željko Senečić (scenograf).
Ima još interesantnih detalja o Basaričekovoj ulici koje je zgodno znati: na broju 22 nalazi se palača obitelji Jelačić, a na broju 24 kuća građena za Vladimira Akro (on je izgradil tvornicu alkohola – danas poznatu kao Badel 1862, i bil je jedan od osnivača Zagrebačke burze). Ta je kuća 70-ih godina, preuređena za kolekcionara Antu Topić Mimaru, a danas vam je tamo Društvo hrvatskih pisaca.
I time smo došli do kraja šetnje Basaričekovom ulicom. Nadam se da su vam se dopale ove zanimljivosti i da bute prošli i pogledali sve kaj sam spomenuo.
Ak neko želi, 9. svibnja u "Starcima" sviraju Kraljevi ulice pa ste svi pozvani :)
08
srijeda
svibanj
2013
Inspiracije dom...
bubamarasarena
Ovih dana sam okupirana zemljom, sadnjom, povrćem.... pa sam i inspiraciju danas potražila na vrtu :-)
Naša obiteljska parcela u prvom planu
Ovako to izgleda u jeku zemljanih radova
Kao početniku u vrtlarenju osim hrpe literature koju čitam ovih dana zaključila sam da mi je potrebno i mjesto gdje ću bilježiti što sve radim i kako i kada i gdje sam posijala koju biljčicu.
Opet sam došla na svoje i napravila sebi jedan poseban dnevnik i zamolila vesele patuljke da mi pomognu u mojim prvim samostalnim vrtlarskim koracima :-)
"Bubamarin vrt" (ispalo sasvim slučajno :-)
06
ponedjeljak
svibanj
2013
Cvjetno i šareno...
bubamarasarena
Nekako ovih dana svoju kreativnost trošim na planiranje vrta i ostale aktivnosti oko njega, pa mi ne ostane puno za ostalo.
Ali ipak se nešto radi heklicom :-)
Možda se još ne kuži, ali to je cvjetličasti končani ljetni šal u nastajanju.
05
nedjelja
svibanj
2013
Intervju s Backom, zagrebačkim kraljem maketa
ribafish
Intervju s Backom, zagrebačkim kraljem maketa
Najveća kompjuterizirana maketa željeznica u Hrvatskoj nalazi se u strogom centru grada!
Apsolutno ništa ne odaje da se u prizemlju dvorišne zgrade u Gundulićevoj ulici broj 4, krije golema zmijurina tračnica, žica, dasaka, kompozicija i maketa željeznica.
Tek skromno isprintan komad papira na vratima, nakon duže potrage, ukazuje nam da smo na pravom mjestu, Meki, Medini i Međugorju svakog hobista koji se jednom u životu zakačio za vlakiće.
Jer te to više ne pušta, objasnio nam je u razgovoru vlasnik i idejni začetnik vjerojatno najveće, i definitivno prve kompjuterizirane makete u Hrvatskoj ovakve veličine, Antun Urbić – Backo.
U ugodnom razgovoru uz mali milijun vlakića svih boja, vrsta i fela, budi se dijete u meni i neka luđačka želja da se tu zabijem i ne mičem danima
Gospodine Backo, upoznajte nas s nekim osnovama ove Boe-Konstruktor, moramo priznati da je stvarno impresivna!
Pa sama maketa nažalost još nije dovršena.
Iskreno ne znam koliko smo metara drveta ispilili za poglogu, ali trenutno je u pogonu oko 650 metara tračnica i barem deset kilometara žica.
Nadam se da će kad sve bude gotovo biti okuglih kilometar tračnica.
Otkuda ljubav za ovakav hobi? Sjećate li se točno trenutka kada je puštena prva para?
Mislim da je to bilo 1958., kada sam imao pet godina.
Otac je donio prvu maketu željeznica s dvije skretnice koju je sastavio sam i nikada mi nije dao da se igram. Smio sam samo gledati, i bilo mi je grozno, ali danas ga shvaćam.
Vi naravno dopuštate svojim sinovima danas da slažu...
...apsolutno ne. Neka gledaju. Nema diranja i točka! Taj tatin vlakić je išao u jedan jedini mali krug, ali je ljubav ostala zauvijek.
Maketiranje se pretvorilo u hobi 1965. kad smo išli u Klagenfurt na servis našeg Rovera, pa kad su mi roditelji vidjeli nosić zalijepljen na izlog trgovine u kojoj je bilo maketa – kupili su mi je na dar.
Sa sedamnaest sam opet u Klagenfurtu kupio svoju prvu maketu od vlastite ušteđevine (dobro, sitniš koji bi pospremio kad sam se vraćao iz dućana u koji su me poslali starci), a kasnije kad sam se oženio i napravio kuću, najveću sobu s najljepšim pogledom namijenio sam – željeznici.
Sva sreća da imam predivnu suprugu koja je uvijek bila uz mene i pustila me da se igram.
Iako su se oba moja sina morala stisnuti u nešto manjoj sobi, danas su sjajni momci...
