Kreativni odjel

Granita od kave

okusi-tastes

Nije granata nego granita .
Granita je divan hladni desert porijeklom sa Sicilije i može se raditi od bilo kojeg voća, soka ili pak - kave :). Odlično za ljeto i odlično za kavoljubce. Skuhati obični espresso ili kavu, zasladiti i dodati eventualno naribane korice limuna ili naranče (može i soka) te smrznuti. Dok se smrzava povremeno pročačkati vilicom i to je to :)

POVRATAK U BUDUĆNOST ILI OBRATNO

dbilos

Ovo je dio starog posta koji cu malo nadopuniti. Siguran sam da mnogi od vas nisu znali da je danas u Etiopiji 15.09.2005. godine. Mjesec Genbot i do kraja godine je ostalo jos 4 mjeseca po kalendaru koji se koristi u Etiopiji.

O čemu se radi. Da ste sada u Etiopiji bili bi ste puno mladji,- danas je u Etiopiji 15 Rujan (Genbot 15, 2007)
Etiopski kalendar se sastoji od 365 koji su podjeljeni u dvanaest mjeseci po 30 dana i trinaestim mjesecom koji ima pet dana odnosno (svake 6 prestupne godine).
Etiopljani slave Novu godinu 11.09. sto znaci da im godina traje do 10.09. sljedece prema Gregorianskom kalendaru.
Od rujna do prosinca Etiopljani kasne 7 godina za nama, a to znaci su od nase Nove godine u zaostatku 8 godina dok se opet ne priblize na sedam ovo par mjeseci. Tako to oni polako za cijelim svijetom 7-8 godina već godinama.
( Ako će mo pravo trebalo bi biti i malo vise, al eto i kalendar im kaze da su malo spori i kasne).
Tako se ja podmladih 8 godina no to je trajalo samo dok sam bio dolje.
Etiopski kalendar je u stvari COPTIC ili Egipatski, kalendar. Sva razlika nastade od toga koliko sam mogao shvatiti zbog razlika u misljenju o datumu nastanka svijeta......
Evo kako to izgleda kalendar sa imenima mjeseci i pocetkom mjeseca naziv mjeseca.
Egyptian Ethiopian Start Date(regular) Start Date(leap year)
Thuout - Meskerem 11 Sept 12 Sept
Paopi - Tikemet 11 Oct 12 Oct
Athor - Hidar 10 Nov 11 Nov
Khoiak - Tahesas 10 Dec 11 Dec
Tobi - Tir 9 Jan 10 Jan
Mekhir - Yekatit 8 Feb 9 Feb
Fameno or Baramhat - Megabit 10 Mar
Farmou or Baramouda - Miyaza 9 Apr
Pakhon - Ginbot 9 May
Paony - Sene 8 Jun
Epep - Hamle 8 Jul
Mesori - Nehase 7 Aug
Nasie - Pagume 6 Sep
Evo i glavnih blagdana u Etiopiji.
Siječanj 7 Ethiopian Božić (Genna)
Siječanj 19 Ethiopian Bogojavljanje (Timkat)
Ožujak 2 Victory of Adwa Day
Ožijak 13 Id Al Fitir (Kraj Ramazana)
Travanj 6 Patriots Victory Day
Travanj 17 Id Al Adha (Arafa) Koliko sam razumio drugi dan Hadža
Travanj 25 Ethiopian Veliki petak (Good Friday)
Travanj 27 Ethiopian Uskrs (Fasika)
Svibanj 28 Downfall of the Dergue (Since 1991)
Srpanj 17 Rođendan proroka Muhameda (Moulid)
Rujan 11 Ethiopian Nova Godina (Enqutatash)
Rujan 27 Pronalazak Križa - Feast of the True Cross (Meskal)

Svejedno hoćemo li množiti nulom

nachtfresser

Grad funkcionira usprkos našim noćnim raspravama, jedino što postižemo je neispavanost, a to je valjda i krajnji cilj kreatora sustava.
p.s.
Psi reagiraju na nedovoljnu pozornost primjećivali vi to ili ne.

Biciklisti, uozbiljite se!

gp-zagrebancije

Ilica

Dan jahanja pataka ili Familypark na Nežiderskom jezeru

kulerica

Volim proljeće u Austriji, svako malo je neki blagdan, pa još ako bude naslonjen na vikend, što ćeš bolje... Tako nam je i prošli vikend bio produžen, pa smo ga, koliko su nam to vremenske prilike dozvoljavale (a jesu), proveli na otvorenom.

Vrhunac zabave bio je u ponedjeljak, kad smo otišli u Familypark na Nežiderskom jezeru (ili, na njemačkom, Neusiedlersee) u austrijskoj saveznoj državi Gradišće. Riječ je o najvećem austrijskom parku na otvorenom, pravom malom raju za dječicu sitnog zuba, a bome i roditelje koji se ne boje viška adrenalina u žilama.


Krenimo ispočetka... Prognoza je bila lijepa, trebalo nas je dočekati 25 stupnjeva i poluoblačno nebo, dakle, idealno vrijeme za boravak u prirodi. Nebo je, doduše, bilo i više nego poluoblačno (ali cijelo smo se vrijeme tijekom vožnje od Beča nadali da će se razvedriti, ipak je Gradišće poznato kao "najsunčanija država Austrije", tako kaže službeni slogan), a ni stupnjeva nije bilo koliko su nam meteorolozi obećali, no ništa nas nije moglo smesti. I da ne duljim, nakon nešto manje od sat vremena vožnje, stigosmo...




Park je podijeljen u nekoliko većih tematskih dijelova; oni bliže ulazu namijenjeni su manjoj djeci, iako su sprave izdržljive, budući da je predviđeno da se djeci mlađoj od tri godine (ili, ovisno o spravi, nižoj od x centimetara) pridruže i roditelji. Cijeli je park prekrasno uređen, doduše za moj ukus prilično kičasto, ali mora se priznati da su vodili računa o svakom, i najmanjem, detalju i da je svaki kvadratni centimetar njegovan redovito i pažljivo, to se jednostavno vidi. Osim šarenog cvijeća, tu su najrazličitije figurice, od ogromnih keramičkih zečeva do divovskih crva (kišnih glista?), jezerca s ribicama, vidikovci i još sto čuda.










Ove patkice vesele uglavnom najmlađu kategoriju pikavaca (što nas uopće nije omelo da se provezemo koji krug).




A ovi pak baloni djeluju vrlo nevino i pitomo, ali kad jednom sjednete u njih, shvatite da se vrte vrlo brzo i prilično visoko. Dakle, samo još jedan dokaz da izgled vara.




Još jedna napast koja djeluje bezopasno, a zapravo će vam priuštiti par minuta prisilnog potresa mozga jest ovo strašilo, na koje me je nagovorila starija nasljednica, a ja sam naivno pristala.




Da vas sad ne zatrpavam slikama tog tipa, dio za male klince vrlo je velik, slikovit i šaren, prepun različitih autića, vlakića, traktora i sličnih vozila.


Zatim postoji dio posvećen bajkama, u kojemu su po šumi razbacane figure koje bi trebale dočarati pojedine bajke, a stiskom na gumb pali se snimka, pa bajku možete i čuti. Mali prigovor tom konceptu su vrlo glasni zvučnici, tako da se dvije susjedne bajke tuku za vašu pažnju, pa na kraju ne čujete nijednu, a drugi prigovor jest što su - iako je ostatak parka višejezičan i sve je prevedeno na engleski, slovački i mađarski - samo na njemačkom, bez mogućnosti izbora jezika. Bajki je stvarno mnogo, a cijela stvar izgleda otprilike ovako...





(Ajmo nagradna igra... O kojim je bajkama riječ?)