Kako ste se iz tog manjeg prostora na vašem tavanu ipak odlučili preseliti u ovaj današnji?
Pa, nije bilo lako, ali toliko sam nadograđivao maketu, a bogami i sebe u širinu, tako da je postajalo sve tjesnije u toj sobi.
Paralelno sam dobio ovaj prostor od 75 metara kvadratnih i odlučio da krenem ispočetka, ali da sad bude dovoljno mjesta i za mene, ali i za sve znatiželjnike koje zanima ovakva vrsta trošenja slobodnog vremena. Osim toga, moja stara maketa 480 x 210 cm (koja je rastavljena poslužila kao temelj ovoj novoj – pruga, kuća, kolodvor, vozni park), bila je analogna, a na tri trafostanice s tri strujna kruga moglo je voziti samo pet željeznica.
S digitalnim mogućnostima taj broj je umnogostručen, pa bi osam sati dnevno paralelno istovremeno moglo voziti 10-16 kompozicija. Kad bude gotova, nadamo se dogodine, trebala bi zauzimati 55 kvadrata, ići tri metra u visinu i imati 260 skretnica.
Ovo se ne može napraviti sam?
Naravno, više je ljudi u igri. Marin Brekoc, Domagoj Terzić i ja smo tu od 9-17 svakoga dana, elektroniku nam, kad stigne, sređuje Željko Matočec.
Sve ljude koji su uključeni, kao i sve informacije o projektu možete potražiti na našoj stranici www.backo.hr. Osim toga sam već šest godina u Klubu željezničkih modelara Zagreb (sastanci su svaki utorak od 19 sati u Ilici 35 b, potražite nas na webu ), kao i u klubu zagrebačkih Merklinaša (svaki zadnji utorak u mjesecu).
Merklinaši su ime dobili po vrsti vlakića, nešto kao Kalodont i Radenska, jednostavno se vremenom upije naziv. Tamo popričam s istomišljenicima, saznam što ima novo u svijetu, a dogovorimo se i za posjete tvornicama i shopping u Njemačkoj.
Maketarenje željeznica je prekrasan, dugotrajan i skup hobi i traje dugo, godinama, pa i cijeli život.
Teško se skinuti s njega, iako je cijena nove lokomotive 350 eura (naravno da svaka ima svoje ime, tako je recimo ova iz Nizozemske – Marco Van Basten), a putničkog vagona 40...
Postoji burza u Grazu i Klagenfurtu, kao i ebay kupnja, ali ja ipak preferiram originale.
Nekako je ljepše to sam vaditi iz celofana. Uglavnom, ako nemate puno novca, puno prostora i suprugu s nevjerojatno puno razumijevanja – maketarenje baš i nije hobi za vas.
I zato puno hvala mojoj najdražoj na strpljenju, a sada, ako me razumijete, moramo nastaviti sa slaganjem!
03
petak
svibanj
2013
Muka po Snjeguljici
staklenozvono
Da mi je netko rekao da će me Snjeguljica ovako namučiti, ne bih mu vjerovala !
Sva sreća, pa patuljaka nije bilo !
03
petak
svibanj
2013
A gdje su danas krojevi?
100bofora
Sjećamo se naših baka, nona, mama, susjeda kako su listale žurnale, posuđivale ih međusobno i izvlačile krojeve iz Burdi, Mani di fatta… A gdje su danas Burde? Istina, ima ih za kupiti na kioscima, uredno izlaze i kod nas ih možete i dalje kupiti u verzijama na talijanskom i na njemačkom jeziku. Ali danas se može i kupiti samo jedan kroj, ne morate kupovati cijelu novinu! Na web stranicama Burde i ostalih časopisa možete izabrati kroj i kupiti samo njega. Također odabrati da vam dođe poštom ili da ga downloadirate i isprintate sami.
Ova komotnija opcija da ga skinete odmah na računalo je naizgled komotna. Naime, onda kroj dođe u obliku 10ak za dječju veličinu i 30ak ili više listova A4 papira za odraslu veličinu. Onda se taj bunt papira treba izrezati, pospajati i tek onda precrtavati na krojački papir.
A evo i mog kroja 3835, kojeg sam tako kupila… Dolazi u veličinama od 12 - 20 i nekoliko kombinacija. Od dužine, ušivaka na leđima, duljine rukava i oblika ovratnika. Ja sam odabrala duljinu verzije B i ovratnik i rukave verzije C.
Materijal koji sam koristila je lan. Vrlo je mekan i lagan. Kupila sam ga po 115 kn / metru, što je mislim iznimno povoljno.
Ovratnik je samo podvučena tkanina kroz koju sam provukla elastičnu traku. Isto sam napravila s rukavima. U sljedećoj verziji ću se ipak malo više potruditi oko džepova.
- Statistika Blog.hr
Zadnja 24 sata
25 kreiranih blogova
448 postova
562 komentara
437 logiranih korisnika
Trenutno
5 blogera piše komentar
56 blogera piše post
- O Blog.hr-u