Nakon što smo obišli ta dva dijela, počeo je pljusak svih pljuskova, iako je prognoza bila suho, a mogućnost padalina procijenjena na 0 %. Khm. Da ne duljim, uspjela sam uhvatiti slobodan stol pod krovom, mužić i nasljednice otišli su po ručak i tako smo sjedili, jeli i pili kavu sve dok kiša, nekih sat vremena kasnije, nije posve prestala. (Usput budi rečeno, nakon što je kiša padala skoro sat vremena i taman koju minutu prije nego što je prestala, prognoza se promijenila u kišu s grmljavinom koja je trebala trajati od 16 do 20 sati, a ubrzo nakon toga kiša je prestala i dan je postao prekrasan. Jesam li paranoična ako se pitam pišu li se lažno lijepe prognoze u ime turizma i motiviranja ljudi da svaki slobodni dan provedu na izletu?) Ovdje smo se sklonili od kiše...




Kad već spominjem hranu, na svakom koraku (ovo shvatite doslovno - gdje god se okrenete) nalaze se restorani, zalogajnice, kafići, slastičarnice, mjesta na kojima možete kupiti kavu, donate, slatkiše, sokove u bocama različitih oblika... Uglavnom, park je dizajniran tako da vam svakih par metara izbaci koji euro iz džepa. Ovako, recimo, izgleda jedan od zatvorenih restorana, slikan nakon što je kiša prestala, zato je prazan...




...a ovako izgleda "antička taverna" u rimskom dijelu parka.



(Ovo je pak prazno jer smo slikali doslovce par minuta prije zatvaranja, ostali smo do zadnje sekunde i onda još malo.)

Cijene nisu visoke, dapače, očekivala sam da će biti mnogo opakije, ali nisu ni nezanemarive. No, da budem poštena, park je također odlično opremljen klupicama i stolovima koji se ne nalaze u krugu nijednog restorana, nego su postavljeni kako bi omogućili ljudima da pojedu svoju donesenu hranu, ukoliko ne žele konzumirati restoransku (što je apsolutno dozvoljeno i vidjeli smo da mnogi to rade - mi smo, recimo, sa sobom donijeli domaći kuglof kojeg smo isto tako u slast pojeli).


A sad slijedi dio sa životinjama... Ima tu koza, magaraca i svega živoga, a posebno su lijepi - i neočekivano pitomi - jeleni.




Cijeli park nalazi se u velikoj i zaista lijepoj šumi, tako da je, čak i ako ne volite to kičasto šarenilo, moguće uživati u sjenovitoj prirodi.




Ovo je labirint, ali ne bilo kakav, nego ne vodi!




Put nas je doveo do - vjerovali ili ne - dvorca s duhovima!






Ima i dosta raznih atrakcija s vodom, od parkića namijenjenog djeci sitnog zuba do raznih jurilica ili sprava koje od vas zahtijevaju da prođete put od točke A do točke B dok vas, pazite sad, publika šprica mlazovima vode. No, vrhunac vodene zabave bilo je spuštanje čamcima niz ogromni tobogan...




Želite li dati djeci da se igraju, a vi u miru popiti kavu, učinite to ovdje... Riječ je, naime, o prilično zapletenoj mreži puteva i puteljaka u koju je lako ući, ali bome ne i izaći.




I sad konačno dolazimo do roller coastera (bit će ih još, jedan se upravo gradi), hali-galija i drugih ludorija za veću djecu i odrasle (ne, nemojte misliti da ih nasljednice nisu isprobale - jesu, sve do jednog!). Tema tog dijela parka su antički svjetovi i more, tako da je sve uređeno u antičko-morskom stilu...




...čak i prostorije za prematanje beba.




I to vam je, dragi moji, manje-više to. Što da vam još kažem, osim možda kojeg praktičnog detalja... Ulaznicu plaćaju svi stariji od tri godine, a iznosi 19,50 eura. Za tu ćete lovu uživati u velikoj većini sprava besplatno, a tu je ujedno i najveća kritika parku; neke se atrakcije, naime, dodatno plaćaju, što mi se čini toliko apsurdnim i bezobraznim da stvarno nemam riječi... Te su atrakcije ujedno i poluprazne, jer posjetitelji očito nisu blesavi. Ne znam koji je matematičko-ekonomski lumen izračunao da će im se to isplatiti, no vjerujem da bi većina ljudi radije u startu platila dodatnih par eura više za dnevnu kartu, nego imala osjećaj da vas pelješe na svakom koraku. Što je najbitnije, nije riječ o spravama koje bi dale naslutiti da su skuplje ili atraktivnije od ostalih, a na sreću vrlo ih je malo, čak bih rekla manje od pet, ako sam dobro brojala.

Na svakoj se atrakciji možete provozati jednom, a želite li ponoviti vožnju, morate ponovno stati u red (naravno, broj vožnji koje ćete na taj način odvoziti doslovce je neograničen), što znači da ne možete, recimo, sjesti na roller coaster i voziti se unedogled, dok drugi čekaju u redu i okreću očima, što mi se čini dobrom organizacijom, zbog koje ljudi prilično brzo cirkuliraju kroz park i zbog koje objektivno ni na jednoj spravi nije bilo pretjerano dugačkog reda. Mislim da nam je najduže čekanje bilo kraće od pet minuta, a pritom je park bio dupkom pun (parkiralište je bilo toliko popunjeno da su brojni auti bili parkirani i izvan označenih mjesta). Na svakom se koraku nalaze uredni i čisti zahodi, a uz njih je obavezno prostorija za prematanje beba. Tu i tamo nalaze se i obični parkići s pješčanicima, namijenjeni u prvom redu bebama koje još ne mogu ili ne žele ići na sprave.

Parkiralište je veliko i sjenovito; žao mi je što ga nisam slikala pri dolasku, pa evo jedne slike polupraznog parkirališta, fotkane pri odlasku (da, da... kao što vidite, otišli smo među zadnjima, skoro smo im ostali prespavati).




I to je to... Ostajte mi dobro i veselo do idućeg puta!

(Što čekate? Klik... Lajk!)

Nečmenjanka

borut

"Ovako lipi momenti zaslužuju da im posvetin ovu svoju pismu ...
Uživala san u lipoti trenutka , uhvaćenog okom namjernog
promatrača ..."

Pise Necmenjanka, i evo pjesme

Dok nebo more ljubi
Ovo Sunce purpurno
U beskraju se gubi
U sne bježeći žurno

A vesela dva oka
Pitanja sto postavi :
Zašto prije roka
Sunce vale ostavi ?

Zato maleno moje
Da mijesto ustupi luni
On čuva snove tvoje
Da ništa ih ne buni

Da miran snivaš san
Dok novi ne svane dan

i nove fotke za Necmenjanku!

Petrebišća i Volovski Kuk (Velesovo carstvo)

blogodneverina

Veles, Volos ili Voloh u slavenskoj mitologiji bog je zemlje, voda i podzemlja; povezivan je sa zmajevima, stokom, magijom, glazbenicima, bogatstvom i prijevarom. Perunov je glavni protivnik. Simbol mu je zmija ili zmaj (medvjed, kuna)
Stalno je izazivao Peruna kradući mu stoku, djecu (sina Jarila) ili ženu Mokoš. Perun je progonio Velesa po zemlji, napadao ga svojim munjama s neba, a Veles je bježao pretvarajući se u razne životinje ili skrivajući se iza drveća, kuća ili ljudi. Na posljetku je Perun uspio ubiti Velesa - otjerao ga je u njegovo vodeno podzemlje. U toj ritualnoj smrti, što god da je Veles ukrao, padalo bi iz njegova tijela u obličju kiše s nebesa. Tako se objašnjavala promjena godišnjih doba.
Veles je zaštitnik stoke. Često ga se nazivalo skotji bog (stočni bog). Jedan od njegovih atributa bili su rogovi (bikovi ili ovnovi), a vjerojatno i ovčja vuna.
Veles je bio zaštitnik pastira. U nekim se slavenskim narodima, ponajviše u Rusiji, očuvao žetveni običaj da se prvi snop žita poveže u neku vrstu amuleta koji bi štitio žetvu od zlih duhova.
Nakon dolaska kršćanstva Veles je podijeljen u nekoliko različitih likova. Kao bog podzemlja i zmaj, naravno, povezan je s vragom. Njegove su dobre osobine povezivane s kršćanskim svecima. Kao zaštitnik stoke, povezivan je sa svetim Blažom, odnosno svetim Vlahom. U mnogim je istočnoslavenskim narodnim bajkama povezivan sa svetim Nikolom, ponajviše zbog osobine zaštitnika bogatstva i stjecanja.





Mokoš je žensko božanstvo u slavenskoj mitologiji, boginja plodnost, zaštitnica žena. Povezivana je s prirodnim ženskim poslovima posebno predenjem. Zvana je Mati-Syra-Zemlya što bi u prijevodu predstavljalo plodnu Majku Zemlju. Po nekim slavenskim legendama ona je žena boga Svaroga. Na njen nagovor, Svarog je odlučio stvoriti na zemlji biće koje će izgledom biti kao on. Udahnuo je život jednom hrastu iz kojeg je nastao prvi čovjek, Mokoš je udahnula život drugom čovjeku i nastala je prva žena. Njoj u čast prali su se kipovi i drugi idoli u vodi.





Jarilo je u slavenskoj mitologiji bog proljeća, proljetne vegetacije i plodnosti. U jednoj priči on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed otvara vrata neba i silazi na Zemlju donoseći proljeće, vraća se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladić izuzetne ljepote, nosi krunu napravljenu od poljskog cvijeća i svežanj klasja u rukama.
U početku, obično se poistovjećivao s bogom rata Jarovitom kao bog proljetne mladosti, snage i sile kojom bukti život, ali kasnije su neka plemena proglasila Jarovita, odnosno, Gerovita za svog boga rata, tako odvajajući ova dva božanstva.
Postoji sličnost između bjeloruskog narodnog običaja Jarila i hrvatskog Jurjeva. Uspomena na Jarila sačuvana je u bjeloruskim proljetnim obredima u kojima je glavni lik, djevojka odjevena u bijelo s cvijećem u kosi, jahala na bijelom konju. U Bjelorusiji je puk Jarila predstavljao kao mladog čovjeka s bijelim plaštem koji jaši na bijelom konju, a na glavi mu je vijenac proljetnog poljskog cvijeća. U desnoj ruci drži čovječju glavu, a u ljevici mu je klasje.
Jarila se povezuje s Mjesecom, a njega sestra i žena Morana smatrana je kćerkom Sunca. Oboje su djeca Perunova, rođeni u noći nove godine. Ipak, iste večeri, Jarilo je ukraden iz kolijevke i odveden u podzemni svijet, gdje ga Veles odgaja kao svog sina. Tijekom Jurjeva, proljetnog festivala, Jarilo se vraća iz svijeta mrtvih, noseći proljeće iz vazdazelenog podzemlja u svijet živih. Tada susreće svoju sestru Moranu i udvara joj se. Na početku ljeta, Kupalo slavi njihovo božansko vjenčanje. Sveta zajednica brata i sestre, djece vrhovnog boga, donosi plodnost i izobilje, osiguravajući bogatu žetvu. Istovremeno, kako je Jarilo Velesov posinak, a njegova žena kći Perunova, ovaj brak donosi mir među dva velika boga; drugim riječima, osigurava kako neće biti oluja koje bi mogle naštetiti žetvi.
Ipak, nakon žetve, Jarilo postaje nevjeran svojoj ženi te ga ona iz osvete ubija (vraća ga natrag u podzemni svijet), oživljavajući neprijateljstvo između Peruna i Velesa. Bez njenog muža, boga plodnosti i vegetacije, Morana – i čitava priroda – vene i smrzava se tijekom nadolazeće zime. Morana postaje stara, užasna i opasna božica tame i leda, i naposljetku umire na kraju godine. Čitav se mit ponavlja svake godine, a prepričavanje njegovih ključnih dijelova pratilo je sve veće godišnje festivale slavenskog kalendara.

http://www.os-popovac.skole.hr/slavenska

I Ministarstvo Kulture je prepoznalo potencijale ove staze.


---------------------------------------------------------





Dolazak Hrvata - Celestin Medović. Ovdje baš izgledamo pankerozno.





Kome se neda šetati od rondoa iz Mošćeničke Drage može doći s autom po makadamu iako je cesta uska i prava je drama oko mimoilaženja, a nema mnogo mjesta za parkiranje limenih ljubimaca.




Perunike, Iris ili Božika su ovdje domaće.





Krenuli tako nas dvoje iz Trebišća za Petrebišće. Imali smo na umu popesti se do Peruna da vidimo panoramu, ali se Veles s time nije složio. Odlučio je baš danas isprovocirati svoga suparnika Gromovnika.




Ira pored slapova potoka Potok. Hvata te neka euforija kad si tamo, to sve čisto, to sve miriši. Kad sam se vratio u grad sve mi je nekako smrdilo, a ja sam još uvijek mirisao po šumi.







Potoki i Trebišća su spalili Njemci i to baš pri kraju rata. Od '39 do kapitulacije Italije, stanovnicu su bili izolirani i bez ikakvih obavijesti o vanjskom svijetu. A partizanima je pasalo da Nijemci pale kuće pod krilaticom "više spaljenih uća više partizana". I dalje čitam Vinka Škalameru koji u Mošćenilkom zborniku progovara o tim vunenim vremenima. Mic po mic sve će biti obnovljeno.




Pastirski stan obnovljen tijekom radionica koje organizira svake godine agilna udruga Dragodid.




Prošle godine je bio postavljen krov od slame. Iz unutra izgleda poput polja naopačke.




Ljudi su prije kurili vatru iz unutra i tako bi konzervirali još više tu slamu od truljenja.







Zapadno od Peruna i istočno od brda Zaglav stoje Petrebišća, dolina u kojoj su stanovnici iz Trebišća vodili stoku na ispašu i vršili žito.

http://konkursiregiona.net/zelimir-peris-kako-se-na-gumnu-vrsi-zito-lapis-histriae-2012-prva-nagrada/

Evo kratka priča Želimira Periša kad smo već kod gumna.




Mliječike su napokon odrolale svoje listove.







Kad smo stigli gore čuli smo neke glasove, i ko nekim čudom taman osobe koje smo trebali upoznat. Jedan od njih je "žrec" Marko iz prošlog posta. Složili smo se da je slučajnost samo izgovor za nemaštovite ljude.







Strašni Veles i ove godine pokušava zbaciti Peruna. Njihova nikad okončana bitka je zapravo suština harmonije.







Velesovo tijelo je napravljeno u suhozidnoj tehnici, i to u duplo. Dva lica od polu-obrađenog kamena sa ispunom kamenja različitih dimenzija.







Još jedan obnovljeni pastirski stan sa krovom od škrila. Unutra su ležišta od drva. Ne zaboravite ponijeti sa sobom vreće za spavanje.




Uspon do Peruna ostavljamo za neki drugi put.




Spuštamo se dolje, u Velesovo carstvo. Keramičke pločice sa kiticama slavenske narodne pjesme.






Non stop je padala kiša što nas nije zaustavilo, ali nisam se smrzao. Zapravo voda me hranila.

Ako tražite stručno vođenje sa mnom, klik na Annalineu.

Što je Grcima Olimp to je našim precima bio Perun.

Coffe ceremony

dbilos

Jedan stari post iz 2004 koji je trenutno aktualan, SPAVA MI SE.

The Birth of Coffee: There is an old Ethiopian legend that says that a young goatherd noticed his herd becoming unusually frisky after eating some bright red berries. After trying some himself, he found that they had the same stimulating effect on him.
A monk from a neighboring monastery also tried these berries after he found the young goat herd in this state, and to his amazement, he also found that the berries helped keep him and others alert during their night prayers and thus spread the use of coffee.

Znaci pastir nasao stado kako pase kavu i zakljucio da bi i on mogao malo da se razveseli kao i cijelo njegovo stado. Poslije toga je i svecenik iz manastira, inace pastirev susjed, vidjeo da je to dobro za dugih nocni molitvi.
I eto nama kave.

Tako kaze legenda,- Poslije toga Etiopija postala treci najveci izvoznik kave u Africi. Jaci u izvozu kave su samo Uganda i Obala Slonovace. Kazu da se godisnje proizvede 250,000 tona kave (ako to ikome ista znaci).
Sada se kao nesto raspravlja o porijeklu kave, gdje je postojbina kave,..
Ja navijam da je orginalno ipak iz Etiopije jer je "Kaffa" naziv pokraine u juznoj Etiopiji gdje je ovaj pastir sa ovcama napasao svoje stado. Nekako ima logike da su ipak oni bili prvi, neka u necem budu prvi.
Dobro bili su oni rekorderi na 5000 i 10000 metara sa Haile Hailesalassijem, Svjetski rekorderi u trcanju.
Sto sve ja napisah ovdje, a htio sam samo reci da mi se pije kava.
Evo par fotografija kako to izgleda u Etiopiji kada se pije kava, zao mi je sto se ne moze prenjeti i miris koji je neponovljiv. Ova fotografija je samo da pokazem da je coffe ceremony bez kokica jednostavno nemoguca. Dok se čeka fildzan (tako ga zovu i u Etiopiji) kave ubija se vrijeme grickajuci kokice. Obicaj je popiti po tri "fildzana" ne manje, nije kulturno,- vrijedja se domacina. Na fotografiji sam sa druge strane objektiva a ovo je moja ekipa.

Skuše

okusi-tastes

mala čupava ekipa ...

staklenozvono

... moje Radoznale prijateljice

Susret funkcije i kreacije

nepoznatizagreb

Jarun. Snimio: Vanja

MIRKO ILIĆ

bablfotograf

Cancun (I)

travels

Pretprošli petak smo se kolege i ja odlučili posjetit Cancun. Ako vam je možda poznati Cancun od nekud ali se ne možete sjetiti da vam malo pomognem



Cancun je poznat po Spring Break-u. Iako nažalost ili sreću nisam imao prilike ići u Cancun tokom Spring Breaka, moj dojam je možda malo drugačiji od nekih ostalih ljudi. Iako čak i uz tu iznimku Cancun je Las Vegas sa plažom.
Naime sam grad Cancun je isti kao i svaki drugi meksički grad, ali zona gdje se nalaze hoteli je nešto što se treba vidjeti. Milijun hotela jedan na drugome. I ovdje ne govorim o socijalističkim hotelima kakve vidimo na našoj obali, već onakve kakve vidite pa eto u Las Vegasu.

Ovaj dojam totalno pojačava činjenica da po meni Cancun nije u Meksiku. Prvo svi pričaju engleski ,a drugo sve je u dolarima, te svi ljudi vade kalkulatore da vam izračunaju cijenu u lokalnoj valuti (pesosi naime).
Međutim nemojte da vas ovo zavarava, Cancun je predivno mjesto. Budući da se nalazi na Karibima, možete očekivati ono što i očekujete od Kariba. Sunce, bijeli pijesak, ocean, palme i mojito i (ovo zadnje je moje)





Budući da nas je bilo više, nismo uzeli hotel već resort, tako da smo svi bili u jednom apartmanu. Iako nije bio all inclusive kad se probudite rano ujutro i siđete dolje i dočeka vas ovo



nekako vam nije bitno.



Ovaj post ću podijeliti na tri dijela. Svaki dan jedan post, jer se iskreno isplati. U Cancunu smo odsjeli četvrtak navečer, petak subota i nedjelja. Ako će netko ići tamo obavezno mu preporučam rentati auto, jer je ultra jednostavno snalaziti se. Imate jednu dvije ceste.

Cancun je maksimalno turističko mjesto kojem je glavno da izvuku čim više para iz vas. Međutim za uzvrat imate nevjerojatnu ponudu raznoraznih aktivnosti i stvari za raditi. Mi smo odlučili igrati se sa delfinima.
Iako sam i prije bio na delfin show-u, ovo je prvi put da sam bio u bazenu sa tim predivnim životinjama.



I mogu vam reći da je nešto posebno. Svi znamo da su delfini inteligentne životinje, te vam je svakodnevnica da vidite psa koji prati naredbe ili se igra sa ljudima, ali ovo je nešto drugačije. Možda jer ipak niste ili nisam naviknut da tako razmišljam o bićima koja žive u vodi, bili oni sisavci ili ne.



Jedino što mogu reći da su delfini vrlo gumeni, hehehe. Tokom programa, dobite neke informacije o delfinima, te nakon što vam trener pokaže trik, natjerate delfina da ponovi stvar. Sve je to trenirano i znate da delfin to radi zbog ribe, ali iskreno osjećao sam se kao onaj dječak u "Fliper-u" (ako je netko dovoljno star da se sjeća)



Plus delfini na neki način uvijek izgledaju da se smiju te da su sretni. Sve u svemu jako lijep doživljaj i preporučio bih ga svima.

Uglavnom tako smo proveli poslijepodne.
Završiti ću ovaj post malo opisujući kako izgleda noćni život u Cancunu. Naime negdje na sredini zona hoteliere imate par klubova koji opslužuju potražnju za zabavom. Iako brijem da je tokom sezone puno više partija na plažama, ovo su tipični komercijalni klubovi.
Način ulaska je Američki. Na ulici kupite ulaznicu koja košta od 60-100 USD. Dobite narukvicu za upad, i tu cijenu je uključeno sve. Znači svakakav alkohol koji poželite. Tako da si mogu misliti kako je tamo tokom sezone.

Tokom dana sam na bazenima upoznao neke dvije Ruskinje koje su studirale u Americi, pa budući da samo lago mogao srati da sam radio u Rusiji, lako smo se sprijatelji, hihihhi.
Uglavnom kako ostale kolege nisu baš bile zainteresirani za izlazak, otišao sam sa njima van.
Izabrali smo Coco Bongo klub. Ako je nekome od nekud to poznato, to je klub u kojem Jim Carry u filmu Maska zavađa Cameron Diaz.
Coco Bongo u biti nije noćni klub. Coco Bongo je toliko toga više. I sumnjam da ima nešto slično bilo gdje drugdje. Coco Bongo je noćni klub, kazalište i cirkus. Mislim da bi ga to opisalo sasvim dobro. Naime glavan atrakcija i počeku je klub poznat su plesne i muzičke točke koje se izvode tokom večeri.
Izvode se muzičke točke gdje se emitiraju svjetske zvijezde, pa sve od ljudi koji lete na žicama preko cijelog diska i rade vratolomije. Atmosfera je nešto što se teško opiše. Obavezno posjetit. Slike nemam jer je bilo pretamno, ali odite ne youtube pa pogledajte malo, neće vam biti žao. Jedini problem je gužva prevelika gužva. Tako da sam se sa Ruskinjama vratio oko ponoći natrag u hotel.

Evo tu ću završiti. Sljedeći post u ponedjeljak, nadam se. Ne, biti će u ponedjeljak.

P.S.
Pozdrav iz Meksika.

Odsutnosti u javnom prijevozu

nachtfresser

Šetnja pa bus svaki dan. Ljudi gledaju jedni kroz druge i svi su nestrpljivi do odredišta, kako u Rijeci tako u Berlinu.
p.s.
Oni što misle da se iste slike na blogu stalno vrte logično, jer je takva logika skoro uvijek pogrešna, nisu u pravu. Danas vidimo po prvi put ove godine divlji mladi češnjak.

Tri profila

gp-zagrebancije

Talovčeva ulica